urednik – Stranica 1450

Pedeseto izvođenje predstave ´Tajna džema od malina´

Sarajevski ratni teatar će u nedjelju, 27. marta u 20h obilježiti Svjetski dan teatra.

Obilježavanje Svjetskog dana teatra pokrenuto je 1962. godine od strane Internacionalnog teatarskog instituta, međunarodnog UNESCO-vog udruženja osnovananog s ciljem povezivanja teatarskih ljudi te lakšeg protoka informacija. Povodom tog dana običaj je da poruku piše jedan od renomiranih teatarskih umjetnika koju je ove godine uputio Anatoli Vasiliev, poznati ruski i jedan od vodećih europskih reditelja savremenog teatra. Prije izvođenja predstave „Tajna džema od malina – Nova formula“ prvakinja Sarajevskog ratnog teatra Selma Alispahić će pročitati Anatolijevu poruku.

Ovom priliko će se obilježiti i 50. izvođenje predstave „Tajna džema od malina“.

„Tajna džema od malina“ predstavlja dramatizaciju istoimene zbirke priča Karima Zaimovića.

U predstavi igraju: Snežana Alič, Alban Ukaj, Jasenko Pašić, Ermin Bravo, Adi Hrustemović, Benjamin Bajramović, dramatizaciju i dramaturgiju potpisuju: Bojana Vidosavljević, Dario Bevanda i Adnan Lugonić, scenografiju potpisuje Mirna Ler, kostimografiju, Emina Hodžić Adilović, muziku za ovu predstavu uradio je Damir Imamović, vizuelni identitet/ animacije potpisuje Emina Kujundžić, scenski pokret: Branko Potočan, VJ-ing: Edita Gazibara, dizajn: FABRIKA, ilustracija: Dragan Rokvić, izvršne producentice: Sabina Šabić i Latifa Imamović, a producent predstave je Nihad Kreševljaković, direktor Sarajevskog ratnog teatra.

Nakon igranja u nedjelju slijedi još pet izvođenja predstave „Tajna džema od malina – Nova formula“. Termini su ponedjeljak 28., utorak 29., četvrtak 31. mart i petak 01. i subota 02. april s početkom u 20h.

Rezervacije ulaznica: Tel: 033/664-070 (svaki radni dan od 10h do 16h) ili Facebook inbox: https://www.facebook.com/sartr1992. Blagajna SARTR-a radi svakim radnim danom od 10h do 16h, a na dan predstave i od 18h do 20h.

Crtice iz (z)grada – Osmomartovska

Ona je Žena.
Muža još uvijek nije našla. A traži ga…
Ljubavni oglas?
Traži ga godinama već. Živjela je u jednom selu. Danas sa sinom živi u jednom od kolektivnih centara.
Jednom od 121, koliko ih ima u zemlji što je predala aplikaciju za EU.
Ona jedna od 7.247. Dijete jedno od 702.
Aneks 7 Dejtonskog sporazuma.
Onaj Aneks koji je za Međunarodnu zajednicu gotov, a za naše vlasti Aneks koji se podrazumijeva.
Odnosno podrazumijeva se u onolikoj mjeri koliko treba postaviti svog Ministra u resor koji
podrazumijeva izbjeglice i ljudska prava.
Toliko.
Ne razumijemo mi to.
Na putu ka Evropi bespotrebno je skretati po kojekakvim vukojebinama.
Nemamo vremena.
Trasa se zna. Koridor V c. A njena kuća nije ni blizu.
Pa opet, ona bi se vratila.
Bez obzira što joj je možda prvi komšija krvnik. Ili, krvnik prvi.
Sigurno.
Ništa nije sigurno. Ni održivo.
Ono što vidi ona, gledamo i mi. A ne vidimo.
Ne želimo.
Kakve veze ima ova priča sa osmim martom?
Ima.
Taman onoliko koliko bilo ko i bilo šta u ovoj zemlji ima veze s njom i njenom sudbinom.
A ima. U zemlji.
Samo ga još uvijek traži. U jednoj od masovnih grobnica.

Osmi mart.
Ustavne promjene.
Zakon o radu.
Evroatlanske integracije.
Referendum.
Stabilne koalicije.
Sistem koordinacije.
…
Bit će. Sve će biti.
Samo da ga nađe.
Njega jednog, među najmanje 7.000 što ih traže.

– (Igra Minecraft iz kojeg „izranja“ sa pitanjem) Tata, a je l’ mama ne slavi Dan žena jer, kako ona kaže, ljudskih prava nema ni na mapi?

– Pa, mama je ljuta zbog površnosti i licemjerja. I zbog onih čija se prava najviše gaze, a ne znaju ni da ih traže ni da ih uzmu. Sva aktivistička zalaganja za ljudska prava su uglavnom samo forma bez suštine. Evo vidiš i sam, izbjeglice, LGBT osobe, radnici, djeca s poteškoćama, osobe s invaliditetom, mnoge žene … Toliki ljudi, a da ništa ne mogu popraviti za svoj život, kamoli tuđi. (A tek za tuđu smrt – mrmlja sebi u njedra) Zato kaže da ljudskih prava nema ni na mapi.

– (Igra Minecraft i kao malo odsutno) A je li probala na Google Earth ?

Jednominutni film – “Namjera”

U postratnim društvima mnoga pitanja ostaju bez odgovora.
Možda su najvažnija ona koja (ne)postavljamo sami sebi.
Film na vrlo surov način govori o jednostavnosti na koji djeca posmatraju svijet u kojem žive.

Film “Namjera” je osvojio nagradu UNICA – za promicanje razumijevanja među narodima i novog načina filmskog izražavanja na 22. Festivalu jednominutnog filma Crominute u Požegi (Hrvatska). Također je ušao u izbor 25 filmova u svijetu na internacionalnom jednominutnom festivalu Filminute, a u generalnom plasmanu je bio treći.