Koncert u čast prof. Paši Gackić

Program ovogodišnjeg festivala Majske muzičke svečanosti uključio je dva koncerta kojima Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu odaje počast svojim preminulim profesorima (a kroz njih i cijeloj jednoj generaciji nastavnika) koji su rad i status ove institucije gradili i održali u najtežim trenucima njenog postojanja. U srijedu, 5. juna 2024. godine, u 19:00 u Galeriji Bosanskog kulturnog centra KS, bit će upriličen koncert u čast Paši Gackić (1947-2022), uvaženoj sopranistici, profesorici emeriti Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, solistici i nekadašnjoj direktorici Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu.

Na koncertu sjećanja na prof. Pašu Gackić nastupit će sopranistice Adema Pljevljak-Krehić i Vedrana Šimić, profesorice na Odsjeku za solo pjevanje Muzičke akademije UNSA i njene nekadašnje studentice, te pijanisti Maja Ačkar Zlatarević i Milan Lucić.

Program će uključiti solo pjesme M. de Falle, X. Montsalvatgea, P. Tostija, M. Petrovića Njegoša i J. Gotovca.

Ulaz je slobodan.

Prof. Paša Gackić rođena je u Sarajevu 30. 07. 1947. godine. Nakon završene Osnovne škole, završila je Srednju muzičku školu u Sarajevu na odsjecima za Solo pjevanje i Teoretsko-nastavnom odsjeku 1968. godine. Iste godine se upisuje na Muzičku akademiju u Sarajevu na Odsjeku za solo pjevanje u klasi red. prof. Brune Špiler na kojem diplomira 1973. Iste godine, kao stipendistica Republičke zajednice za kulturu, upisuje postdiplomski studij – Koncertni i Operski smjer na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u klasi red. prof. Brune Špiler.

Umjetnička djelatnost mr. Paše Gackić počinje u toku studija solo pjevanja nizom javnih nastupa. Kao studentica četvrte godine studija debitirala je na sceni Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu u zahtjevnoj ulozi Micaële u operi Carmen G. Bizeta, pod ravnanjem maestra Ivana Štajcera. U istoj opernoj kući 1973. godine dobiva angažman kao stalni član ansambla – solista gdje ostaje sve do 1993. godine i ostvaruje niz vodećih uloga: Micaëla (Carmen – G. Bizet), Mimì (La Bohème – G. Puccini), Cio-Cio San (Madama Butterfly – G. Puccini), Mařenka (Prodana nevjesta – B. Smetana), Grofica i Cherubino (Figarov pir – W. A. Mozart), Leonora (Trubadur – G. Verdi), Liù (Turandot – G. Puccini), Đula (Ero s onoga svijeta – J. Gotovac), Mačak (Mačak u čizmama – K. Trailesku) i mnoge druge.

Kao koncertni solista, njegujući lied, impresionističku i avangardnu muziku, i kao operni solista, nastupala je širom Bosne i Hercegovine, u brojnim festivalskim i kulturnim centrima bivše Jugoslavije kao što su „Sarajevska zima“, „Splitsko ljeto“, „Ohridsko ljeto“, „Arena Pula“, „Ljubljana festival“, „SNG Ljubljana“, „HNK Zagreb“, „Dani muzike“ u Budvi, „Majske operne večeri“ (Skoplje), zatim „Festival sakralne muzike“ u Fesu (Maroko), „Dani kulture BiH u Austriji“ (Beč i Linz), „Mjesec BiH u Češkoj“ (Prag, Český Krumlov, Polička, Hradec Králové i Kutná Hora) uz Sarajevsku filharmoniju, Simfonijski orkestar RTVSA, Makedonsku filharmoniju, ansambl MOMUS, Duhački orkestar BiH, Kamerni orkestar RTVBiH, Sarajevski gudački orkestar, Sarajevski barokni trio, pod ravnanjem dirigenata poput Ivana Štajcera, Milana Jeličanina, Marijana Fajdige, Teodora Romanića, Miroslava Homena, Fimče Muratovskog, Julija Marića, Iona Iancua i drugih. Za Arhiv BHRTV snimila je oko 130 minuta klasične muzike za solo sopran sa djelima A. Vivaldija, G. B. Pergolesija, Ch. W. Glucka, W. A. Mozarta, G. Verdija, B. Smetane, J. Brahmsa, G. Puccinija, P. Konjovića, M. Špilera, M. Prebande, B. Bjelinskog, E. Cossetta i dr.

U toku studija pokazuje veliki afinitet za pedagogiju te odmah po završetku studija postaje asistent u klasi red. prof. Brune Špiler gdje je i radila od 1974.  do 1979. godine na Odsjeku za solo pjevanje Muzičke akademije u Sarajevu. Godine 1990. godine biva imenovana u nastavno-umjetničko zvanje docent na Muzičkoj akademiji u Sarajevu za predmete Solo pjevanje, Metodika nastave solo pjevanja i Osnovi vokalne tehnike gdje ostaje do odlaska u mirovinu u zvanju redovne profesorice 2017. godine. Gotovo punih 25 godina bila je šefica Odsjeka za solo pjevanje na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu.

Od 1995. do 1999. godine, u presudnom periodu i najtežim godinama života i postojanja Sarajevske opere, bila je direktorica Opere i Baleta Narodnog pozorišta u Sarajevu, kada s punim elanom i kolektivnom energijom na scenu postavlja operne naslove tzv. željeznog repertoara (ToscaTrubadurCavalleria rusticana i druge). Prvu poslijeratnu opernu predstavu u Sarajevu izveli su njeni tadašnji studenti 09.04.1996. godine – W. A. Mozart: Bastien und Bastienne: sopranistica Adema Pljevljak, mezzosopranistica Mirela Kovač i bas Denis Isaković.

Iz njene klase izašao je niz uspješnih, afirmiranih opernih i koncertnih umjetnika, kao i vokalnih pedagoga. Većina njih danas čini temeljne solističke snage Sarajevske opere i bosanskohercegovačke operne umjetnosti, kao što su Adema Pljevljak-Krehić, Aida Čorbadžić, Denis Isaković, Leonardo Šarić, Melisa Hajrulahović, Dajana Kačar-Šegvić, Zana Staniškovska. Dijelom akademskog školovanja kod mr. Paše Gackić učili su i Vedrana Šimić, Ivan Šarić, Amir Saračević,  Berislav Puškarić, Violeta Srećković. Na Odsjeku za solo pjevanje na Muzičkoj akademiji i na predmetu Glas na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu danas predaju njeni studenti.

Za svoj umjetnički i pedagoški rad dobila je niz značajnih nagrada i priznanja, među kojima su Nagrada Udruženja mladih umjetnika BiH 1980, Priznanje Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta FBiH za širenje muzičke kulture 1997, Zlatna plaketa na izboru Žena godine u oblasti kulture 1998., „Zlatna grančica“ na izboru Žena godine u oblasti umjetnosti 2000, Zahvalnica Odbora za obilježavanje 50 godina rada Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo 2000, Priznanje Udruženja muzičkih pedagoga u FBiH 2006, Zlatna plaketa Muzičke akademije u Sarajevu za izuzetan doprinos razvoju Muzičke akademije, muzičke umjetnosti, nauke i pedagogije u BiH povodom 50 godina djelovanja 2006, također i Nagrada Univerziteta u Sarajevu za najuspješnijeg profesora u akademskoj 2008/09. godini koju joj je dodijelio Senat Univerziteta u Sarajevu.

Informacije o programu 17. Majskih muzičkih svečanosti dostupne su na www.mas.unsa.ba.

Collegium artisticum – događaji u junu 2024. godine

Srdačno vas pozivamo da posjetite predstojeće događaje koji će biti realizovani u mjesecu junu 2024. godine u galeriji Collegium artisticum.

• utorak, 4. jun 2024. godine 19:00 – 20:00The ballet of laughter in a cloud of smoke – museum versionBalet smijeha u oblaku dima

Balet smijeha u oblaku dima kreireli su Thomas Steyaert i Raul Maia u kooperaciji sa Bosanskim narodnim pozorištem Zenica. Ovaj performans može se tumačiti kao analogija unutrašnjem kretanju društva – kretanje koje testira, mapira i transformira određenu strukturu u određeni pokret u vremenu, generirajući mogućnost više značenja, kao i prepoznavanja osnovnih ljudskih vrijednosti i odnosa.

• srijeda, 5. jun 2024. godine 16:00 – 18:00Score#1 – repetition/patterns/forms

Score1 – repetition/pattern/forms je performativni event koji istražuje umjetničku praksu i potencijal nereprezentativne komunikacije između performera. Neprestana izmjena kinetičkih informacija bazirana je na decentraliziranoj slici tijela. Tok samoobnavljajućih kinetičkih informacija stvara višeznačnost, nekoliko nivoa instrukcije i senzacije za performera i za gledaoca.

• utorak, 11. jun 2024. godine 16:00 – 18:00Play!Play!Play!

Play!Play!Play! je igra improvizacije. Performeri će se suočiti sa izazovom improvizacije uz niz pravila, glumačkih instrumenata i apstraktnih ideja postavljenih da bi pomogli performerima. Spontana dinamika između performera ima potencijal da stvori različite slojeve energija i teatarskih žanrova, kao i potencijal da zabavi publiku na nekonvencionalan i neočekivan način.

Station 3 je novi umjetnički prostor u Sarajevu, osnovan od strane Thomasa Steayerta i Benjamina Bajramovića. Cilj je razvijanje otvorenog i mješovitog radnog prostora za lokalne i strane umjetnike koji bi, koristeći prostor Station 3, razvijali svoju umjetničku praksu. Station 3 cilja stvoriti inspirativan, zaigran prostor, sa nizom programa iz umjetnosti i kulturalnog obrazovanja. Šta Sarajevu nedostaje? Kako Station 3 može doprinijeti kulturalnom pejzažu Bosne i Hercegovine? Kako biti tolerantna, inkluzivna i napredna platforma? Zajedno sa umjetnicima i publikom, Station 3 će obezbijediti prostor za konstruktivan dijalog i umjetničke događaje, da bi, na kraju, odgovorila na gore postavljena pitanja.Dobro došli na Stanicu!

• petak, 7. jun 2024. godine u 19:00 satiJasmin Pehlivanović: izložba slika “Ono iz duše” (7.6.-21.6.2024.)

“Jasmin Pehlivanović, po svim unutarnjim karakteristikama prvog, fizičkog sloja slike, slikar je dvojakog karaktera: njegovo slikarstvo jeste slikarstvo maštovnog razmaha koje se raspomamljuje iz svoga jezgra i zahtijeva prostornost širokih dimenzija, koje daleko nadilaze uobičajene dimenzije, ono poprima karakter širokih poema da bi se moglo smjestiti sve ono što njegova mašta dokučuje u svojoj imaginativnoj igri. To su djela u kojima prevladava ono što smo imenovali pojmom dramatske vijornosti“- zapisao je svojevremeno likovni kritičar Vojislav Vujanović.

• “SubDokumenta Sarajevo” (27.5. – 14.6.2024.)

Podsjećamo vas da do 14. juna možete pogledati izložbu “SubDokumenta Sarajevo” povodom obilježavanja 40. godišnjice od početka najvećeg projekta u povijesti vizualne umjetnosti u Bosni i Hercegovini – “Jugoslovenska dokumenta“. Odabirom umjetnika Jusufa Hadžifejzovića, kustosa ove izložbe i jednog od osnivača projekta “Jugoslovenska dokumenta“, na izložbi učestvuju umjetnica Kasja Jerlagić i umjetnici Hamzalija Muhić, Bojan Stojčić i Danilo Kreso.Ova izložba predstavlja i najavu serije programa u saradnji CKA Charlama i JU Collegium artisticum koji će rezultirati organizacijom bijenala vizualnih umjetnosti “SubDokumenta Sarajevo“ čija je realizacija planirana u maju 2025. godine.

Radujemo se vašem dolasku!

Bookstan predstavio ovogodišnji vizuelni identitet

Međunarodni književni festival Bookstan zvanično je predstavio ovogodišnji vizuelni identitet čiji dizajn i ove godine potpisuje Dino Hujić, Fabrika . Tema ovogodišnjeg festivala je „Zarjavele trobente“, a u nastavku donosimo riječi Lamije Milišić, izvršne direktorice festivala. Podsjećamo da se festival ove godine održava od 3. do 6. jula u Sarajevu.

Zarjavele trobente s svojo glasbo, / da jo zbudijo, da jo zbudijo. – bez obzira da li ove riječi izgovarate u ritmu ili vam je dotična pjesma grupe Kongres (u izvedbi Zorana Predina) potpuno nepoznata, njenim zahrđalim trubama, glasnicima iz prošlog vremena, postavljamo centralna pitanja devetog izdanja Međunarodnog festivala književnosti Bookstan: Kakvi narativi imaju moć postati kulturnim naslijeđem? Na koji način književni glasovi bivaju odjekom vlastite generacije, ali duh njenog vremena transcendiraju u ideal koji nije sebično, nostalgično vezan za jedno vrijeme i prostor, već bremenit istinom za generacije koje dolaze? Šta je sa narativima koji ostaju zatočeni u svojoj generaciji – kakvo značenje imaju izvan nje?

Još jednom, kontekst prostora Sarajeva u kom se Bookstan održava ni na Istoku, ni na Zapadu ističemo kao bitan u uslovljavanju našeg svjetonazora, iščitavanja narativa iz posebne perspektive labirintske topografije, koja uslijed bolno usjeklih granica stereotipa i historijskog bremena našeg društva ipak daje jedinstvenu perspektivu, sličnu onoj kubističkog grada kakvim Trst opisuje Claudio Magris. Naš kubistički grad Sarajevo je postojan i pored jakih rezova između generacija obilježenih različitim društvenim režimima, ratnim iskustvima i kulturnim pobunama. Ti rezovi odjekuju i u riječima Miljenka Jergovića, upravo o pjesmi „Zarjavele trobente“: Takve pjesme, ni krive ni dužne, stoje na granicama svjetova: s jedne su strane oni koji se sjećaju, i njima je obično nepodnošljivo tužno, s druge su strane oni koji ne pamte, koji su zaboravili ili se još nisu bili ni rodili.

Držeći se Magrisovih riječi da historijska realnost nikad ne smije biti mistificirana retoričkim tvrdnjama, na festivalu Bookstan u 2024. godini vas pozivamo da sagledate značaj izbora između bivanja žrtvama zatočenim u usudu jednog historijskog doba i bivanja preživjelima, koji se trude govoriti novim generacijama o dvoličnosti bestijalnog i plemenitog roda čovjeka.

Lamija Milišić, izvršna direktorica festivala