Autor: urednik

U okviru Koncertne sezone Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, u utorak, 10. marta 2026. godine, u 19:00 sati u sali MAS (ul. Avdage Šahinagića 14) će biti održan solistički koncert Davora Marausa, istaknutog perkusioniste i profesora udaraljki na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. 

Kao gosti koncerta će nastupiti Višnja Bakalar (klavir) i Dario Kos (udaraljke).

Program: A. Gerassimez, D. Maraus, E. Séjourné, P. Smadbeck, N. J. Živković 

Ulaz je slobodan.

Davor Maraus (r. Sarajevo, 1979), udaraljke. Srednjoškolsko obrazovanje završava 1998. godine u klasi prof. Desanke Jovanović. S obzirom na to da u tada na sarajevskoj Muzičkoj akademiji nije postojao Odsjek za udaraljke, školovanje nastavlja 2000. godine u Štokholmu, zahvaljujući saradnji Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu i Kraljevske muzičke akademije iz Štokholma. Diplomirao je sa najvišom ocjenom u klasi prof. Joakima Anterota, a postdiplomski studij završava 2008. godine. Od 2003. do 2012. predavao je u Srednjoj muzičkoj školi Sarajevo, a od 2014. je u zvanju vanrednog profesora za stručno-umjetničku oblast Udaraljke, na Odsjeku za klavir, udaraljke, harfu i srodne instrumente na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. Nastupao je u Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Rumuniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Od osnivanja je član SONEMUS ansambla za savremenu umjetničku muziku, a redovno sarađuje i sa Sarajevskom filharmonijom. 

Više informacija: www.mas.unsa.ba. 

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine predstavlja izložbu posvećenu stvaralaštvu Ljubomira Perčinlića, jednog od ključnih aktera bosanskohercegovačke apstraktne umjetnosti druge polovine 20. stoljeća.

Postav obuhvata radove iz različitih faza njegova opusa – od ranih interpretacija bosanskog pejzaža do radikalno reduciranih, gotovo monohromnih kompozicija. Kroz proces sažimanja forme i svođenja motiva na plohe i tonove bijele, sive i plavičaste, Perčinlić je razvijao slikarstvo u kojem konkretan prizor ustupa mjesto ideji, znaku i strukturi slike.

“Umjetnička pojava Ljubomira Perčinlića na bosanskohercegovačkoj likovnoj ostat će zabilježena po svom značaju i  jedinstvenosti. Umjetnik je to koji je svoj stil temeljio na suvremenim tokovima apstraktne umjetnosti, istražujući uvijek i prije svega osobne afinitete i preferencije, a tek onda pronalazeći bliskost među uzorima, autoritetima i suvremenicima. Njegova umjetnost promatrana kroz internacionalne okvire dolazi sa izvjesnim zakašnjenjem i nije utemeljena na autorskoj inovativnosti, ali čini veliki iskorak u procesu osuvremenjivanja ne samo bosanskohercegovačke umjetničke scene nego i čitavog kulturnog prostora. Riječ je o umjetniku koji je zahvaljujući svojoj hrabrosti i dosljednosti rušio tradicionalne umjetničke svjetonazore i otvarao mogućnosti drugačijeg promatranja. Gotovo magnetski je privlačio suvremenike koji su umjetnosti pristupali otvorenog uma. Po svome likovnom izrazu malo je autora bliskih njemu, ali ih je povezivala zajednička težnja ka istraživanju novog i stvaranju drugačijeg u svrhu unapređenja postojećeg.  Umjetnički doprinos Ljubomira Perčinlića treba sagledavati kroz stvaralački opus, društveni angažman na polju afirmacije suvremenih tendencija u kulturi, te djelovanje na izgradnji umjetničke scene kroz svoj pedagoški rad.” (Ivana Udovičić, iz predgovora izložbe)

---

Biografija

Ljubomir Perčinlić (Zenica, 1939 – Zagreb, 7. rujna 1998) diplomirao je slikarstvo 1966. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu. Nakon studija vraća se u Zenicu, gdje radi kao profesor likovnog odgoja u gimnaziji. Od 1975. godine predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Godine 1992. seli u Zagreb, gdje ostaje do kraja života.

Već početkom šezdesetih godina započinje proces redukcije i sinteze likovnog izraza. Polazeći od pejzaža, postupno svodi prikaz na geometrizirane forme i suptilne varijacije svijetlih tonova, udaljavajući se od deskriptivnosti prema apstraktnoj strukturi slike.

U periodu od 1960. do 1998. godine realizirao je 60 samostalnih izložbi i sudjelovao na oko 200 značajnih grupnih izložbi širom Europe.

Historijski muzej Bosne i Hercegovine i Međunarodna galerija portreta Tuzla će povodom 8. marta predstaviti izložbu Naša žena. Izložba je prvi put predstavljena u Sarajevu, 31. oktobra 2025.  godine, povodom obilježavanja 25. godišnjice od donošenja rezolucija VS UN-a 1325. Izložba istražuje prisutnost, djelovanje i naslijeđe žena u Bosna i Hercegovina kroz dva ključna poslijeratna perioda – nakon 1945. i 1995. godine. U fokusu postavke nalazi se žensko iskustvo kao prostor društvenih promjena, političkih isključenja i različitih oblika otpora.

Publika će kroz izložbu moći pratiti dva različita modela ženskog angažmana u Bosni i Hercegovini. Prvi segment posvećen je periodu nakon 1945. godine, kada žene postaju ključne akterke poslijeratne obnove i izgradnje socijalističkog društva, naročito kroz djelovanje organizacije Antifašistički front žena. Kroz arhivske fotografije, dokumente i lična svjedočanstva otkriva se kako je institucionalno promovirana ravnopravnost otvarala prostor za obrazovanje, zapošljavanje i političko učešće žena, ali i kako su paralelno opstajale nevidljive forme rada i neravnomjerne raspodjele moći. Drugi segment fokusira se na period nakon 1995. godine, kada se ženski angažman oblikuje iz neposredne potrebe za obnovom zajednica, brigom, solidarnošću i borbom za pravdu. Umjesto državom vođene emancipacije, u središte dolazi građanski i mirovni aktivizam koji nastaje „odozdo“, često u saradnji s međunarodnim organizacijama, redefinirajući prostor političkog djelovanja žena u savremenom društvu Bosne i Hercegovine.

Izložba Naša žena u Tuzli dobija dodatnu slojevitost jer se tokom istraživanja pokazalo da je upravo ovaj grad dinamično tlo na kojem su se prelamale ključne historijske promjene 20. stoljeća. U regiji istočne Bosne i Tuzle jasno su se osjetile posljedice i Drugog svjetskog rata i rata 1990-ih, ali i procesi industrijalizacije, radničkog organizovanja, raseljavanja i poslijeratne obnove. Tuzla je istovremeno bila prostor snažne antifašističke tradicije, razvoja ženskog rada u industriji i obrazovanju, ali i grad u kojem su nakon 1995. godine nastajale i djelovale brojne ženske i mirovne inicijative. Tokom pripreme izložbe uspostavljen je kontakt s nizom lokalnih organizacija i žena čija su iskustva, arhive i sjećanja doprinijeli razumijevanju specifičnog konteksta ovog prostora. Stoga izložba u Tuzli nije tek prenošenje postavke u novi prostor, već dijalog s lokalnom historijom – priznanje činjenice da su žene ovog grada i regije bile i ostale nositeljice društvenih promjena, često u okolnostima koje su zahtijevale istovremeno političku hrabrost, socijalnu odgovornost i etičku dosljednost.

Otvaranje izložbe uz kustosko vođenje: 14 sati

Mjesto:  Atelje “Ismet Mujezinović”, ulica Klosterska 19

Izložba je dio projekta Women of Bosnia and Herzegovina – Connecting Past and Present, kojeg realizira Historijski muzej BiH, čije sprovođenje je omogućeno kroz projekat “Žene vode na putu mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini” koji se implementira uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF) u partnerstvu sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH. Projekat implementiraju Ujedinjene nacije u BiH, a zajednički ga provode UN Women, Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA).