Ako nastavimo ovim tempom i intenzitetom, tek 2060. godine bismo mogli imati minimalno 40% žena u vlasti u BiH
Lokalni izbori u BiH 2016 i politička participacija žena – ni blizu 40%
Piše: Delila Hasanbegović
Nakon održanih Lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, u oktobru 2016. godine, za općinska vijeća/skupštine opština, gradska vijeća/skupštine gradova, općinske načelnike_ce i gradonačelnike_ce u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, kao i za Skupštinu Brčko distrikta, potvrđeni su i rezultati.
U oktobru 2016. godine u Bosni i Hercegovini su održani Lokalni izbori za 74 općinska vijeća u Federaciji Bosne i Hercegovine, 57 skupština opština u Republici Srpskoj, 131 načelnika_cu općine u Bosni i Hercegovini, 4 gradska vijeća u Federaciji Bosne i Hercegovine (Bihać, Tuzla, Zenica i Široki Brijeg), 6 skupština gradova u Republici Srpskoj (Prijedor, Bijeljina, Banja Luka, Doboj Zvornik i Trebinje), 10 gradonačelnika_ca gradova u Bosni i Hercegovini i Skupštinu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Gdje su načelnice i gradonačelnice?
Od ukupno 418 kandidata_kinja za načelnike_ce, samo 26 su bile žene[2]. Ako procentualno usporedimo te podatke sa onima iz lokalnih izbora u BiH u 2012. godini, vidimo da je došlo do manjeg pada broja kandidatkinja, jer su žene ove godine činile 6,8% od ukupnog broja kandidovanih, dok je 2012. taj procenat iznosio 7,1%.
Uprkos manjem procentu kandidovanih žena, one su ove godine ostvarile nešto veći uspjeh, tako da je izabrano ukupno šest žena načelnica (i nijedna gradonačelnica), u poređenju sa prethodnim lokalnim izborima iz 2012. godine kada je izabrana jedna načelnica manje[3]. Pet načelnica je izabrano u Republici Srpskoj (7.9%), a u Federaciji BiH samo jedna, i to nezavisna kandidatkinja (4,2%).
Žene u općinskim i gradskim vijećima
Kada je riječ o izborima za općinska vijeća/skupštine opština, gradska vijeća/skupštine gradova na Lokalnim izborima 2016. godine, od izabranih ukupno 3.121 vijećnika_ca/odbornika_ca, žena je 570, što ukazuje na jako mali broj žena u ovim tijelima, u odnosu na kolege muškarce.
Analiza ukazuje da je u odnosu na Lokalne izbore 2008. godine kada je bilo izabrano prosječno 15% žena u općinskim vijećima/skupštinama opština, te u odnosu na Lokalne izbore 2012. godine kada je bilo izabrano u prosjeku 17,1% žena, 2016. godine taj procenat, iako neznatno povišen, najviši do sada – prosječni postotak osvojenih mandata, tj. učešća žena u opšćinskim/gradskim vijećima je 18,34%. U četiri općine nije izabrana niti jedna žena, a samo u jednoj općini su žene dostigle 54,55%, tj. od izabranih 11 vijećnika 6 je žena (Opština Kupres, Republika Srpska).
Kako do 40% zastupljenosti žena?
Šta nam govore ove statistike? Pokazuju da, iako Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH predviđa najmanje 40% političke zastupljenosti žena u svim nivoima vlasti, to nije slučaj ni ovaj put, ni nakon prošlogodišnjih lokalnih izbora, kao što taj procent nismo dostigli ni na jednim općim, niti lokalnim izborima u BiH do sada. U proteklih deset godina se nismo značajno odmakli od 20% zastupljenosti žena u predstavničkim tijelima na državnom, entitetskom, kantonalnom i lokalnom nivou.
Sve ovo je jako zabrinjavajuće, u kontekstu ostvarivanja ravnopravnosti spolova u političkom životu, što je ključno i reprezentativno za ravnopravnost muškaraca i žena u svim drugim oblastima života.
Političke stranke, očigledno, ne prepoznaju važnost i obvezu davanja prostora ženama, prije svega u vlastitim partijama, na izborima – na kandidatskim listama i ključnim mjestima odlučivanja. Imajući u vidu činjenicu da bosanskohercegovački politički sistem uglavnom operira sa političkim strankama kao glavim političkim subjektima, izvjesno je da će dugo vremena trebati da se glas pojedinaca_ki čuje u izbornom procesu. Ipak, vrijedi pozdraviti uspjehe pojedinačnih kandidata_kinja na proteklim lokalnim izborima i nadati se artikuliranju više takvih, pogotovo ženskih, glasova u općinama i gradovima BiH.
Gledajući u budućnost, može se, matematičkom računicom, predvidjeti da će se propisana rodna kvota, ako se nastavi ovim tempom i intenzitetom kandidovanja i izbora žena, u lokalnim organima vlasti ostvariti tek 2060. godine, pod uvjetom da procenat učešća žena raste za 1-2 procenta, kao do sada.
Ako ne želimo čekati 2060. godinu da vidimo punu participaciju žena, ravnopravnu sa muškarcima, ovo treba biti alarm da ozbiljno poradimo na osnaživanju žena i davanju im glasa i pozicija koje zaslužuju.
