Autor: urednik

U srijedu, 6. novembra 2024. godine, u 19:00 u Koncertnoj sali “Cvjetko Rihtman” bit će upriličen koncert ansambla udaraljki PAMAS, kojim će Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu otvoriti koncertnu sezonu 2024/25.

Kao dio ansambla PAMAS, koji djeluje pod okriljem Smjera za udaraljke Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevo pod mentorstvom prof. mr. Davora Marausa i ass. mr. Darija Kosa, ovom prilikom će se predstaviti sadašnji i bivši studenti Muzičke akademije UNSA: Amar Kavazović, Emili Mišić, Luka Pavlić, Benjamin Poturković, Roko Radunić, Marino Repanić, Alma Sunulahpašić i Teo Udović. Članovima ansambla će se pridružiti i pijanistica Zerina Šabotić.

Repertoar će uključiti djela etabliranih kompozitora i perkusionista kao što su P. Goldstaub, E. Séjourné, N. Martynciow, J. Psathas, J. Steinbauer, G. Koshinski i C. Cangelosi.

 Ulaz je slobodan.

Koncert ansambla PAMAS prvi je u nizu umjetničkih aktivnosti kojima će Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu tokom akademske 2024/25. godine obilježiti 70. godišnjicu osnivanja i aktivnog djelovanja.

Ovaj događaj realizira se i kao dio projekta “Primjena multipercussion aparata za  ostvarenje projekata participativne prakse u savremenoj muzičkoj umjetnosti” koji Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu sprovodi u saradnji sa Ministarstvom za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo.

 Više informacija: www.mas.unsa.ba.

U ponedjeljak, 11. novembra, u foajeu Narodnog pozorišta Sarajevo, bit će održana promocija nove drame bosanskohercegovačkog pisca Almira Imširevića, „Jedan je Muhammad Ali“. Promocija će biti održana sa početkom u 18 sati, a na promociji će govoriti autor drame, Almir Imširević; direktor Narodnog pozorišta, Dino Mustafić i Hana Bajrović-Čardaković.

Ova drama je izdata u okviru Biblioteke MESS, kao 28. izdanje MESSove bibloteke koja je počela sa svojim djelovanjem jos 1994. godine, za vrijeme opsade Sarajeva. U januaru ove godine, u Narodnom pozorištu Sarajevo, premijerno je izvedena predstava „Jedan je Muhamed Ali“, nastala po istoimenoj drami, a u režiji Dine Mustafića.

Prilikom jednog razgovora o svojoj novoj drami, Imširević je rekao: „Tekst sam počeo pisati u godini smrti Muhameda Alija. Danas mogu slobodno reći da u vlastitom pisanju prepoznajem opsesivnu temu – odnos oca i sina. Dakle, ništa originalno, od Hamleta do danas, dramska književnost pokušava ispričati sličnu priču. Stoljećima isti problemi, smisao, smrt, nepravda, nesreća, osveta, sumnja, strah… Promijenili su se kostimi, vrsta oružja, sve drugo nam je, izgleda, ostalo isto, ako ne i strašnije. Strašnije zbog blizine s koje nam je omogućeno posmatrati svijet. Tehnologija nam je omogućila da gledamo direktan prijenos i smrti i onoga što dođe poslije nje. Goleme patnje. Moja drama, zamišljena kao priča o jednom ocu i njegovom sinu, prirodno se pretvorila i u priču o vlastitom iskustvu, vlastitoj porodici, a odnedavno, potpuno izvan spisateljske kontrole, progovorila je i o Vaelu el-Dahduhu (Wael Al-Dahdouhu), palestinskom novinaru i ocu.

Almir Imširević, rođen je 1971. godine u Bihaću. Diplomirao na Odsjeku za dramaturgiju Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Autor je drama: „Kad bi ovo bila predstava…“, „Balkanski đavo Sram“, „Circus Inferno“, „Po istinitoj priči“, „Mousefuckers“, „Kad bi ovo bio film“, „Jedan je Muhammed Ali“… Drame su mu nagrađivane na festivalima u Bosni i Hercegovini, izvođene u mnogim zemljama Evrope, te uvrštene u francusku i bosansku antologiju savremene drame. Do sada je objavio dvije knjige drama, knjige kratkih priča „Strana 212“ i „Najljepši od svih svjetova“, te roman „Zlatni geler“. Niz godina bio šef Odsjeka za dramaturgiju, a danas je redovni profesor na predmetu Pisanje za teatar.

Drama „Jedan je Muhammad Ali“ je izdata i na engleskom jeziku, a može se preuzeti u kancelarijama J.U.MES-a.

Nathan Thrall, Jedan dan u životu Abeda Salame: Anatomija jedne jerusalemske tragedije. S engleskog preveo Danko Ješić.

PIŠE: Šejla Džindo

Procjenjuje se da je od 7. oktobra 2023. u Gazi ubijeno preko sedamnaest hiljada djece. Zaključak Dostojevskog da svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta je nama, na globalnom nivou, očito nepoznanica. Jedan dan u životu Abeda Salame je Thrallov pokušaj da nas o tome pouči. 

Dostojevski, Braća Karamazovi. Ivan razgovara s Aljošom o razlogu njegovog ateizma. Kaže, nemoguće je zamisliti šta sve rade djeci, u različitim dijelovima svijeta. Može razumjeti ispaštanja odraslih – oni su pojeli jabuku i neka idu do vraga, i neka ih sve vrag odnese, ali djeca, djeca!

U nagrađivanoj književnoj dokumentaciji Jedan dan u životu Abeda Salame iz 2023, američkog pisca Nathana Thralla koji živi u Jeruzalemu, sistemsko ugnjetavanje slomilo se preko leđa najnevinijih. Godine 2012, nakon saobraćajne nesreće na putu do školskog izleta, autobus sa palestinskom djecom gorio je duže od pola sata na teritoriji nad kojom Izrael ima ingerenciju.

Za sedmero mrtvih, osuđen je samo vozač drugog vozila, a zanemaren čitav kontekst.

Gdje su bili vojnici, bolničari, džipovi, cisterne vode i aparati za gašenje požara? Da su tu bila palestinska djeca koja bacaju kamenje na put, vojska bi odmah došla. – vikat će čovjek koji je rizikovao svoj život da iz krhotina izvadi preživjele. Željeli ste da umru!

To je samo autobus pun Palestinaca. Ništa važno. Šteta što ih nije umrlo više. – reći će mladi Izraelac.

Ovo nije priča o izolovanom događaju. Ovo je novinarski precizna slika brutalnosti političkih i socijalnih odnosa, slika ljudi čiji su životi u neprekidnom krugu tragedija, od kojih svaka naredna podsjeća na prošlu. Ovo je izvještaj pokolja koji se dešava pod budnim okom javnosti i svih svjetskih zajednica. Ovo je tlocrt toga kako su se, godinu za godinom, gutali postoci i kilometri zemlje, šakom i kapom, te oko njih nicali kontrolni punktovi, blokade puta, obilaznice, ograde i zidovi, uvodile lične karte različitih prava mobilnosti – kao svi alati Izraela da zadrži maksimalnu teritoriju s minimalnim brojem Palestinaca. U prostoru u kojem je svaki Palestinac neka vrsta zatvorenika i odmetnik u svojoj zemlji, njihovi životi su u službi otporu okupacije. A time – oštećeno je čitavo društvo.

Tako je u jedan dan u životu Abeda Salame stalo više od stoljeća.

Etička rasprava o tome kakva je to osoba koja može dozvoliti i pozdraviti stradanja djece pa, u krajnosti i ubiti dijete, je uvijek aktuelna. Procjenjuje se da je od 7. oktobra 2023. u Gazi ubijeno preko sedamnaest hiljada djece. Zaključak Dostojevskog da svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta je nama, na globalnom nivou, očito nepoznanica. Jedan dan u životu Abeda Salame je Thrallov pokušaj da nas o tome pouči. 

izvor – https://bookstan.ba/