Školegijum: “Koeficijent 50”

preuzeto sa: http://skolegijum.ba

U ovom tekstu analiziraćemo odgovor ministra obrazovanja na zastupničko pitanje, s ciljem da ukažemo na očiglednu sabotažu demokratskih procedura. Zaključci ove analize mogu biti osnova za definisanje stranačkih izbornih programa, ali i za redefinisanje učešća međunarodne zajednice u reformi obrazovanja u BiH.

I. Pitanja

Zastupnik Mario Vukasović je na 40. radnoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, održanoj dana 4. aprila 2018. godine, u okviru tačke dnevnog reda Poslanička pitanja, inicijative i odgovori, a u skladu sa Poslovnikom Skupštine Kantona Sarajevo, postavio zastupničko pitanje:

1. Nakon što je preduzeće Eding telecom u posljednje dvije godine dobilo posao vrijedan 2 miliona KM u dvije godine za projekat elektronskih učionica, a zatim i licencu od Ministarstva za oblast obrazovanja odraslih, sada su dobili i posao obuke nastavnika iz informatike za prvi i drugi razred u vrijednosti od 200.000 KM. Koja je referenca na osnovu koje je baš ova kompanija odabrana, da se njima baš dodijeli toliki novac, s obzirom na to da su osnovani prošle godine?

2. Zašto nisu objedinjene sve nabavke iz oblasti vatrodojave i nabavke opreme za skijanje nego je Ministarstvo novac posebno prebacivalo svakoj školi i na taj način izbjeglo tendersku proceduru?

3. Zašto je Ministarstvo kod nabavke golova izabralo najskuplju ponudu i za 136.000 KM nabavilo 45 umjesto planiranih 96 golova, kolika je bila prvobitna ponuda?

II. Odgovor

Odgovor ministra Elvira Kazazovića analiziraćemo rečenicu po rečenicu. Njegove rečenice su istaknute.

1. (Zahvaljujem, predsjedavajuća, i koristim priliku da vas sve pozdravim, kao i gledaoce kraj malih ekrana.) Želim da odgovorim na pitanja uvaženog zastupnika Maria Vukasovića koja se odnose na problematiziranje određenog dijela javnih nabavki u sektoru za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo.

Ukupno 42 riječi, ništa konkretno. Izjava želim da odgovorim je suvišna. Ministrova je obaveza da odgovori.

2. Napraviću kratki uvod: obzirom da dolaskom nove Vlade, što se tiče resora obrazovanja, napravili smo velike reforme, hrabro, istrajno i odlučno, u cilju da promijenimo dosadašnji sistem koji nije bio funkcionalan, prije svega u resoru obrazovanja i tako, ne povećavajući budžet resornog ministarstva, uspjeli smo da jednim racionalnim pristupom, koji je nekad bio i dosta ambiciozan od strane nas, zaustavili te negativne procese i negativne interesne grupe i ostvarili višak vrijednosti i na taj način te vrijednosti uložili u opremanje, u infrastrukturu škola, u osiguranje škola i sve ostale.

Ukupno 90 riječi. Još uvijek nema odgovora na pitanje.

Tvrdnja da su napravljene velike reforme nije tačna. Tema nije u vezi sa postavljenim pitanjem. Ne postoje analize funkcionalnosti dosadašnjeg sistema, pa je i taj dio izjave proizvoljan, i kao takav nebitan. Drugi dio rečenice je konfuzan. Ministar obrazovanja očigledno nije u stanju sastaviti složeniju rečenicu. I dalje ne znamo: šta su bili negativni procesi, šta je ambicioznost u racionalnom pristupu, ko čini negativne interesne grupe (i šta je njihov interes?), kako je ostvaren višak vrijednosti, šta je višak vrijednosti, i od čega, u obrazovanju, koliki je on tačno bio i gdje se tačno uložio. Bez svih ovih detalja, iskaz je, još jednom, proizvoljan, dakle nebitan, i suvišan.

3. Na taj način smo stekli jako puno neprijatelja, znači tih interesnih grupa koje pokušavaju na bilo koji način da ospore taj naš uspjeh problematizirajući, uglavnom kod javnih nabavki, one najznačajnije naše projekte koje je javnost prihvatila sa oduševljenjem.

Ukupno 38 riječi.

Tvrdnja da je javnost prihvatila najznačajnije projekte s oduševljenjem je također proizvoljna. Ministarstvo nije radilo istraživanja javnog mnijenja na tu temu.

Ministar svoj proizvoljni utisak o radu (svog) ministarstva, nepotkrijepljen relevantnim činjenicama, nevezan za temu, sada namjerava povezati s temom, tako što pitanje zastupnika dovodi u vezu sa interesnim grupama koje se protive: a) reformama, b) opremanju škola, c) osiguranju škola, d) izgradnji infrastrukture. Insinuira da je i zastupnik Vukasović dio te interesne grupe. I dalje ne znamo koje niti koji su njeni motivi za destrukciju obrazovanja.

4. (Prvo pitanje se odnosilo na nabavku i opremanje elektronskih učionica.) Uvaženi zastupniče Vukasović, jednoglasno ste donijeli budžet u kojem jedna od stavki budžeta resora za obrazovanje, nauku i mlade je bila i elektronske učionice.

Ukupno 34 riječi.

Činjenica da je budžet donesen jednoglasno nema nikakve veze s pitanjem kako je nabavka izvršena. I ponovo nebitno. Pominjanjem zastupnika, i korištenjem množine, uz jednoglasno, odgovornost se želi prebaciti na Skupštinu.

5. Procedura nalaže da se formira komisija za javne nabavke. Komisiju za javne nabavke čine eksperti iz Kantona, ne samo iz resora, nego iz Kantona koji su na raspolaganju i ta komisija ima zadatak da izvrši javnu nabavku i to je jedan proces u kojem svi oni koji imaju ambicije da apliciraju imaju mogućnost da utiču i na tendersku dokumentaciju, da se žale Agenciji za javne nabavke u svim procesima te javne nabavke.

Ukupno 72 riječi.

Pitanje je bilo, podsjetimo se: koje su reference kompanije kojoj su dodijeljena sredstva. Ministar ovdje drži lekciju, smušeno i nejasno, o proceduri, koja je poznata, propisana, i koju zastupnici znaju. Po svemu sudeći, ministar se obraća TV gledaocima, koje želi uvjeriti u zakonitost i korisnost svoga rada. Cijeli iskaz je, međutim, ponovo nerelevantan.

Saberimo: 348 riječi, a još nema odgovora ni na prvo od tri pitanja.

 

6. U ovom slučaju ste spomenuli konzorcij koji je uspio da prođe i da realizuje ovaj projekat u kojem se nalaze, mislim da su dvije firme kao konzorcij, da su prošle kod nabavke elektronskih učionica i poslije to povezujete sa da je jedna od tih firmi, to jest jedan od vlasnika te firme, kasnije, takođe po zakonu o obrazovanju odraslih, to je prvi zakon koji ste jednoglasno donijeli kao Skupština, i koji je jako značajan zakon da uredi oblast obrazovanja odraslih, rekli ste da jedan od tih firmi, od osnivača, je kasnije osnivač jednog centra za obrazovanje odraslih, a to je prvi centar koji je registrovan u Kantonu Sarajevu.

Ukupno 109 riječi.

Zastupnik nije pominjao konzorcij, nije pominjao nikakve firme, nije pominjao vlasnika firme. Još uvijek nema odgovora na pitanje. Ponovo se odgovornost prebacuje na Skupštinu (prvi zakon koji ste jednoglasno donijeli…). Pitanje se odnosilo na firmu Eding telecom. Iz 109 riječi ministra nije jasno ko je konzorcij, koliko firmi je umiješano, ko je čemu i čega osnivač, o kakvom se centru radi… Ponovo elementarna nesposobnost da se sastavi jasna izjavna rečenica i odgovori na jasno na postavljeno pitanje.

7. I problem se javlja kada kod javnih nabavki taj centar kao prva osnovana organizacija, dobiva prvu javnu nabavku za edukaciju nastavnika, to jest učiteljica informatike jer smo uveli nastavni predmet informatiku od prvog razreda, kada Elektrotehnički fakultet nije konkurentan.

Ukupno 39 riječi.

Kakav se problem javlja? Ministar zastupničko pitanje doživljava kao problem? Ali, najzad, naziremo nešto nalik odgovoru. Neki je novoosnovani centar (privatna firma) dobio posao da obrazuje učiteljice, iz oblasti kojom se bavi Elektrotehnički (javni) fakultet. Razlog: ETF nije konkurentan. Zašto nije? Ne znamo.

8. Moram da kažem da je moja obaveza, kao i resornog Ministarstva, da poštujemo zakon i da smo mi molili kolege sa ETF-a da se registruju za oblast obrazovanja odraslih jer na drugi način nemaju mogućnost da prođu, nisu uopšte u mogućnosti da budu ravnopravni i da na taj način ostvare javnu nabavku kod obrazovanja odraslih.

Ukupno 56 riječi.

Dakle, ETF nije konkurentan jer nije registrovan, po zakonu, koji je donesen nedavno, i vrlo vjerovatno s ciljem da se angažuje privatni sektor. Odgovor na pitanje, kakve reference ima firma osnovana prije godinu dana, glasi: jer jedina ona ispunjava uslove Zakona o obrazovanju odraslih. Ukupno: 8 riječi.

9. (Sljedeće pitanje odnosi se na nabavka vatroopreme). Znači, mi smo kao resorno ministarstvo opredijelili se da praksu noćnih čuvara koja je postojala 15 godina i koja nas je koštala na godišnjem nivou skoro 5 miliona maraka zaustavimo i da napravimo ogromne uštede i da škole opremimo vatrodojavom, alarmnom dojavom i nadzorom i na taj način ostvarimo mogućnost za osiguranje škola i ušli smo u projekat osiguranja škola gdje se ovom prilikom problematizira nabavka vatrodojave kada, a sada moram spomenuti i način trezorskog poslovanja, kada mi imamo plan nabavki u toku godine, međutim, na kraju kalendarske godine sva sredstva koja nisu utrošena kroz projekte, gdje nisu uspjele se sprovesti javne nabavke, idu na saniranje deficita, stav ove Vlade je bio da se ne bavi isključivo saniranjem deficita koji je napravila prethodna vlada, već da pokuša da realizuje jako značajne projekte za sve resore.

Ukupno 143 riječi.

Ministar govori o uštedi na noćnim čuvarima: oni su otpušteni, a umjesto njih je uveden sistem vatrodojave i protivpožarnog osiguranja (od materijalne štete?) škola. Kolike su te uštede: ne znamo; da li je proces završen: ne znamo. Ali znamo da nije odgovor na pitanje:

Zašto nisu objedinjene sve nabavke iz oblasti, čime se zaobišla tenderska procedura?

U drugom dijelu rečenice spominje politiku vlade prema deficitu prethodne vlade. Ovdje se odgovornost prebacuje na prethodnu vladu, koja je stvorila neki deficit, a koji se ranije rješavao na račun neuspješnih javnih nabavki. To je nova tema, i nema veze s pitanjem, a iz konfuzne rečenice svejedno ne znamo ništa više: ni da li se i kako deficit sada rješava, koji su značajni projekti, ko i kako odlučuje o toj značajnosti, na koje se resore misli. Problematizira se i trezorsko poslovanje, i to nejasno: šta nije uredu s trezorskim poslovanjem?

10. U ovom slučaju, obzirom da smo imali veliki broj inspekcijskih prijava zbog čega škole u Kantonu Sarajevo nemaju vatrodojavu, opredijelili smo se da dio sredstava direktno preusmjerimo, znači, to je bila odluka, a mogu povezati i skijanja odmah, odluka Vlade i kod skijanja kada dio neutrošenih sredstava preraspoređuje na škole u cilju da se realizuju ovi projekti, da se stvore normalni uslovi za funkcionisanje škola.

Ukupno 65 riječi.

I nema odgovora na pitanje zašto se izbjegla tenderska procedura. A za skije, odgovornost je prebačena na Vladu. Pri tome, kupovina skija nema nikakve veze s normalnim funkcionisanjem škola. Nismo dobili odgovor, i sada bi se ovim pitanjem (izigravanje zakona) moralo baviti tužilaštvo.

11. Koristim priliku da čestitam, često me zastupnik Sejo Bukva pita zbog čega ne spomenem, znači, na inicijativu zastupnika Seje Bukve i na vaše prihvatanje i na veliko prihvatanje Vlade, realizovali smo jedan istorijski projekat, to je škola skijanja, gdje ponovo pojedinci, a znamo o kojim se portalima radi, pokušavaju da problematiziraju javnu nabavku skija gdje se Vlada opredijelila da sredstva prebaci školama i da škole direktno nabave opremu i da na taj način preko 4000 učenika nauči vještinu skijanja.

Ukupno 80 riječi.

Postavljeno pitanje koristi kao priliku da čestita. Kome? Sebi, ili zastupniku Bukvi. Pri tome, projekat nije dovršen, nikada nije bio u formi projekta razrađen i predstavljen. I ovdje se odgovornost prebacuje na Vladu (Vlada se opredijelila da sredstva prebaci…) Odgovor bi onda bio: Ministarstvo nije provelo zakonsku proceduru jer je Vlada riješila da sredstva podijeli na drugi način? Dovoljno je bilo i 15 riječi, iako taj odgovor ne bi bio dovoljan. Ko je u Vladi tako odlučio? Ko je izabrao Intersport i njemu mimo tendera prebacio pola miliona?

Ponovo se pominju neprijatelji, portali i pojedinci, koji problematiziraju rad ministarstva. TV gledaoci bi trebalo da zaključe da problema u radu nema, da je sve urađeno po zakonu, a da je zastupničko pitanje rezultat kampanje koja se u medijima vodi protiv ministra i Ministarstva. Insinuira se, ponovo, da su zastupnička pitanja postavljena zlonamjerno.

12. (I zadnja nabavka koju takođe pominjete je nabavka sigurnosnih golova.) Nakon nemilog događaja koji se desio na Dobrinji kada je stradao dječak zbog loše opreme, tada ovih golova, Federalno ministarstvo se opredijelilo da izdvoji dio značajnih sredstava za sve škole na području BiH u cilju da se počne nabavljati ta sigurnosna oprema, znači sigurnosni golovi koji su licencirani u EU i mi smo dobili dio sredstava i krenuli u tu javnu nabavku.

Ukupno 73 riječi.

Počinje se istorijatom, ali ponovo konfuznom rečenicom, bez jasnije uzročno-posljedične veze među događajima: a) nemio događaj (pogibija dječaka); b) investicija Federalnog ministarstva; c) kretanje u javnu nabavku.

Ne zaboravimo: Pitanje je bilo zašto je Ministarstvo kod nabavke golova izabralo najskuplju ponudu i za 136.000 KM nabavilo 45 umjesto planiranih 96 golova, kolika je bila prvobitna ponuda?

13. Imali smo tri pokušaja gdje nikada se nije, a nije bio uslov najniža cijena, već da se zadovolje certifikati koje je predvidjelo Federalno ministarstvo, aplicirali smo i tek u četvrtom pokušaju pojavljuje se firma sa tim certifikatima koja je ostvarila javnu nabavku.

Ukupno 42 riječi.

I dalje istorijat, bez konkretnog odgovora. Iz rečenice se naslućuje da u prva tri pokušaja nijedna ponuda nije imala certifikat o sigurnosti. Ministar provlači kroz odgovor da uslov nije najniža cijena nego certifikat, što je samo polovično tačno. Uslovi koji se ne isključuju su i najniža cijena i certifikat!

14. Mi smo insistirali da se ovo ponavlja iz razloga što bi bili poslije, ako bi se desio neki nesretni slučaj, rekli bi evo imali ste sredstva, imali ste sve, niste nikada to realizovali, vratili ste sredstva Federalnom ministarstvu i zbog toga smo bili istrajni i hvala bogu da smo ovaj uspjeli sprovesti tu javnu nabavku gdje nam se problematizira da je jedna firma odbijena zbog niske cijene, a to je, kako me je komisija upoznala, po Zakonu o javnim nabavkama.

Ukupno 80 riječi.

Objašnjava se motiv, iako se on ne dovodi u pitanje. Samovrednuje se rad (bili smo istrajni), bez adekvatne analize, osim, indirektno, nadnaravne verifikacije (hvala bogu). Odgovor je: Po zakonu ne moramo izabrati najnižu ponudu, pa smo zato izabrali duplo skuplju (13 riječi). Iako arogantan, ovaj se odgovor mora zapamtiti. On otkriva logiku upravljanja obrazovanjem: otpuštaju se radnici da bi se uštedjelo u obrazovanju, a onda se ušteđenim novcem razbacuje, neodgovorno i mimo zakonskih procedura.

15. Mi smo mogli dati ta sredstva Mašinskoj školi da na praktičnoj nastavi napravi te golove za sve škole u Kantonu Sarajevu, ali tada ne bismo imali taj certifikat i ne bi imali sigurnost da se sutra neće ponovo desiti taj nesretni slučaj. Imali smo čak i jednu prozivku zašto nisu instalirani ti golovi iz razloga što je dio direktora tražio da prođe ovaj zimski period kada bi mogli biti oštećeni, već kad počne realizacija nastave tjelesnog odgoja na vanjskim terenima da se to omogući da se instaliraju po neophodnim standardima.

Ukupno 92 riječi.

Cijeli je dodatak nebitan, jer je već odgovoreno na pitanje. Ali se ovdje pravi motiv –nedomaćinsko, a moguće i koruptivno ponašanje – sakriva (opravdava!) skretanjem pažnje na sigurnost djece.

16. Evo pokušao sam, možda sam bio malo opširan, ali radi javnosti da imate te informacije kako naši projekti na koje smo ponosni pokušavaju da se omalovaže, da se stavi nama mrlja u cilju interesa vjerovatno onih koji su povrijeđeni jer smo im uskratili neke novčane benefite i sve ovo što smo uradili. (Hvala.)

Ukupno 53 riječi.

Ministar i javno priznaje da se u odgovoru obraćao TV gledaocima (radi javnosti), informišući je da su projekti Ministarstva (na koje je ponosan) uredu, a da su postavljena zastupnička pitanja pokušaj omalovažavanja. I ponovo insinuira: a) da iza svega stoji neka neprijateljska grupa čiji je motiv b) osvetnički, pošto ona nije dobila novčane benefite. Ne kaže koja, jer zna da bi odgovarao za klevetu, ukoliko ne bi imao dokaze za to što tvrdi. (Očito ih i nema, jer bi inače to učinio.)

Zaključak

Ministar je odgovorio na dva od tri postavljena pitanja, za šta mu je trebalo 1108 riječi, umjesto 21. (Nazovimo to koeficijentom 50. Pedeset riječi umjesto jedne!) Oba odgovora su priznanje da nije poštovao zakon. Logorejom je nastojao to prikriti. Odgovarajući, pokazao je nezavidan nivo govornih kompetencija, nesnalaženje u sintaksi, nezavršavanje rečenica, konfuzno mišljenje. Objašnjenje (nipošto opravdanje!) je nepripremljenost, ali prije svega nastojanje da se izbjegne konkretan odgovor.

Koeficijent 50 je opšteraširena pojava (dakle, ne samo u Skupštini Sarajevskog kantona) karakteristična za parlamentarni rad koji prate kamere javnih servisa. On ukazuje na:

  1. tendenciju da se istupi koriste u svrhu samopromocije
  2.  tendenciju da se sabotira konstruktivan rad, jasnoća iskaza i izbjegne utvrđivanje odgovornosti, skretanjem pažnje sa bitnog na nebitno, ili njenim otupljivanjem, uspavljivanjem, dugim i nefokusiranim govorenjem
  3. nepostojanje zaštitnih mjera od ovih vrsta zloupotreba

U vezi s ovim, Skupština bi mogla i morala ustanoviti mehanizme sprečavanja zloupotrebe skupštinskog prostora i vremena. Predsjedavajući odnosno predsjedavajuća bi morali imati ovlasti da insistiraju na jasnim, kratkim i konkretnim odgovorima na zastupnička pitanja, te da kažnjavaju sve koji tu obavezu izbjegavaju. To je od suštinske važnosti, za zajednicu koja se smatra demokratskom.

Izbjegavanje ministra obrazovanja da odgovori jasno na postavljena pitanja, propuštanje prilike da u skupštini objasni ono što nije na sajtu svog ministarstva važan je signal i za međunarodnu zajednicu. Ukoliko ovakvo upravljanje obrazovnim resursima smatra neprihvatljivim (uz opisano nepoštovanje zdravog razuma, logike i elementarne pristojnosti), onda bi se od njega jasno morala ograditi, a svoj angažman u polju obrazovanja definisati i kao jasan pritisak na političke strukture da ovakve prakse eliminišu.

Školgijum: Kupujmo domaći Porše

Preuzeto sa: skolegijum.ba

Pišu: Nenad Veličković, Rubina Čengić

U utorak, 20.2.2018. u zbornicama sarajevskih osnovnih škola osvanuo je album (a zapravo reklamni katalog) sa znakom kampanje Kvalitetan proizvod, Proizvedeno u Bosni i Hercegovini, a pod naslovom Skupimo domaće.

Na listi proizvoda koji se u albumu reklamiraju – a kako bi učestvovali u nagradnoj igri od učenika se očekuje da ih sve kupe – nalaze se smoki, čokolada, kečap, paštete, hrenovke, zaslađeni sokovi… dakle, sve ono što je pravilnikom o ishrani u školama zabranjeno ili redukovano na dva puta mjesečno. Među reklamama u ovom albumu pod znakom Kupujmo i koristimo domaće našla se i firma Porsche Sarajevo.

Album nema impresum, ne zna se ko ga je i gdje štampao, ko su stručnjaci, pedagozi i metodičari koji su ga uobličili, ko je odgovoran za sadržaj. Fingirajući didaktičnost, autori su marketinške poruke naslovili sa Da li ste znali, koristeći jezik i informacije neprilagođene uzrastu đaka, uz jednolična i neinventivna grafička rješenja.

 Ministar ne čita sve što potpisuje

Ministar Elvir Kazazović i njegov pomoćnik Abid Fejzić, dan kasnije, 21. februara, u razgovoru drugim povodom izjavili su da album nisu vidjeli i da ne znaju da je u školama. Suočen s pitanjem kako je to moguće, kad Zakon izričito zabranjuje svaki oblik reklame, davanja usluga i prodaja proizvoda drugih pravnih i fizičkih lica bez saglasnosti ministra, ministar je, priznajući da ne čita sve što potpisuje, jer toga nekad bude hrpa na njegom stolu, pozvao i uključio u razgovor savjetnicu Nihadu Čolić, koja je taj predmet vodila. Ona u cijeloj stvari ne vidi ništa problematično, a nije se ni udubljivala, jer je sve Kapo dogovorio sa premijerom. Njen je posao bio da pazi da se ispoštuje pravilnik o ishrani.

 

Bjanko-saglasnost

Sumnjajući da se 27.000 primjeraka nečega može naći u školama uz saglasnost ministra a samo na osnovu dogovora Kape sa premijerom, zatražili smo dosije predmeta, odnosno, zahtjev koji je Udruženje Kupujmo i koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH dostavilo Ministarstvu, kao i rješenje Ministarstva po tom zahtjevu.

Iako je jedan od zaključaka sastanaka bio da će Školegijum ubuduće do ovakvih informacija dolaziti brže i lakše, tražene dokumente (dva lista) dobili smo tek 5. marta.

Na prvom, neprotokolisanom, poslanom najvjerovatnije faksom, bez datuma, s potpisom Admira Kape i pečatom Udruženja, stoji (doslovno):

“Predmet: Molba za davanje saglasnosti

Poštovani dr. Kazazović

Obraćamo Vam se sa molbom ispred udruženja Kupumo I koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH da nam izdate saglasnost za realizaciju projekta “Upoznajmo BH proizvode”. Projekat planiramo realizovati u Školama KS I to među učenicima od prvog do šestog razreda. Planiramo da štampamo album u koji bi djeca lijepa bar kodove BH prizvoda. Projekat ima za cilj da naši učenici razviju svijest o BH artiklima.”

Na ovaj zahtjev odgovoreno je iz Ministarstva 28.11.2017. na sljedeći način (i opet, doslovno, tj. sa pravopisnim greškama):

“Predmet: Saglasnost, dostavlja se

Cijenjeni,

Obratili ste se Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo sa molbom za reali

zaciju projekta. “Upoznajemo BiH proizvode” u osnovnim školama Kantona Sarajevo, a koji ima za cilj razvijanje svijesti kod naših učenika o artiklima koji se proizvode u našoj domovini.

S obzirom da se radi o promociji bosansko-hercegovačkih proizvoda putem štampanih albuma koje dijelite učenicima, ovim putem Vas obavještavamo da smo saglasni sa aktivnostima koje želite provesti ovim Projektom.

Želimo vam puno uspjeha u budućem radu.

S poštovanjem.

Ministar

Elvir Kazazović”

Uz ministrov potpis, na saglasnost koje se ne sjeća, jer ga nije ni pročitao, stoji i potpis osobe koja je materijal pripremila – Čolić Nihada.

 Jaranstvo kao jedini kriterij

Ministarstvo je, dakle, dalo saglasnost bjanko, na materijal koji nije vidjelo, samo zato jer se radi o promociji bosansko-hercegovačkih proizvoda putem štampanih albuma koji će se dijeliti učenicima. Nije postavilo niti jedan uslov (npr. da se album dostavi na recenziju, prije distribucije), nije zatražilo dopunske informacije (npr. o kriterijima izbora proizvoda koji će se reklamirati), nije postavilo uslove o didaktičkim standardima koji bi taj materijal morao zadovoljiti.

Institucija od koje se očekuje da štiti interese učenika i roditelja, tako što će svoje odluke zasnivati na potpunom uvidu u relevantne činjenice i njihovoj stručnoj obradi i analizi, ovdje se pojavljuje kao instrument jaranskog dogovora. Dogovorio Kapo s premijerom, savjetnica poturila ministru na potpis, i 27.000 reklama za Porše, kupujmo domaće i kvalitetno osvane jedno jutro u svim sarajevskim školama. A čips i čokoladice, koje je to isto Ministarstvo stavilo svojim pravilnikom o ishrani na crnu listu, moraju se kupiti ukoliko se želi osvojiti nagrada.

 Upoznajmo artikle da bismo voljeli domovinu

Na web-sajtu Udruženja Kupujmo i koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH nema kriterija po kojima se postaje član Udruženja, odnosno opisanih standarda koje proizvod mora zadovoljiti da bi dobio markicu/znak i podršku udruženja. Time se možda može objasniti da se djeci polovni folksvagenovi auti predstavljaju kao domaći proizvod.

Admir Kapo, direktor Udruženja Kupujmo i koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH, na naš upit o kriterijima za sadržaj izjavio je:

“Mi smo poslali upit svim preduzećima, u oko 70 kompanija, i jedini uslov je bio da su njihovi proizvodi stalno dostupni u prodavnicama na području kantona Sarajevo i to u svim prodavnicama. To je oko 70 kompanija. Konkretno DITA-e nema jer su oni ušli u neku svoju vlastitu kampanju i nisu bili zainteresovani.

Neke kompanije su plaćale, neke ne, u zavisnosti od onog što su željeli da vide u ovom našem materijalu,  ideja je bila da djeca barem vide kako izgledaju svi ti domaći proizvodi, da ih znaju prepoznati kada ih vide u prodavnici, ali morate znati da je fond nagrada oko 30.000  KM i da smo štampali 27.000 ovih albuma, a sve to treba isfinansirati.”

Na naknadno postavljena pitanja –

Kada je Ministarstvu poslao zahtjev za saglasnost?

Koji su kriteriji Udruženja za dobijanje znaka Kvalitetan proizvod – Proizvedeno u BiH?

Šta određuje jedan artikal kao strani, a šta kao domaći? (Kako se u albumu našao Porše?)

Koje su sve kompanije bile pozvane da učestvuju, po kojem su kriteriju odabrane?

Koliko se od njih tražilo da plate rekamni prostor u albumu?

– Kapo je odbio odgovoriti, jer projekat nije obavezujući za učenike.

Savjetnicu Nihadu Čolić, čiji se potpis nalazi pored ministrovog, pitali smo kako objašnjava neusklađenost sadržaja albuma sa pravilnikom o ishrani i kako ocjenjuje tačnost tvrdnji u albumu, ali je i ona izbjegla da odgovori.

Do premijera Konakovića, ni nakon nekoliko pokušaja, nismo uspjeli doći.

Voditeljica programa zdrave ishrane u školama, a na osnovu Pravilnika o ishrani djece – učenika u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama, čija primjena je počela početkom oktobra 2017. godine, Suada Karić, ne zna ništa o ovom projektu. Nisam vidjela taj album i ne znam o čemu govorite, niko me nikada nije konsultovao oko davanja te saglasnosti, kaže ona.
I Dževad Mehmedović, predsjednik Sindikata u DITA-i koji je inače i zamjenik direktora, tvrdi da njih niko iz Kupujmo domaće nije zvao: Znam ja ko su oni, ali nas niko nije zvao nikada ili nam nudio takvu neku saradnju i reklamu, nikada nisam čuo za to i baš mi je čudno jer mi smo školama pomagali i dok smo u stečaju bili.

 

Ukoliko ovaj slučaj ne dobije epilog u Ministarstvu, u vidu povlačenja saglasnosti i pokretanja disciplinskih postupaka za odgovorne, onda vrata sarajevskih škola ostaju širom otvorena za sve slične talove, vješto upakovane u par faksiranih rečenica o razvijanju patriotske svijesti. Drugim riječima: Ko ne voli Bosnu, nek ne vozi Porše.

Slalom kroz zakon

preneseno sa http://skolegijum.ba

Prebacivanjem postupka ugovaranja nabavke skija za školu skijanja na osnovne škole i centre u Kantonu Sarajevo i instrukcijom za korištenje direktnog sporazuma kao postupka javne nabavke skija Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade upustilo se u kriminal.

Iako niko ne dovodi u pitanje dobru namjeru Ministarstva – da sva djeca (za sada samo šestih razreda, ukupno 4.000) iz olimpijskog (zagađenog) grada provedu jednu sedmicu škole na čistom zraku učeći skijati – očito je da to čini na nedozvoljen način.

Ono je u procesu kupovine prekršilo zakon izbjegavanjem odgovarajućeg postupka javne nabavke. Nabavka je lukavo podijeljena na oko 60-70 malih ugovarača (škola i centara) za po 30 kompleta skija. Zašto baš 30? Zato što je u tom slučaju iznos manji od onog koji zahtijeva transparentan postupak, u kome se neće favorizovati jedan dobavljač, pa je moguće robu nabaviti putem tzv. direktnog sporazuma (gdje nisu potrebna najmanje tri ponuđača). Neko je iz Ministarstva dogovorio posao sa Intersportom kao jedinim dobavljačem, ugovorio cijenu i količinu daleko od očiju javnosti, dakle i od drugih zainteresiranih dobavljača, a onda, znajući da je to protivzakonito, potpisivanje već pripremljenih ugovora prebacio na škole.

To potvrđuje pismo od 28.12.2017, u kojem se nalaže direktorima:

“U skladu s telefonskim razgovorom i uputama i ovim putem Vas obavještavamo da je potrebno sljedeće:

– ispuniti potrebne podatke vezane za Vašu školu u dostavljeni draft ugovora za nabavku sportske opreme

– direktor/ica potpisati i ovjeriti isti u četiri primjerka

– potpisane ugovore je potrebno odnijeti u Intersport – Merkator (Ložionička 16), sutra (29.12.2017) od 8.30h kako bi direktorica Interpsorta potpisala iste.

S Poštovanjem,

Vlada Kantona Sarajevo

Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade”

Pismo nema potpisa. Jedini potpisi na ovom slalomu kroz zakon biće potpisi direktora i direktorica, koji očito nisu samostalni ugovarači, i očito nisu učestvovali u pregovaranju, a pitanje je i da li su u finišu stare godine imali potreban odgovarajući pravilnik, što zakon o javnim nabavkama također predviđa. A iz uvida u pravne akte škola (na internet-stranicama), nisu.Ministar Kazazović je objasnio, kako prenosi Avaz (16. januara) da zbog brzine isporuke opreme, Ministarstvo je sklopilo ugovor s firmom Intersport, jer jedini imaju fabriku. Ugovor nije sklopilo Ministarstvo, barem mu nema traga u bazi podataka javnih nabavki BiH, u kojoj nema ni Intersporta kao ponuđača, ni Ministarstva obrazovanja u Vladi Kantona Sarajevo kao kupca. Prije bi se moglo reći da je sklopljen dogovor, mimo zakonskih procedura. Kazazović je za Avaz izjavio da se skije kupuju novcem koji se pojavio [kao] višak sredstava pred kraj godine. (Višak od čega?)

Pitanja bez odgovora

Nijedan se direktor nije javno oglasio ovim povodom, iako su neki svjesni situacije u koju su dovedeni.

Nama je samo rečeno da odemo i potpišemo ugovore. Bila je ranije sjednica aktiva direktora osnovnih škola na kom su nas obavijestili o tome, ideja je prihvaćena, ali mi nismo mogli uticati na izbor ponuđača ili cijenu kupljenih skija, a nismo dobili nikakvu analizu ili elaborat kako će ta škola biti realizovana. Nastavnici tjelesnog odgoja su imali seminar i njima je valjda rečeno šta će raditi i kako, kaže jedan od direktora 30. januara i tvrdi da skije u školu još nisu stigle iako u ugovoru stoji 10 dana od dana potpisivanja ugovora.

Jedan od nastavnika tjelesnog odgoja kaže da je na seminaru imao obilje pitanja: šta sa djecom koja nemaju opremu za skijanje, odjeću i obuću za planinu ili koja ne žele skijati; šta sa djecom sa posebnim potrebama; šta sa nastavom te sedmice; kako obezbijediti da djeca budu sigurna na planini; šta u slučaju povreda; ko će ih obučavati skijanje jer je za to potreban certificirani trener; šta ako vrijeme na planini bude loše; kada će i gdje djeca popiti čaj i pojesti užinu; gdje će obaviti toalet; ko će brinuti o učenicima ako su oznojeni ili prljavi i mokri; ko će brinuti o onima koji šetaju; ko će držati nastavu u školama dok su nastavnici u pratnji polaznika škole skijanja…

Rečeno nam je da oni učenici koji neće skijati mogu šetati, da će djeca s posebnim potrebama ostati kući, da će nastava biti organizovana online i da će djeca kada dođu s planine kući dobiti lekcije i zadaće koje će uraditi i poslati mailom nastavniku, da će obuku na planini voditi certificirani trener kojeg će platiti Kanton, da će prevoz učenika platiti opštine i da ćemo mi nastavnici, kao nagradu, dobiti jakne, a da će nas u školama, tokom te škole skijanja, mijenjati studenti, kaže ovaj profesor. Napominje da postoje i drugi problemi vezani za opremu.

Ne može jedne vezove koristiti neograničen broj učenika jer oni se prilagođavaju težini skijaša, a i skije trebaju biti prilagođene visini učenika. Ko će brinuti o djeci kada sjedaju na ski-lift, ko će brinuti o opremi kada nastava na planini bude završena, ko će servisirati skije ili vezove između dvije škole skijanja? Sve to će biti vrlo teško realizovati, kaže ovaj nastavnik.

Na sva ova, ali i druga pitanja, svaki bi građanin, a posebno roditelj, morao dobiti odgovore čitajući elaborat ili projekat planirane škole skijanja. Ali taj elaborat javnost nije vidjela. Ide samo usmena priča – dobra namjera, čist zrak, besplatne skije… U akciju se, naivno i dobronamjerno, ne pitajući se o zakonitosti i netransparentnosti, uključilo i Vijeće roditelja Kantona Sarajevo, akcijom prikupljanja opreme koja nabavkom nije osigurana. Ili su u Vijeću bili svjesni nezakonitosti procedure, ali su zaključili da je pet dana na planini vrednije i važnije od 360 dana anarhije u dolini?

Ovo je, čini se, i prva prava demonstracija primjene Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo, usvojenog u maju, čiji su zagovarači, premijer Konaković i ministar Kazazović, tvrdili da depolitizira obrazovanje. Sad evo vidimo i kako: tako što je sedamdeset (?) direktora navedeno/natjerano da učestvuje u nezakonitoj provedbi jednog privatnog dila, u kojem su korišteni netransparentni postupci javne nabavke, diskriminirani potencijalni ponuđači, osujećena pravična i aktivna konkurencija i vrlo vjerovatno neefikasno utrošena javna sredstva.

Šta je tačno protivzakonito?

Prema Zakonu o javnim nabavkama, član 15 (6), Ugovornom organu nije dozvoljeno dijeljenje predmeta nabavke s namjerom izbjegavanja primjene odgovarajućeg postupka definiranog ovim zakonom.

Ugovorni organ, za dodjelu ugovora o javnoj nabavci, primjenjuje otvoreni ili ograničeni postupak, kao osnovne i redovne postupke. Svi ostali postupci su izuzeci (član 19 (1)).

Prema članu 87 (3), za dodjelu ugovora male vrijednosti, “Ugovorni organ provodi postupak direktnog sporazuma za nabavku robe, usluga ili radova čija je procijenjena vrijednost jednaka ili manja od iznosa od 6.000,00 KM”. (Bez PDV-a; dogovorena cifra za 30 pari štapova i trideset pari skija je 5.973,04 KM!)

Umjesto otvorenog postupka, jedinog transparentnog postupka po Zakonu, podjelom predmeta nabavke stvorena je mogućnost korištenja direktnog sporazuma. Ovo je izričito zabranjena praksa po Zakonu (član 15 (6)) i kažnjiva novčanim kaznama (član 116 (2) a), c) i član 116 (3)).

Direktni sporazum je postupak u kojem ugovorni organ nakon ispitivanja tržišta traži pismeno prijedlog cijene ili ponudu od jednog ili više ponuđača i pregovara ili prihvata tu cijenu, kao uslov za konačni sporazum. Ugovorni organ dužan je donijeti interni pravilnik o postupku direktnog sporazuma, koji treba biti usaglašen s modelom pravilnika o postupku direktnog sporazuma koji propisuje Agencija za javne nabavke BiH, član 90 Zakona.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj ugovorni organ: a) ako nabavi robu, radove ili usluge bez provođenja postupaka javne nabavke propisanih ovim zakonom osim u slučajevima kada to zakon dopušta, član 116 (2) a), c) ako se ne pridržava uslova i načina javne nabavke prema procijenjenim vrijednostima i dijeli vrijednost nabavke s namjerom izbjegavanja primjene propisanog postupka nabavke, član 116 (2) c) Zakona.

Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 3.000,00 KM kaznit će se odgovorno lice u ugovornom organu za oba prethodna prekršaja, član 116 (3).

Na potezu su inspekcija i tužilaštvo.