Samostalna izložba skulptura iz ciklusa “SAGORIJEVANJA“

Otvorenje izložbe bosanskohercegovačkog umjetnika MENSUDA KEČE, na kojoj će biti predstavljene skulpture iz ciklusa “SAGORIJEVANJA” će biti upriličeno u prostoru Društva za promociju kulturnog stvaralaštva MLAZ u Počitelju, u subotu, 22. septembra 2018. godine sa početkom u 14:00 sati.

Bosanskohercegovački umjetnik Mensud Kečo ciklusom skulptura “Sagorijevanja“ nastavlja sa tematiziranjem posljedica ratnih stradanja, stavljajući u fokus bol i suočenje preživjelih sa prazninom prouzrokovanom gubitkom najmilijih. Glina i ugljenisano drvo pretaču se u forme apstrahizovanih krajolika nastanjenih samotnim ženskim figurama, povijenim u svojoj žalosti. Kontrasti svijetlo – tamno, sjajno – mat, glatko – hrapavo, oštro – zaobljeno, ističu dvoznačnost odabranog naslova: u sagorijevanju materija nestaje, ali, istovremeno, sagorijevanje asocira i na pročišćenje duha, feniksovsko uzdizanje iz pepela, te neminovnost kreacije kao protuteže destrukciji.

MENSUD KEČO je rođen 1957. godine u Foči. Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu završava 1980. godine. Tokom četiri decenije umjetničkog stvaralaštva, Kečo je realizovao 20 samostalnih izložbi i učestvovao na preko 100 kolektivnih i selektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Autor je nekoliko sarajevskih spomenika. Od 1997. do 2001. godine bio je predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Dobitnik je više značajnih nagrada za crtež i skulpturu. Radi kao profesor crtanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti Sarajevo.

 

Sagorijevanja – lični osvrt

Ove kompozicije prizivaju trenutačan, snažan visceralni odziv. Sirova nagorena drva. Bijele ženske forme. Tama. Svjetlo. Snažni vizuelni kontrast: Crno. Bijelo. Nazubljeno. Glatko. Hrapavo. Elegantno. Oštro. Zaobljeno. Sjajno. Mat. Ljudski oblici savijeni ka zemlji, okrenuti nutarnjem svijetu. Prirodni oblici koji strijeme ka nebesima, svijetu iznad nas.

Male ženske figure pozivaju nas, kušaju našu hrabrost, nagovaraju, da im se pridružimo u kontemplaciji. U gluhoj osami, meditaciji ili molitvi – pojedinačno ili u paru, sklupčane u kolijevci lađe ili ušuškane pod stablom ili zidom – sve borave u zaglušujućoj tišini, duboko ustoličene u sebi. Uz sve to, ovaploćenje su kontrasta, protivrječnosti. Sitne su, ali izgledaju kolosalno. Čine se nepristupačnim, ali nas privlače. Mirne, s uraganom u duši. Čekaju, i tragaju. S nadom, il’ očajanjem, hrabrošću il’ bojazni. Neki će stati nasuprot, a neki pobjeći od njihovih košmara – zmija, meduza i ostalih slika terora.

Ponad njih uzdižu se elegantna stabla čempresa, visoka, angularna, s plavim il’ zelenim nijansama, sežu do nebesa il’ plešu na povjetarcu – nasuprot savijenih, pognutih, zakrivljenih, sputanih figura ispod. Čempres ovdje označava i nadu i tugovanje, i život i smrt; i besmrtnost.

Mensud Kečo kaže da je sjeme i iskra nastanku ovog ciklusa gubitak sinova, supruga, očeva, braće koji zadesi majke, supruge, kćeri i sestre, koje preživješe stradanja.

Ove kompozicije su tematski povezane s njegovom skulpturom/instalacijom u Velikom parku, “Nermine, dođi…“, te imaju suptilnu vizuelnu i tematsku vezu s njegovim snažnim spomenikom u čast djece Sarajeva, koja su poginula u ratu. Kečo neumorno istražuje teme vezane za rodnu zemlju, ali njegovo djelo je suštinski univerzalno. Njegove neobične kompozicije i istraživačka upotreba materijala – staklo, kamen, hljeb, mješavina pronađenih i izrađenih predmeta, načinjenih i sirovih prirodnih materijala – daju njegovom djelu dodatnu dimenziju otkrića, koja izložbu čini uzbudljivom za posmatrača.

Radovi su načinjeni od gline i drveta – oblikovane glinene ženske figure, usred krajolika s nagorjelim stablima drveća. Mada u nekim od tih kompozicija nema ljudskih figura ni stabala, u svima je uveliko prisutno tamno, nagorjelo drvo.

Ova zemlja ispunjena je drvećem, šumama i gorama. Fojnica, u kojoj su ova djela nastala, od poznatijih je mjesta po umijeću drvorezbarstva i stolarskom zanatu. Ovdje je kreativni proces morao uključiti i destrukciju, sakaćenje, povredu. Nagorjevanje drveta, čin potpaljivanja, oprljivanja i paljenje drveta, živo je prisutan u ovim djelima – u teksturama i bojama ponosnih, otpornih stabala čempresa, te u gorućoj, golemoj boli žena.

Kad god čujem riječ spaljen, uvijek se sjetim izraza “politika spaljivanja zemlje” – vojne strategije spaljivanja svega što vas čini u nepovoljnijem položaju od neprijatelja, bilo da napredujete ili se povlačite, bilo da ta teritorija pripada neprijatelju ili je vaša vlastita domovina.

Spaljivanje ove zemlje još uvijek je i suviše prisutno u živom sjećanju većine ovdašnjih ljudi; ta temeljna asocijacija naglašena je u ovom djelu. I u mirnodopskim vremenima, nasilni, destruktivni, divlji požari brzo se prošire užarenim, suhim krajolicima. Međutim, prizori gorenja također mogu značiti i čišćenje, pripremu za ponovni rast, novi usjev, novu žetvu. I to je utjelovljeno u ovim djelima – stvaranje koje se rađa iz destrukcije. Ovdje, sred čina brutalnog paljenja, spaljivanja, nastala su djela koja bude naša duboka suosjećanja, prožeta profinjenošću, skladom, mudrošću. A savijene, introspektivne figure, smještene kraj uspravnih ugljenisanih stabala, blistavo su sjajne. Isijavaju svjetlost.

Otvaraju prostor za kontemplaciju. I daruju nam trenutak predaha u kojem možda naslutimo dublji smisao stvari.

Autorica teksta: Gina Landor [Preveo sa engleskog Ahmed Ananda]

Otvorenje izložbe “Od Bagdada do Pariza” autora Mensuda Keče

Otvorenje izložbe “Od Bagdada do Pariza” Mensuda Keče će biti upriličeno u galeriji Collegium artisticum, u subotu, 20. maja 2017. godine u 20:00 sati, u sklopu programa obilježavanja Međunarodnog dana muzeja i Evropske noći muzeja.

Izložba  će biti otvorena za posjete do 7. juna 2017,
svaki dan (osim nedjelje) u terminu: Pon-Pet od 10:00 do 18:00 sati i Subotom od 10:00 – 14:00 sati.

 

“OD BAGDADA DO PARIZA“

 Kraj XX i početak XXI stoljeća obilježen je razaranjem, stradanjem naroda, migracijama, uništavanjem našeg i svjetskog kulturno-istorijskog naslijeđa, uništavanjem nama poznatih kultura i naroda. Ovo je činjenica koja nas prati tokom zadnjih nekoliko decenija.

Kroz ovu izložbu, koja obuhvata radove nastale u periodu posljednjih petnaest godina, pokušavam skrenuti pažnju sveukupne javnosti na procese koji se dešavaju na globalnom planu. Procese koji mijenjaju geopolitičke i kulturne mape od Bagdada do Pariza.

Mijenja se fizionomija i Bliskog istoka i Evrope. Ono što je počelo na našim prostorima devedestih godina nastavlja se na globalnom planu (Azija, Afrika, Evropa). Izložba predstavlja moj pogled na te procese, a obuhvata segment radova koji se odnose na nas same i naše traume, te dio radova koji je “univerzalan“ i koji se odnosi na stvaranje novih temelja kulture i civilizacije koja sve manje liči na onu koju smo poznavali.

Izložba simboličkog naziva “Od Bagdada do Pariza“ se bavi problemom stvaranja “novih“ formi, novog komponiranja i dekomponiranja poznatog a sada oštećenog i uništenog. Ponovna izgradnja na ruševinama memorije.

Ova izložba bi se mogla zvati i “arhitektura skulpture“ jer kao umjetnik pokušavam ukomponovati stare, poznate forme u jednu novu “arhitektonsku“ cjelinu čija je bit skulptura.

Autor

BIOGRAFIJA

 Rođen u 1957. godine u Foči.

Srednju školu primijenjenih umjetnosti i Akademiju likovnih umjetnosti završio u Sarajevu 1980. godine.

  • Od 1982. godine član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine (ULUBiH)
  • Od 1997. do 2002. Predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. U ovom periodu pokrenuo reorganizaciju i obnovu Udruženja.
  • i 1999. Organizirao dva saziva internacionalnih umjetnika u porušenom Počitelju
  • Idejni tvorac i utemeljitelj “Godišnje izložbe BiH crteža“ Mostar
  • Pokrenuo kampanju za obnovu kolonije Počitelj i ispred ULUBiH-a rukovodio obnovom
  • Pokrenuo i rukovodio obnovom umjetničke galerije “Roman Petrović“
  • U periodu od 1997. do 2002. godine organizirao preko 50 izložbi u galerijima “Roman Petrović“ i “Collegium artisticum“, i u drugim prostorima u BiH i inostranstvu.
  • Organizirao izložbu ULUBiH-a u Dohi, Katar
  • – 2003. Organizirao dvije međunarodne kolonije na Ilidži, “Blažujska škola“
  • Boravio u USA (na poziv ambasadora USA-a Kauzlariča) na edukacijskom projektu “Art Management“
  • Član međunarodne asocijacije “Skulptora monumentalne skulpture“
  • Od 2001. do danas realizirao desetak projekata iz oblasti monumentalne skulpture u zemlji i inostranstvu, među kojima su najznačajniji:
  1. “Nermine, dođi…“, Veliki park, Sarajevo
  2. “Totem“, Aula glavne željezničke stanice, Luxemburg, (međunarodna selekcija)
  3. “Spomenik ubijenoj djeci u opkoljenom Sarajevu“ (Prva nagrada na javnom konkursu)
  4. Skulptura “Ovo je naš dom“, Park skulpture, Teheran, Iran (međunarodna selekcija)
  5. Skulptura “Heroji Sarajeva“, Park skulpture, Čangčun, Kina (međunarodna selekcija)
  6. Spomenici Davorinu Popoviću i Mirzi Delibašiću (Prva nagrada na javnom konkursu)
  • Dobitnik više nagrada za crtež i skulpturu od kojih su najznačajnije:
  1. Prva nagrada na konkursu “Spomen obilježje ubijenoj djeci u opkoljenom Sarajevu“, Sarajevo
  2. Nagrada za minijaturu, Tuzla
  3. Prva nagrada na konkursu “Mirza i Davor“, Sarajevo

2001, 2004. i 2007. Nagrada za crtež “Collegium artisticum“, Sarajevo

  1. i 2003. Grand Prix, “Anale crteža“, Mostar
  2. Prva nagrada “Anale crteža“, Mostar
  • Realizovao 20 samostalnih izložbi i učestvovao na preko 100 grupnih i selektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
  • Učesnik na više od 50 umjetničkih kolonija, simpozija, akcija i humanitarnih izložbi u zemlji i inostranstvu.