Oznaka: Lutvo Sporišević

U intervjuu za blog ZaSvakoDijete.ba povodom Sedmice imunizacije pedijatar prim.doc.dr. Lutvo Sporišević govori o važnosti imunizacije za svako dijete, opasnosti odlaganja ili odbijanja vakcinacije, značaju kolektivnog imuniteta i posljedicama koje opadanje kolektivnog imuniteta može donijeti te o tome kako su nakon posljednjih smrtnih slučajeva izazvanih morbilima u okruženju roditelji u BiH intenzivirali telefonske konsultacije i dolazak u pedijatrijske ordinacije po relevantne informacije o vakcinaciji. Ohrabruje podatak da je primijetno da je u ordinacijama sve veći broj djece na vakcinaciji, ali su zbirni podaci o procijepljenosti i dalje alarmantni, a nizak vakcinalni obuhvat ispod preporučenoga može rezultirati ponovnom pojavom akutnih zaraznih oboljenja do epidemijskih razmjera. Pedijatar pojašnjava zbog čega morbili mogu biti opasni po život malih beba i osoba starijih od 20 godina koje nisu vakcinisane, te upozorava na sve niži nivo procijepljenosti vakcinom protiv dječije paralize koju iako pedijatar sa dugačkim stažom na svu sreću do sada nije imao priliku vidjeti u praksi:

“Moja saznanja o ovoj teškoj bolesti uglavnom se temelje na relevantnim stručnim publikacijama. Ne bih volio da se susretnem sa slučajem ili slučajevima  dječije paralize”, upozorava prim.doc.dr. Sporišević.

U stalnom ste kontaktu s djecom i njihovim roditeljima. Kakvi su bili odjeci epidemije morbila koja je zbog niskog procenta procijepljenosti pogodila Srbiju izazvavši smrtne posljedice? Da li ste primijetili možda veći broj roditelja koji zovu, traže informacije ili u većem broju dovode djecu na vakcinaciju?

Nedavni slučaji povećane učestalosti obolijevanja od morbila u našem okruženju intenzivirali su  telefonske konsultacije i dolazak roditelja u pedijatrijske ordinacije s željom da saznaju  relevantne informacije o MPR vakcinaciji, te je u posljednje  vrijeme  povećana MPR procjepljenost.

Proces imunizacije u BiH u posljednjem periodu znatno je ugrožen i procenat procijepljenosti pao je na opasno nizak nivo. Koliki je prema Vama dostupnim informacijama taj procenat trenutno i u kolikoj mjeri je situacija alarmantna?

Situacija vezana za znatan pad procenta procjepljenosti djece u BiH je alarmantna, ne održava se preporučeni procenat procjepljenosti od 90-95 posto na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou. Nizak vakcinalni obuhvat ispod preporučenoga može rezultirati ponovnom pojavom akutnih zaraznih oboljenja do epidemijskih razmjera, koje se isključivo mogu spriječiti vakcinacijom/cijepljenjem. Relevantni  podaci  ukazuju da se trend niskoga obuhvata djece vakcinacijom  nastavlja  – aktualni  procenat procjepljenosti u nekim područjma  FBiH je 40 posto , a 2016. vakcinalni obuhvat za treću dozu vakcine/cjepiva za dječiju paralizu, difteriju,tetanus i veliki kašalj/hripavac (Polio, DTP) i prvu  dozu   MPR vakcine (vakcina za ospice/krzamak, zaušnjake i rubelu) bio je 80 odsto.

U slučaju izbijanja epidemije morbila, kolika je opasnost po djecu bez obzira da li su vakcinisana ili ne, kao i po odrasle, s obzirom da u određenim dijelovima BiH tokom rata mnogi nisu bili u prilici da se redovno vakcinišu po planu i program imunizacije?

MPR vakcinacija je jedini efikasan i siguran način sprječavanja oboljevanja od morbila. Dugogodišnja ili cjeloživotna zaštita oboljevanja od morbila (ospica) postiže se primjenom dvije (2) doze MPR cjepiva, koje se uobičajeno daje u periodu 12-15 mjeseci (primovakcinacija) i 4-6 godina (revakcinacija). Svi oni koji nemaju potpuni MPR vakcinalni status, bez obzira na dob,  i/ili nisu preboljeli morbile mogu oboljeti od morbila. Morbili su akutna zarazna bolest svih dobnih skupina, te je bitno da i odrasle osobe imaju primjeren MPR vakcinalni status, to jeste da se i oni  vakcinišu ako imaju neprimjeren ili nepoznat MPR status.

Protivnici vakcinacije koji su najčešće i sami vakcinisani često znaju reći ‘Imam ja prijatelja nije vakcinisan kao dijete i nije se razbolio…’. Šta je to kolektivni imunitet i u kolikoj mjeri je ugrožen padom procenta procijepljenosti? 

Vakcinacija osim individualne zaštite omogućava zaštitu i onih pojedinaca koji se ne vakcinišu za određene akutne zarazne bolesti  jer su mlađe životne dobi  (dojenčad do 2 mjeseca života) ili se ne vakcinišu usljed postojanja realnih medicinskih kontraindikacija (na primjer oboljeli od poremećaja imuniteta i drugo). Pad procjepljenosti ispod 90-95 posto omogućava pojavnost akutnih zaraznih bolesti do epidemijskih razmjera,  te se gubi zaštitna uloga  kolektivnog imuniteta i kod pojedinaca koji se iz objektivnih razloga ne vakcinišu ili se ne mogu  vakcinisati.

Koliko su morbili opasni, zbog čega dolazi do smrtnih ishoda i kod koje populacije u najvećoj mjeri?

Morbili mogu biti veoma ozbiljna bolest, pa usljed ozbiljnih komplikacija kao što su upala pluća, upala mekih moždanih opni i mozga, može  dovesti do smrtnog ishoda. Uobičajeno su najčešće komplikacije u djece mlađe od 5 godina i odraslih  iznad 20. godine života. Osobe s poremećajem imuniteta, kao i oni koji usljed zloćudnih oboljenja ili drugih oboljenja primaju kortikosteroide i citostatike mogu imati izuzetno tešku kliničku sliku morbila  praćenu teškim formama upale pluća i progresivnom  upalom mozga, što rezultira visokom smrtnošću.

Šta su, ukratko, morbili?

Morbili predstavljaju  akutnu  visoko zaraznu ozbiljnu bolest, koja je među najčešćim  uzrokom  smrti kod  male  djece.  Sve dobne skupine, pa i odrasli, mogu oboljeli od morbila ako nisu primili dvije doze MPR vakcine ili nisu prethodno preboljeli ovu bolest.  Prije uvođenja MPR vakcine, morbili su bili tipična dječija bolest praćena epidemijama svakih 2-5 godina. U periodu 2000-2015. zahvaljujući MPR vakcinaciji za 80 posto smanjena je smrtnost uzrokovana morbilima. Morbili se manifestiraju  visokom temperaturom, upalom gornjih dišnih puteva, osipom po koži, upalom sluznica, a od komplikacija se mogu javiti proljev, upala uha, upala pluća, upala mozga i sljepoća. Učestalost upale mozga kod oboljelih  s morbilima je 1: 200-5000, a u slučaju MPR vakcine izuzetno rijetko – 1 : 1. 000. 000. Potrebno je tačno izdiferencirati morbile od drugih osipnih zaraznih bolesti, a često anamnestički podaci iz osobne anamneze nisu tačni ili su nejasni. Sticanje  imuniteta  nakon preboljelih morbila može biti praćeno ozbiljnim komplikacijama,  te je MPR vakcina jedino dokazan siguran i efikasan način sprječavanja i nadzora morbila.

BiH je skupa sa zemljama poput Rumunije i Gruzije svrstavana među zemlje sa visokom opasnošću od pojave dječije paralize, kao i s Ukrajinom u kojoj se na koncu paraliza I pojavila. Kolika je opasnost od pojave polia u BiH danas?

Dugogodišnja pozitivna iskustva vakcinacije protiv dječije paralize faktički su diljem svijeta  omogućila   eliminaciju dječije paralize. U Europi je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO)  2002. godine  proglasila eradikaciju dječije paralize.  Aktualni trend pada procenta procjepljenosti prisutan je i za vakcinu protiv dječije paralize  (poliomijelitisa) jer se odražava nizak  procenat procjepljenosti ispod preporučenih 90 posto. Svakako da postoji opasnost ponovne pojave dječije paralize jer je   procjepljenost protiv dječije paralize ispod preporučenog  procenta procjepljenosti.

Koliko je zdravstveni sistem bilo koje zemlje u kojoj je zahvaljujući imunizaciji polio godinama nepoznanica danas spreman da se nosi sa jednom takvom bolešću u slučaju njenog izbijanja?

Akutna  zarazna oboljenja, kao i  ostala  oboljenja,  imaju adekvatnu  strategiju  prevencije, liječenja i nadzora. Navedeno se odnosi i na eventualnu pojavu dječije paralize. Napore je potrebno usmjeriti na intenziviranje povećanja procenta procjepljenosti protiv dječije paralize jer ćemo jedino na takav način spriječiti pojavu dječije paralize, koja može imati ozbiljne posljedice s nepovratnim paralizama mišića, doživotnom invalidnosti i smrtnim ishodom. Ne postoji specifičan efikasan  lijek za dječiju paralizu.

 

 

Nerijetko se kaže kako je “vakcinacija žrtva vlastitog uspijeha” – ljudi jednostavno nisu imali priliku vidjeti davno iskorijenjene bolesti i misle da im se one ne mogu dogoditi. Dugogodišnji ste pedijatar sa velikim iskustvom, da li ste imali priliku uživo vidjeti pacijenta oboljelog od polia ili znate neki od kolega koji su imali priliku vidjeti ili liječiti takvog pacijenta?

Zahvaljujući najsigurnijoj  i najučinkovitoj medicinskoj preventivnoj aktivnosti vakcinaciji nisam do sada niti kao student ili liječnik praktičar vidio  niti jedan slučaj dječije paralize. Uglavnom se moja saznanja o ovoj teškoj bolesti temelje na relevantnim stručnim publikacijama. Ne bih volio da se susretnem sa slučajem ili slučajevima  dječije paralize. Samo vakcinacija sprječava pojavu dječije paralize, njen težak tok, paralize, invalidnost i smrtni ishod.

Iako postoje brojni dokazi, naučne činjenice, istraživanja i kontinuirane provjere, protivnici imunizacije sve to jednostavno negiraju i manipulišu poluinformacijama, izvlačenjem stvari iz konteksta i širenjem lažnih vijesti. Kako poboljšati komunikaciju pedijatara s roditeljima kako bi roditelji mogli od najstručnijih osoba dobiti pravu informaciju?

Roditelji trebaju imati povjerenje u liječnike praktičare i  zdravstveni  sistem  koji su jedini stručni i  relevantan  izvor da ukažu na značaj i daju temeljne činjenice zasnovane na medicinski dokazanim spoznajama o vakcinaciji. U svakodnevnom radu liječnici i  medicinske sestre-tehničari pokušavaju kontinuiranom komunikacijom  da razriješe mnogobrojne nedoumice  i daju odgovor na upite roditelja o imunizaciji djece. Stručne informacije o vakcinaciji na web portalima zdravstvenih ustanova i edukativni skupovi imaju značaja da roditelji dobiju stručne i relevantne informacije o vakcinaciji djece.

Često ćemo čuti kako “nema dovoljno informacija o vakcinama. Koliko ih ljudi zaista traže na pravoj adresi?

Mišljenja sam da ima dovoljno  stručnih informacija o vakcinaciji. Bitno je da roditelji i  ostali zainteresirani informacije traže od zdravstvenih profesionalaca  i  relevantnih  stručnih izvora. Na taj način mogu doći do stručnih i tačnih informacija o vakcinaciji. Nažalost često se mogu naći informacije o vakcinaciji koje nisu utemeljene na medicinskim dokazima što utiče na neadekvatan stav roditelja o vakcinaciji.

Često se na internetu mogu čuti stavovi osoba koje kažu kako vjeruju vakcinama u Njemačkoj i drugim zemljama, ali ne i vakcinama u BiH te da djecu vakciniše tamo. Kakva je razlika između vakcina u Njemačkoj i onih koje dobijaju djeca u BiH?

U BiH se koriste kvalitetne vakcine kao i u Njemačkoj ili ostalim europskim zemljama, vakcine u BiH su kvalitetne i sigurne i u skladu su s  europskim i bosanskohercegovačkim regulatornim agencijama (Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH). Vakcine koje djeca dobivaju BiH su prestižnog međunarodnog kvaliteta uz striktno osiguranje transporta, primjerenog prostora i opreme za skladištenje, čuvanje i distribuciju vakcina.

Izazivaju li vakcine autizam?

Mnogobrojne relevantne stručne reference ukazuju da MPR vakcina ne izaziva poremećaj autističnog spektra (autizam), vakcinacija je jedno od najznačajnijih medicinskih dostignuća s aspekta sigurnosti i efikasnosti sprječavanja i nadzora akutnih zaraznih bolesti.

 

Roditelji često očekuju da pedijatar unaprijed preuzme odgovornost za eventualne nuspojave, ‘potpiše garanciju’, postavljaju pitanje odgovornosti u slučaju nuspojava za koje ukoliko se dese očekuju da neko unutar zdravstvenog sistema za to preuzme odgovornost… Šta od toga je realno moguće, a šta nije moguće izvesti i zbog čega?

Što je to u životu 100 posto sigurno? Ne možemo reći da je bilo što 100 posto sigurno. Nakon vakcinacije se mogu uglavnom javiti blage lokalne reakcije koje su prolaznog karaktera. Svake godine vakcinacijom se spašava tri miliona dječijih života, a dva miliona djece diljem svijeta godišnje umire od vakcinacijom preventabilnih bolesti  koje se jedino vakcinacijom mogu spriječiti.

U vrijeme epidemije morbila u Srbiji koja je odnijela ljudske živote, nisu se mogli čuti glasovi antivakcinalista koji su inače veoma glasni i koji su na koncu doveli do smanjenja obuhvata imunizacije. Šta to vama kao pedijatru i stručnjaku govori?

Liječnici svoj stručni i znanstveni rad temelje na  relevantnim stručnim dokazima, a ne na nestručnim i neprovjerenim informacijama. Nestručne i neprovjerene informacije dovode do iskrivljenja percepcije roditelja i njihovog bezrazložno lošeg stava o vakcinaciji što uvjetuje odbijanje ili odlaganje vakcinacije. Odbijanjem ili odlaganjem MPR imunizacije nažalost imamo povećanje oboljelih i umiranja od morbila diljem svijeta.  Nažalost, ovo su dokazi da je uredan MPR vakcinalni status jedini efikasan i  siguran način  sprječavanja oboljevanja i umiranja od morbila.

O čemu svaki roditelj koji se zapita treba li ili ne vakcinisati svoje dijete treba da razmisli prije nego donese konačnu odluku?

Jedino se vakcinacijom akutne zarazne bolesti na najbolji i najsigurni način mogu spriječiti. Odbijanjem ili odlaganjem realizacije vakcinacije djece rizikujemo da djeca dobiju akutnu zaraznu bolest od kojih su većina potencijalno smrtonosne. Vakcinacija je cjeloživotna preventivna aktivnost sprječavanja ili značanog smanjenja oboljevanja od akutnih zaraznih bolesti. Ako dijete iz određenih razloga kasni s vakcinacijom, a nema apsolutnih medicinski opravdanih kontraindikacija prema smjernicama SZO-e, treba što prije nastaviti s vakcinacijom kako bi se realizirao potpuni vakcinacijski status djeteta prema  nacionalnom kalendaru imunizacija.