Izložba slika i skulptura “O njoj…” Adisa Lukača u JAVA galeriji

Otvaranje izložbe slika i skulptura “O njoj…”, sarajevskog umjetnika Adisa Lukača,  će se desiti u srijedu, 28. marta, u 19:00 sati u JAVA galeriji.

Obasjana samo svjetlom mjesečine, jedna ženska figura polako se i na prstima kreće kroz prostorije svog stana. Umorna, odjeću koju je nosila tog dana baca na pod. Zastajkuje pred velikim ogledalom i posmatra svoj odraz, a potom sa kreveta uzima tog jutra odbačenu spavaćicu i oblači je. Preko nje nehajno navlači kućni ogrtač i sjeda na krevet…

Gledajući najnoviji ciklus radova Adisa Lukača, crteže-slike čiji je lajtmotiv žensko tijelo, ne možemo izbjeći a da se ne zapitamo da li nam je dopušteno prisustvovati. Osjećajući se pomalo kao voajer što posmatra kroz poluprozirne zavjese, posmatrač zaviruje u žensku intimu, u trenutke kada je posvećena samo sebi, trenutke najvećeg opuštanja. Odlutala je u misli, u koje joj on ipak ne uspijeva prodrijeti, mada bi htio. Tu ga ne pušta, ali pruža mu mogućnost posmatranja njenog tijela i iščitavanja njegovih priča: znak na tijelu kojeg ima od rođenja, rupice u donjem dijelu leđa, bore smijalice… Što je više posmatra, čini mu se da više o njoj samoj time otkriva. I zaista, ona je sve to, ali i mnogo više…

Udobno se smjestivši u ulogu posmatrača, nakon oslobađanja od početne nelagode, otpočinjemo pažljiviju analizu ženskih likova koji se, iscrtani, a potom i kolorisani u tehnici akrila, pojavljuju kao u izmaglici. Kompozicije su često riješene u svega nekoliko poteza, sažete u likovnom izrazu, ali vrlo rječite u iskazu. Raspoloženja i emotivna stanja naznačena su sugestivnim detaljima, gestama ili položajem tijela: nervozne ruke što stišću jedna drugu, okrenuta leđa, zamišljena lica te sjetne oči potiču empatiju, ali i povećavaju distancu između portretisane osobe i posmatrača. S druge strane, raširene ruke i opušteno tijelo na mnogim crtežima sugerišu otvorenost prema drugome i dopuštaju stvaranje osjećaja bliskosti.

Figuru na crtežima ne posmatramo samo kao tijelo, već kao subjekt i individuu. Ona nije podvrgnuta objektivizaciji, ni na kompozicijama na kojima joj lice nije vidljivo, čak ni na onima na kojima je posve razodjevena. Mada su tijela pretežno naga, prisutan je tek decentni erotizam te prizorima ne upravlja požuda. U oblikovanju ogrtača ili nekog drugog komada tkanine, koja tijelo zapravo više otkriva nego skriva, akcenti bijelom bojom gotovo simbolično su iskorišteni za umirivanje čulnosti na slici. Tkanina se javlja i kao protuteža teksturi tijela, te izazov umjetniku da se njihova materijalnost istovremeno i razlikuje i međusobno upotpunjava. Predstave su dominantno monohromne, ali su na pojedinim mjestima impregnirane snažnim bojenim akcentima, fragmentima koji im daju posebnu i drugačiju notu. Naposlijetku, igra svjetla i sjenke u sobi, kao i ona na samom tijelu, naglašava prelaze između čvrstoće i mekoće, svojstava koje umjetnik nastoji što vjernije prenijeti u crtež ili trodimenzionalnu formu. Zbog univerzalne vrijednosti njihove sadržine, ostaje otvorena i mogućnost da se suština radova iz ovog ciklusa pretače iz jedne likovne forme u drugu, kao i u druge vidove umjetnosti  – stihove, prozu, muziku…

I najednom ona ustaje sa kreveta, kao da prepoznaje taktove najdraže pjesme negdje u daljini. Sama i u tišini, obasjana samo mjesečinom, hvata krajeve svog ogrtača i počinje da se vrti, i vrti…

Piše: Andrea Mekić, historičarka umjetnosti

O autoru:

Adis Lukač je rođen u Sarajevu 1982. godine,  gdje je završio Srednju umjetničku školu i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti na odsjeku skulpture.

Učestvovao je na nekoliko internacionalnih izložbi i simpozijuma skulpture, član ULUBiH-a sa kojim izlaže. Autor je spomenika prvom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću u Tuzli, biste narodnom heroju Ivanu Goranu Kovačiću u Sarajevu, te reljefa Hasanaginice postavljenog u Narodnom pozorištu u Sarajevu.

Pored skulpture i klasičnog pristupa istoj bavi se i slikarstvom, te tako u svojim izložbama kombinuje različite medije crtež, slika i skulptura.

Radio je sa djecom sa poteškoćama u razvoju u Zavodu Mjedenica gdje je vodio keramičku radionicu.

Translate »