Na Grani Zelenoj – ” #HastahanaPark “

Lokacija Hastahane (turski: “bolnica”), koja preimenovana u Park “prof. dr. Nijaz Duraković”, dugo je predmet brojnih rasprava. Prema planu iz 1999, koji je još na snazi, na toj lokaciji bio je predviđen Muzej opsade Sarajeva, ali on nije izgrađen zbog nedostatka sredstava. U septembru 2017, godinu nakon što je izabran za načelnika općine Centar, Nedžad Ajnadžić pokrenuo je inicijativu i napravio prijedlog prema kojem bi se dio Hastahane prodao investitoru, koji bi tu izgradio trospratnu zgradu i podzemnu garažu s 250 mjesta, a u to sve uklopio i knjižare, umjetničke galerije, prostore mjesne zajednice te svadbeni salon. Veći dio Hastahane, 89 posto njene površine, kako tvrdi načelnik, ostao bi park. Taj prijedlog usvojili su u aprilu općinski vijećnici, a nakon održane javne rasprave očekuje se da će Općinsko vijeće u julu definitivno odlučiti o sudbini Hastahane. U video govore doc.dr. Nasiha Pozder s arhitektonskog fakulteta i Alma Midžić iz Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA. Ovaj video realiziran uz podršku fondacije Hainrich Boll.

Na Grani Zelenoj – ” Balkanska Ruta Kroz BiH “

Projekcijom dokumentarnog filma „Patka“ u produkciji Mediacentra Sarajevo i predstavljanjem nalaza izvještaja “Balkanska ruta kroz BiH: Ljudi zaglavljeni u procjepu EU“ , autorica Gorane Mlinarević i Nidžare Ahmetašević,  posjetioci i posjetiteljke u Centru za kulturu u Jelićevoj imali su priliku čuti  o razlikama između stvarne i medijske slike o migrantima u BiH. Događaj je organizirala Fondacija Heinrich Boell, koja je ujedno podržala i izradu izvještaja, dok su produkciju dokumentarnog filma omogućili Civil Rights Defenders.

Ovaj video realiziran uz podršku fondacije Hainrich Boll.

Nidžara Ahmetašević istakla je da su nalazi istraživanja koje je intenzivno rađeno od septembra do kraja decembra 2018, ali su u njemu i podaci koji se odnose na cijelu godinu, porazni i pokazuju zanemarivanje nekih od osnovnih prava koje imaju izbjeglice i migranti poput slobode kretanja, prava na human i dostojanstven život, prava na adekvatnu medicinsku zaštitu, školovanje i prava na integraciju. Ahmetašević je rekla da izvještaj pokazuje slike s terena koje smo rjeđe sretali u medijima od naslova i sadržaja koji su ukazivali na negativne strane prisustva izbjeglica i migranata u BiH. „Malo se govori o tome kako žive ljudi u kampovima u BiH i zašto su došli ovdje, a više se daje prostora za manipulacije i priče o problemima, koji su često prenapuhani. Tako priče o ljudima i njihovim životima ostaju negdje u prikrajku i građani i građanke imaju često sliku da su izbjeglice i migranti drugo ime za problem.“ Amir Purić, urednik Facebook stranice „Izbjeglice u Velikoj Kladuši“ govorio je o utjecaju medijskog izvještavanja o migrantskoj krizi na percepciju javnosti u sredinama u kojima borave migranti i izbjeglice, poput Velike Kladuše. Purić je istakao da je u sredinama poput Velike Kladuše, kroz koje je prošlo na hiljade migranata izbjeglica u posljednjih godinu dana, primjetno kako je javnost promijenila stavove prema ovoj populaciji i to na gore. Za to su, smatra on, dijelom odgovorni mediji, ali još više državna vlast odnosno izostanak njene pravovremene reakcije.

Izvještaji sa dominantno negativnim odnosom prema migrantima u BiH, prenošenje neprovjerenih informacija i njihovo dijeljenje putem društvenih mreža, podizanje tenzija i širenje  straha među građanima stvorilo je atmosferu u kojoj su glasniji i vidljiviji bili oni mediji koji su neetički i neprofesionalno obavljali svoj zadatak. O ovome je govorila Tijana Cvetićanin s portala Raskrinkavanje.ba:„Zadatak novinara  je da istražuju teme i dublje od onoga što su trenutno vidjeli svojim očima. Kontekst je važan i ne smijemo ga kao novinari zaboravljati, zato što širi pristup nekoj temi omogućava kvalitetan i fer odnos prema onima o kojima izvještavamo. S druge strane, to je i obaveza novinara prema onima za koje rade-

prema javnosti- da ih ne potcjenjuju nudeći im ograničene, senzacionalističke i izvještaje koji će u njima izazvati strah. Dokumentarni film „Patka“ govori o neprofesionalnom medijskom izbještavanju, o huškanju, panici i neprovjerenim informacijama koje su mnogi mediji objavljivali. Važno je da ukažemo na greške novinara, ne kako bismo ih osudili, nego kako bismo iz njih svi zajedno nešto naučili. Također je, zbog beskonačnosti mogućnosti u internet prostoru, važno naučiti javnost da znaju prepoznati razliku između profesionalnog medija, kvalitetno urađenog novinarskog zadatka i potpuno izmišljene, neprovjerene i nefer prezentovane informacije.“, pojasnila je Elvira Jukić-Mujkić, autorica dokumentarnog filma i urednica Media.ba u Mediacentru Sarajevo.

Tokom 2018. godine u Bosnu i Hercegovinu je ušlo više od 23.000 ljudi koji su su bili prisiljeni napustiti svoje domove i krenuti na put s nadom da će doći do mjesta gdje će moći nastaviti svoj život. Iako se više od 1.500 ljudi prijavilo za azil u BiH, tek oko sedam posto je uspjelo proći zamršene, često nejasne, procedure i zaista pokrenuti proces dobijanja azila u našoj zemlji.

 

Kratki vodič za novinare:

Nadležnosti, izvori informacija i terminologija o izbjeglicama i migrantima

Za većinu novinara, građana i institucija susret i rad sa izbjeglicama i migrantima bilo je novo iskustvo kada se dio “Balkanske rute” kroz Bosnu i Hercegovinu ponovo aktivirao za prolazak ljudi sa Istoka. U martu 2016. godine, Vijeće ministara BiH je usvojilo Strategiju u oblasti migracija i azila i Akcioni plan za period 2016-2020. u kojima se kaže da su institucije svjesne uvećanih migracija na Balkanu. Dvije godine kasnije, dok su izbjeglice i migranti živjeli na ulicama, u parkovima i šatorima bh. gradova, bilo je jasno da institucije zapravo nisu bile spremne za dolazak ljudi u BiH. U posljednjih nekoliko mjeseci smještaj izbjeglica i migranata u BiH organizovan je na nekoliko lokacija za što su nadležnosti podijeljene između nekoliko institucija, međunarodnih organizacija i grupa.

 Nadležnosti institucija i organizacija:

 Ministarstvo sigurnosti BiH – nadležno za pitanja azilanata; rukovodi Azilantskim centrom Delijaš i Imigracionim centrom u Lukavici. U sklopu ministarstva je Sektor za azil, Sektor za imigracije, Granična policija i Služba za poslove sa strancima.

Ministarstvo za izbjeglice i ljudska prava BiH – jednom kada dobiju status, sve osobe su u nadležnosti ovog Ministarstva koje rukovodi i centrom Salakovac pored Mostara.

 International Organization for Migration (IOM u BiH) – nadležni za centre Bira, Sedra i Borići u Bihaću, Miral u Velikoj Kladuši, i Ušivak u Hadžićima pored Sarajeva.

UNHCR – vodi računa o potrebama naročito ugroženih kategorija poput maloljetnika bez pratnje, bolesnih, LGBT, žena s djecom; zaduženi za psiho-socijalnu podršku.

UNICEF – nadležni za brigu o djeci unutar izbjegličke i migrantske populacije.

Danski savjet za izbjeglice – prisutni u Bihaću, Velikoj Kladuši, Sarajevu i zaduženi za zdravstvenu zaštitu.

Crveni križ/krst – uključeni u skoro svim kantonima, uglavnom zaduženi da osiguraju hranu, odjeću i obuću.

Pomozi.ba – humanitarna organizacija djeluje u Sarajevu i kampu Ušivak, pružaju hranu, odjeću i obuću.

Mjesečni izvještaj o aktivnostima međunarodnih organizacija dostupan je na stranici UN-a u BiH. Dostupan na linku: https://bit.ly/2QEGTyB

(Obično dolazi prilično kasno, najmanje mjesec nakon perioda na koji se odnosi)

Brošura sa informacijama o azilu u BiH – UNHCR (dostupan na linku: https://bit.ly/2FLQEGa)

Dodatni izvori informacija o izbjeglicama i migrantima: U Bihaću, Velikoj Kladuši, Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci i Ključu djeluju i volonteri, domaći i strani, koji poznaju situaciju na terenu i dobar su izvor informacija.

Vaša prava – pravni zastupnici tražitelja azila – imaju urede u nekoliko bh. gradova.

Helsinški parlament građana Banja Luka – uljučeni u aktivnosti u Krajini.

 Facebook grupe:

  • Izbjeglice u Velikoj Kladuši” – Cilj ove Facebook stranice je uspostaviti konstantnu komunikaciju između građana Velike Kladuše, domaćih i stranih nevladinih organizacija, te izbjeglica/migranata s ciljem međusobnog informisanja o svim aspektima migrantske krize.
  • Pomoć izbjeglicama u BiH” – grupa služi za razmjena informacija o akcijama pomoći.
  • Are You Syrious?” – volonteri koji pružaju svakodnevno informacije o onom što se dešava sa izbjeglicama i migrantima u Europi (AYS Daily Digest na engleskom)

Preporučena terminologija o izbjeglicama i migrantima:

Danas u svijetu ima više od 68,5 miliona osoba koje bježe od rata, progona i svi oni su izbjeglice ili tražitelji azila. Pored njih, u pokretu su i ljudi koji migriraju iz svojih zemalja u potrazi za poslom ili obrazovanjem. Tokom 2018., u BiH je registrovano više od 24.000 izbjeglica i migranata.

Izbjeglica – svaka osoba koja je napustila svoju zemlju u strahu od ozbiljnih ugrožavanja ljudskih prava ili strahu za život i sigurnost. Izbjeglice imaju pravo na međunarodnu zaštitu.

Tražitelji azila – osobe koje su napustile svoju zemlju u potrazi za zaštitom od progona ili kršenja ljudskih prava, ali koje još čeka legalni status izbjeglice u zemlji u kojoj se nalaze. Tražiti azil je jedno od osnovnih ljudskih prava, što znači da svakome mora biti omogućen ulazak u drugu zemlju da traži azil.

Migranti – ne postoji međunarodno prihvaćena definicija za ovu kategoriju. Ipak, organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava u svijetu koriste ovaj termin kada govore o ljudima koji su napustili svoje zemlje, ali nisu tražitelji azila niti izbjeglice. Većina migranata je napustila svoje zemlje iz ekonomskih razloga. Mnogi od njih nisu izbjeglice i ne mogu dobiti azil, ali su njihovi životi ugroženi u zemljama iz kojih dolaze, te njihova ljudska prava moraju biti zaštićena u zemljama u kojima se nalaze. Migranti ne smiju biti zatvoreni i ne smiju im se ograničiti kretanje.

Savjet – najbolje je koristiti istovremeno termine “izbjeglice” i “migranti” jer se među ljudima koji se kreću sada Balkanskoj ruti nalaze i jedni i drugi.

Ilegalni migranti – nosi puno predrasuda i dehumanizira, a nije zakonom definisan niti ga podržavaju organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava. Ljudi koji nemaju legalne dokumente u jednoj zemlji često su u toj situaciji ne svojom krivicom, nego zbog spore administracije ili nefunkcionalnosti države. Za ljude koji nemaju legalni status u jednoj zemlji preporučuje se termin “ljudi bez dokumenata”.

„Balkanska ruta kroz BiH: Ljudi zaglavljeni u procjepu EU“

Tokom 2018. godine u Bosnu i Hercegovinu je ušlo više od 23.000 ljudi koji su su bili prisiljeni napustiti svoje domove i krenuti na put sa nadom da će doći do mjesta gdje će moći nastaviti svoj život. Neki su krenuli na put prije nekoliko mjeseci, a neki putuju godinama. Aktivisti i volonteri u BiH su tokom godinu dana upoznavali mnoge ljude i slušali o njihovim snovima i nadama. Između ostalih i 17-godišnjeg dječaka iz Pakistana koji sam putuje već osam godina, a nakon što je izgubio cijelu porodicu. Kada su ga aktivisti sreli u Bihaću u maju 2018., sanjao je da će jednom imati dom. Njegova priča, i mnogih sličnih njemu, o ljudima koji sanjaju o slobodi i miru, nije bilo prostora u medijima. Za njega čini se, nažalost, nema prostora ni u BiH.

Ovo je samo jedna od tema koju ćete moći čuti u ponedjeljak februara 2019. u 18:00h u Centru za kulturu Sarajevo (Jelićeva 1) gdje će Fondacija Heinrich Boell predstaviti nalaze izvještaja „Balkanska ruta kroz BiH: Ljudi zaglavljeni u procjepu EU“ uz prikazivanje dokumentarnog filma  „Patka“ u produkciji Mediacentra Sarajevo.

 

PROGRAM:

18:00 Migranti u BiH: Zaglavljeni u procjepu EU – stvarna vs. medijska slika

 Nidžara Ahmetašević, koautorica izvještaja “Balkanska ruta kroz BiH: Ljudi zaglavljeni u procjepu EU”, novinarka i aktivistkinja

 Elvira Jukić-Mujkić – autorica dokumentarnog filma „Patka“, urednica u Mediacentru Sarajevo

 Amir Purić – urednik Facebook stranice “Izbjeglice u Velikoj Kladuši”, dopisnik Deutsche Welle, saradnik Radija Slobodna Evropa

 Tijana Cvjetičanin – urednica Raskrinkavanje.ba, koordinatorica istraživanja u Udruženju “Zašto ne“

Moderator: Nikola Vučić

19:30 – Projekcija dokumentarnog filma “Patka”

Iako se više od 1.500 ljudi prijavilo za azil u BiH, tek oko sedam posto je uspjelo proći zamršene, često nejasne, procedure i zaista pokrenuti proces. Na kakve sve probleme nailaze ljudi koji su došli u BiH i koji su potencijalni tražitelji azila, kako i gdje i žive, ko se brine za njih i koliko se poštuju njihova osnovna ljudska prava, da li postoje uslovi za njihovu integraciju, pitanja su na koja su autorice izvještaja “Balkanska ruta kroz BiH: Ljudi zaglavljeni u procjepu EU” – Gorana Mlinarević i Nidžara Ahmetašević – pokušale doći kroz razgovore sa ljudima koji putuju, aktivistima, volonterima, predstavnicima nevladinog sektora, vlasti i međunarodnih organizacija.

Nalazi su porazni i ukazuju na zanemarivanje nekih od osnovnih prava koje imaju izbjeglice i migranti poput slobode kretanja, prava na human i dostojanstven život, prava na adekvatnu medicinsku zaštitu, školovanje i prava na integraciju. Izvještaj ukazuje i da su dječija prava su zanemarena, a osjetljive kategorije nisu adekvatno zaštićene. Sve su to nalazi s terena koje smo rjeđe sretali u medijima od naslova i sadržaja koji su ukazivali na negativne strane prisustva izbjeglica i migranata u BiH.

U novinama, na televiziji, a pogotovo na online portalima i društvenim mrežama mogli smo vrlo često da vidimo izvještaje o tome kako su migranti pljačkali, silovali i napadali. Svjedočili smo i širenju straha putem pojedinih medija i korištenju jezika koji služi zastrašivanju građana Bosne i Hercegovine, poput narativa da nam prijeti “najezda” migranata, da su desetine hiljada pred granicama BiH, da se sprema “desant na BiH”, vidjeli smo da pojedini mediji izvještavaju samo o negativnim temama poput kriminaliteta među migrantima, epidemiji zaraznih bolesti, o smeću koje ostavljaju za sobom ili o načinu na koji se ponašaju na ulicama i u parkovima u Sarajevu, Bihaću i drugim gradovima gdje su se nalazili u većem broju. Medijski izvještaju često su zanemarivali ono najvažnije – da se radi o ljudima.

Izvještaji sa dominantno negativnim odnosom prema migrantima u BiH, prenošenje neprovjerenih informacija i njihovo dijeljenje putem društvenih mreža, podizanje tenzija i širenje  straha među građanima stvorilo je atmosferu u kojoj su glasniji i vidljiviji bili oni mediji koji su neetički i neprofesionalno obavljali svoj zadatak. Neki od novinara koji rade u takvim medijima tvrde da je medijska zajednica bila nespremna i da se novinari nisu snašli, suočeni sa teškim zadatkom i bez ranijeg sličnog iskustva. S druge strane, greške koje su pravili ne bi mogle da se razumiju kroz to objašnjenje budući da pojedini nisu uradili ni osnovni novinarski zadatak provjere informacija. Dodatni problem su predstavljali online portali koji su preuzimali sadržaje iz profesionalnih medija i prepakirali ih u senzacionalističke članke s ciljem zarade i služenja različitim političkim agendama.

Translate »