U petak, 19. maja u 20h u Sarajevskom ratnom teatru gostuje predstava “Demokracija” rađena prema tekstu i u režiji Zijaha A. Sokolovića. Predstava se igra u okviru programa Festivala “Pet dana Zagreba u BiH”.
DEMOKRACIJA
Tekst i režija: Zijah A.Sokolović
Dramaturgija: Selma Parisi
Igraju: Dražen Šivak i Zijah A.Sokolović
Produkcija Thearto projekt
Udruga Riječi/ Prave/ Predstave predsjednik Silvio Parisi www.thearto.hr
Cijena ulaznice iznosi 10KM, a rezervacije se mogu obaviti pozivom na 033 664 070 svaki radni dan od 10h do 16h ili subotom na 060/327 0025.
TEATAR POZORIŠNE MAGIJE ZIJAHA A. SOKOLOVIĆA
Scena je prazna – to je ona praznina prostora Petera Brooka po kojem je dovoljno da se netko kreće i da od toga nastane teatar. Pojavljuju se dva lika, pomalo beckettovska, sa metlama – ono što će sljedećih osamdeset minuta mesti i rastjerivati po toj ogoljeloj pozornici jesu naši najdublji strahovi, nadanja i čežnje, oni će bezobzirno kopati i rovariti, čeprkati po našoj nutrini, izvrtati prema van našu intimu ne bi li nas suočili sa svim onim što najčešće ne želimo priznati ni samome sebi – da naš život, ipak, u krajnjoj liniji, ovisi ve-likim dijelom o našim vlastitim postupcima, o tome kako se postavimo i što činimo. Ozbiljna, egzistenci-jalna pitanja moći, vlasti, manipulacije i posesivnosti, sudbinska čvorišta naših života oni će raspetljavati ne poput Aleksandra udarcem mača no strpljivo i postupno, taj Gordijev čvor koji nas steže i guši odmotavaće preciznim alatkama zanata i umjetnosti pozorišta, igrom u koju će uvući i nas same dokazujući nam i zorno predočavajući ono što je veliki ruski redatelj Anatalij Vasiljev poručio u svom obraćanju uz ovogodišnji Svjet-ski dan teatra: „Kazalište može reći sve.“
A kako se to „može reći sve“ Zijah A.Sokolović ustrajno nam pokazuje već gotovo puna četiri desetljeća, praktično od praizvedbe kultne monodrame „Glumac…je glumac…je glumac“ u Sarajevu 30.03.1978 godine. Na tragu tog tragalačkog i istraživačkog puta tajnama kazališnog stvaralaštva, ovaj „vladar iluzije“, kako se često voli nazvati, gradi i svoj najnoviji autorski, pozorišni čin – predstavu „Demokracija“ po vlastitom tek-stu, uspregnutu u formi čiste i kristalno izbrušene duodrame, u suradnji sa partnerom, glumcem Draženom Šivakom i uz asistenciju dramaturginje Selme Parisi. Predstava je to jasnih i preciznih koordinata, neobo-rivih argumenata, sva u raspri suprotstavljenih mišljenja, stavova i tvrdnji, uronjena u vrckavi, prštavi humor ne bez jetkih žaoka autoironije i cinizma, ali nikada gruba i neotesana, uvijek na granici onoga što možemo pojmiti, što želimo shvatiti i onoga neuhvatljivog, što nam izmiče i čemu vječno težimo.
Da bi to postigli i uvjerili nas, s one strane rampe, da smo i mi unutra, da ono što glumac govori na sceni nije ništa drugačije od onoga što gledatelj doživljava i preživljava, samo je ovdje riječ o pozorišnoj iluziji a u našem slučaju o okrutnoj stvarnosti života i doba u kojem jesmo, Zijah A.Sokolović i Dražen Šivak vode nas kroz povijest ljudskih uspona i padova, kroz mutne predjele ljudske istorije, biografije velikih ljudi i dramskih protagonista kroz stoljeća, pred nama defiluju Gaj Julije Cezar Williama Shakespearea, Antigona Sofokla, Okovani Prometej Eshila, ratnici, vojskovođe, mislioci, političari i revolucionari, diktatori i narodne vođe prošlosti i sadašnjosti, oni pod čijim je plaštem i voljom za moć otpočeo ili se odvijao taj mukotrpan put ka demokraciji, vladavini naroda, gdje više ne bi bila presudna i odlučujuća riječ pojedinaca već mišljenje odabranih predstavnika samog naroda.
A to čine najjednostavnijim i zato najtežim, rudimentarnim kazališnim sredstvima i jezikom, praktično bez rekvizita ili upotrebljavajući ga višestruko, kroz brojne namjene, na praznoj pozornici, koristeći samo riječ pokret i glas. Vrhunsko umijeće vladanja sobom na sceni kakvo ispoljavaju ta dva glumca,svaki u svojoj osobnosti i glumačkom registru po kojem probire poput zanesenog pijaniste po dirkama glasovira,nešto je što ne vidimo baš tako često u teatru. Oni su pritom briljantni autori – glumci kojima je jedina svetinja igra, i oni se igraju bezuvjetno, beskompromisno i beskrajno, poput zaigranog stvora u zemlji Neverland, oni su taj Petar Pan i Zvončica što nam otvaraju izmaštane svjetove u koje se često, zbog vlastite uskogrudosti i straha pred nepoznatim ne usudimo ni priviriti, oni kad govore o Bogovima i Ljudima brišu te razlike i pokušavaju nas uvjeriti da to, vječno božansko, zapravo je skriveno duboko u nama i samo se trebamo usuditi to priznati i prihvatiti. Predstava „Demokracija“ Zijaha A.Sokolovića sažima sve one suprotnosti, sumnje, dvojbe i ne-sporazume sa kojima smo suočeni i koja, kako je to lucidno primjetio Vasiljev, može reći sve: „I kako žive bogovi na nebu, i kako se zatvorenici muče u jamama, i kako strast oplemenjuje, i kako ljubav razara, i kako je dobar čovjek nepotreban, i kako vlada prijevara, i kako ljudi žive u stanovima a djeca u izbjegličkim logo-rima,i kako se vraćaju u pustinju,i kako se s najmilijima rastaju,kazalište može pričati o svemu…“
Mladen Bićanić
