Izložba „Žene u Sarajevu pod opsadom“

Piše: Jasmina Đikoli

“Fotografska priča Hidajeta Delića je priča o ratu kroz ulogu žena pod opsadom. To je snažna antiratna poruka cijelom ludom svijetu koji ne uči iz sopstvenih grešaka, a od kojih se samo jedna zove Sarajevo. Svijet je nakon Sarajeva postao jako surovo mjesto”, riječi su Nihada Kreševljakovića, direktora Festivala Mess, prilikom otvaranja izložbe“Žene u Sarajevu pod opsadom”.

Kreševljaković, koji je ujedno i kustos izložbe, ističe da je među izloženim fotografijama i ona na kojoj grupa sugrađana nosi Olgu Sučić, pogođenu snajperskim metkom. Olga, majka dvoje djece  i studentica Suada Dilberović bile su prve žrtve napada na Sarajevo. Obje su ubijene 5.aprila 1992.godine.

“Samo par minuta prije nego se našla na ovoj potresnoj fotografiji, Olga Sučić je pred TV kamerama izjavila: “Ovo je Sarajevo, i mi smo za mir!”, podsjetio je Kreševljaković dodajući da je Olgina poruka i danas važna jer “oni koji danas, u miru vrše nasilje nad ženama i djecom,  ne razlikuju se od onih nasilnika koji su od 1992. do 1995. napadali naš grad.”

Fotografije Hidajeta Delića, koje dokumentuju svakodnevni život Sarajki pod opsadom tokom 1992. i 1993. godine, postavljene su u prostorijama EU Info centra na Skenderiji.  Povod je obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i u okviru kampanje 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja.

Obraćajući se prisutnima na otvaranju izložbe, Christiane Hohmann, ambasadorica Njemačke u BiH, kazala je da je nenasilno, mirno i stabilno društvo  i okruženje preduslov za borbu protiv nasilja nad ženama. 15300481_10157866259750083_1886143850_n

„Mi  tu borbu dugujemo sebi i svojoj zemlji, našim porodicama i djeci, da svaki dan radimo na iskorjenjavanju i prevenciji nasilja nad ženama”, rekla je njemačka ambasadorica.

Među najvažnim rješenjima za uspješnu prevenciju nasilja nad ženama je obrazovanje, poručila je Claire Bodonyi, ambasadorica Francuske u BiH.

“Obrazovanje je važno kako bi žene, koje čine polovinu stanovništva, stekle emancipaciju i hrabro preuzele ulogu u političkom upravljanju, jer im to i pripada. Nažalost, u BiH je premalo žena koje učestvuju u političkom odlučivanju”, istakla je njena ekselencija.

Izložbu “Žene u Sarajevu pod opsadom” posjetile su i pojedine aktivistkinje za ženska ljudska prava u BiH. Jedna od njih je i Jadranka Miličević, koja kaže da posmatrajući fotografije iz perioda opsade osjeća tugu jer su žene iz tog perioda pokazivale istinsku snagu i borbu za životom, dok ženama, ali i muškarcima danas nedostaje hrabrosti.

“Žene su tokom rata bile aktivne, neprikosnovene, hrabre, dotjerane, i svaka je bila posebna na svoj način. Ako smo tada mogle izlaziti na ulice kao da je posljednji dan u životu, i nismo popuštali u radu, razgovorima, smijehu, dotjerivanju, jer smo istinski željele da živimo, zašto smo danas pali, zašto smo se umorile. Odgovornost je na svima nama”, kaže Miličević.

Sam autor izložbe, koja će za javnost biti otvorena do petka, 09.decembra ove godine u prostorijama EU Info centra,  poručuje svim budućim generacijama da moraju vjerovati u bolje sutra. 15239140_10157866260685083_117730573_n

„Borba i trud su neophodni za preživljavanje i dostojanstvo. Na svim ovim fotografijama prikazane su žene koje nisu gubile nadu. Nada je uvijek pristuna. Nadajmo se da će sve ovo što se sada dešava, jednog dana proći. Da će biti bolje“, ističe Hidajet Delić.

Izložba “Žene u Sarajevu pod opsadom” otvorena je u organizaciji EU info centra u BiH, Francuske ambasade u BiH, Njemačke ambasade u BiH, Fondacije Heinrich Boell i MESS festival.

ŽENE U POLITICI – VIDEO

Jedan od osnovnih uslova demokratije u jednoj zemlji je ravnopravno učešće žena i muškaraca u političkom i javnom životu. Na lokalnim izborima u BiH od ukupno 417 kandidata za opštinske načelnike ili gradonačelnike, samo 26 žena, odnosno 6,2 odsto. Tri su nezavisne kandidatinje za načelnice općina. Žene se od strane političkih lidera ne uvažavaju i ne percipiraju kao sposobne kandidatinje koje mogu uspješno voditi politiku u BiH.
Jadranka Milićević direktorica Fondacije CURE, Leila Šeper aktivistkinja i Amra Babić nezavisna kandidatinja za načelnicu općine Visoko, govore o ovom problemu.

Video produciran u partnerstvu sa Fondacijom Heinrich Böll

Crtice iz (z)grada – Osmomartovska

8martovska_zoka_catic

Ona je Žena.
Muža još uvijek nije našla. A traži ga…
Ljubavni oglas?
Traži ga godinama već. Živjela je u jednom selu. Danas sa sinom živi u jednom od kolektivnih centara.
Jednom od 121, koliko ih ima u zemlji što je predala aplikaciju za EU.
Ona jedna od 7.247. Dijete jedno od 702.
Aneks 7 Dejtonskog sporazuma.
Onaj Aneks koji je za Međunarodnu zajednicu gotov, a za naše vlasti Aneks koji se podrazumijeva.
Odnosno podrazumijeva se u onolikoj mjeri koliko treba postaviti svog Ministra u resor koji
podrazumijeva izbjeglice i ljudska prava.
Toliko.
Ne razumijemo mi to.
Na putu ka Evropi bespotrebno je skretati po kojekakvim vukojebinama.
Nemamo vremena.
Trasa se zna. Koridor V c. A njena kuća nije ni blizu.
Pa opet, ona bi se vratila.
Bez obzira što joj je možda prvi komšija krvnik. Ili, krvnik prvi.
Sigurno.
Ništa nije sigurno. Ni održivo.
Ono što vidi ona, gledamo i mi. A ne vidimo.
Ne želimo.
Kakve veze ima ova priča sa osmim martom?
Ima.
Taman onoliko koliko bilo ko i bilo šta u ovoj zemlji ima veze s njom i njenom sudbinom.
A ima. U zemlji.
Samo ga još uvijek traži. U jednoj od masovnih grobnica.

Osmi mart.
Ustavne promjene.
Zakon o radu.
Evroatlanske integracije.
Referendum.
Stabilne koalicije.
Sistem koordinacije.

Bit će. Sve će biti.
Samo da ga nađe.
Njega jednog, među najmanje 7.000 što ih traže.

– (Igra Minecraft iz kojeg „izranja“ sa pitanjem) Tata, a je l’ mama ne slavi Dan žena jer, kako ona kaže, ljudskih prava nema ni na mapi?

– Pa, mama je ljuta zbog površnosti i licemjerja. I zbog onih čija se prava najviše gaze, a ne znaju ni da ih traže ni da ih uzmu. Sva aktivistička zalaganja za ljudska prava su uglavnom samo forma bez suštine. Evo vidiš i sam, izbjeglice, LGBT osobe, radnici, djeca s poteškoćama, osobe s invaliditetom, mnoge žene … Toliki ljudi, a da ništa ne mogu popraviti za svoj život, kamoli tuđi. (A tek za tuđu smrt – mrmlja sebi u njedra) Zato kaže da ljudskih prava nema ni na mapi.

– (Igra Minecraft i kao malo odsutno) A je li probala na Google Earth ?

Translate »