“Sloboda rijekama”

“Naše rijeke su pod velikim rizikom da ostanu bez svojih najvećih vrijednosti, kvalitetne vode i bogatstva biodiverziteta, a sve zbog planova za izgradnju više od 300 hidroelektrana”, navode u saopćenju u povodu objave videa “Sloboda rijekama”.

Simbolično su oslikali branu Idbar na rijeci Bašćici koja već decenijama opominje na nemoć čovjeka nad prirodom i na posljedice neplanske gradnje.

Brana Idbar je izgrađena 1959. godine u dolini ispod Prenja, na teritoriji Konjica, radi zaustavljanja nanosa u Jablaničko jezero. Uložen trud, ali i mnogo novca na kraju je rezultirao ničim, zato što je brana ubrzo nakon puštanja u rad minirana i sada kroz nju nesmetano protiče Bašćica, voda koja je pobijedila ideju čovjeka da je ukroti. Kada je izgrađena niko nije mogao očekivati da će rječica Bašćica toliko nadoći te da će se voda akumulirati velikom brzinom dok se nije počela prelijevati, nakon čega je došlo i do pucanja brane koje je moglo imati katastrofalan ishod. Mještani kažu da su jedino oni znali kako ova rječica zna biti opasna. Međutim, niko im nije vjerovao.

Kako je rijeka Bašćica slobodna, tako želimo da sve rijeke budu slobodne. Trenutno se vode mnoge borbe protiv hidroelektrana gdje najvažniju ulogu ima lokalno stanovništvo koje direktno zavisi od ovih rijeka i koje je spremno da ih brani svim sredstvima. Rijeke su zajedničko dobro, a ne vlasništvo pojedinaca. Pogodovanje vlasti privatnim interesima nad javnim mora da se zaustavi. Ovo je zajednička borba!”, poručuju iz Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine.

Koalicija za zastitu rijeka Bosne i Hercegovine osnovana je u junu 2016. godine od strane ljubitelja prirode, pojedinaca i organizacija koji prate i preispituju planove za izgradnju hidroelektrana i zalažu se za razvoj turizma, tradicionalnih i komplementarnih djelatnosti koje mogu osigurati više raznovrsnih radnih mjesta i ostvariti veći razvoj lokalnih zajednica. Koalicija okuplja više od 20 organizacija iz čitave Bosne i Hercegovine.

Jednominutni film – “Namjera”

U postratnim društvima mnoga pitanja ostaju bez odgovora.
Možda su najvažnija ona koja (ne)postavljamo sami sebi.
Film na vrlo surov način govori o jednostavnosti na koji djeca posmatraju svijet u kojem žive.

Film “Namjera” je osvojio nagradu UNICA – za promicanje razumijevanja među narodima i novog načina filmskog izražavanja na 22. Festivalu jednominutnog filma Crominute u Požegi (Hrvatska). Također je ušao u izbor 25 filmova u svijetu na internacionalnom jednominutnom festivalu Filminute, a u generalnom plasmanu je bio treći.

Dokumentarni film – “31. maj”

Nakon što su prijedorske vlasti 2012. godine zabranili javni skup porodicama prijedorskih žrtava Emir Hodžić odlučio je iz ličnog bunta sam stati sa bijelom trakom oko ruke na glavni trg u Prijedoru. Nakon što se njegov akt pobune protiv vlasti našao u medijima javlja se ideja pokretanja “grassroots” inicijative Jer me se tiče. Cilj aktivista i aktivistkinja okupljenih oko inicijative je bio obilježavanje stradanja civlinih žrtava rata. Jedan od fokusa svakako je bio ponovni pokušaj obilježavanja Međunarodnog dana bijelih traka 2013. u Prijedoru.

Jednominutni film – “Samo da pogledam”

Film “Samo da pogledam” (Just to take a look) autora Damira Bašića je toliko kratak i jednostavan da bi i najkraće objašnjenje bilo predugo i suvišno. Možda je samo bitno napomenuti da je na jedan indirektan način rađen po istinitom događaju.

Damir Bašić, režija
Slađan Vujić, lik 1
Zoran Ćatić, lik 2
Aida Mehićević, prodavačica
Mirza Ajnadžić, kamera
Alen Crnogorčević, postprodukcija

Film je do sada prikazan na SOUTH EAST EUROPE FILM FESTIVAL u Los Angelesu, ITCHING SCRATCHING FILM FESTIVAL u Danskoj, CROATIAN ONE MINUTE FILM FESTIVAL u Požegi i BOSNIAN HERZEGOVINIAN FILM FESTIVAL u New York-u.

Dokumentarni film – “JMBG”

JMBG protesti su započeli u Sarajevu i zahvatili druge gradove u BiH, bez obzira na entitetske i kantonalne granice.

Ne bez razloga, mnogi pratitelji događanja su, već na temelju te geografske i geopolitičke raznolikosti protesta, istaknuli da ovakvih akcija nije bilo otkako je samostalne BiH, pa tako ni u poslijeratnom razdoblju.

Bez obzira na to što isti problemi more sve građane BiH, u posljednjih petnaestak godina nije bilo građanskih akcija koje bi objedinile sve građane BiH.

Dokumentarni film – “Povratak Brus Lija”

Spomenik Brus Liju u Mostaru je prvi u svijetu i otkriven je 26. novembra 2005., dan prije nego je otkriven u Hong Kongu za njegov 65. rođendan. Međutim, u toku prve noći je vandaliziran, otkinute su mu nunčake i premješten je u podrum Gradske uprave gdje se nalazio sve do maja 2013. kada je ponovo postavljen na isto mjesto u park Zrinjevac. Šta je spomenik značio kada je prvi put postavljan i šta znači sada kad je opet tu nakon osam godina razgovarali smo sa gradjanima Mostara. Izgleda kao da spomenik ima više veze sa svime što se dešava sa Mostarom nego što se čini na prvi pogled.

Dokumentarni film – “Posao iz snova”

Posao iz snova je dokumentarni film Nermina Hamzagića, nezaposlenog reditelja, iz Bosne i Hercegovine u kojoj broj nezaposlenih iznosi 547.393 i u stalnom je porastu. Nermin je tragao za mladima koji uprkos nezaposlenosoti nisu odustali od svojih snova.

U društvu bez perspektive, u kojem je 60% mladih bez posla, Miljana Prodan, profesorica srpskog jezika i književnosti iz Višegrada, Amel Mukača, student ekonomije iz Fojnice i Merima Lepić, glumica iz Sarajeva, izborili su se za pravo da žive svoj san.

Dokumentarni film – “Azemina”

Naša ekipa je u februaru 2014. napravila kratki web dokumentarac o porodici Sulejmanović iz Brgula pored Vareša, koja već godinama živi u prostorijama mjesne zajednice. Dva mjeseca kasnije kontaktirala nas je gospođa Emina Prelle, penzionisana službenica iz Berlina, porijeklom Bosanka (ustvari Hercegovka), koju je ova priča toliko dirnula da je odlučila da pomogne ovoj porodici. Pronašla je kuću s obradivim zemljištem i voćnjakom u okolini Zavidovića i odlučila da je kupi i pokloni porodici Sulejmanović. Nakon dočeka na sarajevskom aerodromu, u maju 2014. krenuli smo u Brgule, a tamo se desio obrat kakav niko od nas nije mogao da očekuje, a najmanje gospođa Prelle.

Ekipa filma:

Režija: Enes Zlatar, Ajdin Kamber
Scenarij: Enes Zlatar, Ajdin Kamber
DIrektor fotografije: Ajdin Kamber, Emir Džanan
Montaža: Enes Zlatar, Redžinald Šimek
Muzika: Enes Zlatar
Producent: Amra Bakšić Čamo
Produkcija: SCCA / pro.ba

Dokumentarni film – “Geto 59”

Čak i nakon skoro 20 godina poslije rata u Bosni i Hercegovini, obično izvan gradova ili sela, ljudi žive u naseljima koja se i danas nazivaju izbjegličkim centrima. Privremenost u njima ima status beskonačnosti, baš kao i u Ježevcima. Branje ljekovite trave, prebiranje otpada iz rudnika u susjedstvu, te odgoj djece koja su u svojoj zemlji rođena kao izbjeglice, samo su dio monotone svakodnevice.

Ekipa:

Režiser: Ines Tanović
Scenarij: Ines Tanović
Direktor fotografije: Mustafa Mustafić
Montaža: Nijaz Kožljak, Redžinald Šimek
Producent: Amra Bakšić Čamo
Produkcija: SCCA / pro.ba