Više od 3.000 ljudi šetnjom od Vječne vatre do Parlamenta BiH je 8. septembra, podržalo prvu Bh. povorku ponosa. Bez ijednog incidenta, uz poruke ljubavi, solidarnosti povorka je pokazala da tolerancija i nenasilje nemaju alternativu. Univerzalne vrijednosti ljudskih prava bez obzira o kome se radilo jedino su riješenje za demokratsko društvo. Uprkos velikim tenzijama u gotovo pet mjeseci od najave da će se u Sarajevu održati prva bh. Povorka ponosa, politikanstva pa čak i govora mržnje, aktivisti uz podršku građana, pokazali su kako se može. Uz osmjehe i zagrljaje izražen je jasan stav u borbi za osvajanje ravnopravnosti svih građana i građanki u Bosni i Hercegovini. Ovaj video realiziran uz podršku fondacije Hainrich Boll.
Oznaka: Fondacija Heinrich Böll
Obilježen 05. juni Svjetski dan okoliša
Njemačka razvojna organizacija GIZ u saradnji sa fondacijom Henrich Böll svečano je obilježila 05. juni Svjetski dan okoliša. Poseban fokus ovogodišnjeg događaja je na temama biodiverziteta, sa naglaskom na zaštiti pčela i polinacije i održivoj urbanoj mobilnosti.
Tim povodom u Sarajevu je organizovano Filmsko veče namjenjeno podizanju javne svijesti o značaju zaštite okoliša. U kinu Cinema City prikazana su dva filma, jedan na temu održive urbane mobilnosti, „Biciklom protiv automobila“ reditelja Frederika Gerttena, a drugi na temu pčela i polinacije, „Više od meda“ reditelja Markusa Imhoofa. Izložbu slika na ovu temu priredili su partneri iz bosanskohercegovačkih nevladinih organizacija koje se bave ovom problematikom.
Na Grani Zelenoj (2018) – “Pravo na okupljanje”
U BiH građani se susreću sa nizom problema koji im otežava organizovanje protesta. Od administrativnih poteškoća, prebacivanja odgovornosti sa jedne institucije na drugu, nemogućih zahtjeva koji se stavljaju ispred organizatora/ica, zahtjeva za dodatno, privatno, obezbjeđenje. Organizatore/ice se forsira da redari/ke budu zaduženi i za prepoznavanje i odstranjivanje onih lica koji bi nanosili nered tokom protesta što ni u kom slučaju nije dužnost redara/ke, koji su zapravo aktivisti/kinje, a ne policija.
Kada se govori o procjeni rizičnih okupljanja, od organizatora se očekuje izdvajanje velikih novčanih sredstava za privatno obezbjeđenje, bez da se organizatoru objasne razlozi I činjenice koje su dovele do te odluke. Takav slučaj se desio tokom organizacije ovogodišnjeg Festivala queer filma Merlinka u Sarajevu, gdje tokom cijele organizacije nije bilo niti jedne prijetnje upućene organizatorima/cama, i iako se očekivao isti broj posjetitelja/ica kao i prethodne godine, policija je naložila da SOC obezbjedi veći broj zaštitara.
Ono što je takođe primjećeno prilikom organizovanja javnih skupova jeste da se odluka o slobodi okupljanja na kraju de facto prepušta i pravnim licima koji koriste ili su u blizini javnog prostora na kojem se održavaju protesti i skupovi.
Aktivistima/kinjama u Prijedoru na različite načine otežavaju svakodnevno djelovanje, ne samo u toku organizacije protestnih skupova, već i nakon, gdje im vlast ograničava pristup određenim institucijama, kao što je praćenje skupštinskih zasjedanja. Uskraćuju im informacije i nakon što se pozivaju na Zakon o slobodi pristupu informacija iako imaju i presude donesene na osnovu ovog zakona.
U prethodnoj godini indikativno je bilo ugroženo pravo na javno okupljanje mnogim grupama, a pogotovo ženama radnicama i LGBTI osobama. Ovim grupama ili nije dozvoljeno protestvovanje ili su bili zastraživani na različite načine.
S druge strane, u Bosni i Hercegovini postoji 11 Zakona o javnom okupljanju koji dodatno zbog svoje neusklađenosti otežavaju djelovanje aktivista/kinja.
Primjećen je restriktivni trend ograničavanja slobode okupljanja unazad nekoliko godina kada se počeo povećavati broj javnih okupljanja.
Potreba sveobuhvatne analize zakona o slobodi okupljanja i njihovom kršenju, te potreba obuke policijskih službenika/ca i administrativne uprave, kako ne bi dolazilo do pogrešnog tumačenja ili korištenja zakona koji se ne odnose na slobodu okupljanja. Potrebno je uraditi izmjene upravnih i administrativnih procedura na lokalnom nivou koje ograničavaju slobodu okupljanja, te harmonizacija zakona sa međunarodnim standardima, ali i unutar države.
Takođe, neophodan je zajednički nastup organizacija civilnog društva i nezavisnih tijela za ljudska prava u monitoringu, javnim istupima za već nastala kršenja slobode okupljanja, analize, učešća u izradi zakona i politika vezano za slobodu okupljanja.
Sarajevski otvoreni centar je na ovu temu organizovao regionalnu konferenciju pod nazivom “Sloboda okupljanja: Pravo za sve ili privilegija za pojedine?”
Analizu „Pravo na slobodu okupljanja u BiH između međunarodnih standarda i nacionalnih praksi“ možete pronaći na:
