„Ljudska bića su fascinantna, zato smo toliko različiti“ rekao je između ostalog književnik David Mitchell u razgovoru sa Aleksandrom Hemonom na Bookstanu. Njegovim i dolaskom skoro osamdeset gostiju i gošći na treći Internacionalni festival književnosti Bookstan potvrđena je ljudska fascinantnost i prepoznavanje potrebe organizatora/ica za kreiranjem prostora unutar kojeg su samo važni ljudi i njihove priče, kako to Hemon kaže, odnosno kreiranjem prostora van Istoka i Zapada, uz prevazilaženje granica i ograničenja, što je bila misao vodilja ovogodišnjeg kuratora Bookstana, holandskog pisca i novinara Geerta Maka.
David Mitchell, bestseler književnik kojeg je magazin Time 2007. godine uvrstio na listu 100 najuticajnijih ljudi na svijetu na Bookstan je stigao zahvaljujući Hemonovom pozivu.
Na centralnoj festivalskoj pozornici predstavljena je i njegova knjiga „Atlas oblaka“ koju je u prevodu na bosanski jezik objavio Buybook.
„Mislim da pišem duge i kratke priče, ali ih ne uvezujem kao u romanu. Gradim niz kratkih priča, generalno uvijek tako radim i zato je ovo bio samo početak. Živio sam u Japanu otprilike godinu dana prije nego sam se vratio u domovinu. Obišao sam Hong Kong, Kinu, bio sam u Rusiji. Kada putujem, sa sobom uvijek imam svesku i puno vremena provodim sjedeći sam u kafićima i restoranima. Kada sjedim sam i ne radim ništa, izgleda kao da mi je dosadno i neko sa strane bi rekao: Pogledaj to nepoznato, tužno lice! Ako imam svesku sa sobom, djelujem tajnovito i vjerovatno opasno. Dok čekam hranu, pokušavam sabrati sva sjećanja iz tog dana, stvari i priče koje ne želim zaboraviti. Jednom sam se zapitao šta bi se desilo kada bih sve te priče spojio kao u efektu domina i šta ako priča koja dolazi ovisi o priči koja se desila prije. Ovu ideju sam dobio kad sam imao dvadeset osam godina i bio impresioniran svijetom“, dio je onoga što je David Mitchell rekao Hemonu govoreći o svom pisanju i pripovijedanju.
John Freeman, Bookstanov suosnivač i njegov prvi moderator, najveći poznavatelj savremene svjetske književnosti, bio je ponovno festivalski gost. I ova saradnja posljedica je želje Saše Hemona da domaću scenu internacionalizira i da Bookstan kao i njegove domaće i regionalne učesnike/ce poveže sa onima koji jesu u svijetu visoko pozicionirani/e ali koji imaju senzibilitet prema autorstvu koje nastaje van najznačajnijih i najvećih jezika. Osim što je predstavio svoju novu knjigu „Kako čitati pisca“ u izdanju Buybooka, te moderirao niz razgovora, uključujući onaj s otvaranja festivala kada je nastupao Geert Mak, te završni sa Aleksandrom Hemonom, Freeman je bio i predavač na Bookstanovoj radionici za mlade književne kritičare/ke koja se odvijala pod nazivom njegove knjige „Kako čitati pisca“.
„Pisanje o nekome je kreiranje nekoga“, riječi su kojima je Freeman otvorio svoju radionicu. Svaki grad je zbirka priča koje nisu ispričane, književnici koji su zaboravljeni, ljudi koji su preminuli, knjige koje se više ne čitaju, građevine i statue koje više nisu tu. Posao žurnaliste je da pronađe sve ovo i kreira duh vremena i prostora, da u svome tekstu približi jedinstvene živote čitateljima. Na primjeru J.D. Salingera, Freeman je sudionike radionice uputio kako intervjuirati književnika. „Nema srama u tome da nismo nešto pročitali,“ govori Salinger iz pozicije čitatelja, pojašnjavajući da ipak za kvalitetan žurnalistički rad je potrebno detaljno poznavati autora, kroz sve njegove pisane radove ali i kontekst vremena/misli.
Bookstanova edukacijska platforma kao jedan od najznačajnijih segmenata festivala ove godine se, uz tradicionalnu podršku Fonda otvoreno društvo Bosna i Hercegovina odvijala pod mentorstvom jednog od najznačajnijih regionalnih urednika Krune Lokotara. Uz pomenutog Freemana i Lokotara, polaznicima/cama, a ukupno ih je bilo 20 iz cijele regije, predavali/e su: Zoran Ferić, Nenad Veličković, Aleksandar Hemon, Dubravka Ugrešić, Nihad Hasanović, Emir Imamović Pirke, Gorčin Stojanović i Els Snick.
Els Snick je belgijska prevoditeljica sa njemačkog jezika. Kako se Snick specijalizarala za prevođenje i tumačenje pisca i novinara Josipa Rota, i sami sudionici radionice dobili su zadatak pročitati i analizirati odlomak o Jevrejskim migrantima u Americi. Snick je prisutnima približila Rotovo stvaralaštvo pokazujući da je za prevoditelja izrazito bitno znati kako čitati književnika jer se na tom zasniva i sami kvalitet prijevoda. Zbog vječito aktuelne teme, migracije, kojom se Josip Rot bavio u svom stvaralaštvu, nekolicina sudionika radionice i sami su poželjeli stvaralaštvo ovog autora prevesti i približe regionalnom čitateljstvu.
Uz promociju knjige „Lisica“ na Bookstanovoj pozornici, književnica Dubravka Ugrešić svoje predavanje posvetila je književnom aktivizmu, govoreći da je potrebno razmatrati književnost van okvira čitanosti, prodaje i književnih nagrada iza kojih često stoje komercijalni razlozi. Autori, izdavaštvo i kritika morali bi raditi u najvišem standardu ili ne raditi nikako, bila je misao vodilja predavanja.
Petog dana radionice književne kritike na festivalu Bookstan učesnici su imali priliku slušati predavanje etabliranog redatelja, kolumniste i kritičara Gorčina Stojanovića. Njegovo dinamično predavanje imalo je za cilj da učesnicima radionice predstavi koji je to odnos između čitatelja/kritičara, djela i autora, odnosno da kaže Kako čitati pisca? Stojanović je, prije svega, jasno napomenuo kako on svakom djelu, bilo da bira naslov za predstavu ili nešto drugo, prvenstveno pristupa kao čitatelj, a tek kasnije kao redatelj i kritičar.
U uvodnim je trenucima spomenuo pisca Leonarda Ravenhilla ističući njegovu tvrdnju kako na svijetu postoje samo dva načina na osnovu kojih se umjetnost tretira. Prvi od njih je menadžerski, tj. da se na umjetnost gleda na ekonomsku disciplinu prodaje i potražnje, a drugi način je socijalno utilitarni, odnosno da se od umjetnosti traži društvena korist.
Predajući na radionici Aleksandar Hemon je govorio o procesu od pisanja do izdavanja jedne knjige.
„Svaki pisac se izlaže sudu javnosti i taj sud javnosti ne može se kontrolirati“, riječi su kojima je Hemon otvorio svoje izlaganje. Autor je dalje pojasnio kako funkcionira književna kritika u Americi, gdje često sami pisci pišu kritike pisaca i upravo iz straha od potencijalne kritike sutra ti tekstovi ostanu isprazni i nedovoljno objektivni. Prema njegovom mišljenju najbolji kritičar odvojen je od domena pisanja, ima slobodu u svom radu te se vodi nekim etičkim standardom koji ne bi smio mijenjati od djela do djela. „Mada sam pisao intimna sjećanja, kada se to ukaže u javnom prostoru, moram da prihvatim da će to biti izloženo javnom sudu“, rekao je autor dodajući da je njemu izrazito važno da to netko čita a kritičari su vrijedni jer su najposvećeniji čitaoci.
Na zatvaranju Bookstana najboljim polaznicima/ama radionice dodijeljene su nagrade. Nermin Šehić dobio je prvu, drugonagrađena je Katarina Kostić, treću nagradu osvojila je Elma Mujagić. Riječ je o novčanim nagradama dok je specijalna koja podrazumijeva godišnju pretplatu na izdanja Buybooka dodijeljena Adnanu Bajroviću.
Teško je u jedan festivalski rezime smjestiti sve učesnike/ce i opisati mnogobrojne programske cjeline koje su pratile do sada najuspješnije festivalsko izdanje. Uz istaknute holandske i belgijske književnike/ce po izboru Geerta Maka, iranske, francuske, američke, domaće i regionalne, te izdavačke kuće iz BiH i regije, te izniman angažman domaćih i međunarodnih moderatora/ica, treba na kraju svakako spomenuti emotivne susrete Bookstanove publike sa autorima koji više ne stanuju ovdje. Uz češće dolaske Aleksandra Hemona te promociju knjige „Nije ovo tvoje“ i jasan stav publike da nam u Sarajevu itekako nedostaje, najemotivniji i najposjećeniji Bookstanov događaj bio je razgovor s Miljenkom Jergovićem koji je vodio Gorčin Stojanović. Centralna tema bila je knjiga „Sarajevo, plan grada“ u izdanju zaprešićke Frakture, a povodom Jergovićevog dolaska Buybook je objavio reizdanje njegove kultne „Mame Leone“.
Ima više Sarajeva, parafraziraćemo Jergovića, ali je bez sumnje ponajbolje ono u vrijeme Bookstana.
Bookstanova direkcija se zahvaljuje publici i medijima na podršci te podsjeća bez koga četverodnevni praznik knjige ne bi mogao biti realizovan.
