Galerija Collegium artisticum vas sa zadovoljstvom poziva na otvorenje izložbe slika “Paralelne realnosti“ mladog umjetnika Miloša Popovića. Otvorenje će biti upriličeno u srijedu, 12. septembra 2018. godine u 20:00 sati, a publika će izložbu moći pogledati do 24. septembra.
Miloš Popović je rođen 1988. godine u Sarajevu. Diplomirao je 2017. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek slikarstvo. Dobitnik je nekoliko priznanja i nagrada za likovno stvaralaštvo a do sada je realizovao tri samostalne izložbe i učestvovao na nekoliko kolektivnih izložbi.
“Nad slikama Miloša Popovića“
Kada je 1911. godine Guillaume Apollinaire (Giom Apoliner) okvalifikovao slikarstvo Giorgia de Chirica (Đorđa de Kirika) kao “metafizičko“ otvoren je put novom likovnom izrazu, koji će kroz nekoliko značajnih imena ostaviti duboki trag u svjetskom slikarstvu. Čitajući djela filozofa Friedricha Nietzschea (Frideriha Ničea) i Arthura Schopenhauera (Artura Šopenhauera) i izučavajući radove Arnolda Böcklina (Arnold Boklin) i Maxa Klingera (Maks Klinger) bio je od velikog značaja za De Chirica i pokret koji je vezan za metafiziku. Proces paralelnih realnosti postaje osnova za nastavak djela koja će proslaviti De Chirica i ostale sljedbenike metafizičkog slikarstva.
Zainteresovan za probleme paralelne realnosti koje postavlja metafizičko slikarstvo, istovremeno izučavajući filozofe kao i De Chirico, Miloš Popović se upušta u avanturu slikanja praznih prostora bez ljudi. To su prostori sa svjetlom i sjenom, sa stolicom kao jedinim znakom mogućeg ljudskog postojanja, sa prikazanim dijelom ljudskog tijela pokrivenog plaštom i samo otkrivenim nogama i rukama što leži na podu ili je na neki čudan način na plafonu naslikane prostorije. Najbolji primjer paralelnih realnosti je slika sa slikom u slici, gdje na gornjoj slici sam autor je naslikao sebe kako stoji u jako osvijetljenom prostoru dok ispod te slike je tijelo autora u ležećem položaju u budnom stanju. Slika u slici, dva paralelna svijeta istog lika potpuno različita u svakom vidu značenja. Slikana majstorski sa predstavom svjetla u gornjem dijelu i nabora prekrivača, ruku i izrazom lica u donjem dijelu slike, autor nas uvodi u paralelni svijet potpuno različite imaginacije.
Analizirajući svjetlo i uzimajući iskustvo najbolje moguće uloge i predstave tog svjetla kod Edwarda Hoppera (Edvard Hoper) Miloš Popović stvara prostor osvijetljen na vrlo specifičan i efektan način. Tako nastaju djela praznih prostora stepeništa, a posebno sobe, što možda predstavlja i najzrelije i najbolje ostvarenje autora pokazano na ovoj izložbi. Naravno, tu su i druge slike koje traže detaljnu analizu, ali šta god pisali o njima ostaje utisak da autor vrlo vješto pokazuje neki svoj specifičan izraz koji nas privlači i traži da odgonetamo postavljenu zagonetku na slikama.
Opšti je utisak da izložena djela Miloša Popovića predstavljaju nam autora snažnog senzibiliteta “zrelog“ slikara, kod koga je genetski kod slikarskog umijeća snažno izražen. Ozbiljnost u izboru tema, majstorstvo u prikazu slikarske stvarnosti, unutarnja snaga izloženih djela, otkriva nam autora čija mladost nije prepreka za stvaranje djela koje plijene snagom trajne vrijednosti. Ta vrijednost se ogleda u sugestivnoj snazi kojom izložene slike djeluju na posmatrača izazivajući u njemu estetski doživljaj kao trajnu vrijednost slika koje je umjetnik stvorio kao estetske predmete.
Enver Mandžić
