Kategorija: Muzika. Umjetnost. Kultura. Akcija.

muzika, umjetnost, kultura, akcija

Dokumentarni film “Saraj'vo“ Mustafe Mustafića otvara 22. Modul memorije

Premijerom dokumentarnog filma “Saraj'vo“ direktora fotografije, Mustafe Mustafića, u četvrtak, 6. aprila u 21 sat u Kinu Meeting Point zvanično će početi dvadeset i drugo izdanje kulturološkog programa Internacionalnog teatarskog festivala MESS, Modul memorije. Ovogodišnji program koji će nastaviti tradiciju promovisanja kulture sjećanja, održat će se od 6. aprila do 9. maja u Sarajevu, Zenici i Konjicu i sadržavat će igranje predstava, projekcije filmova, izložbe fotografija i promocije knjiga. 22. Modul memorije organizuje se u partnerstvu sa fondacijom Heinrich Böll.

Najavljujući 22. Modul memorije, direktor Festivala MESS, Nihad Kreševljaković, istakao je da Modul tematski, kao i uvijek, u prvom planu ima sudbinu običnog čovjeka i upravo tog običnog čovjeka smješta u središte Kosmosa. “Programi Modula memorije nas podsjećaju da životna iskušenja pa i ona najgora, služe da u sebi potražimo nas same, da budemo odgovorni ljudi koji po svaku cijenu brane trajne humane vrijednosti, među kojima su suosjećanje i slavljenje različitosti i suživota kao dara“, naveo je Kreševljaković te dodao da program prezentira priče u kojima možemo vidjeti refleksiju nas samih.

Dokumentarni filmski esej “Saraj’vo“ direktora fotografije Mustafe Mustafića priča neispričane sarajevske priče, slika svakodnevne gradske rituale i iz neotkrivenih uglova otkriva obične i neobične sarajevske dane i stanovnike. “Saraj’vo“ je autorski omaž gradu i svjedo čanstvo o fragmentu vremena, ali i lična, sasvim intimna slika jednog Sarajlije. Ulaz na premijeru filma koju Festival MESS radi sa filmskom i TV produkcijskom kućom SCCA/pro.ba te uz podršku Grada Sarajeva i Fondacije Heinrich Böll bit će moguć samo uz pozivnice.

Program 22. Modula memorije nastavit će se već 8. aprila kada će se u Galeriji Java u 19 sati otvoriti izložba fotografija “Rohingya“, fotografa Davida Verberckta, a ostatak filmskog programa činit će projekcija filma “Sjećanje na druge“, slovenske umjetnice Ane Čigon koja će se održati u Kinu Meeting Point u četvrtak 27. aprila u 19 sati. Nakon filma upriličen će biti i razgovor s publikom o temi “Koliko prošlosti nam treba za budućnost?”, a učesnici će biti Ana Čigon (umjetnica i režiserka), Nejra Nuna Čengić (doktorica antropologije i istraživačica) i Nihad Kreševljaković (historičar i direktor Festivala MESS).

U posebnom fokusu ovogodišnjeg programa bit će promocije knjiga. Prva promocija održat će se 25. aprila u Pozorištu mladih Sarajevo sa početkom u 18 sati, a predstavit će se knjiga “Žena koja pjeva / Zgarišta“, libanonsko-kanadskog autora, Wajdia Mouawada. Mala scena Sead Bejtović Malecni bit će mjesto promocije još dvije knjige. Knjiga “Teatar u ratnom Sarajevu 1992-1995.“ autora Davora Diklića predstavit će se u petak 5. maja sa početkom u 19 sati dok će monografija “Žene opkoljenog Sarajeva“ nedavno preminulog fotografa Hidajeta Delića, biti predstavljena u petak, 9. maja sa početkom u 19 sati. Istoimena izložba fotografija Hidajeta Delića postavljena će biti od 4. do 9. maja u galeriji Narodnog univerziteta Konjic.

U teatarskom dijelu programa publika će moći pogledati dvije predstave. Komad “Naš razred“ reditelja Dine Mustafića, na sceni Kamernog teatra 55 igrat će 20. aprila sa početkom u 20 sati dok će predstava “Moja fabrika“ u režiji Selme Spahić, igrati na sceni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici u utorak, 25. aprila od 19 sati i 30 minuta.

Održavanje 22. Modula memorije podržali su Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Fondacija Heinrich Böll, Grad Sarajevo, Fondacija za izdavaštvo Sarajevo, a realiziran je u saradnji sa:  filmskom i TV produkcijskom kućom SCCA/pro.ba, Pozorištem mladih Sarajevo, Kamernim teatarom 55, Bosanskim narodnim pozorištem Zenica, Galerijom Java, Narodnim univerzitetom Konjic, ForumZFD te Mrežom za izgradnju mira.

Promocija knjige Eda Vulliamyja

RAT JE MRTAV,

ŽIVIO RAT

Bosna: svođenje računa

srijeda, 5. april 2017. u 19:30 sati

KAMERNI TEATAR 55
Maršala Tita 56/II, Sarajevo

Na promociji učestvuju:

Ed Vulliamy, Florence Hartmann, Mirsad Duratović, Edin Ramulić i Damir Uzunović

 Izdavačka kuća Buybook s ponosom najavljuje gostovanje Eda Vulliamyja, britansko-irskog pisaca i novinara listova Guardian i Observer, autora knjige Rat je mrtav, živio rat. Vulliamy dolazi u Sarajevo na promociju svoje knjige koja će se održati u srijedu, 5. aprila 2017. u 19:30 sati, u Kamernom teatru 55.

S posebnim zadovoljstvom najavljujemo da će bivša glasnogovornica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, aktivistica i autorica Florence Hartmann ovim povodom također boraviti u Sarajevu, te će uz ostale učesnike promocije, Edina Ramulića, Mirsada Duratovića i Damira Uzunovića, učestvovati u razgovoru s Edom Vulliamyjem.

Ed Vulliamy je devedesetih izvještavao o ratovima u Hrvatskoj i Bosni, i 1992. je prvi svijetu otkrio postojanje koncentracionih logora u Bosanskoj krajini. Svjedočeći pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, Vulliamy je 1996. postao prvi novinar u historiji koji je svjedočio pred nekim od međunarodnih krivičnih sudova. Bio je svjedok na devet procesa Haškog tribunala, uključujući suđenja Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Za izvještavanje o Balkanu i Iraku od 1991. do 1996. osvojio je brojne nagrade, između ostalog nagrade James Cameron i Amnesty International Media a dvaput je proglašen dopisnikom godine.

Vulliamyjeva knjiga Rat je mrtav, živio rat, objavljena je u engleskom izdanju 2012. godine, a bh. izdanje, u prevodu Senade Kreso, pojavit će se u ovoj godini, godini u kojoj se obilježava dvadeset i pet godina od početka najgoreg pokolja koji je poharao Evropu nakon vladavine Trećeg rajha – rata u Bosni.

Ratovi dođu i prođu kroz naslove i televizijske ekrane, ali za one koji ih prežive, ljude pune ožiljaka i rasute po svijetu, oni se nikad ne završe. Rat je mrtav, živio rat je knjiga o jednom nerazriješenom sukobu, o životima onih koji su preživjeli strahote koncentracionih logora u sjeverozapadnoj Bosni i o aktualnom nastojanju da se izbori pravda za Bosnu. Ali pravda nije puko svođenje računa. Ova knjiga nam otkriva da su preživjeli izgubljeni ne samo geografski nego i u historiji – izdani u ratu, ali i u miru.

Srbijanski predsjednik Slobodan Milošević i njegovi saveznici, bosanski Srbi, u težnji da stvore “Veliku Srbiju“, pokrenuli su uragan nasilja. Zloglasna kampanja etničkog čišćenja nalagala je iskorjenjivanje svih Bošnjaka, Hrvata i ostalih – ubijanjem ili prisilnom deportacijom, uz uništavanje svakog traga njihovog postojanja. Tu brutalnost gledala je i tolerisala međunarodna zajednica, uključujući ono što se možda najviše urezalo u naše pamćenje – koncentracione logore i logore smrti. Ed Vulliamy je prvi koji je svijetu otkrio postojanje tih logora u augustu 1992, nakon što je ušao u Omarsku i u Trnopolje.

Knjiga Rat je mrtav, živio rat govori o tom otkriću, ali ona je i mnogo više od toga: Vulliamy strasno svjedoči o onome što je uslijedilo nakon rata u Bosni otkrivajući ratne posljedice na živote ljudi, govori o suđenjima i traumama izgnanstva ili o traumama povratka kući. Tek sada, kroz oči i sjećanja preživjelih i ožalošćenih može se shvatiti krvava katastrofa koja je zadesila Bosnu i Hercegovinu. Svijet je krenuo dalje u ovih dvadeset i pet godina, ali mržnja u Bosni i Hercegovini je i dalje prisutna jer nije došlo do suočavanja s istinom i svođenja računa. Rat je možda završen, ali on i dalje živi.

O svom radu Vulliamy piše: “Često sam se morao upitati jesam li ja hroničar jednog izuzetnog vremena nakon bosanskog rata ili sam na nekom nivou u tome i sam učestvovao: pet puta sam držao govor onima koji su preživjeli Omarsku, ispred hangara iz kojeg su pod prijetnjom puške istjerani 1992. godine. Od mene je traženo da u Haagu svjedočim na sedam suđenja ratnim zločincima, uključujući i dva člana Kriznog štaba – tijela koje je preuzelo vlast u Prijedoru – koja smo sreli onoga augustovskog dana, ali i samom Karadžiću.

Ali ni preživjeli logoraši ni to moje putovanje – priča koju ova knjiga pokušava ispričati – nisu stigli do svog odredišta. U tome i jest stvar. Ova priča se ne odnosi samo na rat i ono što je nakon njega uslijedilo u jednoj zemlji na jugoistoku Evrope: ona govori o nasilju i traumi, o sjećanju i preživljavanju – o stvarima koje nisu konačno razriješene, a kamoli da su ‘zatvorene’, da upotrijebim taj olaki izraz koji nam nameću politika, psihoterapija i vijesti. Ovo je priča o običnim ljudima čiji su životi napadnuti iz zasjede, koji su izgubili članove porodice i uputili se na nevjerovatna putovanja kako bi opstali, u egzil, u neizvjesnost, i u nekoliko slučajeva – povratak kući. Posljednji dio onoga što slijedi prenosi priču ljudi koji, dvadeset godina kasnije, za sebe misle da su preživjeli i onih koji se pitaju je li to uopće moguće. Ali prvo, rekapitulacija rata koji je nasrnuo na njih i razbacao ih po svijetu.“

O svjedočenu na Haškom tribunalu, Vulliamy piše: “Vjerovao sam da počinitelji tih zlodjela trebaju biti krivično gonjeni i želio sam u tome pomoći. Nikada nisam ni pomislio da je to značilo bilo kakvu izdaju profesije (za što ću kasnije biti optužen). Tu je bilo i pitanje građanske odgovornosti (…) Objektivnost se tiče činjenica i novinari moraju uvijek biti objektivni: mi ne možemo i ne smijemo mijenjati činjenice. Neutralnost je, međutim, nešto drugo, kao što će vam reći svaki dobar švicarski bankar. Postoje momenti u historiji kada neutralnost nije neutralna, već postaje saučesnik u zločinu. Između stražara logora i logoraša, silovane žene i zvijeri koja je siluje ja ne želim biti neutralan.

Ja sam rat doživljavao i kao niz ličnih neuspjeha: profesionalnog neuspjeha da pronađem jezik kojim ću ga opisati; i didaktičkog neuspjeha da privučem dovoljno pažnje kako bih pomogao da se promijeni politika i okonča taj pokolj. Ostavimo postrani one intimnije neuspjehe, o kojima nisam pisao, kao što je to što nisam uspio dovoljno brzo trčati s ranjenom sedmogodišnjom djevojčicom u naručju, u Bosanskoj Krupi, gdje su joj pucali u glavu iz snajpera – do ljekara koji bi joj mogao pomoći. Ona se bacala od boli kao riba živa izvađena iz vode. Za mene, svjedočenje je bilo posljednja šansa da se iskupim za barem neke od tih neuspjeha.“

Povodom objavljivanja bh. izdanja knjige Vulliamy je napisao poseban uvod, a knjiga Rat je mrtav, živio rat uvrštena je u Buybookovu biblioteku Memorija, u okviru koje je do sada objavljeno još nekoliko značajnih naslova: Deveta vrata pakla Rezaka Hukanovića, Krv realpolitike Florence Hartmann, Na Drini genocid Edine Bećirević, Krvnikov trag Juliana Borgera itd.

Knjiga Rat je mrtav, živio rat u prodaji je od ponedjeljka, 3. aprila 2017. u knjižari Buybook, kao i na Buybookovom web shopu www.buybook.ba po cijeni od 25,00 KM. Knjiga će se ubrzo moći naći u prodaji u svim glavnim sarajevskim knjižara, a zatim i u knjižarskoj mreži širom BiH. Na promociji će biti dostupna po promotivnoj cijeni.