Danas, 13. oktobra navršava se 25 godina od premijerne izvedbe eMTeeM – ove kultne predstave “Pax Bosniensis”. Radi se o predstavi koja je bila scensko uprizorenje najtragičnijih doživljaja samih aktera predstave i njima bliskih prijatelja. Bila je to pobuna protiv rata, protiv mržnje i podjela koje su se nametale, bila je to pobuna protiv mržnje. Predstava je govorila o mržnji a nudila ljubav, bio je tračak nade koji su mladi ljudi iz središta ratnih događanja širili oko sebe. Vremenom je narastala i dograđivala se novim doživljajima, ali i svjedočila da se nada ne može uzeti, oteti i uništiti. Poslije rata predstava je krenula u Svijet svjedočiti o istini, o boli, patnji, ali i ravnodušnosti onih koji su nam mogli pomoći. Obišla je Evropu i često je postidjela. U Beču nisu aplaudirali od stida, kako su rekli, sjedili su nijemo u dvorani više od sat vremena. Predstava je stigla i do dalekog Singapura, ali i do SAD, u Australiji su je izučavali u školi …. Izvedena je 135 puta i onda se ansambl koji je stvarao umorio. Nastala je pauza, ali stalno su postojali i postoje pozivi za njena izvođenja i gostovanja. Upravo zbog toga, ali i potrebe za ovakvom predstavom u ovom vremenu novi mladi ansambl eMTeeM – ovaca, djevojaka i mladića koji nisu bili ni rođeni kada je ova predstava stvarana vrijedno radi i u povodu 25 godina od njene premijere ponovo će je uskrsnuti. Biće to novi “Pax Bosniensis” kako ga vide i doživljavaju današnji mladi ljudi okupljeni u Mostarskom teatru mladih. Premijeru očekujemo do kraja oktobra ove godine.
Kategorija: Muzika. Umjetnost. Kultura. Akcija.
muzika, umjetnost, kultura, akcija
Edukativno – likovne radionice za djecu u Umjetničkoj galeriji BiH
Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine će u okviru izložbe
„Đoko Mazalić, 1888 – 1975“
organizovati edukativno – likovne radionice za djecu školskog uzrasta.
Besplatne radionice će se održavati subotom u popodnevnim satima sa trajanjem od 2 sata. U zavisnosti od broja prijavljenih učesnika, održat će se tri radionice:
- oktobra 2017.
- oktobra 2017.
- novembra 2017.
Program radionice uključuje vođeni obilazak izložbe (prilagođen starosnoj dobi grupe), diskusiju o izloženim djelima po muzejsko – edukativnoj metodi strategije vizuelnog razmišljanja i kreativni rad.
Prijave sa imenom, prezimenom i starosnom dobi učesnika i kontakt podacima slati do 20. oktobra putem e – maila: aidaa91@live.com. Prijavu je moguće izvršiti i putem telefona na broj 033 266 550 / 033 266 551.
P R O G R A M
dječije edukativno – likovne radionice
Đ O K O M A Z A L I Ć
1888 – 1975.
S obzirom na bogat i šarenolik stilski izraz Đoke Mazalića, koji od sedamdesetih godina nije predstavljen javnosti u značajnijoj retrospektivnoj izložbi do ove – zamišljeno je da se sa djecom različitog školskog uzrasta radi i na različitim likovnim cjelinama pomenutog umjetnika.
Postavka sadrži cikluse pejzaža, portreta, scene društvenog života ruralnih područja Bosne sa početka 20. – tog stoljeća, animalne motive te pozni dio opusa iz 60. – tih godina koji doseže skoro apstraktan enformelovski izraz.
Sa svim pomenutim motivima djeca školskog uzrasta se mogu povezati na osnovu ličnog iskustva. Sa mlađim uzrastom će se raditi na primjerima narativnijeg sadržaja, a sa starijima na začecima apstraktnog stila.
U uvodnom dijelu, učesnici će se kroz razgovor sa moderatoricom upoznati sa funkcijama umjetničkog muzeja i značajem Đoke Mazalića kao kulturnog radnika u vremenu u kojem je djelovao i kakvog uticaja je to ostavilo na savremeno doba u kojem živimo.
Nakon toga će se pristupiti diskusiji odabranim djelima (selekcija djela je izvršena na osnovu pretpostavljenih interesa grupe djece određene starosne dobi).
Diskusija se temelji na muzejsko – edukativnoj metodi strategije vizuelnog razmišljanja, koja:
-potiče kritičko razmišljanje i ohrabruje na iskazivanje ličnog stava o djelu
-potiče na aktivno učenje
-proširuje vokabular
Vođenu diskusiju prekidaju interaktivne edukativne igre unutar izložbenog prostora, koje imaju za cilj da vrate i prodube pažnju učesnika na pojedina djela unutar postavke.
Završni dio radionice se odnosi na kreativni rad učesnika na temu koja se obrađivala u toku radionice.
Pojmovi koje će učesnici usvojiti na radionicama:
muzej, galerija, restauracija, kustos, pejzaž, portret, tradicija, etnologija, narodna nošnja, apstrakcija, psihologizacija lika, faktura slike, impasto…
Promocija knjige poezije Damira Spahića
Promociju knjige poezije Damira Spahića „Spoznaja – Sasvim lično“ i „Seamless Syllabus – A journey to the Worlds Within“ zakazana je za 14.10.2017.u 13,00 sati u Galeriji Charlama u Privrednom gradu KSC SKENDERIJA/preko puta Galerija Colegium artisticum/.
Edin Pobrić
Recenzija rukopisa (zbirka poezije) Damira Spahića pod nazivom “Spoznaja: sasvim lično”
Pjesme Damira Spahića treba posmatrati kao funkcionalne strukture čijim oznakama i označenima vlada jedan suptilni niz odnosa koji na dobar način demaskiraju svijet naše svakodnevnice. Zbirka poezije, s jednim pretencioznim naslovom “Spoznaja”, kojeg opet usmjerava podnaslov zbirke i tako daje naslovu svrsishodnost, “Sasvim lično”, oneobičava i narušava konvencionalne znakove sistema, usmjerava pažnju na višeznačni proces jezika, i tako svaki put iznova, sa svakom novom strofom, svakom novom pjesmom unosi svježinu u načine čitateljevog opažanja onoga što je ponuđeno i onoga što je skriveno kao neka vrsta podteksta.
Specifičnost ove poezije odvija se prije na semantičkom negoli na sintaksičkom planu, u kojem nije moguće uspostaviti jasnu žanrovsku pripadnost: pjesme se šetaju od ljubavnih i didaktičkih motiva do ogoljene socijalne stvarnosti i filozofskih kontemplacija, ali, pri tome, prekrivene su nekim zagonetnim plaštom u kome pjesnički subjekt svaki put iznova postavlja pitanja i traži odgovore, ne dozvoljavajući, pri tome, nikakve konačne sudove. Pjesnički subjekt, ispjevan na procjepu između infantilnog i zrelog izraza, kao da je ovdje slučajno otrgnut od svojih životnih konteksta i lebdi u nekom limbu vlastite sudbine, označene kako svakom pojedinom pjesmom tako i zbirkom u cjelini, pa se kroz fantazmagoriju sjećanja koja omogućavaju te iste pjesme razotkrivaju različiti sudbonosni susreti sa samim sobom i drugim u vlastitoj priči, u snu, ludilu, ili pak ogoljenoj svakodnevnici.
Stil i način Spahićevog pisanja, kako je već naznačeno, lebdi između infantilnog i zrelog uobličavanja stvarnosti, tako da ta granica uspostavlja svijet u kojem se može i prepoznati vrijednost ove poezije. Iako Spahić uspijeva u većini svojih pjesma da izbjegne banalizaciju jezičkog izraza, ipak su neke pjesme, kao što je pjesma “Sibila”, primjer kada to nije uspio.
No ono što je vrijednost pojedinih pjesama ove zbirke jeste upravo prevazilaženje infantilnosti i njeno pozicioniranje u kontemplaciji misli. Spahić to postiže, s obzirom na žanrovsku specifičnost poezije i njenih mogućnosti, igrajući se “razvlačenjem vremenskih dimenzija”. Trenutak, mjesto i priča se ne mogu mijenjati, jer bi to bio neki drugi trenutak, neko drugo mjesto i neka druga priča. Ali trenuci se mogu “razvlačiti” – kao što to radi Spahić u svojim pjesmama, pa od mjesta pravi prostore, a tok misli, isprepleten između stihova, koji svaki put proizvodi neke male priče, čitatelj naprosto može živjeti. Pisanje Damira Spahića je kvalitativni napor da svoju poeziju pretvori u prostor ničim sputane subjektivnosti. On sadrži prijedlog da se čitalac uživi u stotine životnih trenutaka koji su po svom intenzitetu nezamjenljivi.
Prof. dr. Edin Pobrić