“Tramvaj zvani žudnja” ponovo na sceni SARTR-a

Pulika Sarajevskog ratnog teatra ima priliku ponovo pogledati predstavu “Tramvaj zvani žudnja” u petak, 17. novembra u 20h.

Broj mjesta je ograničen, a rezervacije se mogu obaviti svakim radnim danom pozivom na broj 033 664 070. Blagajna SARTR-a će raditi od 18h do 20h na dan predstave. Cijena ulaznice iznosi 10KM, studentima i penzionerima omogućen popust na 5KM.

Drama „Tramvaj zvani žudnja“, napisana 1947. godine, možda je i najpoznatije djelo čuvenog američkog dramatičara Tennessee Williamsa. Popularnost širom svijeta stekla je istoimenom filmskom adaptacijom režisera Elia Kazana iz 1951. godine, u kojoj su glavne uloge igrali Marlon Brando i Vivien Leigh. Također, po motivima ovog dramskog teksta Woody Allen, 2013. godine, stvara film „Blue Jasmine“.

Predstava koja se i nakon više od pet decenija čini aktualnom, dijelom je zasebnog teatarskog programa “Teatarski opservatorij”, a koji je Sarajevski ratni teatar pokrenuo sa ciljem afirmiranja mladih umjetnika/ica, glumaca/ica i reditelja/ica.  

Tennessee Williams: „Tramvaj zvani žudnja“
Igraju: Dina Mušanović, Staša Dukić, Igor Skvarica, Alban Ukaj
Režija: Ansambl predstave
Mentor: Alen Muratović
Dramaturg: Adnan Lugonić
Kostimografkinja: Lejla Hodžić
Dizajn plakata: Haris Jusović
Izvršni producent: Kerim Mašović
Produkcija: Sarajevski ratni teatar, Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo i Otvorena scena Obala
Program: Teatarski Opservatorij

 

Dodjelom nagrada za kraj zaključeno je 12. izdanje Pravo Ljudski Film Festivala

U kinu Meeting Point je zatvoreno 12. izdanje Pravo Ljudski Film Festivala. Nakon 92 filma kojima smo u pet intenzivnih festivalskih dana slavili, promišljali i sanjali slobodu, nagrade za kraj dodijeljene su filmovima iz takmičarske selekcije glavnog programa extra muros, kao i Zumiraj prava film festivala za mlade Zumiraj dokumentarni film.

Prva nagrada Zumiraj prava film festivala za mlade dodijeljena je filmu “Kratka historija princeze X” Gabriela Abrantesa, zato što, kako stoji u objašnjenju žirija, na kreativan i šaljiv način približava mlade jeziku dokumentarnog filma, rekonstruiše historiju, ispisuje tekst i kreira stil glume i tempo filma na zaigran način.

„Mislimo da je ovaj film važan jer je inspirativan i postavlja izazov predrasudi da historija i historija umjetnosti ne mogu biti približene javnosti. U nama je podstaknuo novu zainteresovanost za kratki film i umjetnost na način koji nismo očekivali“, kazala je Hana Huskić u ime žirija koji je sačinjavalo jedanaest mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine.

Posebno priznanje Zumiraj prava film festivala za mlade pripalo je filmu “Snovi bez zvijezda” Mehrdada Oskoueija, riječima žirija, potresnom filmu koji ima sposobnost predstaviti stvarne priče o mladim ženama prijestupnicama i njihovu poziciju u društvu na osjetljiv i neočekivan način, tako što pokazuje kako su u isto vrijeme osjetljive i snažne. „Ovaj film je važan jer daje novu i jedinstvenu sliku Irana i privlači pažnju na nedostatak podrške ovim ženama u sistemu obilježenom sistemskim i fizičkim nasiljem, pri čemu jedinu podršku pružaju jedna drugoj“, istaknuto je na dodjeli nagrada.

U okviru takmičarske selekcije glavnog dijela programa, extra muros, predstavljeno je osam filmova mladih dokumentarista i dokumentaristica, a glavnim priznanjem 12. Pravo Ljudski Film Festivala nagrađen je film „Sans bruit, les figurants du desert MML Kolektivaza neočekivano vizualno i ljudsko proputovanje.

„Izuzetnom u ovom filmu smatramo kreativnu upotrebu forme radi stavljanja u prvi plan i davanja glasa glumcima i glumicama ućutkanim unutar filmske mašinerije“, istakli su članovi i članice žirija: Goran Dević, Jasmin Bašić, Laila Pakalnina, Anja Dornieden i Juan David Gonzalez Monroy. Dobitnici, Gilles Lepore, Maciej i Michał Mądracki, koji čine filmski kolektiv MML, nagrađeni su radom Bojana Stojčića Nedostatak traga obećava put, a u saradnji sa galerijom Duplex100m2.

Posebno priznanje dobio je film „Niñato“ Adriena Orra, zbog snage intimnog oslikavanja malih i velikih bitaka, pobjeda, ali i poraza u porodičnom životu.

Posljednja noć zaključena je premijerom pet filmova nastalih u sklopu laboratorija dokumentarnog filma Oslikavanje humanosti, ostvarenog u saradnji sa Međunarodnim komitetom Crvenog križa u BiH (ICRC) i razgovorom sa učesnicima, te projekcijom filma Bush Mama Haile Gerime.

Do sljedećeg novembra, doviđenja!

Vaš Pravo Ljudski

Mali princ u Pozorištu mladih Sarajevo

U Pozorištu mladih Sarajevo u četvrtak 16. novembra u 18:00 sati premijerno će biti izvedena predstava „Mali princ“ u režiji Slobodana Perišića.
Adaptaciju teksta Antoine de Saint-Exupérija radio je reditelj predstave, dramaturg je Segor Hadžagić, scenograf Marko Bilbija i Monika Ponjavić, kostimograf Narda Nikšić, kompozitor je Petar Bilbija, a dizajner Furkan Hizir. U predstavi igraju i pjavaju: Mario Drmać, Edhem Husić, Alma Merunka, Edin Avdić i Aldin Tucić.
„Nakon što je prošle sedmice, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo, Mirvad Kurić, najavio rekostrukciju gledališta u idućoj godini povodom proslave 40 godina od spajanja Pozorišta za mlade (bivšeg Pionirskog pozorišta) sa Pozorištem lutaka, ovo je prva predstava kojom slavimo svoj jubilej. U izuzetnoj izvedbi naših glumaca i sa magičnim likovnim elementima, izvrsna režija ovog klasika i bestsellera, neće ostaviti nijednu generaciju ravnodušnom. Ovo je predstava za djecu na kojoj u publici očekujemo one koji misle da su odrasli. S ponosom Pozorište mladih danas ima jednu predstavu za sve uzraste, koja će dugoročno ostati zapamćena na našem repertoaru. Ova adaptacija Malog princa iz perspektive odraslog čovjeka i njegove odraslosti, postavlja ozbiljna pitanja o smislu života, ali daje nadu koju trebamo gajiti da bismo bili odrasli, a zadržali dječiju ljubav i dobrotu.
Pravimo je za one koji vide, ali i one koji žele ponovo vidjeti, slona u zmiji, a ne šešir.“ – izjavljuje direktorica Pozorišta mladih Sarajevo, Dr. Lejla Panjeta.

Reditelj predstave Mali princ, Slobodan Perišić je izjavio: „Mi dolazimo na ovaj sve više komplikovan svijet potpuno čisti, bezbrižni , saosjećajni. Kao takvi, odrastanjem upoznajemo svijet i polako prihvatamo njegova pravila. Odrastanje bi samo po sebi trebalo da bude neki koristan proces, kako sama riječ i kaže da znači nekakav rast u svakom smislu. Čini mi se da je to danas potpuno pogrešna riječ. „Odrasli su jako čudni“ jer u njima djetinstvo polako kopni, jer su se okružili nevoljama i posvetili prolaznim stvarima. Kažu da bi život trebao da bude jedno korisno putovanje, a ne destinacija. Naša predstava bi trebala da bude jedno takvo putovanje. Odrasli će se, nadam se prepoznati, a našim malim gledaocima ćemo prikazati jedan „čudesan san“. San koji je i ova sama predstava nekada bila.“