Kategorija: Muzika. Umjetnost. Kultura. Akcija.

muzika, umjetnost, kultura, akcija

Izložba slika i skulptura “O njoj…” Adisa Lukača u JAVA galeriji

Otvaranje izložbe slika i skulptura “O njoj…”, sarajevskog umjetnika Adisa Lukača,  će se desiti u srijedu, 28. marta, u 19:00 sati u JAVA galeriji.

Obasjana samo svjetlom mjesečine, jedna ženska figura polako se i na prstima kreće kroz prostorije svog stana. Umorna, odjeću koju je nosila tog dana baca na pod. Zastajkuje pred velikim ogledalom i posmatra svoj odraz, a potom sa kreveta uzima tog jutra odbačenu spavaćicu i oblači je. Preko nje nehajno navlači kućni ogrtač i sjeda na krevet…

Gledajući najnoviji ciklus radova Adisa Lukača, crteže-slike čiji je lajtmotiv žensko tijelo, ne možemo izbjeći a da se ne zapitamo da li nam je dopušteno prisustvovati. Osjećajući se pomalo kao voajer što posmatra kroz poluprozirne zavjese, posmatrač zaviruje u žensku intimu, u trenutke kada je posvećena samo sebi, trenutke najvećeg opuštanja. Odlutala je u misli, u koje joj on ipak ne uspijeva prodrijeti, mada bi htio. Tu ga ne pušta, ali pruža mu mogućnost posmatranja njenog tijela i iščitavanja njegovih priča: znak na tijelu kojeg ima od rođenja, rupice u donjem dijelu leđa, bore smijalice… Što je više posmatra, čini mu se da više o njoj samoj time otkriva. I zaista, ona je sve to, ali i mnogo više…

Udobno se smjestivši u ulogu posmatrača, nakon oslobađanja od početne nelagode, otpočinjemo pažljiviju analizu ženskih likova koji se, iscrtani, a potom i kolorisani u tehnici akrila, pojavljuju kao u izmaglici. Kompozicije su često riješene u svega nekoliko poteza, sažete u likovnom izrazu, ali vrlo rječite u iskazu. Raspoloženja i emotivna stanja naznačena su sugestivnim detaljima, gestama ili položajem tijela: nervozne ruke što stišću jedna drugu, okrenuta leđa, zamišljena lica te sjetne oči potiču empatiju, ali i povećavaju distancu između portretisane osobe i posmatrača. S druge strane, raširene ruke i opušteno tijelo na mnogim crtežima sugerišu otvorenost prema drugome i dopuštaju stvaranje osjećaja bliskosti.

Figuru na crtežima ne posmatramo samo kao tijelo, već kao subjekt i individuu. Ona nije podvrgnuta objektivizaciji, ni na kompozicijama na kojima joj lice nije vidljivo, čak ni na onima na kojima je posve razodjevena. Mada su tijela pretežno naga, prisutan je tek decentni erotizam te prizorima ne upravlja požuda. U oblikovanju ogrtača ili nekog drugog komada tkanine, koja tijelo zapravo više otkriva nego skriva, akcenti bijelom bojom gotovo simbolično su iskorišteni za umirivanje čulnosti na slici. Tkanina se javlja i kao protuteža teksturi tijela, te izazov umjetniku da se njihova materijalnost istovremeno i razlikuje i međusobno upotpunjava. Predstave su dominantno monohromne, ali su na pojedinim mjestima impregnirane snažnim bojenim akcentima, fragmentima koji im daju posebnu i drugačiju notu. Naposlijetku, igra svjetla i sjenke u sobi, kao i ona na samom tijelu, naglašava prelaze između čvrstoće i mekoće, svojstava koje umjetnik nastoji što vjernije prenijeti u crtež ili trodimenzionalnu formu. Zbog univerzalne vrijednosti njihove sadržine, ostaje otvorena i mogućnost da se suština radova iz ovog ciklusa pretače iz jedne likovne forme u drugu, kao i u druge vidove umjetnosti  – stihove, prozu, muziku…

I najednom ona ustaje sa kreveta, kao da prepoznaje taktove najdraže pjesme negdje u daljini. Sama i u tišini, obasjana samo mjesečinom, hvata krajeve svog ogrtača i počinje da se vrti, i vrti…

Piše: Andrea Mekić, historičarka umjetnosti

O autoru:

Adis Lukač je rođen u Sarajevu 1982. godine,  gdje je završio Srednju umjetničku školu i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti na odsjeku skulpture.

Učestvovao je na nekoliko internacionalnih izložbi i simpozijuma skulpture, član ULUBiH-a sa kojim izlaže. Autor je spomenika prvom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću u Tuzli, biste narodnom heroju Ivanu Goranu Kovačiću u Sarajevu, te reljefa Hasanaginice postavljenog u Narodnom pozorištu u Sarajevu.

Pored skulpture i klasičnog pristupa istoj bavi se i slikarstvom, te tako u svojim izložbama kombinuje različite medije crtež, slika i skulptura.

Radio je sa djecom sa poteškoćama u razvoju u Zavodu Mjedenica gdje je vodio keramičku radionicu.

Private Photography u Historijskom muzeju BiH

Private Photography – prezentacija istraživanja i razgovor sa autorima:
Friedrich Tietjen i Herbert Justnik

19.3.2018. u 18:00

Historijski muzej BiH i Centar za kulturnu dekontaminaciju srdačno vas pozivaju na razgovor u okviru izložbe Svjedočanstvo – Istina ili politika, u ponedjeljak 19. marta u 18h. Kao dio pitanja adaptacije individualnih i društvenih procesa koji su se odigrali u predvečerje rata i tokom samog rata, privatna fotografija nam ima mnogo toga pokazati o privatnoj sferi, ali i o samoj fotografiji. U tom kontekstu ćemo voditi razgovor sa Herbertom Justnikom and Friedrichom Tietjenom.

Friedrich Tietjen – historičar umjetnosti i teoretičar na Akademiji vizuelnih umjetnosti u Leipzigu  Herbert Justnik – kustos muzeja Volkskundemuseum u Beču
Razgovor će voditi Noa Treister – Učitelj neznalica i njegovi komiteti/CZKD.

O razgovoru
U proljeće 2017. počeli smo istraživati lične fotografske prakse u Austriji između 1930-ih i 1950-ih godina, a od tada smo pregledali stotine albuma i hiljade fotografija. Posebno smo zainteresirani za one fotografije i albume koji su često shvatani kao dosadni, jer ne pokazuju ništa od političkih događaja, već imaginacije  dobrog života – poput vjenčanja, prazničnih putovanja i odrastanja djece. Činjenično, mnogi od ovih dokumenata istovremeno odaju utisak kao da nije bilo represije, Holokausta i rata. Ovo su tri aspekta oko kojih smo zasigurno najviše zainteresirani.

Prvo: fotografije su ujedno oboje i dokumenti i uobraženja. Rijetko prikazuju dnevne napetosti, već prije upravo trenutke odstupanja: ne rad, već dokolicu. Pri tome također nude izuzeće od bilo kakvih političkih turbulencija. Odmak biografskog od historijskog nije slučajnost, već se aktivno potražuje.
Drugo: kao pred-uspomene, slike su rađene sa idejom da budu promatrane u bliskoj ili ne tako bliskoj budućnosti. Ta budućnost je ipak bila u mnogome nepoznata. Bivajući zadržavane uglavnom unutar privatne sfere, ove su fotografije i albumi često zadržavale utisak neutralnosti.
Treće: prakse pokazivanja albuma i zagledavanja u slike nastavljaju se i danas, iako teško da se iko od ljudi koji su napravili ove fotografije i složili ove albume nalazi među živima; danas su rodbina i prijatelji koji čuvaju fotografije i albume ponekad obaviješteni o pričama vezanim za dokumenta starijih generacija. Praznine ne mogu biti ispunjene, proturiječnosti više ne mogu biti zaglađene same od sebe, osim odlaskom u arhive i potragom za dodatnim informacijama.

Predstavićemo prve nalaze izložbom najavljenom za novembar 2018. godine. Sam koncept izložbe je oblikovan našim shvatanjem praksi u smislu da će u istu biti uključeni (prakse i pojedinci) građani, naučnici, seminari i drugi interaktivni formati.

Razgovor je dio projekta SVJEDOČANSTVO – ISTINA ILI POLITIKA: Koncept svjedočanstvo u komemoraciji jugoslovenskih ratova koji realizuje Centar za kulturnu dekontaminaciju u saradnji sa partnerima: Učitelj neznalica i njegovi komiteti (Beograd), Muzej savremene umetnosti (Beograd), Historijski muzej Bosne i Hercegovine (Sarajevo), Centar za kulturnu i socijalnu popravku (Banja Luka), Boem (Beč, Austrija), Observatorijum za Balkan i Kavkaz Transeuropa (OBCT Transeuropa) (Rovereto, Italija), Institut za filozofiju i društvenu teoriju (Beograd) i Lajbnic Institut za studije istočne i jugoistočne Evrope (Leibniz-Institut für Ost- und Südosteuropaforschung – IOS) (Regensburg, Njemačka).

Više informacija na: http://svedocanstvo-imenovatitoratom.org/

Irfan Handukić: Retrospektiva i promocija monografije

Otvaranje  retrospektivne izložbe i promocija monografije Irfana Handukića održaće se u utorak 20.03.2018. godine u 18:00 u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Retrospektivna izložba i monografija Irfana Handukića su nastale u povodu obilježavanja 46 godina njegovog umjetničkog stvaranja i djelovanja na likovnoj sceni. Retrospektivna izložba će biti otvorena za posjetioce do 05.04.2018. godine.

Irfan Handukić jedan je od predstavnika savremene bosanskohercegovačke grafike srednje generacije. Uporedo sa grafikom bavi se i slikarstvom. Jedan je od umjetnika predstavnika Nove slike ili tzv. novog slikarstva kao novog internacionalnog umjetničkog pokreta  na domaćoj likovnoj sceni sredinom 80-ih godina 20. vijeka.

Njegov grafički opus duboko je prožet evropskom umjetničkom tradicijom, njezinim multikulturalnim komponentama, ali i onim univerzalnim iz islamskog kulturnog kruga, koje se ne temelje na njihovim teološkim vrijednostima, već na isprepletenosti kulturološkog, humanističkog, etičko-estetičkog naslijeđa u kojem leže stimulativni duboki poticaji za oblikovanje i izražavanje u ovom mediju.

Biografija:

Irfan Handukić (1950, Bihać) diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu, na Likovnom odjelu 1972. godine, a potom grafiku na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, na Odsjeku za likovne umjetnosti u klasi profesora Josipa Butkovića 1979. godine. Magistrirao je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1999. godine u klasi profesora Dževada Hoze, a doktorirao je pedagoške nauke na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2008. godine.

Predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu u zvanju redovnog profesora.

Tokom svoje karijere pedagoga i predavača objavio je dvije knjige, Grafika u likovno-pedagoškom radu (2005) i Metodika i kultura likovnog odgoja (2008), obje u izdanju izdavačke kuće Sarajevo Publishing. Od 1995. do danas je u domaćoj periodici  i časopisima objavio više od dvadeset autorskih naslova iz oblasti likovne kulture. Recenzirao je desetak školskih udžbenika i drugu literaturu za potrebe Federalnog ministarstva nauke i obrazovanja BIH. Član je ULUBIH-a i Društva likovnih umjetnika Zenice od 1977. godine.

Stalni je član stručne selekcione komisije pri Muzeju savremene umjetnosti u Teheranu (Iran) za Bijenale umjetnosti zemalja islamskog svijeta (International Biennial Of Islamic World – Tehran Museum of Contemporary Art TMCA). Gostujući je profesor i redovni mentor za magistarske i doktorske studije pri Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, a predaje i na Islamskom pedagoškom fakultetu – Zenica. Živi u Sarajevu i Zenici.

Izlagao je  na preko 60 samostalnih izložbi i 180 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

Najznačnije nagrade:

1976 – Zenica (BiH) – VI Aprilski salon nagarda za slikarstvo Likovne galerije Zenica

1981 – Nikšić (Crna Gora) – III Septembarski salon mladih umjetnika Jugoslavije, Nagrada za slikarstvo

1982 – Brčko (BiH) – II Bijenale SLPBIH, Nagrada za slikarstvo galerije „Rižah Štetić“, Brčko

1987 – Pljevlja (Srbija) – Prva nagrada za grafiku jugoslovenskih umjetnika „Pivo Karamatijević“

2001 – Aqui Terme (Italija) – V Biennale Europea per incisiones/ V Evropsko bijenale grafike

2003 – Zenica (BiH) – Aprilski salon 03, Nagrada za grafiku

2006 – Soncino (Italija) – 1. Concoroso Internazionale Ex libris Soncino

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
  1. SINIŠA VIDAKOVIĆ: Akademija likovnih umjenosti, Univerziteta u Sarajevu kao izdavač uz suizdavaštvo Umjetničke galerije BiH, Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, realizatori su obimnog monografskog djela, posvećenog umjetničkom i stvaralačkom radu dr. Irfana Handukića redovnog profesora ALU Sarajevo.

Monografija koja je sumarni i retrospektivni prikaz plodonosnog opusa uvaženog i osebujnog autora, kakav je Irfan Handukić, nastavak je ambicioznog projekta prisutnog i kod drugih izdavačkih  kuća, da serijalom serioznih i vrhunskih izdanja stanu u red respektabilnih hroničara naše savremene likovne umjetnosti.

Ovom, nesumnjivo tehnički kvalitativno,veoma sadržajno i po obimu reprezentativnom ostvarenju, prethodila su takođe monografska izdanja drugih izdavača,koja su našu aktuelnu umjetničku scenu  prikazala u svjetlu i poziciji koja joj nesumnjivo i pripada. Sveobuhvatnim i visokorazvijenim pristupom u monografskim predstavljanjima,putokaz su  sličnim i ozbiljnim ambicijama ALU u Sarajevu. Monografija o Irfanu Handukiću to jest njegovim likovnim djelima pruža kompleksan  pregled slikarstva i grafike u jednom vremenski jasno određenom okviru ( 1972-2017 ), u kojem je nastala ogromna produkcija njegovih vrhunskih umjetničkih ostvarenja, što i jeste jedan od razloga da se jednom potpunom umjetničkom zrenju, u finalu određenom od umjetnika i izdavača, podari ovakvo monografsko obličje.

 Za realizaciju jednog ovakvog obimnog djela, koje istovremeno odražava bremenitu misao samog autora, a i aktuelni nivo spoznaja u oblasti savremene umjetnosti, angažovan je tim stručnjaka i vrhunskih autora.Tekstove o pojedinim stvaralačkim fazama, slikarskoj poetici, razvoju, morfologiji, dijalogu sa recentnim svjetskim ostvarenjima, autorovim načelima i življenju umjetnosti, govore mnoga uvažena imena sa prostora ex Jugoslavije i drugih zemalja iz oblasti teorije i prakse likovne  umjetnosti.

Monografija o Irfanu Handukiću obuhvata 672 stranice koje čine opuse-poglavlja, stručne osvrte uz reprodukovana djela,oko ( 750 reprodukcija),  Izbor galerija iz opusa slikarstva 1972-1997.; galerija iz opusa grafike 1982-2017.; biografiju-foto-album, izložbe, nagrade, priznanja; bibliografiju.Svakom pojedinačnom poglavlju pristupilo se koristeći model razvojne slikarsko-grafičke hronologije, kako nastanka djela, tako i personalne analize i korespodencije sa vremenom njihovog nastanka.

Opširni pregledi članaka o autoru i njegovim  likovnim  djelima, mnoštvo foto-priloga, bibliografske građe i podataka o sudjelovanju na važnim izložbama kod nas i u svijetu,trebaju  podstaći čitaoca da na jedan izuzetan način sagleda stvaralaštvo Irfana Handukića, koji vibrantno pobuđuje interesovanje kritike u svom dijalogu sa aktuelnom likovnom situacijom.

Po vokaciji i pedagog i umjetnik, doktor metodike koji je dao veliki doprinos razvoju naučnog rada na području metodike likovnih umjetnosti, razlog su više da se jedan specifikum ovaploćen u njegovom liku i djelu analizira u prepletu nauke i umjetničke praks. Ova bipolarna kompleksnost umjetnika kakav je Irfan Handukić, apsolutno opravdava kosmopolitski pristup izradi ovakve monografije, te u povezivanju svih odrednica u njoj, i nespornih činjenica koje su vrijedne za promišljanje o umjetnosti na prelomu vijekova, ovo djelo čine izuzetnim štivom za stručnu  pa i širu javnost.

Apsolutno  je za vjerovati, da ova monografija predstavlja najkvalitetniji izbor umjetničke i misaone produkcije koja je nastala u 46 godina stvaralačke prisutnosti Irfana Handukića na umjetničkoj sceni danas, a razlog za novo uzbuđenje ostaje otvoren u godinama koje dolaze i  nakon što je knjiga-ova Monografija  objavljena.

Vizinoarstvo izdavača ALU, uz zahvalnost autora i svima koji su doprinijeli da ovo djelo dospije do ruku čitalaca, otvara svijetlu stranicu našeg likovnog života i trajanja.

  1. maj 2016 Iz osvrta urednika dr. Siniša Vidaković