Predstave “Welcome“ i “Kralj Lear“ odabrane u bh. selekciju 58. festivala MESS

Predstave “Welcome“ reditelja Nermina Hamzagića i “Kralj Lear“ Diega de Bree, odabrane su u bh. selekciju 58. Internacionalnog teatarskog festivala MESS. U konkurenciji ukupno šesnaest predstava, ovogodišnji selektor bh. selekcije, teatarski kritičar i teatrolog, Aleksandar Milosavljević, odabrao je ove predstave zbog kako je naveo, jasno profilisanih stavova autora i dovoljno hrabrosti da se upuste u uvijek riskantna istraživanja koja preispituju okvire i granice teatarskog izraza i tako vode teatar naprijed.

Obrazlažući odabir predstave “Welcome“, selektor Aleksandar Milosavljević naglasio je da ovo scensko događanje mudro koristi scenski prostor te ga kreativno preoblikuje i teatarskom igrom redefiniše. “Suptilnost poigravanja scenskim prostorom, maestralnost glumaca koji u neobičnim uslovima, delikatno i nježno razigravaju ovu priču, kvaliteti su ove predstave zbog kojih je, smatram, treba prikazati na MESS-u“, istakao je Milosavljević te dodao da predstava preispituje društvenu stvarnosti koja je presudno obilježena traumama rata s kraja prošlog vijeka, ali i dramatičnim posljedicama aktuelne globalizacije.

U namjerno oskudnoj scenografiji, ova predstava svedenim sredstvima i pažljivo biranim postupcima otvara prostore za promišljanja o odgovornosti koja se, vidjet ćemo, tiču svijesti o funkcionsanju kolektiva (porodice, društva, države), o samoći koja vodi u ludilo, o starosti i nemoći (političkoj, vladarskoj, ali i ličnoj) i, napose, gotovo beketovski, o suočavanju sa smrću i nestajanjem“, obrazložio je Milosavljević odabir predstave “Kralj Lear“.

Osim odabranih, u konkurenciji bh. selekcije bile su i predstave Narodnog pozorišta Republike Srpske, “Švajcarska“ (Milan Nešković) i “Sabirni centar“ (Marko Misirača), Narodnog pozorišta Tuzla, “Zrno soli ili sretan rođenadan, Marina“ (Neda Birc) i “Bistri vitez Don Quijote od Manche“ (Nikola Zavišić), Sarajevskog ratnog teatra, “Jedvanosimsoboakalomistobo“ (Aleš Kurt) i “Narodna drama“ (Boban Skerlić), Narodnog pozorišta Sarajevo, “Sve se nekako preživi osim smrti“ (Dino Mustafić), Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, “If Someone Speaks, It Gets Lighter“ (Thomas Steyaert) i “Romeo i Julija“ (Selma Spahić), Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, “Gnijezdo“ (Marina Petković Liker), Narodnog pozorišta Mostar, “Neće biti smak svijeta“ (Adnan Lugonić), East West Centra, “Ponuda koja se ne odbija“ (Haris Pašović i ansambl), Scene MESS “Anarhija u Bavarskoj“ (Florian Fischer) i Kamernog teatra 55, “Mirna Bosna“ (Saša Peševski).

Podsjećamo, predstojeći 58. Internacionalni teatarski festival MESS održat će se od 29. septembra do 6. oktobra 2018. godine. Slijedeći centralnu temu “Otvoreni za sve“, Festival će zvanično u subotu 29. septembra u Narodnom pozorištu Sarajevo otvoriti istoimena predstava argentinske rediteljice i koreografkinje Constanze Macras, a publika će sveukupno imati priliku pogledati predstave iz 16 država i sa 4 kontinenta.

Izložba Andreja Đerkovića “Zona Rossa” u Art depou Ars Aevi

Zona Rossa (Crvena Zona) je ciklus fotografija urađenih u centralnoj gradskoj jezgri italijanskog grada L’Aquila, koja je skoro u potpunosti uništena tokom tragičnog zemljotresa 6.aprila 2009.godine. Područje definirano kao „Crvena Zona“, predstavlja perimetar užeg istorijskog centra koji je zbog ogromnog oštećenja totalno evakuiran i koji je od tog tragičnog zemljotresa, nenastanjen.

Čitav rejon je nedostupan za javnost, te je ulaz u isti, striktno zabranjen osim za radnike koji su zaduženi za rekonstrukciju, te pripadnike vojnih i policijskih službi koje osiguravaju pridržavanje strogih sigurnosnih propisa. Lokacije koje se nalaze u „crvenoj zoni“ definirane su kao mjesta visokog rizika za normalan društveni razvoj, te samim tim, ova intimna fotografska serija ima za cilj ukazati na težinu želje za rekonstrukcijom i obnovom, ne samo ovog pitoresknog srednjovjekovnog grada, već i za rekonstrukcijom duha, naspram destrukcije života, istorije i identiteta njegovih stanovnika.

Prateći bezbrojne primjere umjetničkih dijela sa tkzv. „prazninama“ i ova fotografska serija izgleda kao predmet dvomislene želje. Ona kroz „praznine“, oslikava ljudski fatalizam i karakter onih koji su preko noći ostali bez svojih domova, čime je u njihovim životima nastala praznina koju je nemoguće objasniti ako nije osobno doživljena. Prazne ulice i trgovi napuštene gradske jezgre su otvoreni za bezgraničnu interpretaciju u kojoj sposobnost percepcije života prije i poslije, postaje preduslov za o(p)stanak u istom.

Prolaznik/posjetilac se poziva na interakciju, konfrontirajući prazninu gradskih obrisa sa imaginarnim sadržajem koji vizualno ima zadatak da nadomjesti urbani pejsaž. Svojim direktnim uplitanjem, autor eksplicitno izražava nemogućnost prevazilaženja konstantnog sukoba osobnog i kolektivnog sjećanja sa stvarnošću.

Andrej Ðerković je inicijator i kreator „Sarajevo Collezione per L'Aquila“, umjetničke kolekcije radova sarajevskih umjetnika za obnovljeni Eksperimentalni muzej Suvremene umjetnosti (Museo Sperimentale d'Arte Contemporanea – MU.SP.AC.) u gradu L'Aquila, kojem je do zemljotresa 2009.godine, sjedište bilo u dijelu koji se danas nalazi u „Crvenoj Zoni“.

Rođen je 1971. godine u Sarajevu. Završio je Školu Primijenjenih umjetnosti u Sarajevu. Od 2002. godine, član je Udruženja Likovnih umjetnika Primjenjene umjetnosti (ULUPUBIH). Član je Međunarodne Federacije Fotografske umjetnosti (FIAP), Švicarske Asocijacije Fotografske umjetnosti (PHOTO SUISSE) i Federazione Italiana Associazioni Fotografiche (FIAF). Član Belfast Exposed Photography Community Group.

Samostalno izlagao u Državi Palestini, Sjevernoj Irskoj, Danskoj, Crnoj Gori, Kanadi, Švicarskoj, Italiji, Španjolskoj, Nizozemskoj, Srbiji, Francuskoj, Hrvatskoj, Engleskoj, Makedoniji, Turskoj, San Marinu, Sloveniji, Njemačkoj, Bosni i Hercegovini, Grčkoj, Belgiji, Gruziji, Kneževini Lihtenštajn, Portugalu, Urugvaju, Libanonu, Albaniji, Švedskoj, Meksiku, Ukrajini, Vatikanu, na Novom Zelandu i Kubi.

Jedan je od osnivača Kolekcije ARS AEVI Muzeja Suvremene umjetnosti Sarajevo. Radovi mu se nalaze u kolekcijama Fototeca de Cuba Havana, MACBA Museu d'Art Contemporani de Barcelona, Museum für Kunst und Gewerbe Hamburg, Nacionalni Muzej Gruzije Tbilisi, Umjetnička Galerija Bosne i Hercegovine, Council of Europe Strasbourg, Old Arts Museum Belfast, Jewish Historical Museum Amsterdam, Musée des beaux-arts La Chaux-de-Fonds, Harald Szeemann Archive / The Getty Research Institute Los Angeles, Olimpijski muzej ZOI ‘84 Sarajevo, Muzej nevinosti Istanbul, Historijski Muzej Bosne i Hercegovine, Centre de la Photographie Genève, Narodni Muzej Crne Gore Cetinje, United States Information Agency Washington D.C., Memorijalni Centar Potočari Srebrenica, Muzej Istorije Jugoslavije Beograd, Muzej Ratnog Djetinjstva Sarajevo i drugi.

Uradio je fotografske portrete Jeff Koons, Marina Abramović, Michelangelo Pistoletto, Emmanuelle Beart, David Byrne, Jean-Luc Godard, Isabelle Huppert, Bono Vox, Sinéad O'Connor, Braco Dimitrijević, Catherine Deneuve, Michel Hazanavicius, Jean-Hugues Anglade, Enki Bilal, Alfonso Cuarón, Richard Galliano, Vincent Perez, Yann Arthus-Bertrand, agnes b., Joël Dicker, Aslı Erdoğan, Costa-Gavras i drugi.

Surađivao sa kompanijama Benetton i Swatch. Predstavljao Muzej ARS AEVI na Europskom Bijenalu Vizualne umjetnosti u La Speziji. Za dostignuća na polju kulture tokom opsade Sarajeva, nagrađen sa ˝The Certificate of Appreciation˝ Agencije Američke Vlade za informisanje (USIA). Živi u Ženevi i Sarajevu.

Otvorenje samostalne izložbe: ISMAR ČIRKINAGIĆ “OCEAN EUROPE”

Otvorenje izložbe “OCEAN EUROPE” autoraISMARA ČIRKINAGIĆAće biti upriličeno u galeriji Collegium artisticum, Sarajevo, u petak, 29. juna 2018. godine u 19:00 sati.

Ocean Europe je krajnje apstraktan konceptualni rad koji je nastao umjetnikovim jedinjenjem ”okeanskog osjećanja” sa ličnim političkim stavovima, nastalim kao rezultat negativnih tendencija unutar evropskog društva novijeg doba. U stvari, ovo je pokušaj vizualizacije umjetnikovog ukrštanja zastava kao simbola državnosti sa duhovnim doživljajem ”okeanskog osjećanja”.

Tražiti načine da se objasni jedan kompleksan duhovni doživljaj kao što je ”okeansko osjećanje” je težak zadatak, ali najbliže što bi mogli reći da je to uglavnom kratak i intenzivan doživljaj, gdje osoba doživljava bezgraničnost a ujedno sjedinjenost sa svijetom oko sebe, gdje su granice ega izbrisane, kao i subjektivni doživljaj svijeta. To je trenutak duhovne uzvišenosti nastao kao produkt trijumfalnog doživljaja vječnosti. U naletu ovakvih emocija sva egzistencijalna pitanja postaju irelevantna, kao i naša briga za krajnje i konačno.

Zašto zastave? U vremenu krize, kada raste društvena raslojenost praćena populizmom i dekadencijom manifestovanom kroz medije i konzumerizam, gdje ksenofobija i islamofobija nisu marginalni fenomeni, već aktivni elementi glavnih političkih tokova, zastave nisu ništa drugo do primitivni elementi za akumuliranje nacionalnih osjećanja, i kao takve su korištene od strane političkih elita za uskogrudo i nastrano viđenje svijeta koji je daleko širi i kompleksniji, a čiji smo mi neodvojivi dio.

Radovi iz ove serije su u stvari jednobojni pravougaonici i realizovani su kroz tradicionalni hemijski proces razvijanja fotografija na fotografskom papiru, koji tehnički gledano pripadaju tradiciji cameraless fotografije, zbog izuzeća kamere kao medijatora u procesu.

Svaki od tih jednobojnih pravougaonika (dimenzija 120 cm sa 180 cm)  predstavlja jednu od zastava evropskih zemalja, tačnije on prikazuje srednju vrijednost boja originalno zastupljenih na toj određenoj zastavi. Ukratko, ovo je postignuto na taj način što su motivi zastava preuzeti sa interneta i importovani u Photoshop program, gdje su kroz određene komande i procese manipulisani do finalne jednobojne površine. Ove jednobojne površine oblika pravougaonika su produkt spajanja ”okeanskog osjećanja” (duhovno/psihološko iskustvo) sa nacionalnim zastavama evropskih zemalja, ili, ako možemo reći, ukrštanje univerzalnog doživljaja jedinstva i vječnosti sa nacionalno konstruisanom simbolikom jedne državnosti.

Ako bi mogli da zamislimo dejstvo ovakvog duhovnog doživljaja kao što je ”okeansko osjećanje” na neke društveno predodređene forme integriteta osobe/pojedinca, možemo pretpostaviti da Photoshop procesi unutar Ocean Europe projekta trebaju da imaju isti zadatak, tj. da učine isto sa prepoznatljivim bojama i simbolima evropskih zastava, i da njihovu društveno predodređenu simboliku pretvore u jednobojnu prazninu.

Tehnički gledano može se reći da postoji određena sličnost u procesu ovoga rada sa radovima iz serija Substratum i Nudes Thomasa Ruffa. I tu su takođe motivi uzeti sa interneta naknadno kompjuterski manipulisani u pravcu apstrakcije, sa tom razlikom što Ruffove manipulacije završavaju kao zamagljeni ili kao kompletno apstraktne forme, dok radovi iz serije Ocean Europe svoj konceptualni put završavaju kao čisti jednobojni pravougaonici.

Ovaj pomalo poetičan i nihilistički akt umjetnika ne samo da nas uvodi u antiautoritarne vode, već nas neminovno svojim aktom navodi da preispitujemo legitimnost socio-političkih struktura koju te zastave predstavljaju, odnosno same države. Ovakav pravac razmišljanja nas navodi na zaključak da ovaj konceptualni rad, na svoj suptilan i domišljat način, pokušava da stvori prostor za diskusiju o ulozi anarhizma u savremenom društvu.

ISMAR ČIRKINAGIĆ je rođen 1973. godine u Prijedoru (BiH), gdje završava osnovnu i srednju školu. Krajem 1992. godine napušta Bosnu i Hercegovinu i odlazi u Dansku. Diplomira 2006. godine na Kraljevskoj danskoj akademiji za umjetnost i arhitekturu. Od tada se profesionalno bavi umjetnošću, živeći uglavnom na relaciji između Kopenhagena i Prijedora.

Polje njegovog interesovanja najčešće pokriva socijalno-političke teme, koje rješava kroz konceptualne procese koristeći različite medije od prostornih, zvučnih i video instalacija, do fotografije i skulpture.

Tokom dosadašnjeg stvaralaštva izlagao je na brojnim kolektivnim i samostalnim izložbama u umjetničkim centrima i institucijama u Danskoj (Fotografisk Center, Nikolaj Kunsthal, Kunsthal Charlottenborg, Brandts Kunsthallen, Sorø Art Museum, HEART – Herning Museum of Contemporary Art, Esbjerg Art Museum, …)     i u inostranstvu (MAC – Metropolitan Arts Centre, Sjeverna Irska; Vantaa Art Museum Artsi, Finska; Lviv National Art Gallery, Ukrajina; Centro de Desarrollo de las Artes Visuales, Kuba; …).

Više informacija o autoru možete naći na stranici: www.ismarc.com  

Izložba u sarajevskoj galeriji Collegium artisticum je njegovo prvo samostalno predstavljanje u rodnoj zemlji, Bosni i Hercegovini, a rezultat je saradnje autora Ismara Čirkinagića i kustosica Tijane Mišković i Sanele Nuhanović. Realizaciju izložbe je podržala i fondacija Danish Arts Foundation.

Svi zainteresovani izložbu će moći pogledati do 18. jula 2018. godine, u terminima: ponedjeljak-petak od 10:00 do 18:00 sati i subotom od 10:00 do 14:00 sati.

Ulaz u galeriju je besplatan.