Predstava i koncert JU Centar kulture i mladih Općine Centar

U okviru obilježavanja Dana Općine Centar, JU Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo, u subotu 04.maja organizovat će dva kulturna programa.

Predstava neobičnog naziva “Ih, kako bih te ja” bit će odigrana u 19.30 sati, u velikoj Sali JU CKM-Jelića broj 1. Ova predstava obilježava 40 godina stvaralaštva glumice Jasne Ornele Bery u pozorištu, filmovima i televizijskim serijama. Predstavu je režirao Irfan Avdić, adaptaciju i dramatizaciju uradili su Vuk Marinić i Vedrana Božinović, a u predstavi igraju, osim Jasne Ornele Bery, Vuk Marinić i Mario Drmać. Predstavu je producirala sama glumica, a kostimografiju i scenografiju radile su Adisa Vatreš-Selimović i Sanja Džeba.

Muzički projekat”Poruka u boci”, koji su pokrenuli članovi pratećeg benda Dine Merlina za sebe kažu da su jedini bend u Bosni i Hercegovini koji je posvećen muzici popularnog Stinga. Koncert će biti organizovan u Domu mladih-Skenderija sa početkom u 20 sati. Kao predgrupa ovom koncertu nastupiće “Prorocks”bend.

Ulaz za sve programe je slobodan.

Retrospektivna izložba Branka Šotre

Umjetnička galerija BiH ima čast i jedinstvenu priliku da u saradnji sa SPKD „Prosvjeta“ Sarajevo priredi, nakon skoro trideset godina od posljednje, još jednu veliku izložbu retrospektivnog karaktera na kojoj su izložena djela Branka Šotre. Ovaj umjetnik je u jugoslovenskoj istoriji umjetnosti bio zastupljen prvenstveno kao grafičar, posebno sa opusom koji je nastao tokom posljednjih petnaest godina njegovog  života (1945-1960), tako da je njegovo slikarstvo nedovoljno afirmisano od strane struke. Još manje su poznati njegovi radovi u oblasti drvorezbarstva, ikonopisa i zidnog slikarstva.

Izložba će biti otvorena u četvrtak, 09.05.2019. u 20h na Dan pobjede nad  fašizmom, kao jedna  od likovnih manifestacija uvrštenih u Dane Kantona Sarajevo. Izložba će biti otvorena za javnost do 23.05.2019. i ponovo sredinom jula do sredine avgusta.

Slikarski opus Branka Šotre na ovoj izložbi predstavljen je sa deset slika, devet ulja na platnu i šperploči  koja se čuvaju u fundusu Umjetničke galerije BiH, kao i jedno ulje koje se nalazi u vlasništvu Muzeja Sarajeva. No malo je slika uopšte ostalo iza Šotre. U pitanju su slike sa motivima bosanskih hercegovačkih sela i gradova, ruralni i urbani pejzaži nastali tokom tridesetih godina kada je umjetnik  živio u Bosni.

Izloženi plitki reljefi na ovoj izložbi potiču iz fundusa Umjetničke galerije BiH i Historijskog muzeja BiH. Dva reljefa iz Umjetničke galerije BiH su duborezne ikone Sv. Jovana Krstitelja i Sv. Save. Reljefi iz Historijskog muzeja BiH prikazuju seljake u poljskim radovima.

Crteži i grafike dominiraju na ovoj  izložbi i unutar njene postavke možemo pratiti razvojni tok ili liniju kojom se grafička umjetnost Branka Šotre razvijala. Likovna kritika smatra da je u grafici uzor Šotri bio njegov profesor Ljubomir Ljuba Ivanović koji je mu je tokom studija predavao crtanje po prirodi. Šotra se prije 1945. godine malo bavio grafikom.

Početnu grupu postavke čine crteži i grafike sa motivima koje umjetnika povezuju sa rodnom Hercegovinom i Stocem, a to su stećci. Veliku grupu unutar izloženih crteža i grafika čine gradske vedute starog Mostara, Trebinja, Počitelja, Jajca i Stoca, sa njihovim tipičnim načinom tradicionalne gradnje. Posebnu grupu čine grafike i crteži sa prikazima poljoprivrednih radova, koje nam približavaju narodne običaje, obradu zemlje i života sela u Bosni i Hercegovini.

Još jednu zasebnu grupu grafike čine grafike sa tematikom iz Narodnooslobodilačke borbe (NOB) nastale nakon Drugog svjetskog rata. Umjetnik je u sebi, kao aktivan borac i komandir koji je istovremeno obavljao i političke aktivnosti i zaduženja, nosio bezbroj sjećanja i snažnih utisaka iz ofanziva i borbi s neprijateljem, uopšteno govoreći, iz partizanskog života. Vremenom će polako ljudi nestati sa grafika, a ostaće samo veličanstvena priroda koju umjetnik pamti.

Upravo  će navedena priroda postati univerzum za sebe, beskrajno polje za istraživanje i usavršavanje jednog umjetnika kakav je Šotra i to u oblasti grafike. Grafika, odnosno tehnike drvoreza i linoreza bile su medij u kojem je Šotra uspio da dočara i prikaže svu raskošnost i nemilosrdnost prirode. Pa i ono što je bilo prepoznatljivo oku kao panj, pogorjela šuma – njeni strašni, jezivi, usamljeni sprženi ostaci, ogoljena bez života, ili krš, kamen, stijena – njeni gotovo morfološki prikazani slojevi postaju polako nešto neprepoznatljivo, apstraktno, asocijacija. Grafike posjeduju neobičnu atmosferu, kao da sadrže  još jedan dodatni element, određen zvuk, a taj zvuk je ustvari neprekidna tišina. Neka od djela Šotra je upravo tako nazvao.

Dragana Brkić–Hodak

Branko Šotra

Branko Šotra

Branko Šotra(Kozice kod Stoca, BiH, 1906 – Stockholm, Švedska, 1960) završio je Kraljevsku umetničku školu u Beogradu 1929. godine. Službovao u Sarajevu 1930 – 37, Loznici 1937-38, Ohridu 1938-40. i u Vršcu 1940-41. Prije rata dva puta hapšen kao komunista (1933. i 1936). Bavio se slikarstvom, grafikom, duborezom, primijenjenom umjetnošću i likovnom kritikom. Bio je načelink Vojnog muzeja u Beogradu i redovni profesor i rektor Akademije primenjenih umetnosti u Beogradu.

Promocija knjige “Nasilje kao generativna sila” Maxa Bergholza

Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom najavljuje gostovanje Maxa Bergholza, američko-kanadskog historičara i profesora, autora knjige Nasilje kao generativna sila. Bergholz dolazi u Sarajevo na promociju svoje knjige koja će se održati u četvrtak, 9. maja 2019. u 19:00 sati, u Kamernom teatru 55. Uz autora o knjizi govorit će prevoditeljica Senada Kreso, te Husnija Kamberović i Senadin Musabegović.

Max Bergholz profesor je historije nacionalizma, nasilja i Balkana na Odsjeku za historiju na Univerzitetu Concordia u Montrealu. Za knjigu Nasilje kao generativna sila dobio je nagradu Joseph Rothschild koju Institut Harriman Univerziteta Columbia dodjeljuje za izuzetnu knjigu o Rusiji, Ukrajini, području Kavkaza, Srednjoj Aziji/Turskoj, Srednjoj Evropi i Balkanu, u kojoj je posebna pažnja posvećena pitanjima etniciteta i/ilinacionalizma. Američko historijsko društvo proglasilo ju je 2017. godine najboljim prvencem iz evropske historije od 1815. godine do kraja 20. stoljeća, dodijelivši Bergholzu nagradu Herbert Baxter Adams, jednu od najvažnijih nagrada na engleskom govornom području iz oblasti evropske historije.

Tokom dva zastrašujuća dana početkom septembra 1941. godine živote blizu dvije hiljade muškaraca, žena i djece divljački su oduzele njihove komšije u Kulen-Vakufu, maloj ruralnoj zajednici na današnjoj granici između sjeverozapadne Bosne i Hrvatske. To bezumlje – u kojem su žrtve kasapljene poljoprivrednim alatkama, utapane u rijeci i bacane u duboke okomite jame – bilo je vrhunac lanca lokalnih pokolja koji su započeli ranije tog ljeta. U knjizi Nasilje kao generativna sila Max Bergholz kazuje nam priču o naprasnom i zbunjujućem potonuću ove nekoć mirne multietničke zajednice u ekstremno nasilje. Ova dubinski istražena mikrohistorija pruža nam provokativne uvide u pitanja od globalnog značaja: Šta izaziva nasilje među zajednicama? Kako takvo nasilje među komšijama utječe na njihove identitete i odnose?

Nasuprot široko rasprostranjenom gledištu po kojem nacionalizam vodi u nasilje, Bergholz otkriva kako prevrati koje izazove lokalno ubijanje stvaraju dramatično nove percepcije etniciteta – sebe samoga, pretpostavljene “braće“ i onih koje se percipira kao “druge“. Kao posljedica, to nasilje je stvorilo nove zajednice, nove oblike i konfiguracije moći te nove prakse nacionalizma. Historiju ove zajednice obilježila je ta neočekivana eksplozija lokalnog, od nekolicine ljudi počinjenog nasilja, koje je funkcioniralo kao generativna sila u transformiranju identiteta, odnosa i života mnogih. Priča o ovoj uveliko nepoznatoj balkanskoj zajednici 1941. godine pruža nam moćno sredstvo za ponovno promišljanje temeljnih pretpostavki o međusobnim odnosima između etniciteta, nacionalizma i nasilja kako tokom Drugog svjetskog rata tako i šire, diljem svijeta.

Knjiga Nasilje kao generativna sila objavljena je u Buybookovom izdanju u jesen 2018. i uvrštena je u biblioteku Memorija, u okviru koje je do sada objavljeno nekoliko značajnih naslova: Deveta vrata pakla Rezaka Hukanovića, Krv realpolitike Florence Hartmann, Na Drini genocid Edine Bećirević, Krvnikov trag Juliana Borgera, Rat je mrtav, živio rat Eda Vulliamyja itd.

Knjiga je dostupna po cijeni od 32,00 KM u Buybookovim knjižarama i knjižarskoj mreži širom BiH, kao i putem Buybookovog web shopa www.buybook.ba. Na promociji će biti dostupna po promotivnoj cijeni.

IZ RECENZIJA

Nasilje kao generativna sila historiografska je sinteza, izvanredna historiografska proza, ispripovijedana kao narativni tekst, ali i sociološka i antropološka studija. […] Knjigu kakvu je napisao Max Bergholz nismo dosad čitali. Ovaj se čitatelj ne sjeća kada je čitao nešto što mu je nanijelo takvu muku i skoro fizičku bol. Knjiga bi, kada bi je slučajno čitali i kada ništa u njoj ne bi preskakali, izazvala silan gnjev među hrvatskim, srpskim i bošnjačkim nacionalistima, kao i među zastupnicima moralne intaktnosti ustanka iz 1941, te one napuštene i prezrene povijesne istine iz socijalističkih vremena. Zapravo je nevjerojatno koliko nam je neprihvatljiva ova velika, možda i iskupljujuća knjiga.”

Miljenko Jergović

“Nasilje na Balkanu je previše opisano, a premalo objašnjeno. Snagom fenomenalnog istraživanja, žive rekonstrukcije i pedantne analize, Max Bergholz nam razotkriva istinu o međuetničkom ubijanju u jednom bosanskom gradiću tokom 1941. godine. Istovremeno i nepristrasno i strasno i duboko odgovorno, njegovo istraživanje dokazuje da ekstremno nasilje ima transformativnu moć da stvori identitet. Ova izvrsna i prosvjetljujuća knjiga zaslužuje da dođe do najšireg kruga čitalaca.“

Mark Thompson

Više informacija o autoru i knjizi na: www.maxbergholz.com