Kategorija: Muzika. Umjetnost. Kultura. Akcija.

muzika, umjetnost, kultura, akcija

Predstava “Tamo-vamo” u Pozorištu mladih

Predstava “Tamo-vamo”, po tekstu Ödön von Horvátha, a u režiji Marka Manojlovića biće odigrana u četvrtak 6.4., u 20 sati, na sceni Pozorišta mladih.

U predstavi igraju Aleksandar Seksan, Sanin Milavić, Mirza Dervišić, Edhem Husić, Elma Juković, Anita Kajasa Memović, Damir Kustura, Kemal Čebo, Edin Avdagić, Ajla Cabrera, Suada Ahmetašević i Mirza Tanović.

Komični pogranični organi, pijani žandari, skurilni predsjednici neimenovanih država i hladnokrvni dileri i šverceri na jednom malom pograničnom mostu, svijetu u koji je ulovljen glavni junak, Ferdinand Havliček, protjeran iz jedne, ali onemogućen da uđe u drugu državu, nisu više ni metafora, već savršena slika i prilika nas danas i ovdje, isto tako ulovljenih u “lakrdiju”  od tri nefunkcionalna predsjednika, dva entiteta, deset kantona, četrnaest vlada, tri policije, sto osamdeset tri ministarstva, osamdeset pet političkih partija, tri obrazovna sistema, tri akademije nauke… I uvijek smo u nekoj blokadi, političkoj, društvenoj, ekonomskoj. Na mostu, u ničoj zemlji, ni tamo, ni ‘vamo. Završni pregovori oko ulaska BiH u EU, zbivaju se u kafani, baš kao što predsjednici X i Y sudbonosna pitanja dvaju zemalja dogovaraju na jednom zabačenom mostu, ni tamo, ni ‘vamo. Da ne govorimo o svakodnevnoj lakrdiji da se kod nas, danas i ovdje ljudi još uvijek dijele na “one tamo”, i “ove ‘vamo”…

Karte za predstavu se mogu rezervirati na brojeve telefona 033 202 303 i 033 442 572 svakim radnim danom od 10 – 14 sati, kao i putem facebook stranice Pozorišta mladih Sarajevo.

Rubinstein Klezmer Project na sceni Kamernog teatra 55

Na sceni Kamernog teatra 55, u nedjelju, 09. aprila, s početkom u 20:00 sati, bit će izveden koncert legendarnog tria Rubinstein Klezmer Project. Riječ je o jednoj od najposebnijih klezmer skupina danas, koju predvodi violinistički virtuoz Ya’akov Rubinstein.

Dva svjetski poznata muzičara, Ya'akov Rubinstein (violinista) i Yehuda Kolonomos Martinčević (pijanista i pjevač) sreli su se u Oslu 2010. godine i spontano odlučili započeti muzički projekt, koji je u početku bio plod druženja i prijateljstva, da bi vremenom postao njihov životni projekt i misija stvaranja mostova prijateljstva i ljubavi među mnogim ljudima. Misija je nastavljena u Sarajevu gdje im se pridružio i mladi supertalentirani Almir Mešković i tako je nastao jedan od najinteresantnijih cross-over muzičkih projekata na našim prostorima, kroz koji su Ya'akov, Almir i Yehuda izgradili i novi muzički stil, pod nazivom Multi Ethno Art – stil koji sublimira etno-muzičke elemente istočno-evropskog klezmera, bosanskog sevdaha, sefardske romanse iz Španjolske i Portugala, balkanskih ritmova, makedonskog patosa i bliskoistočne mistike, prožete vrhunskom virtuoznošću klasičara. Sve je to u jednom i često istovremeno ispreplitano, kao i predivne zemlje, narodi i kulture iz kojih ova muzika dolazi.

Ni ne sluteći, tri su muzičara dotakli mnoga srca, i pokazali koliko su sličnosti među nama ljudima neuporedivo veće nego razlike. I tako je počelo putovanje od Osla i hladne Norveške, preko Sarajeva, do Mostara.

S vremenom se pokazalo da su, uz virtuoznu tehniku, sjajne aranžmane i klasičarsku podlogu postigli pun pogodak i u smislu jako rijetke, ali efektne kombinacije instrumenata – violina, glasovir i harmonika. Nastupali su u 10-ak europskih, afričkih i azijskih zemalja i izgradili ime koje u svijetu etnoglazbe predstavlja svjetski brend. Činjenica da je najprestižnija diskografsko-izdavačka kuća za etno glazbu u svijetu – ARC MUSIC iz Londona, s njima potpisala dugogodišnji ugovor i izdala im prvi CD naziva “Fiddler on the Road” 2013. govori o tome tko su i što su.

No, nostalgija je muzičare uvijek vraćala ondje gdje su sva trojica sve i započeli, u našu Bosnu i Hercegovinu i u naše Sarajevo. Ta nostalgija je ponovno vratila tri velika prijatelja Rubinstein Klezmer Projecta na scenu Kamernog teatra 55, 09. aprila, na mjesto gdje su Sarajlije uvijek akumulirale esenciju svog kulturnog bića. 

Dođite, čekamo vas! Obećavamo jedno nezaboravno muzičko druženje, jedno putovanje koje nikada ne prestaje kroz nepregledna prostranstva mašte i emocija, kroz san trojice ljudi koji žele pokloniti najljepši dio svog bića svima nama.

VIDIMO SE U KAMERNOM!

Dokumentarni film “Saraj'vo“ Mustafe Mustafića otvara 22. Modul memorije

Premijerom dokumentarnog filma “Saraj'vo“ direktora fotografije, Mustafe Mustafića, u četvrtak, 6. aprila u 21 sat u Kinu Meeting Point zvanično će početi dvadeset i drugo izdanje kulturološkog programa Internacionalnog teatarskog festivala MESS, Modul memorije. Ovogodišnji program koji će nastaviti tradiciju promovisanja kulture sjećanja, održat će se od 6. aprila do 9. maja u Sarajevu, Zenici i Konjicu i sadržavat će igranje predstava, projekcije filmova, izložbe fotografija i promocije knjiga. 22. Modul memorije organizuje se u partnerstvu sa fondacijom Heinrich Böll.

Najavljujući 22. Modul memorije, direktor Festivala MESS, Nihad Kreševljaković, istakao je da Modul tematski, kao i uvijek, u prvom planu ima sudbinu običnog čovjeka i upravo tog običnog čovjeka smješta u središte Kosmosa. “Programi Modula memorije nas podsjećaju da životna iskušenja pa i ona najgora, služe da u sebi potražimo nas same, da budemo odgovorni ljudi koji po svaku cijenu brane trajne humane vrijednosti, među kojima su suosjećanje i slavljenje različitosti i suživota kao dara“, naveo je Kreševljaković te dodao da program prezentira priče u kojima možemo vidjeti refleksiju nas samih.

Dokumentarni filmski esej “Saraj’vo“ direktora fotografije Mustafe Mustafića priča neispričane sarajevske priče, slika svakodnevne gradske rituale i iz neotkrivenih uglova otkriva obične i neobične sarajevske dane i stanovnike. “Saraj’vo“ je autorski omaž gradu i svjedo čanstvo o fragmentu vremena, ali i lična, sasvim intimna slika jednog Sarajlije. Ulaz na premijeru filma koju Festival MESS radi sa filmskom i TV produkcijskom kućom SCCA/pro.ba te uz podršku Grada Sarajeva i Fondacije Heinrich Böll bit će moguć samo uz pozivnice.

Program 22. Modula memorije nastavit će se već 8. aprila kada će se u Galeriji Java u 19 sati otvoriti izložba fotografija “Rohingya“, fotografa Davida Verberckta, a ostatak filmskog programa činit će projekcija filma “Sjećanje na druge“, slovenske umjetnice Ane Čigon koja će se održati u Kinu Meeting Point u četvrtak 27. aprila u 19 sati. Nakon filma upriličen će biti i razgovor s publikom o temi “Koliko prošlosti nam treba za budućnost?”, a učesnici će biti Ana Čigon (umjetnica i režiserka), Nejra Nuna Čengić (doktorica antropologije i istraživačica) i Nihad Kreševljaković (historičar i direktor Festivala MESS).

U posebnom fokusu ovogodišnjeg programa bit će promocije knjiga. Prva promocija održat će se 25. aprila u Pozorištu mladih Sarajevo sa početkom u 18 sati, a predstavit će se knjiga “Žena koja pjeva / Zgarišta“, libanonsko-kanadskog autora, Wajdia Mouawada. Mala scena Sead Bejtović Malecni bit će mjesto promocije još dvije knjige. Knjiga “Teatar u ratnom Sarajevu 1992-1995.“ autora Davora Diklića predstavit će se u petak 5. maja sa početkom u 19 sati dok će monografija “Žene opkoljenog Sarajeva“ nedavno preminulog fotografa Hidajeta Delića, biti predstavljena u petak, 9. maja sa početkom u 19 sati. Istoimena izložba fotografija Hidajeta Delića postavljena će biti od 4. do 9. maja u galeriji Narodnog univerziteta Konjic.

U teatarskom dijelu programa publika će moći pogledati dvije predstave. Komad “Naš razred“ reditelja Dine Mustafića, na sceni Kamernog teatra 55 igrat će 20. aprila sa početkom u 20 sati dok će predstava “Moja fabrika“ u režiji Selme Spahić, igrati na sceni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici u utorak, 25. aprila od 19 sati i 30 minuta.

Održavanje 22. Modula memorije podržali su Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Fondacija Heinrich Böll, Grad Sarajevo, Fondacija za izdavaštvo Sarajevo, a realiziran je u saradnji sa:  filmskom i TV produkcijskom kućom SCCA/pro.ba, Pozorištem mladih Sarajevo, Kamernim teatarom 55, Bosanskim narodnim pozorištem Zenica, Galerijom Java, Narodnim univerzitetom Konjic, ForumZFD te Mrežom za izgradnju mira.

Promocija knjige Eda Vulliamyja

RAT JE MRTAV,

ŽIVIO RAT

Bosna: svođenje računa

srijeda, 5. april 2017. u 19:30 sati

KAMERNI TEATAR 55
Maršala Tita 56/II, Sarajevo

Na promociji učestvuju:

Ed Vulliamy, Florence Hartmann, Mirsad Duratović, Edin Ramulić i Damir Uzunović

 Izdavačka kuća Buybook s ponosom najavljuje gostovanje Eda Vulliamyja, britansko-irskog pisaca i novinara listova Guardian i Observer, autora knjige Rat je mrtav, živio rat. Vulliamy dolazi u Sarajevo na promociju svoje knjige koja će se održati u srijedu, 5. aprila 2017. u 19:30 sati, u Kamernom teatru 55.

S posebnim zadovoljstvom najavljujemo da će bivša glasnogovornica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, aktivistica i autorica Florence Hartmann ovim povodom također boraviti u Sarajevu, te će uz ostale učesnike promocije, Edina Ramulića, Mirsada Duratovića i Damira Uzunovića, učestvovati u razgovoru s Edom Vulliamyjem.

Ed Vulliamy je devedesetih izvještavao o ratovima u Hrvatskoj i Bosni, i 1992. je prvi svijetu otkrio postojanje koncentracionih logora u Bosanskoj krajini. Svjedočeći pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, Vulliamy je 1996. postao prvi novinar u historiji koji je svjedočio pred nekim od međunarodnih krivičnih sudova. Bio je svjedok na devet procesa Haškog tribunala, uključujući suđenja Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Za izvještavanje o Balkanu i Iraku od 1991. do 1996. osvojio je brojne nagrade, između ostalog nagrade James Cameron i Amnesty International Media a dvaput je proglašen dopisnikom godine.

Vulliamyjeva knjiga Rat je mrtav, živio rat, objavljena je u engleskom izdanju 2012. godine, a bh. izdanje, u prevodu Senade Kreso, pojavit će se u ovoj godini, godini u kojoj se obilježava dvadeset i pet godina od početka najgoreg pokolja koji je poharao Evropu nakon vladavine Trećeg rajha – rata u Bosni.

Ratovi dođu i prođu kroz naslove i televizijske ekrane, ali za one koji ih prežive, ljude pune ožiljaka i rasute po svijetu, oni se nikad ne završe. Rat je mrtav, živio rat je knjiga o jednom nerazriješenom sukobu, o životima onih koji su preživjeli strahote koncentracionih logora u sjeverozapadnoj Bosni i o aktualnom nastojanju da se izbori pravda za Bosnu. Ali pravda nije puko svođenje računa. Ova knjiga nam otkriva da su preživjeli izgubljeni ne samo geografski nego i u historiji – izdani u ratu, ali i u miru.

Srbijanski predsjednik Slobodan Milošević i njegovi saveznici, bosanski Srbi, u težnji da stvore “Veliku Srbiju“, pokrenuli su uragan nasilja. Zloglasna kampanja etničkog čišćenja nalagala je iskorjenjivanje svih Bošnjaka, Hrvata i ostalih – ubijanjem ili prisilnom deportacijom, uz uništavanje svakog traga njihovog postojanja. Tu brutalnost gledala je i tolerisala međunarodna zajednica, uključujući ono što se možda najviše urezalo u naše pamćenje – koncentracione logore i logore smrti. Ed Vulliamy je prvi koji je svijetu otkrio postojanje tih logora u augustu 1992, nakon što je ušao u Omarsku i u Trnopolje.

Knjiga Rat je mrtav, živio rat govori o tom otkriću, ali ona je i mnogo više od toga: Vulliamy strasno svjedoči o onome što je uslijedilo nakon rata u Bosni otkrivajući ratne posljedice na živote ljudi, govori o suđenjima i traumama izgnanstva ili o traumama povratka kući. Tek sada, kroz oči i sjećanja preživjelih i ožalošćenih može se shvatiti krvava katastrofa koja je zadesila Bosnu i Hercegovinu. Svijet je krenuo dalje u ovih dvadeset i pet godina, ali mržnja u Bosni i Hercegovini je i dalje prisutna jer nije došlo do suočavanja s istinom i svođenja računa. Rat je možda završen, ali on i dalje živi.

O svom radu Vulliamy piše: “Često sam se morao upitati jesam li ja hroničar jednog izuzetnog vremena nakon bosanskog rata ili sam na nekom nivou u tome i sam učestvovao: pet puta sam držao govor onima koji su preživjeli Omarsku, ispred hangara iz kojeg su pod prijetnjom puške istjerani 1992. godine. Od mene je traženo da u Haagu svjedočim na sedam suđenja ratnim zločincima, uključujući i dva člana Kriznog štaba – tijela koje je preuzelo vlast u Prijedoru – koja smo sreli onoga augustovskog dana, ali i samom Karadžiću.

Ali ni preživjeli logoraši ni to moje putovanje – priča koju ova knjiga pokušava ispričati – nisu stigli do svog odredišta. U tome i jest stvar. Ova priča se ne odnosi samo na rat i ono što je nakon njega uslijedilo u jednoj zemlji na jugoistoku Evrope: ona govori o nasilju i traumi, o sjećanju i preživljavanju – o stvarima koje nisu konačno razriješene, a kamoli da su ‘zatvorene’, da upotrijebim taj olaki izraz koji nam nameću politika, psihoterapija i vijesti. Ovo je priča o običnim ljudima čiji su životi napadnuti iz zasjede, koji su izgubili članove porodice i uputili se na nevjerovatna putovanja kako bi opstali, u egzil, u neizvjesnost, i u nekoliko slučajeva – povratak kući. Posljednji dio onoga što slijedi prenosi priču ljudi koji, dvadeset godina kasnije, za sebe misle da su preživjeli i onih koji se pitaju je li to uopće moguće. Ali prvo, rekapitulacija rata koji je nasrnuo na njih i razbacao ih po svijetu.“

O svjedočenu na Haškom tribunalu, Vulliamy piše: “Vjerovao sam da počinitelji tih zlodjela trebaju biti krivično gonjeni i želio sam u tome pomoći. Nikada nisam ni pomislio da je to značilo bilo kakvu izdaju profesije (za što ću kasnije biti optužen). Tu je bilo i pitanje građanske odgovornosti (…) Objektivnost se tiče činjenica i novinari moraju uvijek biti objektivni: mi ne možemo i ne smijemo mijenjati činjenice. Neutralnost je, međutim, nešto drugo, kao što će vam reći svaki dobar švicarski bankar. Postoje momenti u historiji kada neutralnost nije neutralna, već postaje saučesnik u zločinu. Između stražara logora i logoraša, silovane žene i zvijeri koja je siluje ja ne želim biti neutralan.

Ja sam rat doživljavao i kao niz ličnih neuspjeha: profesionalnog neuspjeha da pronađem jezik kojim ću ga opisati; i didaktičkog neuspjeha da privučem dovoljno pažnje kako bih pomogao da se promijeni politika i okonča taj pokolj. Ostavimo postrani one intimnije neuspjehe, o kojima nisam pisao, kao što je to što nisam uspio dovoljno brzo trčati s ranjenom sedmogodišnjom djevojčicom u naručju, u Bosanskoj Krupi, gdje su joj pucali u glavu iz snajpera – do ljekara koji bi joj mogao pomoći. Ona se bacala od boli kao riba živa izvađena iz vode. Za mene, svjedočenje je bilo posljednja šansa da se iskupim za barem neke od tih neuspjeha.“

Povodom objavljivanja bh. izdanja knjige Vulliamy je napisao poseban uvod, a knjiga Rat je mrtav, živio rat uvrštena je u Buybookovu biblioteku Memorija, u okviru koje je do sada objavljeno još nekoliko značajnih naslova: Deveta vrata pakla Rezaka Hukanovića, Krv realpolitike Florence Hartmann, Na Drini genocid Edine Bećirević, Krvnikov trag Juliana Borgera itd.

Knjiga Rat je mrtav, živio rat u prodaji je od ponedjeljka, 3. aprila 2017. u knjižari Buybook, kao i na Buybookovom web shopu www.buybook.ba po cijeni od 25,00 KM. Knjiga će se ubrzo moći naći u prodaji u svim glavnim sarajevskim knjižara, a zatim i u knjižarskoj mreži širom BiH. Na promociji će biti dostupna po promotivnoj cijeni.

Predstava ”LJUPAF” u Kamernom teatru 55

Večeras, 03. aprila, u 20:00 sati, na sceni Kamernog teatra 55, bit će izvedena predstava pod nazivom ”LJUPAF”. 

Volimo se smijati, a Murray Schisgal je napisao veoma zabavan komad kojem se smijemo, s kojim se smijemo i oko kojeg se smijemo. Kakva blagodat!

Komedija Murraya Schisgala, LJUPAF/LUV, govori o ljudskim odnosima. Komad je premijerno izveden na Brodveju 1964. godine, ali tada je svijet bio mnogo drugačiji od današnjeg. Pa ipak, ljudi se nisu toliko izmijenili od tada. Još uvijek tražimo način kako da živimo jedni s drugima, da volimo jedni druge, da shvatimo smisao svijeta u kojem živimo.

“Ljupaf” je priča o ljubavnom trouglu između dva prijatelja, materijaliste Milta i nonšalantnog Harryja. Njih dvojica se sasvim slučajno susreću na mostu, a Milt sprečava Harryja da skoči u rijeku. Obojica su podjednako nezadovoljni svojim životima, a Milt zaključuje kako bi Harryju mogao “utrpati” svoju suprugu Ellen i tako se rješiti svog najvećeg problema te potom nastaviti život s ljubavnicom.

Povrh svega, prije četrdeset godina uloga žene u svijetu bila je drugačija. Mnoge žene su odgajane u uvjerenju da je „ispravno“ žrtvovati svoje snove o karijeri i biti domaćica. U ovom komadu Ellen je suočena s tom dilemom i konstantno je muči pitanje – Mogu li voljeti čovjeka i biti mu vjerna, a u isto vrijeme biti vjerna sebi?

U predstavi igraju izvrsna Zana Marjanović, Muhamed Hadžović i Moamer Kasumović.

Pozivamo vas da dođete u Kamerni teatar 55, 03. aprila, u 20:00 sati!

IZLOŽBA “COLLEGIUM ARTISTICUM 2017“

Sa zadovoljstvom Vas pozivamo da nam se pridružite na otvorenju izložbe “COLLEGIUM ARTISTICUM 2017”, povodom 6. aprila, Dana grada Sarajeva.

Tradicionalna selektivna godišnja izložba “COLLEGIUM ARTISTICUM” predstavlja godišnju produkciju članova i članica Udruženja likovnih umjetnika BiH (ULUBiH), Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera BiH (ULUPUBiH) i Asocijacije arhitekata u BiH (AABiH). Izložba posjeduje karakter kolektivnosti kao vrijednost koju treba njegovati, u ime datuma kojem je posvećena i u ime sjećanja na bosansko-hercegovačku avangardu koju je predstavljala umjetnička grupa “Collegium artisticum“. To je prilika da tri umjetnička udruženja Bosne i Hercegovine zajednički organizuju izložbu i zajednički stvaraju platformu za prezentaciju djela svojih članova i članica.

Ova kolektivna izlaganja posvećena Danu grada Sarajeva imaju tradiciju koja traje od 1975. godine kada je izložbom “Collegium artisticum 1975“ otvoren sadašnji izložbeni prostor istoimene galerije. Izložba “Collegium artisticum“, vezana za značajan datum iz istorije Sarajeva, ima neosporan dignitet kao centralna izložba, najveći i najposjećeniji godišnji likovni događaj u Bosni i Hercegovini. Kroz svoju dugogodišnju tradiciju ona njeguje zajedništvo i čuva sjećanje na progresivni intelektualni i umjetnički pokret koji je obilježio kulturni život naše sredine krajem četvrte decenije XX vijeka.

Udruženje likovnih umjetnika BiH (ULUBiH) je nosilac organizacije i vizualnog identiteta ovogodišnje izložbe na kojoj učestvuje preko stotinu članova i članica pomenutih udruženja koja djeluju na području cijele Bosne i Hercegovine.

Otvorenje izložbe će biti upriličeno u galeriji Collegium artisticum u srijedu, 5. aprila 2017. godine u 20:00 sati.

Na otvorenju izložbe će biti dodijeljene nagrade i Grand Prix za najbolja ostvarenja prema odlukama stručnih komisija koje su udruženja odabrala.

Izložba “Collegium artisticum 2017” će biti otvorena za posjete do 25. aprila, svaki dan (osim nedjelje) u terminu: Pon-Pet od 10:00 do 18:00 sati i Subotom od 10:00 – 14:00 sati.

Mladen Banjac

UMJETNOST BOSNE I HERCEGOVINE U GLOBALNOJ SFERI

 Ovogodišnja aprilska izložba Collegium Artisticum-a predstavlja, između ostalog, i fragmentarno stanje umjetnosti u BiH, odnosno međusobnu uslovljenost različitih oblika prezentacije i izražaja. Ako se izložba posmatra kao sinteza konvencionalnih likovnih izraza u dijalogu sa arhitekturom i različitim oblicima primijenjenih umjetnosti, primjetne su velike razlike. One se najprije uočavaju u načinu na koji bosanskohercegovačka umjetnost  tretira savremeno, ne u kontekstu umjetničkog izraza, nego u smislu korelacije sa društvom u kojem takva umjetnost nastaje.

Umjetnost u BiH oduvijek ima jaku vezu sa tradicijom. Od prvih značajnijih radova umjetnika koji su djelovali od druge polovine XX vijeka, pa sve do radova recentnih stvaralaca, prisutni su elementi folklora i narodnih motiva, koji su često stavljani u funkciju apstrakcije ili konceptualnosti kao vrste umjetničkog izražaja. Ova tendencija opstaje i danas, i nije rijetka pojava u svijetu savremene umjetnosti. Prema riječima Hansa Beltinga, ovaj vid savremenog umjetničkog izražavanja predstavlja sredstvo pozicioniranja lokalne etničke umjetnosti u globalne tokove. Ovakva vrsta tumačenja zahtijeva i revalorizaciju bosanskohercegovačke umjetnosti od Drugog svjetskog rata do danas, jer novo sagledavanje može dati odgovore: objašnjenje onog što nastaje i naznake onog što će nastajati, a što je najbitnije, ovaj postupak smjestio bi bosanskohercegovačku umjetnost u sferu globalnog.

Međutim, ako se izložba posmatra kao cjelina, primjećuje se određen dualizam. On se prvenstveno odražava u odnosu likovne umjetnosti prema arhitekturi i primjenjenim umjetnostima, i obratno. Ono što nameće ovaj dualizam jeste upravo odnos ovih vrsta umjetnosti prema globalnom, a naročito prema upotrebi novih tehnologija (u najširem smislu), kao jednog od univerzalnih simbola globalizma danas.

Likovni jezik i dalje ostaje u sferi avangarde i modernizma, često koristeći etnografske elemente u svom izrazu ili pokušavajući da bude angažovan društveno ili politički, u onom domenu u kome su to radile rane avangarde i modernistička dijalektika. Zbog toga, na prvi pogled, likovna selekcija može da izgleda vanvremenski u sferi globalizma, što dovodi do pretpostavke da je možda upravo to ono što nam današnja likovna scena BiH poručuje – da bosanskohercegovačka umjetnost želi da nastavi svoje tokove tradicionalizma i na taj način pokuša da zauzme mjesto u globalnoj sferi, istrajavajući na načelima koja su dovela i do prvih pojava modernizma polovinom XX vijeka.

Na drugoj strani ovog dualističkog odnosa stoje arhitektura i primijenjene umjetnosti. U njihovom slučaju, savremene tehnologije, kao osnovna odlika globalizma, koriste se u svom punom potencijalu, na najrazličitije načine. U prilog ovoj tvrdnji govori i činjenica su ovi oblici umjetnosti i podesniji prilagođavanju vremenu i lakše prate inovativne tokove. Rezultat ovoga su odlični dizajnerski radovi vezani za tekstil ili industrijski dizajn, kao i sinteza različitih disciplina, naročito na polju scenografije i kostima. Međutim, ni u umjetničkim izražajima ove vrste ne zazire se od tradicionalnog, nego su i takvi motivi inkorporirani u radove, čime se postiže jedinstven koncept univerzalnosti, ali sa jasnom konotacijom na region u kome oni nastaju.

Naročit uspjeh ovog efekta vidi se u selekciji radova arhitekture. Oni ne samo da spajaju tradicionalno i savremeno nego uspijevaju i da se pozicioniraju kao univerzalna djela globalnog karaktera. Sličan odnos arhitekture prema globalnom dominirao je i na proteklom Venecijanskom bijenalu arhitekture, gdje je naglasak stavljen na životni prostor, što se jasno vidi i iz selekcije radova prikazanih na ovoj izložbi. To je u neku ruku i očekivano, jer je arhitektura uvijek najbrže uspijevala da se prilagodi potrebama čovječanstva.

Ovogodišnja selekcija Collegium Artisticum-a ne samo da postavlja vječito pitanje o stanju umjetnosti u BiH, nego nudi i odgovore i mapira bosanskohercegovačko stvaralaštvo u sferu globalnog.

 

U susret Aprilu!

Seriju aprilskih dešavanja koje organizira Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu sačinjavaju naučni skup, dva Festivala i sedam koncerata!  Tako će april započeti sa Sonemus Festom za vrijeme čijeg trajanja (02–09. aprila) će se Sarajevo pretvoriti  u regionalnu, ali i evorpsku prijestolnicu savremenog umjetničkog izraza.

U kontekstu muzičke nauke pažnju je potrebno skrenuti na 21. simpozij ICTM studijske grupe Muzički instrumenti kojeg organiziraju Internacionalno vijeće za tradicionalnu muziku (ICTM) – Nacionalni komitet u Bosni i Hercegovini i Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu. Simpozij će se održati od 05–08. aprila 2017. godine u prostorijama Muzičke akademije, a javnosti će se tom prilikom predstaviti preko 40 aktivnih učesnika.  U okviru simpozija će biti održana i dva koncerta: Koncert tradicionalne narodne muzike BiH (Bosanski kulturni centar /05. april 2017 u 19.00h) te Koncert bosanskohercegovačke klaviske minijature (Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića / 07. april u 19.30h) na kome će se javnosti predstaviti pijanistica Maja Ačkar Zlatarević.

Posebno osvježenje predstavljat će i 6. po redu Sarajevo International Guitar Festival na kome će od 06–10. aprila 2017. godine prodefilirati neka od najznačajnijih imena iz svijeta gitare uključena u realizaciju koncertnih aktivnosti, muzičkih radionica, ali takmičarskog dijela programa Festivala.

Pored bogatih festivalskih i simpozijskih dešavanja, ustaljene aktivnosti Koncertne sezone nastavit će se kroz realizaciju sljedećih koncerata:  Orkestar Muzičke akademije UNSA (Srijeda, 12. april / JU Centar za kulturu Kantona Sarajevo, 19.00h), Students On Stage (Srijeda, 19. April 2017 / Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu, 19.30h),  Recital: YeonJu Jeong – violina i Višnja Bakalar – klavir (Četvrtak, 20. april 2017 / Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića, 19.30h ), Recital: Marina Tomić – violina i  Dina Fejzić – klavir (Petak, 21. april 2017 / Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića, 19.30h), te Recital: Emina Smolović – violina i Milica Lawrence – klavir zakazan za utorak, 25. aprila 2017. u Bošnjačkom institutu – Fondacija Adila Zulfikarpašića,  s početkom u 19.30 sati.

Ulaz na sva dešavanja je besplatan! Dobrodošli!

Bosana Foundation

U Los Angelesu se održava osma tradicionalna veče posvećena Bosana Fondaciji.
U sklopu događaja, organizirana je izložba Bosnian Born, koja se nakon pet godina turneje po  Americi vraća u Kaliforniju.
Izlozba je nastala kao idejni projekat i osvrt na kreativnost i stvaralaštvo naših umjetnika.
Prva izložba je bila u Green Cube galeriji u Kaliforniji, zatim je primljena u Bostonu, BiH ambasadi u Washingotnu i St Louisu.
Na izložbi učestvuje preko 30 umjetnika, slikara, grafičara, fotografa, dizajnera, modnih kreatora. Sejo Čizmić, Kemal Hadžić, Endi
Posković, Edina Selesković, Naida Bageta, Mia Hebib, Harun Mehmedinović, Ivan Hrkaš, Numan Huseinbegović, Dean Zulić su
samo neki od umjetnika koji učestvuju na izložbi i svojim radovima podržavaju Bosana Fondaciju.
Sredstva od prodaje umjetnina, kao i sve dosadašnje donacije, biti će usmjerena za  stipendiranje studenata u Bosni i Hercegovini.
Bosana Fondacija trenutno stipendira 34 studentata a 20 studenata je uspješno diplomiralo.

COLLEGIUM 2017

Dragi prijatelji i prijateljice,
Pozivamo vas na otvaranje izložbe Collegium artisticum 2017, u srijedu, 5. aprila 2017. u 20.00 sati.
Galerija Collegium artisticum, Terezije bb, Centar Skenderija, Sarajevo, BiH, 5-25. april 2017.
pon-pet 10-18.00, sub 10-14.00
Ovogodišnja aprilska izložba Collegium Artisticum-a predstavlja, između ostalog, i fragmentarno stanje umjetnosti u BiH, odnosno međusobnu uslovljenost različitih oblika prezentacije i izražaja. Ako se izložba posmatra kao sinteza konvencionalnih likovnih izraza u dijalogu sa arhitekturom i različitim oblicima primijenjenih umjetnosti, primjetne su velike razlike. One se najprije uočavaju u načinu na koji bosanskohercegovačka umjetnost  tretira savremeno, ne u kontekstu umjetničkog izraza, nego u smislu korelacije sa društvom u kojem takva umjetnost nastaje.
Učestvuju 82 člana i članice ULUBIH-a, 40 iz ULUPUBIH-a i 62 iz AABIH-a. Na otvaranju će biti dodijeljene nagrade i Grand Prix najboljim stvaraocima.

Godišnja šestoaprilska izložba „Collegium artisticum“ održava se od 1975. godineposjeduje karakter kolektivnosti kao vrijednost koju treba njegovati, u ime datuma kojem je posvećena i u ime sjećanja na bosansko-hercegovačku avangardu koju je predstavljala umjetnička grupa „Collegium artisticum“. To je prilika da tri umjetnička udruženja Bosne i Hercegovine – Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera (ULUPUBIH), Asocijacija arhitekata  (AABIH) i Udruženje likovnih umjetnika (ULUBIH) – zajednički organizuju izložbu stvarajući platformu za prezentaciju djela svojih članova.