Bosanskohercegovačka umjetnica sa pariškom adresom, Merita Morić, objavila je svoj prvi album „Flamenco Balcánico“ koji je dostupan na svim muzičkim digitalnim platformama. Ovaj muzički projekat jedinstveni je virtuozni spoj španske i balkanske kulture. Meritin prvijenac sadrži osam pjesama širokog muzičkog spektra: fuzija sevdaha, francuskih šansona, te autohtonog andaluzijskog zvuka.
“Slučajni susret u Granadi sa renomiranim flamenko gitaristom Jeronimo Mayom rezultirao je stvaranjem umjetničkog djela kojim se jako ponosim. Zbog zajedničkih karakteristika flamenka i sevdaha, tradicionalnih predstavnika spomenutih kultura, nije nam trebalo dugo da kroz muziku shvatimo koliko je snažna historijska povezanost naroda koji naseljavaju prostore na jugu evropskog kontinenta“, kazala je Merita Morić.
Album “Flamenco Balcánico” snimljen je u muzičkom centru Pavarotti u Mostaru, dok miks i mastering potpisuju Mahir Sarihodžić i Borjan Milošević iz studija Longplay u Sarajevu. Osim Jeronima i Merite, u snimanju su učestvovali i Keko Galindo (udaraljke) i Mustafa Šantić (klarinet i harmonika). Snimanje albuma finansijski su podržali Ambasada Republike Francuske u BiH, Francuski Institut u BiH, Ambasada Kraljevine Španije u BiH i APP IT d.o.o.
Bh. pjevačica rođena je u Goraždu tokom agresije na BiH. Pjevati je počela tokom djetinjstva, te je pohađala muzičku školu u Sarajevu. Zaljubljenica u ” Chanson française” prije pet godina otišla je u Francusku, gdje je pjevala bosanske i balkanske pjesme. Oduševljena flamenko muzikom, odlučila je nastaviti put do Granade gdje je postala privržena i tom stilu pjevanja. Tu je upoznala renomiranog flamenko gitaristu Jeronima Mayu.
Jeronimo Maya rođen je u Madridu 1977. godine u romskoj porodici jakih flamenko korijena. Potomak je gitarskog maestra Ramona Montoya. Njegov otac Felipe Maya, profesionalni gitarist i njegov ujak Ricardo Losada el Yunque, poznati pjevač, učili su ga da živi i poštuje flamenko. Jeronimo je danas jedan od najistaknutijih flamenko gitarista koji oduševljava svojom kreativnošću i osjećajem za ritam, a bh. publici prvi put se predstavlja upravo projektom „Flamenco Balkanico“.
Formati zimskih muzičkih festivala na planinama sve su popularniji i traženiji u Evropi, a takav će biti održan i na olimpijskoj Jahorini 11. i 12. marta, zahvaljujući kojem će se ovo skijalište upisati na evropsku odnosno svjetsku mapu dešavanja. Ovim iskorakom će, bez sumnje, Olimpijski centar Jahorina biti u žiži interesovanja kako domaće, regionalne, tako i svjetske javnosti. Dvodnevni festival bit će karakterističan po izuzetno energičnim zabavama, koje će biti održane u montažnom šatoru čiji kapacitet može parirati i sportskim dvoranama. Na prvom izdanju Brodolom Winter Magica stižu neka od najvažnijih svjetskih imena iz svijeta elektronske muzike, uz vodeća regionalna i domaća imena! Line-up predvodi nizozemski producent i DJ Fedde le Grand, poznat po sjajnim remiksima pjesama koje je radio za mega zvijezde, kao što su Coldplay, Madonna, Shakira, Rihanna, Faithless, Mariah Carey i mnogi drugi. Na Jahorinu stiže i Mahmut Orhan, tvorac megahitova “Feel” i “Save Me”, ali i zvaničnog remiksa teme iz serije “Game of Thrones” koji je bio neizostavni ljetnji hit na plažama u vrijeme dok je cijeli svijet pratio sedmu sezonu. Uz njih dolazi i Mark Knight, jedan od glavnih predstavnika svjetske muzičke dance scene. Iza sebe ima brojne hitove među kojima su Downpipe, Beautiful World i Nothing Matters. Poslije rada na albumu “The End” grupe Black Eyed Peas, nominovan je za dobitnika Grammy nagrade. Furioznom trojcu će se pridružiti i Plastik Funk, DJ koji je pokorio svjetske festivale, kao što su Tomorrowland i Parookaville, te klubove širom Europe, Azije i Sjeverne Amerike! Pored svjetske postave, na Jahorinu stižu regionalna i domaća DJ imena: Kristijan Molnar, After Affair, Andrew Meller, Drop Department, The Provincials, Petar Dundov, Alexander de Funk, Nebs Jack i DJ Jock!
Dostupan ograničen broj ulaznica!
Još vrlo ograničen kontigent festivalskih ulaznica (za oba dana) bit će dostupan do 1. marta po cijeni od 40 KM, a jednovne su trenutno 25 KM. Također, u prodaji su i dnevne, te VIP festivalske ulaznice po sniženoj cijeni, dok će nakon 1. marta cijena svih ulaznica biti viša. Sve ulaznice mogu se kupiti na web stranici kupikartu.ba, te na svim prodajnim mjestima ovog sistema širom BiH!
Organizovan prevoz do Jahorine iz Sarajeva i sa Pala
Nema potrebe da se na Jahorinu ide osobnim automobilima jer je OC Jahorina u suradnji s organizatorima za svoje posjetioce organizovao autobuski prevoz iz Sarajeva, Istočnog Sarajeva i sa Pala do festivalske lokacije 11. i 12. marta od 19:15h. Posjetioci će, također, moći organizovano kući da se vrate 11. i 12. marta od 3h. Cijena povratne karte je 8 KM iz Sarajeva, tj. 6 KM sa Pala, a više informacija o mjestima polazaka svi zainteresovani mogu da pronađu na ovom linku.
Sjani uslovi za skijanje na Jahorini!
Olimpijski centar Jahorina bilježi najuspješniju zimsku sezonu u istoriji a sjajni uslovi za skijanje dočekuju skijaše i u mjesecu martu. Uz najbolji provod u terminu 11. i 12. marta skijaše je posebno obradovao i popust na ski karte od 20% koji će biti aktuelan u terminu od 10. do 13. marta. Ovaj mjesec za skijaše Jahorine često predstavlja pravu poslasticu, obzirom na visok snježni pokrivač, te zaista predivno, sunčano vrijeme, karakteristično za taj period godine.
Objavljena je dvanaesta književna kritika nastala u okviru projekta Bookstan on Airrealiziranog uz podršku Međunarodnog fonda za pomoć koji su osnovali Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Goethe Institut i drugi partneri.
Autorica kritike “San zvani Jugoslavija” Michaela Martensa je Lamija Milišić.
Michael Martens (Hamburg, 1973) njemački je novinar i pisac. Od 1995. do 2000. živio je u Sankt Peterburgu, Kijevu i drugim gradovima istočne Evrope. Od 2002. godine politički je dopisnik Frankfurter Allgemeine Zeitunga. Sedam godina proveo je u Beogradu, šest u Istanbulu, tri u Ateni. Od 2019. živi u Beču. Njegova knjiga U potrazi za junakom, objavljena 2011, priča je o njemačkom vojniku koji je postao narodni heroj u Jugoslaviji. Martens je 2019. godine objavio opsežnu biografiju nobelovca Ive Andrića pod nazivom U požaru svjetova. San zvani Jugoslavija njegova je posljednja knjiga.
“Martens je u ovoj novoj knjizi, putem intervjua, preko Ive Andrića ispričao na sažet način priču o europskom 20. stoljeću, na koji način su se velike europske turbulencije odrazile na ove prostore, ali je možemo promatrati i kao knjigu o stanju svijesti danas, nakon traumatičnih iskustava iz ratova vođenih 90-ih na ovim prostorima.”
Josip Mlakić
Čovjek u vremenu
San zvani Jugoslavija čini niz intervjua, objavljenih u različitim medijima. Moglo bi se reći da ova knjiga nije ništa drugo do skup pitanja i odgovora – no u duhu te neumorne zapitanosti valjalo bi nastaviti razmišljati i proučavati kontekst i tekst Ive Andrića.
Michael Martens, San zvani Jugoslavija: Razgovori o Ivi Andriću, Sarajevo: Buybook, 2021.
PIŠE: Lamija Milišić
Čini se da je književnost simptom naše začaranosti vremenom. Ona je pripovijest o vremenu čovjeka u vremenu. Piše je i čita svako u svom, zasebnom vremenu. “Zato je i moj pristup sa Andrićem bio prvo da objasnim vreme, a tek onda čoveka” – navodi u jednom intervjuu Michael Martens, autor biografije U požaru svjetova, Ivo Andrić: Jedan evropski život. (Ne)suglasje duha vremena i u njemu nastalih književnikovih djela nadahnjuje i vodi ovu knjigu.
Nakon inicijalne objave 2019. godine u Austriji, uslijedio je niz izdanja na našem govornom području – bosanskohercegovačko u Buybooku, srpsko u Laguni i hrvatsko u Ljevaku (pod naslovom Vatra u vatri: Ivo Andrić – Jedan europski život) – uz zapaženu medijsku i čitalačku pažnju, pohvale i primjedbe. Dvije godine nakon U požaru svjetova, ovaj njemački novinar i pisac objavio je zbirku vlastitih razgovora o toj biografiji. Knjiga je 2021. godine čitateljstvu stigla pod naslovom San zvani Jugoslavija: Razgovori o Ivi Andriću.
Zajednički jezik
Iako Nebojša Lujanović u predgovoru Buybookovog izdanja opisuje San zvani Jugoslavija kao “vrlo važan nastavak” “vrlo važn[e] knjig[e] o Andriću”, lako je zamisliti da bi knjiga dapače bila zanimljiva čitateljstvu kao uvod u U požaru svjetova. Naime, ova zbirka intervjua daje kulturološki uvid u kontekst recepcije knjige, koja i sama tematizira kulturološki kontekst života i stvaralaštva Ive Andrića. Zašto bi San zvani Jugoslavija bilo bolje posmatrati kao uvod, a ne nastavak biografije? Zato da bi se čitateljstvo kretalo iz konteksta ka tekstu, a ne obratno. Taj pravac sukladan je i namjeri samog Martensa. Kako je naveo u pogovoru U požaru svjetova i nekolicini intervjua, težnja biografije bila je da Ivo Andrić dobije novo čitateljstvo na njemačkom govornom području. Dakle, da čitatelji, putem konteksta, otkriju tekst.
San zvani Jugoslavija čini niz hronološki poredanih intervjua, objavljenih u različitim medijima. Michael Martens je tako od sredine 2019. do kasne 2020. godine razgovarao sa novinarima i novinarkama medija: Nedeljnik, Der Standard, Dnevnik.ba, Nova.rs, Matica.hr, Prometej.ba, itd. Već nakon prvih nekoliko intervjua, biva jasnim da je zbirka zadržala jezičke varijante u kojima su intervjui inicijalno objavljeni. Tako ćete jedan intervju čitati na ekavici, drugi na ijekavici, usput primijetivši još nekolicinu specifičnosti bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika. Ova knjiga je u tom smislu na tragu raznih izdavača poput Fabrike knjiga urednika Dejana Ilića, Biblioteke XX vek Ivana Čolovića, te edicije Zajednička čitaonicaudruženja KROKODIL (pokrenute nakon Deklaracije o zajedničkom jeziku).
Dakle, jednako je bitno kako je knjiga napisana i koji je njen sadržaj. To potvrđuje i sam Martens u napomenama uz ovu knjigu: “A razgovor o Jugoslaviji vodi se – ili bi trebalo da se vodi – na svim narječjima i dijalektima (nekadašnjeg) zajedničkog jezika.” Ironijom sudbine, edicija Zajednička čitaonica nije mogla biti distribuirana na čitavoj teritoriji zajedničkog jezika jer taj jezik službeno ne postoji i nije ga moguće registrovati kao bibliografski podatak. Buybookovo izdanje knjige San zvani Jugoslavija registrovano je kao djelo na bosanskom jeziku pa iako ovako “maskirano”, cijeni se Martensova posredna poruka o zajedničkom književnom naslijeđu i cjelovitosti kulture čitatelja, poklonika i kritičara kako ove knjige, tako i prethodno objavljene biografije.
Dobro uštimani (post)kolonijalizam
Od dvanaest intervjua koje San zvani Jugoslavija sadrži, jedanaest se odnosi na U požaru svjetova. Posljednji, dvanaesti, je o samoj knjizi koju čitate. Taj razgovor je objavljen nakon što je postalo dostupnim hrvatsko izdanje San zvan Jugoslavija (dakle, prije bh. izdanja). Uvodna pitanja većine intervjua otkrivaju autorove motive i metodologiju pisanja biografije. Martens često ističe da je želio Andrića prikazati u pripadajućem mu evropskom kontekstu. Navodi i da mu je pozicija stranca na Balkanu zapravo pomogla da načini distancu spram dosadašnjih publikacija o ovom nobelovcu, koje su pod (ne)posrednim teretom nacionalnih identiteta i učinaka rata. Međutim, odnos evropsko-balkansko dobija novu nijansu u spomenutom, posljednjem intervjuu u knjizi. Tu Martens novinaru Darku Vlahoviću objašnjava trenutak u kom iz Rusije dolazi u Beograd: “Ja sam na Balkan došao kao nekakav njemačko-ruski imperijalista koji je arogantno i s visine gledao kako je tamo sve malo. To se, nadam se, promijenilo iz temelja. Danas znam da je Balkan nevjerovatno slojevita i fascinantna regija.” Ovime se pojašnjava kulturološka pozicija autora biografije o Ivi Andriću. O njoj će čitatelji dobiti dobar uvid posebno nakon čitanja intervjua pod naslovom “O biografijama, biografima i distanci”. Ovo je možda i najzanimljiviji intervju u zbirci, zajedno sa onim “Putnik sa lažnim pasošem”, koji insistira na sličnim pitanjima o Martensovoj poziciji. Imperijalističko naslijeđe Evrope i njime vođen odnos prema balkanskim državama neizbježno se reflektuju u samom Martensu pa posredno onda i u njegovim čitateljima. To naslijeđe ostavilo je traga i u životu Ive Andrića kroz osmanske i habsburške aveti. Imperijalizmu, koji se odrazio i u aspiracijama Hitlerove Njemačke, u Andrićevu životu oponirao je koncept jugoslavenstva, djelomično kroz Mladu Bosnu, te kraljevsku i socijalističku Jugoslaviju.
U gotovo svim intervjuima zatičemo začarani krug diskusija o “napadima u Srbiji” ili “reakcijama u Bosni” itd. na U požaru svjetova. Ukoliko se one zanemare, mogućno je iščitati krovnu temu i motive autorovih interesa za lik i djelo Ive Andrića. Radi se o proučavanju tragova koje pojedinac ostavlja u vremenu, te kakvo značenje ti tragovi kroz vrijeme poprimaju. Rekonstrukcija života iz pisanih i drugih materijalnih tragova istovremeno ih tretira kao puke činjenice (bez značenja) i kao čimbenike jednog narativa (sa neminovno utkanim značenjem). Budući da je u ovom slučaju to život jednog književnika, ti “znakovi pored puta” se udvostručuju, roje narativne tokove što obitavaju istovremeno u književnom i vanknjiževnom svijetu.
“[J]er ko se ozbiljno bavi tim piscem, njegovim djelom i životom, prije ili kasnije će se baviti i Jugoslavijom i njenom propašću”, ističe Martens. Možda iz ovog razloga ne čudi što je većina intervjua u knjizi (ali nikako svi) okrenuta temama: poimanja, posljedica i tragova jugoslavenstva i Josipa Broza, statusom islama u Andrićevim djelima, njegovog bosanskog porijekla, odnosa Miroslava Krleže i Andrića pri dodjeli Nobelove nagrade, “bosanske mržnje” iz Pisma iz 1920. itd. Dakle, sve one se tiču značenja Ive Andrića za bivše jugoslavenske republike i Evropu danas, dok se rijetko koje dotiče samog Andrića. Nije bitno ko je pojedinac po sebi, nego šta može da ponudi u izvjesnoj ideološkoj mreži. Kao što je zapisao Anton P. Čehov u svojim Bilješkama: “Ono što je važno su komentari o Shakespeareu, a ne sam Shakespeare.”
Publicistika po naučnim metodama
Na pitanje novinarke Dragane Todorović o tome da li je U požaru svjetova naučna ili publicistička proza, Martens će dati u neku ruku diplomatski odgovor i svoj rad nazvati “publicističkom prozom, ali koja je nastala po naučnim metodama”. Prema tome, biografiju o Ivi Andriću bi se trebalo shvatiti kao činjenice u službi jednog angažiranog žanra pisanja. Ovo bi svakako trebalo imati na umu buduće čitateljstvo Martensove biografije pri pasažima iz U požaru svjetova, tipa sljedećeg: “Dana 28. aprila 1918. Gavrilo Princip umire u garnizonskoj bolnici tvrđave Theresienstadt od tuberkuloze kostiju. Osam mjeseci kasnije rađa se država zbog koje je on postao ubica.” Posljednja rečenica jeste uistinu činjenica, ali perspektiva iz koje je izrečena vrlo je specifična i sama bremenita značenjem.
Sličan je slučaj i u latentnom balkanizmu pri spominjanju sljedećeg podatka: “Švicarski historičar Oliver Jens Schmitt jasno je okarakterisao nedostatak pisanih izvora u jugoistočnoj Evropi rekavši da se o psu mezimcu pape Pija II zna više nego o pojedinim vojskovođama na Balkanu.” Učinci balkanizma se primijete također i u nekoliko intervjua, bilo da ih tumačite kao slabost “koloniziranih” ili otpor takvom identitetu. Tako novinarka Glorija Lujanović naočigled podstiče stigmu tzv. balkanskih tema, zapravo tražeći od sagovornika da kaže nešto više o svom odnosu spram Balkana: “Prepirke oko Andrića nisu prestale [sic] ni danas, posebno ne u BiH. Hoće li to biti neka ‘vječna’, balkanska tema i taj mit o specifičnoj bosanskoj mržnji?” Sličan je postupak Franje Šarčevića kada govori: “Što je zapravo nedostajalo postojećoj literaturi o Andriću napisanoj na njegovom jeziku (…)?”
Bilo kako bilo, Michael Martens dosljedno argumentuje svoj stav o U požaru svjetova kao knjizi koja, slijedeći književnu poetiku samog Andrića, “ne treba da diže niti da ruši spomenike”. Njegovi su odgovori često diplomatski, pomirljivi, te iskazuju istovrsan utisak o Andriću u svim intervjuima. Nakon čitanja knjige San zvani Jugoslavija autorova metodologija i vizija Andrića čitateljstvu postaju jasnije. Tema odnosa književnika i diplomate Ive Andrića sa društvenim kontekstom u kom živimo otkriva nove puteve istraživanja. Novinari u intervjuima često spominju stavove iz recenzija i kritika o Martensovoj biografiji. Time ova knjiga osvjetljava ulogu i važnost književne kritike danas. Ona pokazuje načine na koje kritika utiče na savremene tokove javnih rasprava i oskudnih polemika na prostorima naše regije. Moglo bi se reći da San zvani Jugoslavija nije ništa drugo do skup pitanja i odgovora – no u duhu te neumorne zapitanosti valjalo bi nastaviti razmišljati i proučavati kontekst i tekst Ive Andrića.
Bookstan on Air je realiziran uz podršku Međunarodnog fonda za pomoć koji su osnovali Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Goethe Institut i drugi partneri.
