U Sarajevu će se od 27. juna do 08. jula održati prvi Youth Business Camp Adria – Sarajevo namijenjen mladima uzrasta od 15 do 19 godina. Kamp se sastoji od programskog dijela koji sadrži 20 predavanja, 12 sati rada s mentorima, dva izleta te susreta i razgovora sa osobom poznatom po svom iznimnom poslovnom uspjehu u vođenju vlastite kompanije. Kamp je nastao po franšiznom modelu i certificiran je od strane World Innovation and Change Management Institute iz Ženeve.
“Raduje nas organizacija jedinstvenog obrazovnog programa za mlade u našoj zemlji kroz koji ćemo ih upoznati sa mnogim vještinama koje im trebaju u savremenom poslovanju te da ih kroz teoriju i praktične primjere naučimo da je i u Bosni i Hercegovini moguće ostvariti uspješnu karijeru“,istakla je Asja Dupanović, vlasnica franšize za Bosnu i Hercegovinu.
Teme koje će na engleskom jeziku biti obrađene u toku boravka na kampu tiču se osnova ekonomije, biznisa i finansija što uključuje projektni menadžment, start up, intelektualno vlasništvo, odnose s javnošću, marketing, kulturološke razlike u biznisu, ali i neke od aktuelnijih tema u vezi sa digitalizacijom modernog doba kao što su: digitalni svijet, digitalne valute i online trgovanje, smjernice za kreiranje web stranica i biznisa. Mladi će također imati priliku čuti nešto o vođenju ličnih finansija, društveno odgovornom poslovanju, ljudskom kapitalu, te umijeću vođenja kompanije.
„U saradnji sa našim partnerima i sponzorima kao i predavačima i predavačicama koji imaju respektabilne karijere, osim znanja mladim ljudima želimo promovirati i vrijednosti na kojima će sa samopouzdanjem graditi svoju i budućnost naše zemlje“,naglasila je Una Bejtović, direktorica Kampa i agencije Bejtovic Communications koja je partner za provedbu Kampa u Sarajevu.
Rani upis je u toku, a više informacija je dostupno na zvaničnoj web-stranici Kampa https://youthbusiness.camp
Osam nevladinih organizacija koje vode sigurne kuće u Bosni i Hercegovini (BiH) će sprovoditi medijsku kampanju “Sigurni zajedno”, čiji je osnovni cilj da se podigne svijest o osobama koje su preživjele seksualno nasilje tokom rata u BiH. Kroz kampanju će se poslati jasne poruke o ovoj društvenoj skupini čijim pripadnicima je neophodna podrška kako bi ostvarili/e svoja prava, te imali/e pristup uslugama koje će im olakšati prevazilaženje traumatičnog iskustva iz prošlosti.
Zbog otežanog pistupa uslugama i pravima, te stigmatizacije osoba koje su preživjele seksualno nasilje u ratu preživjele vrlo često podršku traže u nevladinim organizacijama i vjerskim zajednicama. Nju im, između ostalog, pružaju kroz projekat “Sigurni zajedno: Uspostavljanje partnerstava na lokalnom nivou između sigurnih kuća i vjerskih zajednica u BiH radi unapređenja prava preživjelih seksualnog nasilja u ratu na području Bosne i Hercegovine“ koji se realizuje uz koordinaciju organizacije “Medica” Zenica, a uz podršku vlade Ujedinjenog Kraljevstva.
Cilj ovog projekta je uvezivanje nevladinih organizacija koje vode sigurne kuće i pružaju psiho-socijalnu i pravnu podršku sa religijskim zajednicama u našoj zemlji, a kako bi žrtve koje su preživjele silovanje i seksualno nasilje u ratu dobile neophodnu podršku i adekvatne informacije.
Kampanju će na svojim Facebook i Instagram profilima provoditi organizacije: “Medica“ Zenica, „Vive žene“ Tuzla, „Fondacija lokalne demokratije“ Sarajevo, „Žena BiH“ Mostar, „Žene s Une“ Bihać, „Fondacija udružene žene“ Banja Luka, „Budućnost“ Modriča i „Fondacija Lara“ Bijeljina.
Centar za promociju civilnog društva (CPCD), je u petak, 8. aprila, 2022. godineorganizovao modnu reviju pod nazivom „Moji EKO koraci“ unutar projekta “Misli o prirodi!”.
Direktorica CPCD-a, Aida Daguda, svojim je obraćanjem otvorila reviju a Anida Šabanović, projektna menadžerica, bila je u ulozi moderatorice.
Zajedno sa profesionalnim manekenkama, učenici i učenice škola učesnica su nosili sjajne kreacije koje su sami napravili.
„Ovo nam je prva prava modna revija, jer do sada nismo učestvovali na ovako velikoj reviji kao škola. Drago mi je što smo učestvovali jer je ovo jako važno za naše buduće bavljenje ovim poslom. Do radionica koje smo imali proteklih mjeseci nisam znala da se od stare odjeće može praviti nova i lijepa odjeća i usput misliti o prirodi. Ponosna sam na svoje prijatelje i prijateljice, napravili smo sjajne, moderne i nosive modele i oni su to divno iznijeli na sceni.“, izjavila je Lara Skopljak, učenica JU Politehničke škole iz Banja Luke.
Dugo jedan događaj nije stavio u fokus važnost pokreta i misije koju predvode djeca koja ozbiljno shvataju svoju ulogu u društvenim promjenama.
“Prije svega moram da kažem da mi je velika čast biti jedan od modela na ovoj reviji. Jako divno iskustvo koje nikad neću zaboraviti i velika čast mi je bila raditi sa svim djevojkama iz modelinga. Naša škola je ponosna što smo baš mi imali priliku da budemo dio ovoga, jako smo zadovoljni sa svim što smo uraditi.”, izjavila je Viktorija Nikolić, učenica JU Tehničke škole Brčko distrikt.
Iako je za sada ekološka osviještenost na niskoj razini u BiH, učenici i učesnice naše revije pokazali su da buduće generacije itekako znaju spojiti IN i ekološku osviještenost.
„ Ova revija mi je jako važna, nama učenicima i učenicama ali i školi. Dok smo radili sa dizajnerom Haadom, učili smo o tome šta znači biti ekološki osviješten dizajner i uživali smo praveći novu odjeću od nečega što više ne koristimo. Nadam se da će mnogo više dizajnera ovako razmišljati kako mi planiramo u svojim karijerama.„ izjavio je Milan Radić, učenik JU Politehničke škole iz Banja Luke.
Tekstilna industrija je drugi najveći zagađivač na zemlji i kao takva predstavlja veliki ekološki problem čije rješenje leži u educiranju mlađih generacija.
Profesorice Amela Kovačević iz Tehničke škole Brčko i Azra Mehić iz Srednje mješovite škole u Žepču istakle su posebnost ovog događaja za učenike i učenice a praksu koja je prethodila ovoj reviji ocijenile su kao iskustvo kakvo im je bilo potrebno.
“Ukazali ste nam da tekstilstvo i kožarstvo možemo sagledati u novom svjetlu, te da kroz zaštitu prirode možemo napraviti nove vrijednosti”, poručila je profesorica Zorica Dukić iz JU Politehničke škole iz Banja Luke.
Podsjećamo, modni dizajnerAdnan Hajrulahović HAAD, kroz aktivnosti projekta „Misli o prirodi!“, vodio je tri edukativne eko radionice za šezdeset učenika i učenica srednjih tekstilnih škola u Banja Luci, Žepču i Brčko Distriktu tokom dva mjeseca. Cilj radionica, a u konačnici i održane modne revije bila je edukacija mladih o važnosti upcycling-a u modnoj industriji.
“Ja sam bio mentor projekta, nisam dizajnirao za njih, već sam nastojao da ih osvijestim i usmjerim, a ovo je zasigurno jedan pozitivan primjer kako se može štititi okoliš.”, poručio je Adnan Hajrulahović Haad u svom obraćanju.
Ova modna revija je privukla veliku pažnju kako učesnika tako i publike te je poslala važnu poruku o spoju mode i zaštite okoliša.
Na kraju revije su odabrane najbolje kreacije te uručene nagrade timovima iz svih škola.
Projekat “Misli o prirodi!” finansira Švedska, a implementira Centar za promociju civilnog društva CPCD.
Centar za promociju civilnog društva (CPCD) Sarajevo organizuje modnu reviju pod nazivom „Moji EKO koraci“ koja će se održati u petak, 8. aprila, 2022. godine u Sarajevu u JU „Međunarodnom centaru za djecu i omladinu Novo Sarajevo“, sa početkom u 18:00 sati.
Ekološka osviještenost je na niskoj razini u BiH stoga su edukacije u ovom smjeru jako važne.
Modni dizajnerAdnan Hajrulahović HAAD vodio je tri edukativne eko radionice za šezdeset učenika i učenica srednjih tekstilnih škola u Banja Luci, Žepču i Brčko Distriktu tokom dva mjeseca.
Cilj radionica, i na koncu modne revije bila je edukacija mladih o važnosti upcycling-a u modnoj industriji.
Upcycling je poznat kao kreativna ponovna upotreba, proces transformacije nusproizvoda, otpadnih materijala, beskorisnih ili neželjenih proizvoda u nove materijale ili proizvode koji se smatraju kvalitetnijima, kao što su umjetnička vrijednost ili ekološka vrijednost.
Učenici/ice škola koji/e pohađaju zanimanja tekstilstva, kožarstva i modnog dizajna, su uz mentorstvo dizajnera HAAD-a kreirali upcycled modne odjevne predmete koje će prikazati javnosti na modnoj reviji, a tri najbolje kreacije iz svake škole, bit će nagrađene.
Na modnoj reviji će biti predstavljeni radovi učenika i učenica tri škole:
JU Politehnička škola iz Banja Luke
Srednja mještovita škola „Žepče“ iz Žepča i
JU Tehnička škola Brčko distrikt
Recikliranje i upcycling su jako važni, a ovi učenici i učenice će nam pokazati kako svoju staru odjeću možete učiniti novom, zanimljivom i ponovo nosivom dok učestvujete u misiji očuvanja okoliša.
Ova revija je dio aktivnosti koje CPCD sprovodi unutar projekta „Misli o prirodi!“ koji finansijski podržava Švedska.
Udruženje „Srce za djecu oboljelu od raka“ svakodnevno brine za mališane oboljele od raka. kroz razne projekte i kampanje pokušavamo skrenuti pažnju društvene zajednice na njihove probleme i potrebe, ali i aktivno radimo na kreiranju novih projekata koji za cilj imaju upravo rješavanje tih problema. Put do jednog izliječenog djeteta je dug, trnovit, pun prepreka i velikih briga. Upravo te brige pokušavamo ublažiti i svesti ih na minumum.
Stoga Udruženje u mjesecu aprilu pokreće kampanju pod sloganom „Sada je dobro vrijeme da bi se činilo dobro“.
Cilj ove kampanje je da podignemo svijest društva o važnosti njihove uloge u životima ugroženih grupa. Stavit ćemo akcent na važnost porodice, topline i podrške koju ona donosi sa sobom i njenim blagodatima za oboljelo dijete.
Želimo da shvatimo veličinu blagostanja koje uživamo svakodnevno, zajedno sa svojim porodicama, dok na drugoj strani društva postoje djeca i porodice kojima je to oduzeto.
Želimo da društvo pomisli na one ugrožene i shvati veličinu dobrog djela, pa i onog najmanjeg, jer svakim dobrim djelom možemo promijeniti živote drugih.
Jedini trenutak koji posjedujemo je onaj sadašnji i trebamo ga iskoristiti za dobro, jer sada je uvijek dobro vrijeme da bi se činilo dobro.
Budite dio ove kampanje od 01.04.2022. do 01.05.2022. godine i budite i vi podrška djeci oboljeloj od raka i njihovim najmilijima te napravite dobro djelo koje će promijeniti živote djece oboljele od raka nabolje.
Svoj doprinos možete dati pozivom na humanitarni telefon 17010. Jednim pozivom donirate 2 KM.
Također, možete pomoći uplatom sredstava na žiro račun
U sklopu dvogodišnjeg We Make Democracy! projekta, u periodu od 16. do 20. marta, trideset učesnika iz zemalja Zapadnog Balkana i Švicarske posjetilo je Bosnu i Hercegovinu. Nakon Zuga i Ljubljane, centar okupljanja učesnika ovog projekta tokom ova četiri dana bila je Zenica.
„U Zenicu sam došla bez prevelikih očekivanja, ali s osjećajem da ću, kao i uvijek kada je u pitanju ovaj projekat, zabaviti se, ali i razviti lično i profesionalno. I naravno da sam bila u pravu! Grupa je do sada imala nekoliko prilika da se sastane, ali sada je osjećam kao svoju malu zajednicu. A za mene lično, osjećaj zajednice je vrlo bitan. Dakle, kada sam stigla u Zenicu, osjećala sam se kao da se vraćam kući“ – rekla je Nadica Banishka, učesnica iz Sjeverne Makedonije.
Tokom posjete mladi su se upoznali s realnošću života u Bosni i Hercegovini, sa situacijom mladih, položajem mladalačkog aktivizma, ali i problemima s kojima se suočavamo. Kroz turističke šetnje u Zenici i Sarajevu, mladi su se po prvi put upoznali s historijskom pričom ova dva grada. Sva ta mjesta i ljudi koje su upoznali učesnicima su pokazali kako su kreativnost i ideje koje žive naši ljudi zapravo način da se izdignu iznad situacije i stvarnosti.
„Želim da naučim više o politici i historiji Bosne i Hercegovine jer nekada se desi da mi u regionu mislimo da znamo mnogo, ali zapravo znamo jako malo jedni o drugima i sve dok se ne staviš u tuđe cipele ne možeš da poznaješ sasvim neke od tema o kojima se razgovara. Vjerujem da smo kao region jako slični jedni drugima, ali znamo jako malo jedni o drugima i upravo iskustva poput ovih su jako bitna za rad na budućnoj dobrobiti regiona“ – izjavila je Fiona Dinollari, učesnica iz Albanije.
Tokom radionica učesnici su radili na promišljanju i odgovoru na pitanje: Kako iskoristiti prednosti života u digitalnom svijetu? Drugog dana razmjene održane su radionice editovanja i uređivanja video i audiomaterijala, kao i radionice tokom kojih su učesnici kreirali strategiju za društvene mreže i osmislili digitalnu kampanju. Učesnici su intenzivno radili na osmišljavanju aktivnosti u okviru projekta koji će zajedno realizovati u narednom periodu.
Radionice u Zenici održane su u prostorijama Udruženja „Naša djeca“ Zenica, u kojima su mladi proveli i veliki dio svog slobodnog vremena.
„Inspirisala me je snaga zajednice Radija Active. Za mene je izuzetno impresivno vidjeti ovaj zajednički prostor za mlade i sve ostale kojima je potreban, u gradu koji nije glavni grad“ – dodala je Nadica Banishka.
Trećeg dana razmjene mladi su posjetili Sarajevo, a prva stanica na kojoj su se zaustavili bile su prostorije fondacije Schüler Helfen Leben (SHL) u kojima su uz razgovor sa Srđanom Petkovićem saznali više o misiji ove fondacije u Bosni i Hercegovini te njenim dosadašnjim aktivnostima.
Nakon turističke šetnje Sarajevom i obilaska nekih od najvažnijih obilježja glavnog grada mladi su se uputili u Muzej ratnog djetinjstva. Čitanje ličnih priča koje su obilježile nečije djetinjstvo nije bilo jednostavno, ali je bilo važno za spomen i pamćenje.
“Sa studijske posjete u Zenici nosim zaista lijepa iskustva. Ono što mi je ostalo posebno upečatljivo pored radnog dijela u prostorijama Radija Active Zenica jeste posjeta Sarajevu. Sa zaista sjajnim vodičem upoznali smo se s izuzetnom istorijom i važnim znamenitostima, što je apsolutno upotpunilo moj doživljaj ovog grada. Posebno mi je drago što smo imali priliku da posjetimo Muzej ratnog djetinjstva jer su iskustva i priče koje su dostupne u ovom muzeju najbolja svjedočenja o užasima i traumama koje posebno djeca dožive tokom rata. Drago mi je da ovakvi muzeji postoje kao podsjetnik da se slične stvari nikada više nikome ne dogode” – izjavila je Jelena Rakčević, učesnica iz Crne Gore.
U Zenici su mladi posjetili i stadion „Bilino polje“, kao i Bosansko narodno pozorište Zenica o čijem su nastanku i značaju za Zenicu mogli čuti više u organiziranoj vodičkoj turi.
„Utisci su odlični, a evaluacija je pokazala da su i učesnici zadovoljni programom i gostoprimstvom. Uspjeli smo napraviti balans između edukacije, rada na aktivnostima i upoznavanja lokalne zajednice u Zenici i Sarajevu. Drago nam je da smo našu zemlju, grad i rad predstavili u dobrom svjetlu. Kao trener, radujem se finalnim rezultatima aktivnosti na kojima učesnici rade, a koji će biti predstavljeni na finalnoj konferenciji u Švicarskoj“ – izjavio je Aldin Vrškić, jedan od organizatora i trenera projekta.
Nakon razmjene u Zugu i Ljubljani bio je veliki izazov organizovati studijsku posjetu u Bosni i Hercegovini. Međutim, čak i one učesnike koji nisu imali velika očekivanja razmjena je pozitivno iznenadila. Uvjerila ih je kako nije bitno gdje idemo niti koliko dugo ostajemo, nego šta uspijemo istražiti i doživjeti u tih nekoliko dana. Kao i uvijek u Bosni i Hercegovini, učesnici su mogli osjetiti dobru energiju, gostoprimstvo naših ljudi, jesti ukusnu hranu, spojiti rad i druženje i stvoriti nove uspomene.
U narednom periodu, učesnici će raditi na grupnim aktivnostima koje su osmislili na prethodnim susretima. U mjesecu maju, u albanskom Draču će se održati razmjena još jedne grupe učesnika koji će raditi na problemu inkluzije i rješavanju odgovora na pitanju: Kako direktno utjecati na isključenost u društvu?
Projekat “We make democracy” predstavlja još jedan u nizu dokaza uspješne dugogodišnje saradnje SAJV-a i balkanskih zemalja. Partner “We make democracy” projekta u BiH je Udruženje Naša djeca Zenica, a isti je također podržan i od Movetie, švicarske agencije za razmjenu i mobilnost.
Rat u Ukrajini je iznenada vratio problem nasilnih migracija na vrh dnevnog reda političkog i javnog
diskursa u Evropi. Prije ove dramatične eskalacije, broj onih koji su stigli u EU u potrazi za zaštitom bio je relativno nizak, iako je sve više ljudi raseljeno širom svijeta, posebno s najnovijim dešavanjima u Afganistanu. Broj tražilaca azila u Evropskoj Uniji ostao je nizak, jer su mnogi zaglavljeni na koridorima prema EU. Politike granične kontrole koje strukturalno krše međunarodno pravo i pravo EU, pa čak i dovode u opasnost živote ljudi, a saradnja s trećim državama, poput Turske, pretvorile su vanjske granice EU u slijepe ulice za hiljade ljudi. Ova konferencija ima za cilj da vrati fokus na trenutnu situaciju ovih ljudi i njihove potencijalne perspektive. Fondacija Heinrich Boll, uredi u Sarajevu i Solunu okupit će stručnjake, lokalne aktiviste, akademsku zajednicu, praktičare i kreatore politika iz regiona, takozvane Balkanske rute, kao i sa nivoa EU, kako bi se detaljnije sagledali trenutni status quo migracijske politike u Bosni i Hercegovini, na Balkanu i u EU, uzimajući u obzir najnovija dešavanja u Ukrajini. Biće predstavljen i diskutiran novi dokument o situaciji u Bosni i Hercegovini.
Kroz dva dana, cilj nam je da diskutiramo različite aspekte i izazove kao što su:
sužavanje prostora/kriminalizacija osoba u pokretu i onih koji iskažu solidarnost sa njima, medijsko izvještavanje o migracijama, glavnim narativima i govoru mržnje, “kontroli granica i osiguravanje granica, potiskivanja (pushbacks) i deportacije, politika azila i alternativne perspektive za ostanak.
31.3. – 01.04.2022. – Međunarodni centar za djecu i omladinu Novo Sarajevo
1 DAN – Lokalni i regionalni izazovi na Balkanu
9:00 – Pozdravne riječi 9:30 – 11:30 – HORIZONTI: Pregled stanja u BiH i široj regiji
Gorana Mlinarević, istraživač, Bosna i Hercegovina
Nidžara Ahmetašević, istraživač, Bosna i Hercegovina
Čak su i stručnjaci iznenađeni koliko je rat u Ukrajini snažno uzdrmao i onako slabo mentalno stanje ljudi u BiH. Svi to vide osim institucija. Mi smo imali rat, koji čini se, nikada nije završio i koji u glavama mnogih još uvijek traje na razne načine
Piše: Maja NIKOLIĆ
Nama u Bosni i Hercegovini rat u Ukrajini bliži je nego ostatku svijeta. Nema to veze s kilometrima ni geografskom udaljenosti, već sa sjećanjima.
Bosanci i Hercegovci su ne tako davno prošli ratne strahote o kojima svijet i danas priča – ubojstva, logore, stravične zločine, silovanja, noćne more zbog kojih se mnogi i danas bude u sred noći, iscrpljeni, uplašeni, potreseni.
Svjedoče to i članovi Udruženja Feniks iz Tuzle, čiji je rad posvećen osobama u duševnoj nevolji, te onima oboljelim od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).
Stručnjaci ističu da je riječ o duševnom poremećaju koji se može javiti nakon izlaganja zastrašujućem, opasnom, ugrožavajućem stresnom događaju. Osobe koje imaju ovakva iskustva mogu trpiti tegobe poput stalne zaokupljenosti traumatičnim događajem i ponovnim proživljavanjem na javi ili tijekom spavanja, napetosti i pobuđenosti, osjećaja nesigurnosti, povlačenja i izbjegavanja podsjetnika na traumatični događaj. Tegobe uzrokuju značajnu subjektivnu trpnju i zakazivanje u funkcioniranju u različitim životnim područjima.
Tako je to u teoriji, a u praksi…
Đulović: Neizvjesnost i strah
Vahid Đulović iz Tuzle već trideset godina se bori s posttraumatskim stresom (PTSP), a pogotovo mu je teško posljednjih nekoliko mjeseci, od kako se priča o ratu u BiH, te od kako je počeo ratu u Ukrajini.
– Ja sam zbog iste ovakve situacije doživio određene mentalne probleme. Teško sam ranjen u septembru 1992. godine. Danas se trudim racionalno razmišljati da ne pogoršam svoje psihološko stanje. Jer, ako pogoršam svoje stanje pogoršat ću i život svojoj porodici. Ljudi sada trebaju samo misliti o svom mentalnom zdravlju, da ne čitaju ove informacije kojima nas stalno bombarduju – kaže Đulović koji se već godinama bori s PTSP-om.
Psihološki rat
Dodaje da ljudi u njegovoj bližnjoj okolini svakodnevno pričaju o neizvjesnosti i strahu.
– Sve je ovo psihološki rat. Mada i ljudi koji su u Ukrajini, koji sada moraju otići, svega ovoga nisu svjesni. Ali sutra kada stane rat, suočit će se s jednom novom realnošću. Ja sam mentalne probleme doživio kada je rat završio – ističe Đulović.
Njegove brige danas su i mnogo veće i zbog njegove obitelji, djece, te četvorogodišnje unuke zbog koje želi uživati i živjeti bez trauma.
– Ja sada samo mislim na našu djecu. Ne daj Bože da se šta dogodi. Moram reći i da vi iz medija ponekad znate pretjerati. Čini mi se da smo svi u nekoj psihološkoj krizi, vidite kupuju ono što im i ne treba. To znači da su ljudi opterećeni, nervozni, eto vidite kako se ponašaju – galame na nas ako stojimo u redovima, posebno kada dođemo doktoru. Nisam ni ja dobro, ali nikome nije dobro. Neka nam je Bog na pomoći – dodaje Đulović.
Psiholog Bojan Šošić upozorava nas da je vrijeme tjeskobe obilježeno tjeskobnim mislima. I obratno – tjeskobne misli stvaraju tešku atmosferu, neraspoloženje, nervozu.
– Ljudi traže informacije o negativnim dešavanjima. Zato nije slučajno da mnogi mediji s tim ciljem odražavaju potrebe tržišta, a time zadovoljavajući svoje interese. Međutim, mladi ljudi koji nisu izgradili još uvijek svoje aspekte života, sami sebe drže u takvom informacijskom balonu, u jednoj eho komori koja im predstavlja veliko opterećenje. Sada vidimo da se mladi ljudi javljaju službama za mentalno zdravlje, s problemima rastrojstva i ozbiljnih psihotičnih epizoda – kaže za Interview.ba psiholog Šošić.
Šošić: Ne ide se samo trbuhom za kruhom
Zato mnogi spas traže u lijekovima. Koje dobiju na recept, nakon liječničke dijagnoze. Ali često i bez toga.
– Vjerujte da mi nije lijekova, ja ne znam kako bih danas funkcionisala – kaže nam građanka Tuzle Hidajeta.
Ranko Milić prepričava nam kako ga je strah od novog rata paraliziralo, doveo u pitanje svakodnevno funkcioniranje, brigu o najdražima.
– Evo na šta mi se život sveo. Dođem do grada da kupim ženi lijekove. Teški oblik šećera ima, ne smije nigdje. Jedva se kreće. Ako ja nisam kod kuće, nema joj ko dodati vode. I opet samo me pita šta je rekao Čović, hoće li se Dodik odvojiti. Žao mi je samo omladine i djece. Moji su, hvala Bogu, otišli odavde – rekao nam je Milić.
Psiholog Šošić dodaje da su zbog svega planovi i projekcije za budućnost tamni i sumorni.
– Ogromni je teret taj nedostatak perspektive. Mladi ljudi teško mogu očekivati da ostvare nešto što bi im moglo garantovati sigurnu budućnost. Ljudi ne idu iz BiH trbuhom za kruhom, nego odlaze da ne bi bili pod teretom nepotrebne retorike, plašenja novih sukobima, novim generacijama oboljelih od PTSP-a – dodaje on.
Doktorica medicine rada i profesorica na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, Nurka Pranjić ističe da ljudi danas odlaze iz svoje zemlje, iz sigurnog doma, napuštaju roditelje i porodicu, jer osjećaju strah i neizvjesnost.
– Ljudi u radno aktivnoj dobi migriraju da bi oporavili i sačuvali svoje zdravlje i individualni integritet, socijalne i radne kompetencije te povratili motivaciju i inspiraciju za rad. To napuštanje dobrog i sigurnog zaposlenja je jedini lijek za ozdravljenje i oporavak od poremećaja mentalnog zdravlja – kazala nam je dr. Pranjić.
Ističe kako strah od prošlosti ovdje zapravo postaje i strah od budućnosti, nesigurnosti.
– Ljudi odlaze u pravedniji svijet gdje su im zagarantirana sva prava – dodala je dr. Pranjić.
Dr. Pranjić: Zagarantovana prava u nekim boljim društvima
Naši sugovornici složni su u ocjeni da bi sjene iz prošlosti, utvare iz sadašnjosti i neizvjesna budućnost naše društvo mogli obilježiti kao mentalno nezdravo, a zemlju kao nestabilnu i besperpsketivnu. Što je na žalost idealna formula za buđenje PTSP-a.
Hoće li tata ponovo u rat?
Sarajlije to također znaju, a naša sugovornica S.K. (podaci poznati redakciji) žali što je svoju troipolgodišnju traumu života pod opsadom prenijela i na svoju djecu.
– Dogodilo se to spontano, možda nisam razmišljala dovoljno o tome. Nisam bila educirana. Suprug je bio u vojsci, vidio je svašta, ja također jedva spasila život nakon jednog masakra. Pred djecom smo ponekad pričali o tome. No, ovih dana kad su se na TV smjenjivali naši gospodari rata i mira stariji me je sin (11) pitao kroz suze hoće li tata ponovo u rat. Sledila sam se. Sad svaku večer i djecu i sebe uvjeravam da ovdje neće biti rata – govori nam ona.
Kaže da je prije dvadesetak dana kad je počela invazija na Ukrajinu primjetila veću uznemirenost kod svoje djece. Ali i sama osjeća veliki pritisak, nemir, nervozu.
– Plakala bih po cijele dane kad vidim kolone izbjeglica, djece, žena. Ne mogu gledati na TV slike uništenih gradova. Rat me je obilježio, pa zato patnje Ukrajinaca doživljavam vrlo osobno. Odlučila sam potražiti pomoć psihologa – kaže naša sugovornica.
Psihoterapeut iz Mostara Marko Romić upozorio je da rat u Ukrajini značajno utječe na mentalno zdravlje građana BiH jer su i sami preživjeli rat.
Dodaje da ga kao stručnjaka, koji svakodnevno radi s osobama narušenog mentalnog zdravlja iznenađuje, ipak iznenađuje koliko su, zbog rata u Ukrajini, ljudi u BiH uplašeni, zabrinuti i ranjivi.
Romić ističe da veliki broj Bosanaca i Hercegovaca ima PTSP poremećaj. Prema njegovom mišljenju čak četvrtina građana.
– Ljudi koji rade u struci svakodnevno imaju priliku vidjeti koliko taj poremećaj snažno djeluje na ljude. Jedino tko to ne vidi su naše institucije. Mi smo imali rat, koji čini se, nikada nije završio i koji u glavama mnogih još uvijek traje na razne načine – dodaje on.
Ističe i kako se ovdje, bez obzira što je mir, strada kao u ratu jer su ljudi obezglavljeni, sluđeni, izbezumljeni, osiromašeni.
Ratne traume ne zarastaju lako
Zato će, dodaje Romić, kombinacija stresa od korone i sada rata u Ukrajini pogoršati situaciju i kod onih koji do sada nisu imali problema s mentalnim zdravljem, te intenzivirati probleme kod onih koji jesu.
“Zarazni” sindrom
Neuropsihijatar dr. Mevludin Hasanović često napominje da je PTSP normalan odgovor na nenormalno stanje kroz koji je prošla neka osoba. To može biti trauma iz prošlosti, vanredna situacija u kojoj se nađemo u životnoj opasnoti, osjećaj užasa i bespomoćnosti, zlostavljanja, kataklizmi…
On ističe i kako je PTSP „zarazan“, jer se s osobe koja ima PTSP „prenosi na cijelu obitelj.
Na žalost u BiH ne postoji nijedan adekvatan program koji bi pratio dugoročne posljedice rata. To znači da je mali broj oboljelih i dobio pomoć.
A na traumu kojoj smo na jedan, drugi ili neki sasvim novi način svi izloženi svakodnevno dolaze novi – korona, poskupljenja, neizvjesna budućnost, rat ovdje, rat tamo, neželjena sjećanja, teška sjećanja.
Koliko god bježali od rata, on nas stigne – pri nekom susretu s prijateljem iz prošlosti, po nekom zvuku, događaju koji kao da ponovo proživljavamo.
Ovih dana i sve češće. Zato neki sumanuto kupuju ulje, brašno, šećer. Kao da će im te vreće i boce vratiti sigurnost koju zapravo nemaju.
To je znak kolektivnog straha i panike. Signal koji uporno šaljemo i molimo za pomoć.
Invazija Rusije na Ukrajinu nije donijela samo sigurnosne probleme i strahove, već one ekonomske, čije posljedice već osjećamo. Vrtoglave cijene nafte, osnovnih životnih namirnica, ulje od 5 KM, nesnalaženje domaćih vlasti i obećanje da ne treba da brinemo. A brinemo…
Piše: Milica BRČKALO GAJIĆ
Redovi pred benzinskim pumpam, prazne police u tržnim centrima, povremene nestašice brašna, vrtoglave cijene ulja, postali su naša realnost.
Tako su se obistinili strahovi, nakon najave analitičara, da će se posljedice ruske invazije na Ukrajinu i promjene na svjetskom tržištu, odraziti ne samo na našu sigurnost već i na egzistenciju.
U Bosni i Hercegovini ništa novo. Očajno konstatiramo da je litar ulja već oko 5 KM, a najjeftinija vekna hljeba 1,30 KM. Prosječna je plata duplo manja od potrošačke korpe. I to je već tako odavno.
No, najnoviji val poskupljenja donio je drastične razlike, pa je prema najnovijim podacima porodici iz Mostara potrebno čak 3.300 KM za mjesečne troškove. U Banja Luci ili Sarajevu, taj iznos je nešto manji.
S druge strane, prema podacima Agencije za statistiku prosječna plata u decembru bila je 1042 marke.
Bez obzira na ove poražavajuće činjenice cijene rastu gotovo iz sata u sat, što je stavilo u puni pogon inspekcije. Njihov je posao, kako ističe direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove Anis Ajanović da zaštite potrošačka prava građana i minimiziraju posljedice krize na životni standard.
– Ukoliko utvrdimo da je za jedan fening povećana cijena proizvoda u odnosu na onu koja treba biti kada se izvrše sve potrebne kalkulacije, smatrat ćemo to grubim kršenjem zakona i brutalnim odnosom prema građanima. Pozivamo sve privredne subjekte u maloprodaji i veleprodaji da u svom poslovanju primjene maksimalan stepen zakonitosti i odgovornosti prilikom formiranja cijena, te upozoravamo da će sve konstatirane zloupotrebe biti najoštrije sankcionisane – poruio je prošle sedmice Ajdinović.
Ali, ni ova poruka nije spriječila 50 posto trgovaca da se ogluše o Odluku Vlade FBiH o formiranju cijena i marži, te povećaju cijene uprkos kaznama. Koje su doduše simbolične, pa iznose od 1.000 do 10.000 KM za pravna lica, od 250 do 2.500 KM za odgovorno lice u pravnom licu, te od 500 do 1.500 KM za fizičko lice.
Cijene lete u nebo
No, pitanje koje se nameće kao logično, a zbog panike koja se kod građana javlja zbog svakodnevnih poskupljenja, je: „Koliko se smiju povećavati cijene?“
Odgovor je za Interview.ba dao ekonomski analitičar Muris Čičić.
– Ne postoji granica. Ako dođe do galopirajuće inflacije kakva je bila u bivšoj Jugoslaviji, tamo negdje prije ratova ’88. ili ’89. godine, onda znači da cijene mogu da skaču i po 100 do 200 posto dnevno. Znači da nema mjere. Međutim, postoji nešto što se zove stabilnost tržišta i suštinski, elementarni razlozi za povećanje cijena. U ovoj situaciji kada imate poremećaj na globalnom nivou u energetskom sektoru, a onda i u drugim sektorima, onda dolazi do određenog pomjeranja cijena. To pomjeranje još uvijek nije dramatično. Ono se u zapadnim zemljama kreće oko 5 do 6 posto na godišnjem nivou, ali je zabrinutost velika po pitanju utjecaja događaja u Ukrajini po pitanju rata koji je pokrenula Rusija. To može zaista da izazove nesagledive posljedice – objašnjava Čičić.
On objašnjava do kojih posljedica može dovesti nagomilavanje namirnica, odnosno „pustošenje“ polica u samoposlugama o kojem možemo čitati u medijima.
Čičić: Država bi trebala da pomaže ljudima koji su najviše pogođeni povećanjem cijena
– To vam je, otprilike, kao stampedo. Ljudi iz nekog razloga u gomili počnu da reaguju i da se kreću neracionalno, te da vrše pritisak na ljude ispred sebe i onda dođe do nekontrolisanog gaženja i smrti velikog broja ljudi ukoliko je riječ o velikoj gomili. Tako vam je i s ovim cijenama. Sada je veće pitanje da li će doći do stampeda? Iako novinari tako prezentiraju, još nije došlo. Još uvijek imamo normalnu situaciju u prodavnicama i u snabdijevanju. Ali niko ne može reći da li će doći jer je vrlo osjetljiva situacija. Ako svi mi kupimo deset puta više nego što nam treba, onda neće biti dovoljno da kupimo. Realno, u ovoj sada situaciji i ako ne bi došlo do stampeda, histerije i neracionalnog ponašanja onda BiH može samu sebe prehraniti – ističe Čičić.
Prema njegovim riječima u ovoj situaciji bi država trebala da odigra ključnu ulogu, te da zaštiti građane od ekonomskih posljedica. No, to treba biti potpuno drugačije od scenarija koje smo imali priliku gledati.
– Država bi trebala da pomaže ljudima koji su najviše pogođeni povećanjem cijena, znači siromašnima i onim ljudi koji nemaju sredstava da prežive. Prvenstveno njima, a onda i onima koji su na granici siromaštva. To se može uraditi kroz mjere pomoći, subvencije i diferenciranje stanovništva po imovinskom statusu. Apeli koji se čuju u javnosti da se smanje stope ove ili one i da se utječe nekim zabranama, sve je to samo čisti populizam i od njega nema nikakve pomoći. Država treba, kao i uvijek, a pogotovo u ovim uslovima kada dolazi do povećanja cijena, da pomaže onima kojima treba pomoći, a to su siromašni i nemoćni – zaključuje.
Tokom prošle godine svjedočili smo rastu cijena od 6,4 odsto. Od jula do decembra godine, porasle su cijene brašna, šećera, ulja, hljeba, riže, piletine i crvenog mesa, ali i drugih namirnica.
To je i razlog zašto su iz Saveza samostalnih sindikata BiH zatražili od entitetskih i kantonalnih vlada da hitno donesu odluke o dopunjavanju robnih rezervi i tako pomognu najugroženijim.
Ubrzo smo saznali da u Federaciji BiH u rezervama ima roba u vrijednosti od oko 15 miliona eura, a Vlada Republike Srpske je nakon krize tržišta naredila nabavku osnovnih životnih namirnica i nafte u iznosu od 15 miliona KM.
Iz Sindikata su tražili i da konkretno Vlada Federacije BiH donese uredbu o ograničavanju rasta cijena osnovnih životnih namirnica.
Povećanje plata?
– Ako zemlje EU, kao što je Hrvatska, mogu ograničiti cijenu nafte i naftnih proizvoda, onda ne vidimo razlog zašto BiH, koja je daleko siromašnija i nerazvijenija zemlja od Hrvatske, ne može donijeti uredbu o maksimalnoj visini cijena osnovnih životnih namirnica – naveli su.
S druge strane, sindikati iz RS predlažu povećanje plata, kao jednu od prvih i najboljih mjera koja bi se trenutno mogla poduzeti.
– Bilo bi dobro da Vlada RS-a i poslodavci razumiju da je u ovom trenutku povećanje plata jedna od hitnih mjera, a koju mnogi ekonomisti prihvataju kao vrlo realnu, da se sačuva standard građana, odnosno iznos BDP-a – smatra Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS.
Dok se sindikati i vlade dopisuju, u korpama je sve manje namirnica, a novčanici su sve tanje.
Gotovo da ne vjerujemo da je ulje dostiglo tako visoku cijenu
Podaci pokazuju da građani BiH najviše novca potroše upravo na prehranu – oko 500 eura u Federaciji i stotinu manje u RS.
U poređenju sa potrošačkim cijenama iz januara prošle godine, sa najnovijim podacima koje je objavila Agencija za statistiku BiH, cijena nekih osnovnih životnih namirnica porasla je i za 100 posto.
Do nedavno smo se šalili s izjavom federalnog premijera Fadila Novalića da bi bilo najbolje kupovati 37 posto manje ulja, no vrag je već odavno odnio šalu. Pa se kupuje bukvalno na grame, posebno kad je u pitanju puter, čija cijena prelazi i 24 KM po kilogramu, pa onda meso, voće, povrće.
Ni piletina više nije dostupna, jer joj je cijena s osam KM prošle godine, sad već i do 10 KM.
Rekordne vrijednosti pšenice
U odnosu na prošlu godinu u cijelom je svijetu, prema podacima Ujedinjenih nacija, hrana poslupila 30 posto i cijene su najviše u posljednjih 60 godina.
Cijena jestivog ulja skočila je za 70, a šećera za 40 posto. Za skoro 40 posto skočila je i pšenica nakon loše žetve u Kanadi, SAD i Rusiji koji su najveći proizvođači dragocjenih zrna.
Rastu troškovi prerade, pakovanja, transporta…
Na sve to došao je rat u Ukrajini i stručnjaci upozoravaju na glad u mnogim dijelovima svijeta, obzirom na vrtoglavi rast cijena pšenice i drugih osnovnih životnih namirnica.
Cijena pšenice svakim danom dostiže nove rekordne vrijednosti. Na berzi u Chicagu, najvažnijem globalnom mjestu trgovanja poljoprivrednim proizvodima, sada je 50 posto viša nego prije ruskog napada na Ukrajinu.
Razlog golemog poskupljenja je to što i Rusija i Ukrajina među najvećim izvoznicima pšenice na svijetu.
– Veliki problemi su još uvijek pred nama. Jer rat ne samo da otežava izvoz postojećih zaliha. Ako se sukobi oduže, barem u Ukrajini neće se moći sijati i žeti u uobičajenom obimu – dodaju ekonomski analitičari.
No, Rusija i Ukrajina imaju veliki udio i na svjetskom tržištu kukuruza i ječma, te čak 80 posto udjela suncokretovog ulja.
S jedne strane je i rat, s druge sankcije Rusiji, što otežava izvoz, ali i plaćanje zbog isključenosti ruskih banaka iz međunarodnog platnog prometa.
Svi ovi faktori odavno su poznati našim vlastima. Osim uvjeravanja da imamo dovoljno robnih rezervi i da se ne moramo plašiti gladi, zastupnici Predstavničkog doma državnog Parlamenta prošle su sedmice usvojili Prijedlog zakona o dopuni Zakona o porezu na dodatnu vrijednost (PDV).
Ukratko, ovaj prijedlog podrazumijeva da se po sniženoj stopi PDV-a od pet posto oporezuje promet dobara i usluga i uvoz dobara, i to lijekova, brašno, hljeb dobijen od svih vrsta brašna, mlijeko i mliječni proizvodi, jestiva ulja, jestive masnoće životinjskog i biljnog porijekla, so, šećer i homogenizovana dječija hrana.
Istom izmjenom podrazumjeva se i to da se povećanim PDV-om od 22 posto oporezuju visokokvalitetna vina i alkoholna pića, visokokvalitetne cigare i cigarilosi, luksuzni parfemi, odjeća i obuća od krzna, nakit i srodni proizvodi, satovi vrhunski električni ili optički aparati, luksuzna vozila, umjetnička djela, oružje.
Prijedlog još treba proći Dom naroda. A do tada? Ko ima kupovaće, ko nema gladovaće!
Sve je isto, a opet nije kad se porede ratovi u BiH, Hrvatskoj, Kosovu i Ukrajini. Ista je želja za odbranom, ali različita svjetska podrška, govori za Interview. ba jedan od najboljih fotografa svijeta
Razgovarala: Senka KURT
Ron Haviv je naš stari poznanik. Jedan od najznačajnijih fotografa danas. Strastveni bilježnik u preko 100 zemalja svijeta, pred njegovim očima prohujao je užas više od 25 ratova, konflikata, sukoba. Na žalost i kod nas.
Njegove čuvene fotografije iz Bijeljine, Vukovara, logora koji su i nakon Drugog svjetskog rata nikli u BIH, ostale su trajno svjedočanstvo. I gdje je ovih dana Ron Haviv? Pa u Kijevu.
Haviv: Fotografija iz Irpina, grada kijevske oblasti
Kratko smo razgovarali s njim. O ratu i miru. I lekcijama koje niko nije naučio.
– Kijev i dalje čeka nove napade. Ja sam veći dio na frontu i predgrađima, fotografiram, dokumentiram etničko čišćenje koje se dešava dok ljudi bježe ili ih protjeruju ruske snage – kazao je za Interview.ba Haviv.
– Umjesto „možemo li vjerovati da je u Europi u 20. stoljeću bio rat“, sad razgovaramo „možemo li vjerovati da je u Europi, u 21. stoljeću rat“?
Majka Anna i u skloništu rođeni dječak. Kijev, početak marta 2022. (Foto Ron Haviv)
I ovo što se danas dešava sa Ukrajinom Haviva podsjeća, a opet je jako različito sa ratovima koji su ne tako davno prohujali našom regijom.
– Svaki rat je svoj, ali sličnosti sa BiH, Hrvatskom i Kosovom su na neki način jake. A opet je sve tako različito. Slično je da preko noći postanete vojnik, slično je vjerovanje u ispravnost odbrane od „superiornijeg“ agresora. Različita je svjetska podrška danas – kaže Haviv.
Kaže kako mu se čini da će ovo biti dug rat i da smo tek na početku. Ukrajinci se ponašaju baš kao svi koji se bore za svoj grad, zemlju, opastanak.
– Tanka je linija između onih koji se sklanjaju i onih koji se bore i daju podršku borbi. Za sada im dobro ide, ali zavisi gdje su, šta se dešava. Čini mi se da se dešava opsada kakva je bila u Vukovaru ili Sarajevu – navodi Haviv.
I priznaje da mu je nevjerovatno, nevjerovatno da 30. godina od početka rata u BiH, odnosno na prostorima bivše Jugoslavije.
Upravo zbog činjenice da je prošlo stoljeće obilježeno krvavim ratovima, da nam je rat pred vratima, Haviv smatra da su nam Europa i ostatak svijeta ipak kroz Ukrajinu uputili snažnu poruku.
– Branite se, uvijek postoje granice onoga što može biti učinjeno. Samo odbrana ovisi od vas, sve drugo su riječi i obećanja – kaže Haviv.
U Kijevu je nešto više od mjesec. I vidio je kakve promjene zadese grad kojeg ubijaju.
I kako postaje grad u opsadi. Grad kojem oduzimaju sve. I prošlost i sadašnjost. Za sada i budućnost.
