Čuvari vatre slobode vraćaju se u Sarajevo, na novom Festivalu #SlobodaNarodu koji se organizuje po drugi put, 10. i 11. juna u Domu mladih, Skenderija. Festival počinje svečanim otvaranjem i dodjelom Nagrade za životni doprinos 10.6. u dvorani Doma mladih, u 12 sati.
Posjetioce očekuju zanimljive panel diskusije sa aktuelnim, vrućim temema i učesnicima/ama, izložbe, predavanja, predstave, javne tribine. Festival će okupiti najpoznatije ljude iz čitavog regiona koji se bore za slobodu govora i medijske slobode, kao što su Goran Milić, Jelena Obućina, Krešimir Mišak, Dino Mustafić, Sergej Trifunović, Nerzuk Ćurak, Vildana Selimbegović, Slavko Kukić i mnogi drugi.
Festivalski dani slave slobodu misli, slobodu izražavanja i promovišu borbu za sva prava na slobodan život.
Teme o kojima će se govoriti su “Odnos Srbije i Hrvatske prema BiH”, “Teorije zavjere i kako živjeti sa njima”, “Kako odbraniti prirodu?”, “Kako pospremiti nered na Balkanu?” i mnoge druge…
“Svjedočimo svakodnenoj potrebi da se sloboda u BiH osvaja i da se za nju bori. Sloboda mišljenja, sloboda govora i kritičko promišljanje ne smiju da ovise o dobroj volji političara i vlasti – bilo koje vrste ili oblika moći, već to mora da predstavlja standard u svakom pristojnom i demokratskom društvu” poručuju organizatori.
Festival #SlobodaNarodu simbolizuje slobodni javni prostor, u kom čuvari vatre i slobodne misli imaju priliku da govore i da ih se čuje. Festival afirmiše ljude koji misle drugačije i koji su često Don Kihoti svog vremena. Sadržaj Festivala čine panel diskusije, predavanja, radionice, predstave, izložbe i promocije pisane riječi. Cilj je da doprinese jačanju demokratije i ljudskih prava u Bosni i Hercegovini kroz promociju slobode govora i izražavanja. Festival se organizuje u gradovima širom Bosne i Hercegovine. Projekat je podržan od EU, USAID-a, CCI, INSPIRE, OSCE, Heinrich Böll fondacije.
Izdavačka kuća Buybook će za Sedmi internacionalni festival književnosti Bookstan, koji se ove godine održava u periodu od 6. do 9. jula/srpnja, dodijeliti 20 stipendija za učešće u radionici. Tema ovogodišnje radionice je “Književna kritika – između teksta i (kon)teksta”, a vrijeme održavanja je od 3. do 9. jula/srpnja 2022. godine.
Aplikacije je potrebno poslati na e-mail adresu radionica@buybook.ba do 26. maja/svibnja 2022. i trebaju sadržavati prijavnicu, biografiju i dva autorska rada iz oblasti književne kritike, esejistike, znanstvene publicistike, a u obzir dolaze i stručni i naučni radovi, te književne i/ili novinarske kolumne. Nakon pregledanih aplikacija, ubrzo nakon posljednjeg roka za prijavu, odabrani kandidati će eventualno biti pozvani na online intervju s koordinatorima radionica nakon kojih će se obaviti finalna selekcija. Stipendija je namijenjena studentima/cama i književno-umjetničkim kritičarima/kama koji aktivno govore engleski jezik, pišu na bosanskom, crnogorskom, hrvatskom ili srpskom jeziku te imaju od 21 do 30 godina. Učesnici/e koji su sudjelovali na prethodnim radionicama imaju ponovno pravo prijave.
Zadaci za kandidate koji prođu selekciju bit će podijeljeni u tri segmenta:
Prva faza je pisanje teksta koji se treba dostaviti do 27. juna/lipnja, a zadatak će biti naveden u pozivnom pismu.
Druga faza podrazumijevat će zadatke koji se tiču praćenja događaja Festivala; navedeni tekstovi bit će objavljeni na društvenim mrežama i web-stranicama Buybooka i Bookstana te odabrani na stranicama medijskih partnera.
Treća faza je pohađanje predavanja i radionica sa uglednim predavačima u vrijeme trajanja programa.
Voditeljica ovogodišnje radionice je Jagna Pogačnik, a odabrani polaznici će pored nje imati priliku slušati i druge predavače i goste festivala.
Stipendija pokriva troškove radionice, smještaja u hostelu, hranu u dogovorenim restoranima te troškove puta. Molimo sve zainteresirane da pročitaju pravilnik učešća koji se nalazi u dokumentu s prijavnim obrascem.
Stručni žiri će odabrati dvadeset polaznika/ica programa kojima će po realizaciji zadatka biti dodijeljena priznanja, a najboljima i nagrade.
Nepotpune prijave neće biti razmatrane. Zvanične potvrde učešća poslat ćemo odabranim kandidatima najkasnije do 2. juna/lipnja 2022. godine, uz detaljniji program rada i potrebne logističke informacije.
Centar za mirovno obrazovanje – CMO, organizira prvu promociju zbornika „Drama gostoprimstva“ u povodu proslave 800. obljetnice susreta sv. Franje Asiškog i sultana Malika al-Kamila.
Promocija će se održati 25. 5. u 19 sati u hotelu Holiday u Sarajevu (dvorana „Hercegovina“), na promociji će o Zborniku govoriti:
Nekoliko istospolnih parova okupilo se danas ispred zgrade Općine Centar u Sarajevu, te zatražilo zahtjev za sklapanje partnerstva. Ovim simboličnim činom željeli su još jednom pokazati da im ‘’fali papir’’ kojim će ozakoniti njihova partnerstva, te na taj način izvršiti pritisak na vlasti da nastave sa procesom donošenja zakona o istospolnim zajednicama. Obzirom da se 15. maja obilježava i UN Dan porodice, a 17. maja Dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije, simbolički je odabran dan između ova dva značajna datuma.
Dajana Bakić, jedna od učesnica kampanje kaže: ‘’Danas smo još jednim primjerom pokazali stvarnost života LGBTIQ osoba u BiH, tačnije osoba u istospolnim zajednicama koje ostaju nevidljive pred zakonima. Današnjom akcijom pokazujemo da smo ovde, aktivan dio bosanskohercegovačkog društva i zaslužujemo dostojanstven život. Podsjećamo na odgovornost donosioce odluka u entitetskim vladama da pokrenu proces izrade zakona o zajednicama života istog spola koji će omogućiti da istospolne zajednice uživaju prava i imaju ravnopravan tretman.’’
Istospolni provi su stvarnost u BiH, ali nemaju mnoga prava koja imaju njihovi sugrađani i sugrađanke u heteroseksualnim zajednicama. Ova diskriminacija se ogleda u nizu životnih pitanja koja ostaju neregulisana, a istospolne zajednice ostaju izvan zakona, iako postoje u bh. stvarnosti.
Po osnovu svoje seksualne orijentacije, osobe u istospolnim zajednicama nemaju pravno regulirano uzdržavanje među partnerima kada je to potrebno, nemaju pravo na međusobnu brigu i podršku kada se jedan od njih teško razboli, ne mogu računati na penziju i socijalnu podršku u slučaju smrti svog partnera ili partnerice, nemaju prava na poreske olakšice kojim država nagrađuje međusobno uzdržavanje članova porodice kako bi učvrstila socijalnu sigurnost u društvu, nemaju pristupa koristima kojima poslodavci podržavaju porodični život kao oblik naknade za rad svojih zaposlenika, nemaju zaštićenu imovinu koju su zajednički stekli u sklopu porodičnog života niti pravila po kojima se rješavaju odnosi u slučaju da se partneri raziđu, te mnoga druga prava i obaveze koje dolaze sa zakonskom regulacijom životne zajednice.
Javnu akciju pokrenuo je Sarajevski otvoreni centar, organizacija civilnog društva koja radi na unapređenju položaja LGBTI osoba i žena u BiH.
Povodom 17. maja, Dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije, Sarajevski otvoreni centar organizuje akciju/mirni protest u javnom prostoru kojim želimo ukazati na kršenje ljudskih prava istospolnih parova u BiH, odnosno činjenicu da ne postoji zakon koji bi istospolnim parovima omogućio ista prava koja imaju heteroseksualni bračni i vanbračni partneri koji žive u BiH.
Nekoliko istospolnih parova okupit će se 16. maja ispred zgrade Općine Centar u Sarajevu, te zatražiti zahtjev za sklapanje partnerstva. Osim u Sarajevu, niz istospolnih parova pokušat će isto i u drugim gradovima BiH. Ovim simboličnim činom želimo još jednom pokazati da nam ‘’fali papir’’ kojim ćemo ozakoniti naša partnerstva, te na taj način izvršiti pritisak na vlasti da nastave sa procesom donošenja zakona o istospolnim zajednicama.
U Historijskom muzeja u Sarajevu, u prisustvu predstavnika medija i građana BiH koji slijede ideju antifašizma, održana press konferencija SABNOR-a BiH, na kojoj je predstavljena Platforma za antifašističko Bosanskohercegovačko društvo u 21. vijeku.
U 20 tačaka Platforme, sadržani su stavovi na kojima bi Bosna i Hercegovina trebala graditi bolju budućnost i stvaranje pravednijeg i prosperitetnijeg društva za sve njene građane.
„Želio bih prvo da svim građanima Bosne i Hercegovine čestitam Dan pobjede nad fašizmom. Dugo vremena smo mislili da je zlo pobijeđeno i da je dobro nadvladalo, ali nažalost, na ovim prostorima se decenijama kasnije nadvio najcrnji oblak fašizma. Upravo zato želimo i sa ovom Platformom, poslati poruku svim antifašistima, političkim subjektima i našim građanima, da je krajnje vrijeme da kažemo odlučno NEza sve vrste fašizma“, rekao je Nijaz Skenderagić kao uvodnu riječ.
„Spoznaja da posljednih decenija živimo u jednom neofašističkom društvu, nas je potakla i inspirisala da pokrenemo rad na ovakvom inicijalnom materijalu. Kao članovi saveza i ovakve jedne organizacije nemamo pravo da šutimo, ni zbog budućnosti naših potomaka, ni zbog budućnosti naše zemlje. Prošlo je vrijeme da antifašistčka udruženja budu vezana samo za komemoracije, i došlo je vrijeme kada na ovakvo stanje u društvu, moramo pronaći pravovremene odgovore“, rekao je Sead Đulić, predsjednik SABNOR-a BiH.
„Kapaciteti ljudi za činjenje najstrašnijih zločina, nažalost nisu nikada nestali. Moramo uraditi sve da stvorimo odgovarajuću političku i moralnu okolinu, kako bi spriječili neko buduće nasilje. Previše puta smo u našem javnom prostoru čuli kako se otvoreno podržava nacionalizam, pa čak i njeguju neke fašističke ideje. Počeli smo da gubimo i povjerenje u institucije sistema, ograničena nam je sloboda govora, kao i osnovna ljudska prava. Ovaj „naš“ fašizam niče u nedostatku političkih ideja i dolazi zbog gubitka onih vrijednosti za koje smo se zalagali“, rekao je Dino Mustafić, režiser i član programskog savjeta SABNOR-a.
„Puno toga bi trebalo reći o tome šta nas očekuje sutra, u čemu ćemo se naći i protiv čega ćemo se boriti. Nažalost, kada je riječ o prilikama u Bosni i Hercegovini, kakvo stanje vide građani Bosne i Hercegovine i kako nas vidi svijet, moram da kažem da je to jedna jako loša slika. Stalno se i u našoj, ali i svjetskoj javnosti ponavlja vijest da se Bosna i Hercegovina nalazi u najtežoj krizi u posljednjih 30 godina. Postali smo na neki način međunarodni slučaj. Ipak, duboko vjerujem, da će naše buduće generacije znati izaći na kraj s fašizmom na našim prostorima i da će u konačnici izaći kao pobjednici “, rekao je Raif Dizdarević, partizan, državnik i antifašista.
Pozivamo sve građane Bosne i Hercegovine da podrže našu Platformu i na osnovu slavne istorije gradimo društvo ravnopravnih građana Bosne i Hercegovine. Neka početna osnova bude naša potreba za demokratskim društvom u kojem su svima na svakom pedlju države zagarantovani sloboda, jednakost i ravnopravnost, te socijalna pravda.
Cjelokupna društveno-ekonomska situacija, poskupljenja, nezaposlenost i krize sa kojima se suočavamo svih ovih godina, pritisci, izražen PTSP i drugi psihički problemi koji su isplovili kroz pandemiju i aktuelne ratove utječu na sve, pa tako i na LGBTIQ+ osobe. Svi problemi se najviše odražavaju kroz porodicu, zajednicu i međuljudske odnose.
Zbog toga smo odlučili_e da će ovogodišnja tema povorke biti porodica, u nadi da ćemo kroz razgovor i propitivanje ove teme pružiti širu dimenziju onoga što porodica danas jeste. Kada govorimo o pravima LGBTIQ+ osoba, ne možemo a da ne govorimo o porodici. Sve što se događa jednoj LGBTIQ+ osobi (dobro ili loše) utječe na porodicu, pa i društvo u cjelini.
Nadamo se da ćemo kreirati prostor gdje možemo zajedno poslati poruku da porodica može biti mjesto sreće, podrške, ljubavi i prihvatanja.
Slogan Bh. povorke ponosa 2022
Ovogodišnji slogan Bh. povorke ponosa je Porodično okupljanje. Ovim sloganom želimo poručiti da je povorka ponosa kao protestni marš mjesto gdje svako od nas može biti ono što jeste, u nadi da ćemo graditi prostore i mjesta van povorke koja će biti sigurna i podržana za dijeljenje svačije autentičnosti. Povorkom ponosa želimo graditi društvo u kojem će svaka osoba pripadati porodičnim okupljanjima i biti integrisani dio njih, bilo da govorimo o primarnoj porodici ili porodici koju svaka zrela osoba sebi gradi. Porodica je sve ono što jedna osoba za sebe odluči da joj čini porodicu. Današnje porodice su porodice sa djecom ili bez (u bračnim i vanbračnim zajednicama), jednoroditeljske porodice, posvojiteljske, porodice u kojima su staratelji_ke bake, tetke, amidže ili strine. Porodice su i porodice sa istospolnim partnerima_cama. One postoje i jesu realnost bh. društva.
Porodica u kojoj odrastamo, bila ona biološka ili posvojiteljska, je mjesto naših prvih društvenih kontakata i susreta. U najboljim slučajevima, u takvom porodičnom okruženju dobijamo podršku, motivaciju i ohrabrenje, te se osjećamo sigurno pričati o sebi, dijeliti svoja razmišljanja i iskustva kroz koja prolazimo, bez straha od osude i odbacivanja. Takve porodice postaju mjesta kojima se rado vraćamo, te na takva porodična okupljanja rado idemo.
Porodična okruženja u kojima smo primorani kalkulisati, skrivati se, lagati i imati konvencionalnu pripremljenu priču koja zadovoljava porodična očekivanja onoga što bismo trebali biti ili kako bismo trebali živjeti ili izgledati, nažalost, postaju okruženja nelagode, nasilja, te se na takva porodična okupljanja nerado odazivamo, ako uopće bivamo i pozvani_e.
Biti LGBTIQ+ osoba na porodičnim okupljanjima može podrazumijevati čitav spektar reakcija, od potpunog prihvatanja, pa sve do tišine, potpunog ignorisanja i zanemarivanja tog aspekta života ili čak i fizičkog nasilja. Pitanja poput: “Kako to izgledaš”, “Jesi li konačno našao djevojku”, “Je li još uvijek živiš sa onom cimericom”, “Nećeš valjda ostariti sam” …samo su neka od onih kroz koja izbijaju očekivanja naše porodice u odnosu na to kako bismo trebali izgledati, živjeti i koga bismo trebali voljeti. Ovo su, naravno, razlozi zbog kojih se toliko LGBTIQ+ osoba priprema psihički, pa i fizičkim izgledom, za porodična okupljanja, kako bismo “prošli ispod radara” i eventualno izbjegli nelagodu, nerazumijevanje, ucjenjivanje, pa i nasilje.
Ono što nas raduje, jeste da u Bosni i Hercegovini postoje roditelji koji bezuslovno vole svoju LGBTIQ+ djecu, te priznaju njihovu autonomiju, ohrabruju njihovo istraživanje autentičnosti, te ih tako oslobađaju i puštaju u život, pritom ne zatvarajući im vrata i ne uskraćujući im mogućnost vraćanja. Takva djeca imaju veću mogućnost da izrastu u samopouzdane ljude, koji žive sa osjećajem veće vrijednosti. Sa ponosom najavljujemo da ćete neke od tih roditelja moći vidjeti u našoj ovogodišnjoj kampanji.
Porodicu ili zajednicu svako od nas stvara, pa porodicom možemo nazivati i bliski krug prijatelja_ica, koji nam pružaju podršku, ohrabruju nas, te nam pomažu da kroz bolne procese učimo i rastemo svjesni_e da imamo nekoga na koga možemo računati. Porodica su i naši partneri ili partnerice, koji imaju razumijevanja za naše nesigurnosti, te skupa učimo da porodica ne mora biti odbacujuća, a da porodična okupljanja ne moraju uvijek biti nelagodna.
Autovanje porodici nikada nije jednostavan proces niti za jednu stranu. Štaviše, roditeljima je također potrebno vremena da prođu kroz vlastiti proces prihvatanja, ali isti ne bi smio u pravilu uključivati odbacivanje, uslovljavanje, kažnjavanje ili nasilje. Razgovori imaju potencijal da nas povežu sa nama samima, ali i da učine da jedni druge vidimo iskrenije i jasnije.
U nastojanju da LGBTIQ+ osobe grade porodične odnose pune ljubavi, topline i solidarnosti sa roditeljima, braćom i sestrama, partnerima_cama, prijateljima_cama, kao i društvom u cjelini, pozivamo vas da sa nama kroz ovogodišnju kampanju i povorku dijelite svoje priče i iskustva, kako bismo izgradili što šire razumijevanje različitosti svih osoba, pa i porodica. Različitost je bogatstvo!
Centar za razvoj medija i analize poziva novinare i medijske kuće da se u periodu od 1. do 31. maja 2022. godine prijave na konkurs za najbolje novinarsko istraživanje o korupciji.
Konkurs je otvoren za sve novinare i medije sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, a nagrade će se dodjeljivati u kategorijama:
za najbolje istraživanje o korupciji objavljeno u štampanim i online medijima,
za najbolje istraživanje o korupciji emitovano u programu televizijskih stanica,
za najbolje istraživanje o korupciji emitovano u programu radijskih stanica i
za najbolje istraživanje o korupciji u multimedijalnim sadržajima u Bosni i Hercegovini.
Prijavljeni radovi moraju biti istraživačke priče objavljene u nekom od bh. medija u periodu od 1. maja 2021. godine do 30. aprila 2022. godine.
Autore za nagradu mogu predlagati medijske kuće, novinske agencije, urednici svih medija ili sami novinari/autori.
Prijedloge možete poslati elektronskim putem na zvaničnu adresu Novinarske nagrade crma.novinarskanagrada@gmail.comsa naznakom Za novinarsku nagradu i naznakom kategorije za koju se rad prijavljuje. Audio i video izvještaje možete poslati putem WeTransfera. Ukoliko su prilozi objavljeni na You Tube kanalu medija, dovoljno je poslati link.
Novinarska nagrada biće dodijeljena u okviru Programa istraživačkog novinarstva, kojeg finansira USAID u BiH. Centar za razvoj medija i analize nastavlja tradiciju nagrađivanja istraživačkih novinara i promocije istraživačkog novinarstva započetu prije deset godina kada je uspostavljena ACCOUNT novinarska nagrada.
I pored, kako kažu, povijesnih poskupljenja, u Njemačkoj su cijene daleko ispod onih u BiH. Osnovne životne namirnice pogotovo su jeftinije, a kad se još porede prosječne plaće, nama je kao i uvijek puno teže
Piše: Samira PETREŠIN PORIČANIN
Šok cijene: Još trgovačkih lanaca priprema poskupljenja u Njemačkoj.
Ovo je samo jedan od naslova koji naši mediji objavljuju na naslovnicama, „podebljano“ i istaknuto, valjda kako bi nas ubijedili da nije nama najgore i da posljedice kriza, od one corona virusa do ove aktuelne u Ukrajini, zahvataju cijeli svijet.
Ništa novo i neuobičajeno, no, domaće se vijesti natječu o tome ko će prije, više i bolje izvijestiti o „stravičnim“ poskupljenjima u Njemačkoj. Baš kako da nas to raduje i kao da će nama, odavno osiromašenih, od toga biti puniji džepovi i ostave.
Uporedimo korpe
Da kojim slučajem posljednjih godina ne živim na dvije adrese – jedna je ovdje u BiH, druga u Njemačkoj, pomislila bih da je Bosna i Hercegovina mali raj u kojem je sve skoro džaba, neokrznuta krizama, kojim se čudimo i kao pomalo žalimo nad tužnom sudbinom Nijemaca.
O „stravičnim“ njemačkim cijenama može se pričati na samo jedan mogući način – poređenjem cijena prosječne korpe za jedno domaćinstvo u kod nas i u Njemačkoj.
Istina je da je u „Deutchlandu“ sve poskupilo. No, i dalje su neke od osnovnih životnih namirnica ili jednake cijene kao u BiH ili čak i jeftinije nego kod nas što ilustruju i fotografije napravljene u dva trgovačka lanca.
Za Nijemce je ulje drastično skupljeU BiH se puter plaća zlatom“Velika” Milka za male novceSmrznuto povrće
Tako danas najskuplji puter u Njemačkoj košta oko 2,70 eura i opet je jeftiniji od proizvoda iste marke koji sam u Sarajevu prije dva dana platila 7 maraka.
Kilogram puretine u Njemačkoj sam sredinom mjeseca platila 8 eura, a jučer sam u jednom domaćem marketu za pureće medaljone pakovanje od 300 grama, i to na akciji, izdvojila 8,70 KM.
Razlika od proizvođača do proizvođača
Suncokretovo ulje kao i u ostatku Europe i u Njemačkoj sa polica nestaje velikom brzinom, pa je kupovina u većini marketa ograničena na samo 2-3 litra po jednoj kupovini. Cijena je u prosjeku do 2 eura i samo sam u jednom marketu vidjela ulje ulje od 5 eura, ali je ta polica bila puna jer se i inače radi o skupljem proizvođaču.
Iako znatno povećane u odnosu na prije nekoliko mjeseci cijene osnovnih higijenskih potrepština i dalje su većinom jeftnije nego u našoj zemlji. Dezodoransi i stickovi brendova koje možemo naći i u BiH koštaju do 1,70 eura, kupke oko 1,5 euro, detrdženti za pranje suđa do 2 eura, a u zavisnosti od brenda sredstva za pranje rublja su kao kod nas ili nešto jeftinija.
Cijene mlijeka
Cijene svježeg i zrnatog sira, mocarele, mascarponea, mliječnih namaza su povećane ali i dalje najmanje 30-40 posto jeftinije nego u domaćim prodavnicama.
Za kilogram brašna, šećera ili riže u zavisnosti od marketa izdvojit ćete od pola do 2 eura. Naravno, paleta ovih proizvoda je široka,pa zdravije varijante koštaju i znatno više.
Povrće i voće su najčešće skuplji nego u BiH. Ali, tako je bilo i prije krize.
Jeftinija kafa nego u BiH
No, bez obozira na činjenicu da i u Njemačkoj osjećaju povećanja i da se na to također žale kao i mi ne smijemo zaboraviti kako su tamošnja prosječna primanja znatno veća od viših primanja i u BiH.
Naravno da i mediji i javnost u Njemačkoj s pažnjom prate skokove cijena. Ponajprije energije, koja je, prema njihovom mišljenju i po dosadašnjim standardima trenutačno visoka, a najavljuje se rast ii narednih mjeseci.
Cijene nekih proizvoda
Tako su mediji prošloga vikenda, pozivajući se na objave energetskih kompanija, najavili da će za april, maj i jul osnovni snabdjevači, na čijem se području nalazi 13 miliona domaćinstava, tarife struje poskupjeti za 19,5 posto. Stručnjaci su procijenili da su se veleprodajne cijene za dobavljače električne energije utrostručile u roku od godinu dana.
Pa se tako došlo do procjene, da ako je domaćinstvo s godišnjom potrošnjom od 4.000 kilovat sati plaćalo struju 1.171 euro godišnje, sada je to 1.737 eura.
I cijena plina u prosjeku će rasti za 42,3 posto, a dobavljači se, kako navode analitičari, bore s “povijesno visokim nabavnim cijenama”.
Niže cijene nego kod nas
Sve to jeste udar i na standard Nijemaca, ali prema zvaničnim statistikama prosječna plaća u Njemačkoj u ovoj godini iznosi 4.093 eura, a u odnosu na prethodnu, kada je bila 3.981 euro povećana je za 2,81 posto.
Visina plaća u Njemačkoj ne ovisi samo o vrsti posla, već i u regiji, pa se tako navodi da u prosjeku najmanje zarađuju vozači – 2.293 eura, a rekorderi u plaći su ne samo inženjeri već i majstori na naftnim platformama s oko 7.000 eura prosjeka, hirurzi s prosječnom plaćom oko 5.500 eura, zaposleni u zračnom autoprijevozu, naravno i i stručnjaci u IT sektoru, bankari…
Pristupačna kozmetika
Prosječna primanja školskih učitelja u Njemačkoj su 3600 eura.
Iznosu koji pojedinac treba da izdvoji za troškove tipične za jedno domaćinstvo, hrana, smještaj, prevoz, režije dosta ovise i od dijela zemlje u kojoj živite.
Na primjer, stan u kojem ja živim nalazi se u jednom malom turističkom mjestu i plaćamo ga 550 eura. U taj iznos su uračunate sve režije osim tv pretplate interneta. Međutim za istu kvadraturu stana u Minhenu, Berlinu ili Frankfurtu bismo sigurno morali izdvojiti i duplo više novca ukoliko bi uopće imali sreću da pronađemo takav smještaj.
Cijena mjesečne karte za gradski prevoz, u pokrajini u kojoj živim, je 55 eura. Međutim već od juna njemačka vlada planira stanovnicima ove zemlje staviti na raspolaganje jeftinije karte za lokalni prijevoz kao dio paketa olakšica zbog visokih cijena energenata, posebno goriva. Tako će mjesečna karta koštati 9 eura. Cijena bi trebala biti ista za sve savezne zemlje i i bit će dostupne tri mjeseca. Njemačku vladu ova olakšica za građane će koštati oko 2,5 milijardi eura.
Treba reći i to da je njemačka Vlada nedavno donijela i odluku o podizanju minimalne satnice na 12 eura. Povećanjem minimalca će profitirati više od šest miliona građana, prije svega žene, te zaposleni na istoku zemlje. Minimalna satnica bi prvo u junu trebala biti podignuta na 10,45 eura, a zatim u oktobru na 12 eura.
Manje od pola prosjeka
Vlada je ovu odluku opravdala porastom cijena života i stanovanja u Njemačkoj. Ovaj porast životnih troškova je u pitanje doveo mogućnost pokrivanja tekućih troškova za osobe koje uz minimalnu satnicu rade puno radno vrijeme.
Naše se prosječne plaće razlikuju po entitetima, pa je tako u martu u Federaciji taj prosjek iznosio 1.045 KM, a u RS 1.042.
Sindikalna potrošačka korpa, prema izračunu u martu iznosila je 2.448,46 KM. Riječ je o minimalnim troškovima četvoročlane porodice. Minimalnim!
Hrana, obuća, odjeća, higijena, stanovanje… Sve to za manje od polovine prosjeka koji se zarađuje.
Vantjelesna oplodnja još uvijek je tabu tema, a u bosanskohercegovačkom društvu neprihvaćena. Najbolje to znaju parovi koji se bore da postanu roditelji. Čudno je, budući da u Bosni i Hercegovini opada natalitet, da ni institucije nemaju baš sluha da takvu sliku mijenjaju
Piše: Maja NIKOLIĆ
Borba Jasna Dautović Gerović sa sterilitetom traje je punih 13 godina.
Godine neizvjesnosti, momenti tuge i sreće koji su se smjenjivali kao na klackalici bili su, kako priča za Interview.ba njen motiv i za osnivanje Udruženja „Novi život“ na području Tuzlanskog kantona.
– Nakon 22 mjeseca braka ostvarujemo trudnoću inseminacijom. Bila je jako teška, rizična i tako se i završila u 5-om mjesecu trudnoće, kada gubim bebu. Teško sam podnijela, ali sam uz ubjeđenje i vjeru “pregurala” taj period bez psihološke podrske – započinje Jasna svoju priču.
Nakon deset godina, ponovno su pokušali ostvariti trudnoću, ali ovaj put putem IVF procesa.
– Hvala Bogu, s prvim pokušajem vantijelesne oplodnje ostvarujemo trudnoću, gdje je bila uredna do dvadeset i prve sedmice, onda hitan serklaž i ležanje u bolnici dva mjeseca. Želim se zahvaliti osoblju ginekologije UKC-a Tuzla, svi su bili divni, a posebno dr. Anela Latifagić, koja je uložila nadljudske napore da dođemo do cilja. Onda se dešava prijevremeni porod. Moj sin nije dovoljno razvijen, jer je prerano došao zbog čega je odmah bio smješten u inkubator, na respirator. Živio je četrnaest dana i preselio je. Tako da moja borba traje još uvijek, a u međuvremenu u 11 godina borbe, izgubila sam dvije bebe – ispričala je Dautović Gerović.
Svugdje je bolje nego u BiH
Ističe kako u toj nemilosrdnoj borbi ne može računati na veliku podršku institucija.
– Postupak i lijekovi koštaju od 8.000 do 10. 000 KM, a država sufinancira 3.000 KM za prvi pokušaj, bez lijekova koje sam sama morala nabaviti. Nadam se da će se status poboljšati i da će država shvatiti da nam trebaju nove generacije, povećanje nataliteta. Država mora shvatiti da je problem sa sterilitetom na žalost sve veći. I da se mnogi parovi ne odlučuju na vantjelesnu oplodnju zbog finansija, jer je sve preskupo. Neki dižu i kredit da bi se ostvarili kao roditelji. To je žalosno. Ja sam imala podršku svoje porodice i neizmjerno sam im zahvalna za sve što su učinili za mene – kaže nam Jasna.
Napominje da je u neprekidnom kontaktu sa parovima iz BiH, ali i regije, koji se bore za potomstvo.
– Svudje je bolje riješeno nego u našoj zemlji, a mi se trudimo da bude bolje nego sad. Družeći se sa drugim ženama, preko Facebooka imamo neformalnu grupu, koja broji više od 7.000 žena iz zemlje i regiona, žena koje se se bore sa sterilitetom vidimo kako je to u okruženju. Naprimjer, Srbija ima neograničen broj stimuliranih postupaka, Hrvatska ima šest pokušaja IVF-a, Crna Gora od ove godine 4 postupka IVF-a, a dobna granica im je 45 godina. Čak i u Republici Srpskoj imaju tri puna besplatna postupka i lijekovi su besplatni. A svaka žena je bitna kao važan segment u rastu nataliteta. Zato država treba da nam ponudi bolje uslove – istaknula je naša sugovornica.
Džafić: Nikad ne odustajati
AmiraDžafić i njen muž žive u Sarajevu, a pet godina su se borili da se ostvare kao roditelji. Danas su roditelji jednomjesečne bebe i uživaju u plodovima svoje borbe. Na naše pitanje, je li kao majka naišla na podršku institucija, Amira kratko kaže:
– U početku dok sam se raspitivala za pomoć i podršku nailazila sam uvjek na “zatvorena” vrata. Međutim kad je sve bilo gotovo, probala sam opet i dobila refundaciju za dio troškova, oko 50 posto od ukupne sume koju smo mi uložili. Opet hvala Bogu pa u Kantonu Sarajevo ima dosta pomoći institucija, Općina Centar nam je također pomogla.
Dio sredstava prikupila je sama, zahvaljujući kreativnosti i radu. Na Facebooku ima stranicu „Heklanjem do potomstva“.
– Heklanje je moj hobi, domaćica sam. Od suprugove plaće, baš kao i većina u BiH nismo mogli uštedjeti. Ipak je riječ o pozamašnoj sumi za većinu parova.Samo kada pomisliš na toliku cifru, zavrti se u glavi. Tako je i meni bilo kad sam dobila predračun. Hvala dragom Allahu na zdravlju i mogućnosti da na ovakav način probam da zaradim za naš san. I opet Hvala dragom Allahu pa smo uspjeli uz ogromnu podršku empatičnih ljudi koji znaju kako se od ove želje izgara, što bi rekli naši stari – kaže za naš portal.
I poručuje – nada se nikada ne smije gubiti.
– Mi bismo se borili do zadnjeg atoma snage za ovakvu sreću, radost i rado neprospavane noći – poručila je Džafić.
Posjetili smo i vodeći centar u liječenju neplodnosti „Dr. Balić“ koji djeluje u Tuzli. Doktorica Devleta Balić, dočekala nas je u svojoj ordinaciji.
Posljednja stepenica
Pojasnila nam je da je danas problem neplodnosti globalni problem kojeg uzrokuju stres, ekonomske i životne prilike…
– Kako god, ovo sve više postaje jedan zdravstveni problem. I mi koji se bavimo liječenjem neplodnosti, na vantjelesnu oplodnju gledamo kao na posljednju stepenicu – kaže nam doktorica Balić.
Dr. Balić: Globalni problem
Ovdje se, unutar Klinike, vantjelesna oplodnja promatra kao široki spektar različitih metoda koje se koriste da bi izvan tijela žene doveli do stvaranja embriona, kako bi ti embrioni bili uredno uzgajani i da bi nakon nekoliko dana bili vraćeni u matericu majke.
– Tu se radi o potpuno normalno razvijenom embrionu, kao i u prirodnoj oplodnji – kaže nam dr. Balić.
Ipak, ključno je pitanje, što onda dovodi i dalje do neuspješnosti oplodnje.
– Što se tiče učestalosti i uzorka, različiti su, jer imamo muške i ženske uzroke, ali i miješane. Također imamo i nepoznate uzroke neplodnosti. Muška i ženska neplodnost su uglavnom 30 do 40 posto, zatim slijede ovi gdje su miješani, ali od 15 do 20 posto su takozvani nepoznati uzroci – navodi.
Kada je neplodnost u pitanju, ljudi imaju velike psihološke tegobe i zato je neophodno psihološko savjetovanje parova koji ulaze u postupak vantjelesne oplodnje, posebno jer se ne radi o postupku koji garantira rađanje djeteta, nego su to medicinske metode kojima se pokušava ostvariti trudnoća.
– I ako bismo gledali brojeve, odnosno statistike, mogli bismo reći da u tri pokušaja vantjelesne oplodnje, parovi u 80 posto slučajeva ostvare svoju želju za potomstvom, a 20 posto parova se i dalje mora podvrgnuti nekim dodatnim metodama liječenja – istaknula je dr. Balić.
I dalje ostaje ključni problem neodlučivanja na vantjelesnu oplodnju, jer je proces veoma skup za parove u Bosni i Hercegovini.
– Međutim, mi imamo određenu sreću da je Zakon i federalno Ministarstvo zdravstva donijelo Odluku da se financira potpomognuta vantjelesna oplodnja. Tako se prvi postupak financira u potpunom iznosu, a drugi postupak u odgovarajućim procentima. Naravno da ti pacijenti prolaze administrativnu i medicinsku proceduru, da bi mogli ostvariti svoja prava. To smanjuje stres kod parova, jer znate kako je kada neko digne kredit za postupak, a nismo sigurni hoće li trudnoća uspjeti. Važno je da to ide kroz zdravstveno osiguranje, jer to će biti dodatni vjetar u leđa, a i za nas koji se time bavimo – kaže nam dr. Balić.
Skinuti stigmu
U Bosni i Hercegovini ne postoje zvanični podaci koliko je parova koji se bore da se ostvare kao roditelji.
– Nemamo evidenciju i zato je važno da se s ovog pitanja skine stigma. Ovo nije nešto o čemu se samo šapuće, nego ovo postaje metoda koja je uspješna. Meni je važno da motiviram ljude da se što prije jave kada uoče problem, jer nam to daje veću šansu za uspjeh – naglašava dr. Balić.
U Tuzli je poseban problem što Univerzitetski klinički centar Tuzla radi metode vantjelesne oplodnje iako ispunjava sve ljudske i materijalne resurse.
Da bi se stvari promijenile potrebna su ulaganja u zvanični centar potpognute oplodnje i to oko milion KM. No, čini se da za to nema ni sluha ni volje.
Dr. Igor Hudić, načelnik Klinike za ginekologiju i akušerstvo UKC Tuzla, koji je ujedno i predsjednik Povjerenstva za biomedicinski potpognutu oplodnju Ministarstva zdravstva Federacije BiH kaže da već godinama pokušavaju konačno riješiti ovo pitanje.
– U posljednje tri, četiri godine pokušali smo dopisima, molbama i pritiscima prema menadžmentu i Ministarstvu zdravlja da nabavimo opremu koja se sastoji od laboratorija za vantjelesnu oplodnju, koja je jedina karika da mi započnemo s procesom vantjelesne oplodnje na Kliničkom centru. Imamo prostor, ekucirani kadar i što se tiče ljekara i biologa, medicinskih sestara. Nažalost to još uvijek nije urodilo plodom – kaže dr. Hudić za Interview.ba.
Ističe da ovakav odnos izaziva određeno obeshrabrenje, ali nadu još uvijek ne gube.
– Oko milion maraka bi bilo potrebno u ovom trenutku da mi započnemo sa solidnim i kvalitetnim programom izvantjelesne oplodnje – kaže nam dr. Hudić.
Dr. Hujić: Nema sluha kod nadležnih
Međutim, ono što se postavlja kao veliki problem jeste da Zakon o biomedicinski potpognutoj oplodnji, kada se govori o dugotrajnoj pohrani spolnih stanica, tkiva i embriona kod pacijenata i pacijentica, je teških hroničnih oboljenja, a posebice malignih.
Važna je ovo činjenica, jer samo na području Tuzlanskog kantona je tijekom prošle godine bilo 1 .00 novootkrivenih karcinoma među kojima je 50 posto muškaraca i žena koji su u reproduktivnoj, odnosno plodnoj dobi. Najčešće se radi o karcinomu testisa, karcinomu dojke, hematološkim i hroničnim oboljenjima.
– Kada govorimo o zakonskim okvirima u BiH nemamo ni jednog centra koji može pomoći tim ljudima da se ostvare kao roditelji. Znači, da se jedan mladi čovjek, od 20 ili 30 godina, kojemu je dijagnosticiran karcinom testisa i koji mora proći operativni zahvat, kemoterapiju koja će onemogućiti njegovu plodnost kao muškarca, mi nemamo ni jednog centra koji može na adekvatan način riješiti ovaj problem, pohraniti sjeme nakon završene terapije, da se pohrani sjeme kako bi se izvršio proces vantjelesne oplodnje – pojasnio nam je dr. Hudić.
Komisija bez stručnjaka
Dodaje kako već dugo upozorava što nema sluha ni volje da se pomogne i djevojkama koje oboljevaju od karcinoma dojke.
– Razočaran sam , isfrustriran i ljut što nema sluha, nema volje, a ima načina da se pomogne tim pacijentima. Važno je naglasiti da federalno Ministarstvo zdravlja izdaje privremena rješenja, ali to sve jako dugo traje. Dok se prođe cijela administrativna procedura, mi faktički, više nemamo pacijenta kojemu možemo pomoći u pohranjivaju spolnih stanica, tkiva ili embriona kod onkoloških pacijenata – dodaje.
Federacija Bosne i Hercegovine je još prije tri godine donijela Zakon o biomedicinskoj oplodnji, ali u praksi ovo još uvijek nije prepoznat kao važan društveni segment u kojeg je neophodno ulagati.
– Zakon je dobar, ali treba ga dorađivati. Jer je ovo jedan dinamičan problem, koji se stalno mijenja. Ovo je zdravstveni, socijalni, kulturološki, religijski problem i stalni su utjecaji na vantjelesnu oplodnju. Sada se postavlja pitanje jednog od ključnih problema, a to je problem finaciranja. Bez obzira što po cjenovniku to kao košta do 4 hiljade maraka, to na kraju bude 10 do 15 hiljada maraka i više. To sebi može priuštiti vrlo mali broj građana – napominje dr. Hudić.
Ističe kako se borio da stopostotno budu financirani i drugi, treći…. postupci vantjelesne oplodnje, kako je to u drugim državama. No, taj se prijedlog, kaže, sudario s realnošću. Zato je sve, makar u FBiH ostalo na tome – besplatan prvi postupak, te ukupno pet postupaka koji se procentualno finaciraju.
Kad pitamo na šta se najviše u ovom zdravstvenom segmentu žale pacijeniti u Tuzlanskom kantonu, dr. Hujić ističe da je to prije svega činjenica da lijekove pacijenti moraju nabaviti sami.
– Zakon kaže da lijekove moraju nabaviti sami, ali Zakon kaže da je Zavod obavezan da im lijekove refundira. Međutim, tog nastavka u rečenici u rješenju, nema. To više nije problem nas kao Povjerenstva za biomedicinsku oplodnju federalnog Ministarstva zdravlja, nego je to sada pravni problem. Može li neko ko je niži nivo vlast da ignorira protokole, pravilnike i zakone viših nivoa vlasti – navodi i dodaje da je riječ o apsurdu koji nije nepoznat kod nas da niže razine ignoriraju rješenja onih iznad njih.
U Zavodu zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona ističu:
– Pravo na biomedicinski potpomognutu oplodnju, u pravilu, ima žena do navršene 42. godine života, koja je u braku, odnosno vanbračnoj zajednici i to u sljedećem obimu: tri pokušaja intrauterine inseminacije, pet pokušaja vantjelesne oplodnje, pohranjivanje spolnih ćelija, spolnih tkiva i embriona. Pravo na biomedicinski potpomognutu oplodnju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja imaju punoljetni i poslovno sposobni žena i muškarac koji su u braku, odnosno vanbračnoj zajednici uz ispunjavanje uslova koji su utvrđeni odredbama Pravilnika.
Kako nezvanično saznajemo stručna Komisija nema niti jednog člana, stručnjaka koji se bavi liječenjem neplodnosti.
Iako smo postavili konkretno pitanje Zavodu, tko je stručna Komisija koja odlučuje o zahtjevu parova za ostvarivanje prava na biomedincsku potpognutu oplodnju i je li komisija usklađena s Pravilnikom o biomedicinski potpomognutoj oplodnji Federacije BiH, odgovor nismo dobili. Samo nam je kratko rečeno da Komisija vodeći računa o ispunjenosti uslova utvrđenih Zakonom, Smjernicama i Pravilnikom donosi Ocjenu i mišljenje u kojem daje svoje mišljenje o opravdanosti podnesenog zahtjeva.
– Na osnovu Ocjene i mišljenja izdaje se saglasnost ukoliko se zahtjev odobrava, odnosno donosi se rješenje ukoliko se odbija zahtjev. Saglasnost važi 12 mjeseci od dana izdavanja. Na osnovu izdate saglasnosti, bračni odnosno vanbračni parovi ostvaruju pravo na biomedincsku potpognutu oplodnju u zdravstvenoj ustanovi sa kojom je Zavod zaključio ugovor – ističu iz Zavoda zdravstvenog osiguranja TK.
Pravila, pravila
Također, U cijenu usluge na biomedincsku potpognutu oplodnju se ne kalkuliraju troškovi za usluge dijagnostike, laboratorije, savjetovanja i druge, koje prethode neposrednim postupcima, a koje pružaju zdravstvene ustanove u okviru ugovorenog programa zdravstvene zaštite sa Zavodom.
– U članu 9. stav (2) Pravilnika je utvrđeno da se troškovi lijekova za stimulaciju ovulacije obračunavaju odvojeno od cijene usluga intrauterine inseminacije, vantjelesne oplodnje i intracitoplazmatske mikronjekcije spermija – pojasnili su za Interview.ba u Zavodu zdravstvenog osiguranja.
Dautović Gerović: Bitna je podrška
U Bosni i Hercegovini, pored svih mogućih administrativnih i zdravstvenih problema, najjači je nerazumjevanje društva.
Pozitivno je u ovoj priči što što parovi polako izlaze iz ljušture osuda i sažaljenja i spremni su tražiti pomoć i žele se sve više ostvariti kao roditelji.
Jasna Dautović Gerović skupila je hrabrosti i u jednom malenom gradu, u Živinicama osniva Udruženje „Novi život“ kako bi problem steriliteta muškaraca i žena izbavila od osude i tabua.
– U ovoj borbi jako je bitna podrška, bilo koje vrste, da li psihološka, finansijska, moralna. Jer, postupak vantijelesne oplodnje zna biti jako iscrpljujući za oba partnera. Posebno ako nije došlo do trudnoće. Nadam se da će se promijeniti shvatanja našeg društva – kaže na kraju Dautović Gerović.
Pitanje vantjelesne oplodnje u brojnim zemljama je ulaganje i prioritet.
Kod nas je to očito samo teret za vlasti. Još jedno izdvajanje za narod, o kojem se brinu baš ako moraju.
Prema nezvaničnim statistikama, u BiH se 15 posto parova bori sa sterilitetom.
