Kategorija: Vijesti iz Centra

Mart je mjesec intenzivnih priprema staklenika, plastenika i parcela na otvorenom za sjetvu i sadnju različitih povrtlarskih i ratarskih poljoprivrednih kultura koje se uspješno uzgajaju na ovim prostorima. Rasadničari se uveliko pripremaju da tržištu ponude dovoljan broj presadnica, paradajza, paprika i dr. povrtlarskih kultura za sadnju u zaštićenom prostoru, a kada dovoljno zatopli i na parcelama na otvorenom.

Vlastiti proizvodi već za mjesec dana

Poljoprivredne apoteke su snabdjevene različitim sjemenskim i sadnim materijalom, alatima i svim potrepštinama neophodnim za proljetnu sjetvu. Istovremeno, uvidom u stanje cijena na zelenim pijacama već odavno uviđamo znatno veće cijene poljoprivrednih proizvoda, a sve kao posljedica niskih prinosa zbog prošlogodišnje suše koja je zadesila širi region.

Energetska kriza koja je zadesila cijeli svijet, visoke cijene energenata, đubriva i dr. nagovještava da će ovogodišnja sjetva biti izuzetno skupa i da će neminovno cijena poljoprivrednih proizvoda i dalje biti visoka. Ovih dana pred nama su novi izazovi. Ratna dešavanja i agresija na Ukrajinu prijeti da cijeli region, pa i svijet ponovno uđe u stanje ratne neizvjesnosti, što ima za posljedicu stvaranje rezervi hrane zbog bojazni o nestašici osnovnih prehrambenih proizvoda. Primjetno je i s pravom građani poučeni iskustvom iz nama bliske prošlosti ponovno prazne police tržnih centara stvarajući kućne zalihe. Značajan dio stanovnika preselio se iz sela u gradove ili pak živeći i dalje na selu napustio je zemlju koja nam je oduvijek bila oslonac i hranilac i okrenuli se jeftinijoj, neprovjerenoj, manje kvalitetnoj uvoznoj hrani.

– Zbog toga iskoristimo dane koji su pred nama, idealno je vrijeme za pripremu zemljišta za sadnju luka, sjetvu graška, špinata, salate, mrkve, a kada malo zatopli sadnju krompira i drugih različitih povrtlarskih kultura, sjetvu kukuruza kako za zrno tako i šećerca, sjetvu graha tikve, bundeve i dr. Naše vlastite proizvode možemo imati na trpezi već za mjesec dana. Računa se da je za normalnu opskrbu četveročlane porodice osnovnim povrtlarskim proizvodima koje se uspješno uzgajaju na ovim prostorima dovoljna površina od od 200-350 m2 zemljišta ovisno od primjenjene tehnologije uzgoja, dostignutog znanja i zemljišnim pogodnostima, ističe rukovoditelj Zavoda za zaštitu bilja u Institutu za zdravlje i sigurnost hrane (INZ) Kasim Velić.

U tabeli “Bašta zelena cijele godine” koju je kreirala dr. Branka Lazić, daje se pregled potreba prosječne četveročlane porodice u osnovnim povrtlarskim proizvodima.  Ono što je najvažnije ovakve male bašte i proizvodi koji se dobiju na njima u potpunosti se mogu uzgojiti u skladu sa principima integralne i ekološke proizvodnje, bez upotrebe vještačkih đubriva i pesticida, jer na ovako malim površinama veoma jednostavno je kontrolisati korove, biljne bolesti i štetočine.

Naime, u EU ali i širom svijeta poljoprivredna proizvodnja sve više prilagođava zahtjevima tržišta koju opet diktiraju kupci, a ona se temelji na Integralnoj i Ekološkoj proizvodnji hrane, kažu u INZ-u. Danas gotovo 90 posto poljoprivredne proizvodnje u EU predstavlja hranu uzgojenu po metodologiji čiji je cilj između ostaloga i smanjena potrošnja sredstava za zaštitu bilja i drugih agrohemikalija (herbicida, pesticida, fungicida, zoocida, akaricida i slično, vještačka đubriva). Proizvodi proizvedeni na principima Integralne i Ekološke proizvodnje i zaštite bilja pružaju konzumentima potpuno zdravstveno ispravan proizvod.

Krajnje je vrijeme za rad sebe i svoje porodice u kulturu življenja uvedemo uzgoj povrća u vlastitoj bašti/vrtu i kao što se može vidjeti nije potrebna niti velika površina niti neke posebne ili specijalne alatke. Mini bašta/vrt se može organizirati u stanu, na balkonu u saksijama, male bašte do 30 kvadratnih metara u neposrednoj blizini kuće na ravnim krovovima i sl. one su najčešće bogate začinskim vrstama povrća i drugog bilja za brzu upotrebu prilikom pripremanja dnevnih obroka. Pored navedenog razni su tipovi zaštićenog prostora u kojem se takođe na veoma intenzivan način i uz ranije prispijevanje proizvoda organizovati proizvodnja hrane tokom cijele godine.

– U posljednje vrijeme u kuhinjama je sve popularnije uzgajanje klijanaca (microgreens) (lucerka, sočivo, pasulj, pšenica) u posudicama sa malo vode ili u specijalnim posudama. Klijanci mogu biti važan dodatak našoj svakodnevnoj prehrani, bogat su izvor vitamina, minerala, aminokiselina i antioksidansa i koji se najčešće konzumiraju u svježem stanju i ne dolazi do gubitka hranjivih materija, ističe Velić.

Značaj povrća

Povrće je za čovjeka izvor biološki značajnih materija, kao što su vitamini, mineralne materije, fitoncidi i dr. Tako vitamina C najviše ima u paprici – i do 260 miligrama, zatim u listu peršuna, u lisnatom kupusu, luku vlašcu, listu celera, koprivi, provitamina A (beta karoten) u mrkvi, muskatnoj tikvi, tikvi pečenki, paprici, listu peršuna i celera, vitamina iz grupe B ima u grašku, bijelom luku, kupusnjačama.

Karfiol, keleraba, grašak, boranija, spanać i tikva bogati su kalijumom, list peršuna, spanać, blitve, grašak, krastavac, bijeli luk fosforom. Kalcijumom najbogatiji su boranija, spanać, salata, blitva; natrijumom blitva, cvekla, celer, špinat, mrkva; magnezijem grašak i boranija, a sadržajem gvožđa ističu se celer i paštrnak. Neke vrste povrća su značajan izvor proteina (grašak, boranija, lisnati kelj, kelj pupčar, brokula), ugljikohidrata (krompir, mrkva, cvekla, lukovi) i celuloze (paprika, kupusnjače, boranija, cvekla), odnosno balasnih materijama bitnim za peristaltiku creva i prevenciju karcinoma.

U INZ-u navode da specifičan značaj imaju i fitoncidi povrća sa baktericidnim, fungicidnim i protistozidnim dejstvom (bijeli i crni luk, cvekla, rabarbara, paprika, paradajz, rotkva), zatim bojene materije povrća kao što je klorofil (spanać, kupus, list peršuna, kopriva) betaini (cvekla) i karotenoidi (mrkva). Fitoncidi povrća čine osnovu nekih lijekova u humanoj medicini, koriste se u industrijskoj i domaćoj proizvodnji bioloških sredstava za zaštitu bilja.

Mnoge vrste povrća su tradicionalna ljekovita sredstva u narodnoj medicini. Danas se mnogi efekti povrća na zdravlje čoveka poznaju. Tako bojene materije, zatim saponini, fitosterini, flavonoidi, cistein, tanin, fenoli, neka jedinjenja indola i dr. uz askorbinsku kiselinu i alfa tokoferol sprečavaju obrazovanje kancerogenih jedinjenja (nitrozamina i nitrozamida) u čovjekovom organizmu.

Stručnjaci dodaju i da je upravo uloga povrća najznačajnija u očuvanju zdravlja čovjeka i prevenciji mnogih oboljenja. Poznata je uloga povrća u prevenciji oboljenja krvnih sudova, srca, bubrega, oboljenja debelog crijeva, prostate, čira na želucu i sl. Pored toga, povrće je sirovina za proizvodnju prirodnih boja, vitamina i različitih eteričnih ulja. Smatra se da čovjek treba dnevno da unese oko 400 grama povrća, prije svega svježeg, a prednost ima grupa žuto-zeleno-crvenih vrsta koje su najbogatije bioaktivnim materijama.

Institut za zdravlje i sigurnost hrane

Centar za promociju civilnog društva organizuje panel diskusije i promociju istraživanja pod nazivom “Uticaj COVID-19 na civilno društvo u BiH tokom 2020. godine” koji će se održati u Banja Luci, Sarajevu i Mostaru.

Osnovni cilj istraživanja je prikazati posljedice koje su organizacije civilnog društva (OCD) u BiH imale zbog smanjenja javnog finansiranja od strane svih nivoa vlasti te na osnovu zaključaka, informisati javnost i definisati preporuke u slučaju sličnih okolnosti u budućnosti, poput pandemije COVID-19.

Sama svrha istraživanja je adekvatno mapiranje stanja i odnosa vladinog sektora prema organizacijama civilnog društva, posebno u finansijskom smislu tokom 2020. godine, kako bi se utvrdili razlozi smanjenja iznosa namijenjenih OCD ili preusmjeravanje sredstava na druge oblasti i/ili sektore.

U poređenju sa zemljama okruženja, Bosna i Hercegovina, pa tako i Federacija BiH, Republika Srpska, Brčko distrikt, kantoni i jedinice lokalne samouprave su rijetki organi vlasti koji nemaju usvojeni regulatorni i strateški okvir koji reguliše pitanja javnog finansiranja organizacija civilnog društva.

Kada govorimo o javnom finansiranju, mislimo na sve faze javnog finansiranja koje podrazumijevaju planiranje, participaciju, procese implementacije (planiranje, dodjela sredstava, realizacija), izvještavanja, monitoringa i evaluacije korištenja javnih sredstava. U tom smislu, javno finansiranje u BiH ne podržava posebnu strategiju za razvoj civilnog društva i/ili Zakon o finansiranju organizacija civilnog društva. Drugim riječima, u BiH nisu razvijeni jasni i efikasni modeli javnog finansiranja, koji unaprijed utvrde i pažljivo definišu ciljeve i politike o tome što se finansiranjem želi postići.

Sa druge strane, bh. organi vlasti nemaju u potpunosti jasno definiran proces raspodjele, praćenja, izvještavanja i procjene sredstava koji bi bio prilagođen ciljevima finansiranja. Prema definisanim kriterijima i načelima dobrih praksi u Evropskoj uniji sa aspekta javnog finansiranja, možemo uočiti da sistem finansiranja u Bosni i Hercegovini nije nezavisan, djelomično je transparentan uz često nejednako postupanje prema OCD, ne postoji slobodna i fer konkurencija među OCD, nije osigurano načelo nepristrasnosti i proporcionalnosti, niti je osigurano izuzimanje preklapanja dodjele sredstava istoj organizaciji. U tom smislu, vrlo je važno usvojiti regulatorni okvir koji je razvijen u skladu sa strateškim pristupom i postojećim strategijama nekih specifičnih područja poput zdravstva, socijalne zaštite, kulture ili okoliša, koje javna tijela nastoje podržati i dati im prioritet, kako u redovnim, tako i vanrednim okolnostima, kao što je pandemija COVID-19.

Panel diskusije i prezentacije će se održati prema dole navedenim terminima:

BANJA LUKA

Mjesto: Hotel IN Banja Luka

Datum i vrijeme: 15.03.2022. 11:00 – 13:00

SARAJEVO

Mjesto: Hotel Courtyard by Mariott Sarajevo

Datum i vrijeme:17.03.2022. 11:00 – 13:00 h

Panelisti: Prof. dr. Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka Sarajevo i dr. Jasmin Hasić, direktor Humanity in Action BiH

MOSTAR

Mjesto: City Hotel Mostar

Datum i vrijeme:18.03.2022. 12:00 – 14:00 h

Prezentacija istraživanja i moderacija na svim panel diskusijama : Melika Šahinović, projekt menadžerica CPCD-a.

„Uticaj COVID-19 na civilno društvo u BiH tokom 2020. godine“ je naziv istraživanja kojeg je Centar za promociju civilnog društva proveo u okviru istoimenog jednogodišnjeg projekta uz finansijsku podršku The Balkan Trust for Democracy i USAID.

Finalni izvještaj istraživanja možete preuzeti na linku: IZVJESTAJ ISTRAZIVANJA

„Mentalno zdravlje u lokalnim zajednicama“ naziv je konferencije koja će se održati u Sarajevu, 15. marta 2022. godine od 11:00 do 14:00 sati u hotelu Courtyard by Marriott (ulica Skenderija br.1), sa ciljem stvaranja podržavajućeg okruženja za stanovništvo i jačanja multisektorske saradnje ključnih lokalnih aktera u promociji i zaštiti mentalnog zdravlja u zajednici te unapređenju usluga u ovoj oblasti.

Na konferenciji će se govoriti o ulozi lokalnih zajednica u zdravstvenim politikama, te predstaviti dobre prakse i uspješne primjere jedinica lokalne samouprave FBiH u promicanju brige o mentalnom zdravlju svojih građana. Govoriće se i o uticaju pandemije COVID-19 na mentalno zdravlje građana.

„Lokalne vlasti igraju važnu ulogu u pristupu naše zajednice zdravstvenim uslugama. Odluke koje danas donose imaju trajan uticaj na našu porodicu, prijatelje, komšije i ostatak naše zajednice. Mentalno zdravlje je sve veća briga u današnjem društvu, i slično kao i druga područja zdravstvene zaštite, zahtijeva posebnu pažnju svih nivoa vlasti“ saopštava organizator.

Konferenciju organizuje Savez općina i gradova Federacije BiH u saradnji sa Institutom za populaciju i razvoj u okviru projekta „Jačanje lokalnih kapaciteta za implementaciju Agende 2030 i principa „Nikoga ne zapostaviti“ koji podržavaju Mreža asocijacija lokalnih vlasti jugoistočne Evrope NALAS i Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH.

U Europi i širom SAD postaje sve uobičajenija, iskustva govore da je dobro i radnicima i poslodavcima. U BiH mnogi radnici priželjkuju neradne vikende, a poslodavci pitaju – ima li smisla govoriti o četverodnevnoj radnoj sedmici u zemlji koja još mora razvijati kulturu rada i privređivanja

Piše: Alena BEŠIREVIĆ

Vijest da je kompanija Manpower Group SEE, koja posluje i u Bosni I Hercegovini odlučila radnu sedmicu s pet skratiti na četiri dana u ovim se danima brige i rata probila na vrh dnevnika i portala.

Četvorodnevna radna sedmica iz perspektive radnika u Bosni i Hercegovini zvuči kao naučna fantastika, posebno kad smo svjesni da je sve  više onih koji rade prekovremeno, vikendom i za praznike. I to neplaćeno.

Sve veći odliv radne snage, bez obzira je li riječ o zanatlijama, kvalificiranim radnicima, akademski obrazovanim građanima, ima svoje uzroke i u činjenici da se dobar radnik ovdje ne cijeni. Ne samo adekvatnim plaćanjem, nego upravo odnosom prema njegovom učinku, vremenu kojeg provodi na poslu, rezultatima koje daje.

Zato se tema četvorodnevne radne sedmice ovdje stidljivo pojavljuje, prije svega i zbog činjenice da to ne znači smanjenje  plaće. Bez obzira što se radi dan manje.

Iako se ideja čini dalekom, BiH nije u potpunosti izolovana od ovog rastućeg globalnog modela rada. Pionir je, kako vidimo ManpowerGroup SEE, koja je dobra iskustva iz Europe odlučila prenijeti i u BiH, ali i Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku i Sloveniju, gdje posluju.

Iz ove kompanije poručili su da iza ideje o 32-satnoj radnoj sedmici stoji optimizacija poslovanja i vrednovanje ljudskog rada prema postignutim rezultatima, za razliku od zastarjelog i limitirajućeg ograničavanja na satnicu od 40 sati sedmično.

Doing and telling

Dodaju kako uz olakšavanje stresnih faktora koje često zahtjeva balansiranje privatnog i poslovnog dijela života, skraćeni radna sedmica blagotvorno djeluje na mentalno zdravlje koje danas postaje sve veći izazov kod radno aktivne populacije.

– U vrijeme kada ljudski kapital postaje sve važniji i vrjedniji, imamo čast i odgovornost ne samo brinuti o svojim zaposlenicima i procesima, već i o zaposlenicima i procesima velikog broja domaćih i svjetskih kompanija. Svojim primjerom , pokazujemo da je naša politika “storyDOING” dominantnija od “storyTELLING”. Radujemo se što ćemo podijeliti iskustvo četverodnevnog projekta i drugim pravnim osobama kako bi se tržište rada jugoistočne Europe približilo najkonkurentnijim europskim tržištima – objasnio je Aleksandar Hangimana iz komapanije ManpowerGroup SEE.

I radnici koji još nisu ni blizu tome da im poslodavci saopće da prelaze na novi model uvjereni su da bi to bilo odlično ne samo za moral već i produktivnost.

– Kada imate produktivnog radnika i posao će dobro ići. Ako insistirate na dosadašnjoj praksi od 5 radnih dana upitajte se koliko su vaši radnici motivirani, a time i produktivni. Jer sigurno bi bili produktivniji da rade 4 dana u sedmici ili 5 radnih dana po 6 sati umjesto dosadašnjih 8 sati – kazala nam je Amina, koja u ovom modelu prepoznaje način da bude bolje i poslodavcu i zaposlenima.

Prema istraživanju koje je provela agencija Autonomy u Welsu jedna od poruka govori upravo o tome kako ne postoji pozitivna korelacija između produktivnosti i količine radnih sati dnevno.

Također se navodi da iscrpan rad nema poslovnog smisla.

Trgovci se ne nadaju

Osim toga, ovakav model omogućava radnicima mnogo bolje balansiranje između poslovnog i privatnog života, te bi mogao biti pokretač promjena na polju rodne ravnopravnosti, a uticao bi i na značajno smanjenje aerozagađaenja.

U vrijeme pandemije smo pronalazili različite modela rada. Ono što je nekada bilo nezamislivo, postalo je normalno. No, i mnogo prije toga razvoj tehnologije je omogućio da se posao obavlja u bilo kom trenutku, bilo gdje. Mailovi i poslovna korespondencija često se odvijaju i mimo radnih sati. No, zbog toga radnici trpe sve više stresa zbog previše poslovnih obaveza, što je često uzrok mnogih zdravstvenih problema.

I istraživanja Autonomyja naglašavaju važnosti vremena koje provodimo van posla za za naše mentalno i fizičko zdravlje, ali i za osjećaj blagostanja općenito.

O benefitima skraćene radne sedmice govori i većina radnika s kojima smo razgovarali. No, većina njih je ipak skeptična.

– Četverodnevna radna sedmica sigurno može imati za posljedicu veću produktivnost kod radnika. Pokazala su to i mnoga istraživanja. No, smatram da će radna snaga u BiH još dugo čekati na manji broj sedmičnih sati. Kao i sve, i taj globalni trend teško da će ikad zaživjeti kod nas. Mnogi radnici i dan danas imaju samo jedan slobodan dan u sedmici. Nedjelja je mnogima radna. Ni tu borbu nismo još uvijek završili, tako da je teško razmišljati da četverodnevna radna sedmica se može uskoro dogoditi u BiH – navodi Jasmina.

Ni predsjednica Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH Mersiha Beširović nije optimistična.

– Što se tiče radne sedmice od četiri dana mislim da bi to ovisilo od sektora do sektora. Kad je trgovina u pitanju, mislim da je to jako teško očekivati. Čak i kad bi došlo do nekog zakonskog rješenja trgovina bi vjerovatno imala dosta izuzetaka – smatra ona.

Beširović naglašava da je neradna nedjelja prioritet.

– Tek onda se trebao boriti za petodnevnu radnu sedmicu, dok o četverodnevnoj mislim da nije realno uopšte očekivati takvo što – govori.

Ko to sebi može priuštiti?

Gotovo očekivano, poslodavci imaju drugačije mišljenje o tome da je četiri dana kvalitetnog rada dostatno.

– To mogu sebi priuštiti razvijene zemlje i kompanije koje imaju visok tehnološki nivo proizvoda i usluga, kompanije koji imaju visoku dodanu vrijednost na svoje proizvode. Bosna i Hercegovina to ništa nema. Ona to tek treba da gradi u narednim godinama, a čak bih rekao i decenijama. Sad u ovoj situaciji skratiti još i radnu sedmicu, mislim da bi nas još odvelo nazad, a ne naprijed. Mi trebamo razvijat kulturu rada, kulturu privređivanja da bismo išli naprijed – jasan je predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije BiH Adnan Smailbegović.

On  dodaje da je naša zemlja još daleko od modela skraćivanja radne sedmice. Jednostavno, smatra Smailbegović, mi to sebi ne možemo priuštiti.

– To fino zvuči, ali to mogu sebi priuštiti bogate zemlje, a mi ovdje, kojima je drvna industrija glavna izvozna grana, teško. Kad budemo izvozili helikoptere, avione i dronove i lansirali letjelice u Svemir onda bi o tome mogli razmišljati. Dok izvozimo sećije, krevete i metalne konstrukcije teško – zaključit će Smailbegović.

I dok su i radnici i poslodavci u BiH skeptični spram ovakvog modela, svijet polako mijenja percepciju kulture koja desetljećima njeguje petodnevnu radnu sedmicu.

U pilot programu grupe 4 Day Week Global (Globalna četverodnevna sedmica), prema pisanju Forbesa, nalazi se 35 sjevernoameričkih kompanija i oko 20-ak globalnih kompanija i zemalja koje testiraju četverodnevnu radnu sedmicu.

Ujedinjeni Arapski Emirati su prva zemlja u svijetu koja je uspostavila radnu sedmicu od četiri i po dana. Belgija radi na izmjenama zakona i na pragu je odluke da ponudi radnicima mogućnost četverodnevne radne sedmice. Island je ovaj model testirao od 2015. do 2019. godine, te je broj radnih sati sa 40 spušten na 35 ili 36. Španija, Irska, Škotska, Kalifornija, Velika Britanija trenutno su u fazi testiranja modela, dok je Japan izdao preporuke kojima sugeriše četverodnevnu radnu sedmicu.

Skoro svaka žena doživjela je neki oblik seksualnog uznemiravanja u vozilima javnog prevoza, od dobacivanja opaski seksualne prirode, pa sve do samozadovoljavanja ili neželjenog dodirivanja. Povodom Osmog marta, Sarajevski otvoreni centar, organizacija civilnog društva koja radi na poboljšanju ljudskih prava žena i LGBTI osoba, pokrenula je aktivističku akciju u javnom prevozu kojom su željeli/e skrenuti pažnju na ovaj problem.

U sarajevskim tramvajima, trolejbusima i autobusima podijeljeni su flajeri sa informacijama o tome kako prepoznati seksualno uznemiravanje, te kako reagovati ukoliko ste vi ili neko drugi žrtva seksualnog uznemiravanja u javnom prevozu. ‘’Važno je osvijestiti građane i građanke da je bilo koji oblik neželjenog dodirivanja, ali i fotografisanja, dobacivanja ili nepristojnog gledanja ustvari seksualno uznemiravanje, a ne nešto što trebamo prihvatiti kao uobičajenu pojavu. Čak i ukoliko smo svjedok uznemiravanja u javnom prevozu, trebamo pomoći i reagovati, kako bismo dali do znanja da takvo ponašanje nije prihvatljivo’’ – rekli su iz Sarajevskog otvorenog centra.

Na ovu akciju potaknuli su ih i tekstovi koji su objavljeni nedavno na portalu Prometej, BUKA i Karike a u kojima autorice govore o vlastitim iskustvima sa ovim problemom.

‘’U polupraznom tramvaju, sjedila sam na sjedištu pored prozora, zamišljena, isključena iz okruženja. Osjetila sam nešto neobično po nogama i najprije sam pomislila da nogom udaram od nešto, potom sam pomislila da me stežu neudobne štramplice… A onda sam shvatila da je to nečija ruka. Istina, prvo sam pomislila da me neko namjerava pokrasti, a onda sam shvatila da je to odvratno trljanje. Stariji muškarac koji je sjedio iza mene dodirivao me je naizmjenično nogama i rukama po svim dijelovima mog tijela koje je mogao dohvatiti ispod i pored sjedišta…’’ dio je teksta Nikoline T., koji završava zaključkom: ‘’Ukratko: ne dozvoliti da se nešto što pripada svima nama, javni prostor, javni prijevoz, nešto unutar čega smo zajedno, pretvori u tragično i traumatično mjesto za jednog/jednu od nas. Ne dozvoliti, prije svega, da se pred našim očima otima nečije dostojanstvo, da se dehumaniziraju i unesrećuju mahom mlade žene, žrtve sekusalnog uzemiravanja i nasilja.’’

Udruženje „Medica“ iz Zenice shodno ratnom iskustvu Bosne i Hercegovine iz 90-ih i radu sa ženama koje su preživjele silovanja, seksualna uznemiravanja i gubitke članova porodice, povodom ovogodišnjeg  8. marta, Međunarodnog dana žena, upućuje apel međunarodnoj zajednici za mir u Ukrajini!

„Ovaj 8. mart nećemo slaviti, ovaj 8. mart želimo glasno govoriti za sve žene Ukrajine, za sve njene građane, za mir, solidarnost i empatiju. Strašne slike koje dolaze iz Ukrajine već danima bude sjećanje na rat u Bosni i Hercegovini. Ovim apelom želimo poručiti međunarodnoj zajednici da ne dozvoli ponavljanje Bosne i Hercegovine iz 90-ih“, navode iz „Medice“.

Prema riječima visokog komesara Ujedinjenih nacija za izbjeglice Filipa Grandija u Ukrajini trenutno broj izbjeglih lica prelazi više od milion i pol osoba, što predstavlja jednu od najbrže rastućih izbjegličkih kriza u Evropi od Drugog svjetskog rata. Ministra vanjskih poslova Ukrajine Dmitri Kuleb optužio je pripadnike vojske Ruske Federacije za seksualno nasilje nad ženama u okupiranim gradovima.

„Tijekom godina rada sa ženama koje su preživjele silovanje uvidjeli smo niz problema s kojim se žene suočavaju, te kroz psihosocijalnu podršku i radno okupacionu terapiju smo radili u smjeru premašivanju njihovih traumatičnih iskustva. Većina ne želi o tome javno da govori, pa čak ni najmilijima. Nose se s jakim osjećajem straha za sebe i svoju djecu“, ističu iz Udruženja.

Upravo zbog toga Udruženje posvećuje ovaj 8. mart ženama Ukrajine s ciljem da bude njihov glas, žena koje su izložene gubicima, koje trpe seksualno uznemiravanje, koje u ovim najtežim momentima trebaju podršku svih nas, kako humanitarnu, tako i motivacionu, da osjete da nisu same, da neko misli na njih i govori umjesto njih, govori za njih!

Ljudski životi nemaju cijenu, upotrijebite sva raspoloživa sredstva u svrhu spašavanja nečijeg života, nečijeg djetinjstva. Ne dozvolimo da u 2022. godini svjedočimo brutalnim stradanjima, u vremenu najvećeg tehnološkog i civilizacijskog napretka čovjeka.

Zaustavite stradanja u Ukrajini, zločine, agresiju, ugrožavanje ljudskih sloboda i razaranje ljudskih života.

Udruženje „Medica“ Zenica, 7.3.2022.

Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val održao je akciju čišćenja na lokaciji – Bunski Kanali.  

Ovu akciju članovi Eko HUB-a Blagaj održali su zajedno sa članovima Ekološke udruge Majski Cvijet, Sportsko ribolovno društvo ‘Neretva 1933’,volonterima Omladinskog kluba Novi Val. Prilikom posjete Bunskim Kanalima asocijacije studenata – Prirodno-matematički fakultet  Sarajevo (PMF) su se također priključili lokalnoj inicijativi na Bunskim Kanalima.

U toku ove akcije sakupljeno je ukupno 50 vreća otpada, i očišćeno 850 m² desne obale rijeke Neretve na Bunskim Kanalima, sa ukupno 82 učesnika. Svim učesnicima bila je obezbjeđena hrana, osvježenje kao i oprema za čišćenje od strane organizatora.

„Pozivamo sve građane Grada Mostara, kao i građane na području svih lokalnih zajednica u Bosni Hercegovini, pa i širom planete Zemlje da čuvamo okoliš i budemo odgovorniji prema okolišu kako bi ga zaštitili od daljeg izumiranja i pomogli prirodi da se izbori protiv plastike kao i raznog drugog otpada. Zahvaljujemo se svim građanima koji su učestvovali u akciji čišćenja ovog spomenika prirode.“ – Emina Lulić, Eko HUB Blagaj

Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val Blagaj, pokrenut je u sklopu projekta “Misli o prirodi!” koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.

Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val organizuje akciju čišćenja dana 05.03.2022 (Subota) sa početkom u 10:00h.

Skupljanje učesnika kao i akcija čišćenja će se održati na lokaciji – Bunski Kanali.  

Ovu akciju članovi Eko HUB-a Blagaj održati će zajedno sa članovima ekološke udruge Majski Cvijet, Sportsko ribolovno društvo ‘Neretva 1933’, kao i volonterima Omladinskog kluba Novi Val. Pozivamo sve zainteresovane građane koji žele da doprinesu zaštiti ovog spomenika prirode, na kojem su pronađene velike količine otpada, da podrže ovu akciju čišćenja, uz poštovanje svih epidemioloških mjera.

U slučaju vremenskih nepogoda akcija čišćenja će biti odgođena, gdje će se u dogovoru sa članovima akcije odrediti novi datum. Svi učesnici će dobiti potrebnu opremu za ovu akciju, kao hranu i osvježenje koje je obezbjedio Eko HUB Blagaj i Sportsko ribolovno društvo ‘Neretva 1933’ .

Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val Blagaj, pokrenut je u sklopu projekta “Misli o prirodi!” koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.

Predstavljanje rezultata regionalnog istraživanja o mladim ženama i neplaćenom kućnom radu: “Vratiti svoje vrijeme”

Na koji način je pandemija utjecala na to da inače neplaćeni kućni rad bude dodatno opterećenje za djevojke i žene? Kako su se borile sa novim obavezama i da li su dobile podršku od svojih najbližih? Da li bi ova pandemija mogla da bude tačka preokreta za dosad ustaljene uloge i pravila po kojima kućni rad najčešće obavljaju žene? Šta bi bila konkretna rješenja za koja bi trebalo da se izborimo? Odgovori na ova pitanja nalaze se u regionalnom istraživačkom projektu „Vratiti svoje vrijeme: kampanja za ravnopravne navike u obavljanju kućnog rada među Milenijalkama i Zumerkama zasnovana na istraživanju“. 

Online prezentacija rezultata istraživanja i stripova održat će se u četvrtak, 3.3.2022, s početkom u 18:00 putem Zoom platforme. Događaju se možete pridružitii putem ovog linka.

Tokom 2021 i 2022, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA i Centar za ženske studije Beograd implementirali su istraživački projekt „Vratiti svoje vrijeme: kampanja za ravnopravne navike u obavljanju kućnog rada među Milenijalkama i Zumerkama zasnovana na istraživanju“. Istraživački timovi objavili su rezultate istraživanja u publikaciji, kao i kroz stripove čije su autorice spisateljica Lejla Kalamujić i ilustratorica Danica Jevđović. Istraživanje i stripove pročitajte ovdje.

Odlomak iz stripa „Mia” o mladoj samohranoj majci koja u jeku pandemije pokušava da se izbori sa novim obavezama. Izvor: CRVENA

Prema istraživanju, u kojem je učestvovalo više od 50 mladih žena u dobi od 19 do 34 godine, žene Milenijal i Z generacije u BiH u iznimno velikom broju učestvuju u aktivnostima neplaćenog kućnog rada dok su istovremeno izložene prekarnim uslovima u svakodnevnici koja uključuje pitanja sigurnog života, zaposlenja, i psihičkog zdravlja. Ovo istraživanje je poziv na adresiranje nedostatka institucionalne podrške za mlade žene. 

Odlomak iz stripa „Lana”, o djevojci koja je tokom pandemije počela da živi sa momkom i tako dobila mnogo novih obavezaIstraživačice su također uputile poziv spisateljici Lejli Kalamujić da u suradnji s ilustratoricom Danicom Jevđović pomogne kreativno osmisliti prvi od šest stripova koji na jednostavan način prikazuju različite situacije u kojima su se mlade žene u Bosni i Hercegovini i Srbiji našle tokom pandemije te tako doprinesu znanju o količini neplaćenog kućanskog posla, brige i njege koji one obavljaju. Predmet istraživanja „Vratiti svoje vr(ij)eme” jesu položaj i iskustva mladih žena u kontekstu COVID-19 pandemije u Srbiji i Bosni i Hercegovini, sa željom da se sazna na koje je sve načine pandemija COVID-19 uticala na preraspodelu, kvalitet i kvantitet neplaćenog kućnog rada koji obavljaju žene, starosti od 19 do 34 godine u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Uz pomenute strip epizode, krajnji rezultati istraživanja, kao i komparativna analiza, javno su dostupni u sklopu kampanje koja za cilj ima podizanje društvene svijesti o ovom problemu.  Projekat „Vratiti svoje vr(ij)eme: kampanja za ravnopravne navike u obavljanju kućnog rada među Milenijalkama i Zumerkama zasnovana na istraživanju” realizovan je uz pomoć Balkanski fond za demokratiju Njemačkog Maršalovog fonda SAD (Balkan Trust for Democracy of the German Marshall Fund of the U.S. – BTD) i podršku Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Država (USAID).

Centar za promociju civilnog društva u partnerstvu s OSCE Sekretarijatom je realizovao prvu radionicu o ponovnoj društvenoj upotrebi imovine oduzete iz organizovanog kriminala u Bosni i Hercegovini, u okviru regionalnog OSCE-ovog projekta pod nazivom: Jačanje borbe protiv transnacionalnog organizovanog kriminala u Jugoistočnoj Evropi kroz poboljšanu regionalnu saradnju u zapljeni, konfiskaciji, upravljanju i ponovnoj upotrebi imovine. Projekat obuhvata pristup cjelokupnom ciklusu rješavanja problema oduzete imovine, i podijeljen je u tri područja intervencije: (1) istrage, zapljena imovine i oduzimanje imovine; (2) upravljanje imovinom; (3) ponovna upotreba imovine.

Preko 50 predstavnika/ca OCD iz različith krajeva BIH je prisustvovalo dvodnevnoj radionici u Sarajevu održanoj 23-24.02.2022. godine. Hibridna radionica je omogućila online prisustvo dodatnim učesnicima i izlagačima. Radionica je imala za cilj podizanje svijesti o ponovnoj upotrebi oduzete imovine u BiH, upoznavanje sa načinom oduzimanja nezakonito stečene imovine u BiH i modalitetima korištenja oduzete imovine za javni interes i društvene svrhe te prezentacije dobrih praksi u drugim zemljama.

„Centar za promociju civilnog društva u partnerstvu s OSCE Sekretarijatom je prva organizacija u BiH koja je pokrenula projekat o stvaranju povoljnijeg okruženja za ponovonu društvenu upotrebu oduzete imovine i naš krajnji cilj je da civilno društvo bude to kome će se dati mogućnost i prilika da dobije na korištenje trajno oduzetu imovinu koja je nelegalno stečena kako bi je iskoristili u edukativne, humanitarne, socijalne i druge svrhe”, izjavila je Melika Šahinović, projektna menadžerica CPCD-a.

Predstavljeni su pravni okviri i prakse u oblasti oduzimanja nezakonito stečene imovine u Bosni i Hercegovini (BiH) i modaliteti korištenja oduzete imovine, uloge i rad agencija za upravljanje oduzetom imovinom, prakse poklanjanja oduzete imovine u društvene svrhe, nedostaci u zakonima zbog kojih je dodjela imovine u društvene svrhe i dalje ograničena ali i pravne pretpostavke ponovne upotrebe oduzete imovine za javni interes i društvene svrhe. Predavači i govornici radionice su bili relevantni predstavnici vlasti, javnih i obrazovnih institucija BiH, te predstavnici programa zemalja iz regiona. „Zakon u svojoj primjeni pokazuje svoje manjkavosti i očekujemo konkretne prijedloge za izmjenu zakona i zakonskih akata koje bi Vlada FBIH trebala u narednom periodu donijeti“, izjavila je Edita Kalajdžić, Sekretarka Vlade FBiH.

CPCD u partnerstvu s OSCE-om želi osigurati aktivnu ulogu civilnog sektora u izradi zakonodavnog okvira na ovu temu, kao ključnog aktera u izradi  procesa i mehanizama  za ponovnu upotrebu oduzete imovine za javni interes i društvene svrhe.

„Potrebno je izmijeniti zakon kako bi se omogućila ponovna upotreba oduzetih sredstava u društveno korisne stvari, kako bi i tu dali značaj i podstakli priču da se kriminal ne isplati. Oduzimanje imovinske koristi pribavljana krivičnim djelima ostaje jedan od najvažnijih instrumenata politike za suzbijanje teških oblika kriminaliteta i generalno kriminaliteta u društvu“, poručio je prof. dr. sc. Eldan Mujanović, sa Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA.

Najefikasniji način da se razbije teški i organizovani kriminal je konfiskacija prihoda od kriminalnih aktivnosti, čime se kriminalcima i njihovim mrežama oduzima finansijska moć i narušava osnovna svrha kriminalnih organizacija, odnosno perspektivna finansijska dobit.

„Oduzeta imovina koja je u predmetu postupanja o krivičnom postupku, može se koristiti za različite namjene. Tendencije iz prava EU i dobrih praksi zemalja EU pokazuju da društvena upotreba imovine predstavlja jedan od najboljih modaliteta korištenja takve imovine iz razloga što doprinosi jačanju povjerenje u institucije krivičnog pravosuđa i generalno u sistem državne vlasti“, istakao je Vinko Jakić, direktor Agencije za upravljanje oduzetom imovinom FBIH. Pored prezentacije o pravnim okvirima i praksama oduzimanju imovine i ulozi Agencije za upravljanje oduzetom imovinom u FBIH, svi prisutni su upoznati i sa radom Agencije za upravljanje oduzetom imovinom RS, gdje je Aleksandar Sladojević, načelnik Odjeljenja za upravljanje oduzetom imovinom Agencije u RS predstavio i par slučajeva poklanjanja imovine u socijalne svrhe.

Projekat ima za cilj osnažiti OCD znanjem i vještinama potrebnim za aktivno uključivanje u procese ponovne upotrebe oduzete imovine u društvu (pravilne informiranosti o pravnim okvirima, načinu apliciranja za dodjelu oduzete imovine na korištenje, upravljanje imovinom koja je odobrena OCD, itd). Aktivnosti će biti prilagođene zakonskom okviru u FBiH, RS i Brčko Distriktu.

“Mi iz OSCE Sekretarijata i Misije OSCE-a u BiH smo izuzetno zadovoljni s iskazanim interesom organizacija civilnog društva da prisustvuju i aktivno učestvuju na današnjoj radionici. Uvjereni smo da će ova radionica postići svrhu zbog koje je organizovana, a to je podizanje svijesti o značaju upotrebe imovine, pravosudno oduzete od počinilaca krivičnih djela organizovanog kriminala.”, izjavila je Merima Abdić, pomoćnica projektnog službenika, OSCE Sekretarijata.

“Posebno smo posvećeni jačanju institucionalnih kapaciteta organizacija civilnog društva da budu aktivni nosioci u uspostavljanju mehanizama za ponovnu društvenu upotrebu imovine u socijalne svrhe, posebno za one najranjivije kategorije društva.”, poručila je Irisa Čevra, nacionalna pravna službenica, OSCE Misije u BiH.

Zaključci predstavnika/ca organizacija civilnog društva govore o važnosti saradnje između agencija za upravljanje oduzetom imovinom i organizacija civilnog društva koje trebaju zajedno raditi na izradama prijedloga za promjenu zakona, kao i definisanju adekvatne procedure za dodjelu oduzete imovine na korištenje. Vrlo je važno da se procesi oduzimanja imovine realizuju u okvirnom vremenskom periodu kako vrijednost imovne ne bi znatno opala do okončanja procesa oduzimanja ili do odluke o stavljanju imovine u ponovno korištenje. Javnost treba imati uvid u raspoloživost trajno oduzete imovine koja može biti potencijalna za dodjelu na korištenje u društvene svrhe, dok transparentnost u javnim pozivima, dodjelama imovine i izvještajima o provedbi projekata o korištenju imovine treba biti zagarantirana. Na poslijetku, potrebno je umrežavanje udruženja i fondacija iz BiH kako bi adekvatno iznijele inicijative o važnosti društvene upotrebe oduzete imovine. Dodatni načini osnaživanja organizacija su uspostavljanje edukacija o pisanju projektnih ideja za iskoristivost imovine u društvene svrhe i jačanje saradnje s vodećim organizacijama iz regije koje su pokrenule socijalno poduzetništvo na konfiskovanoj imovini.

Centar za promociju civilnog društva u Bosni i Hercegovini proslavlja 25 godina postojanja, i naša misija svih ovih godina je doprinos jačanju civilnog društva u BiH kroz pružanje podrške razvoju organizacija civilnog društva i njihovoj međusobnoj saradnji i umrežavanju, uspostavljanje okvira za efikasne odnose sa vladinim i privatnim sektorom i razvoj građanskog aktivizma. Upravo ovakvi programi i partnerstvo s međunarodnim organizacijama poput OSCE-a nam daju podršku da naši ciljevi budu postignuti.