Kategorija: Vijesti iz Centra

Vijesti iz Centra za kulturnu i medijsku dekontaminaciju

Bijeli hljeb – nije dobio samo ko nije tražio

U Republici Srpskoj nema jasnih pravila za dodjelu „bijelog hljeba“ pa su ovu naknadu koristili i funkcioneri koji imaju druga primanja.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Željko Mirjanić je prije tri godine završio drugi uzastopni mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS). Tada je počeo primati „bijeli hljeb“, iako ga je na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci čekao posao redovnog profesora. Radni odnos je zamrznuo 2006. godine kada je izabran za poslanika u NSRS-u kao član Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Sekretar Skupštine Marko Aćić kaže da pravo na plaću po prestanku funkcije ne bi trebali imati poslanici koje čeka drugi posao: „Tu nema čak ni rasprave zašto oni nisu trebali dobiti. (…) Za njih nije upitno da li će se vratiti, oni se sigurno vraćaju“.

Ipak, tako nije bilo u slučaju profesora Mirjanića. On je svoju radnu knjižicu vratio na Fakultet tek tri mjeseca nakon isteka drugog mandata, iako Zakon o radu RS-a, u čijoj je izradi i sam učestvovao, predviđa da zamrznut radni odnos može trajati najviše dva mandata. U ta tri mjeseca je iz budžeta dobio skoro 11.000 maraka.

„Bijeli hljeb“ je privilegija koju funkcionerima daje Zakon o radnim odnosima u državnim organima RS-a na period od pola godine, pod uvjetom da se ne vraćaju na funkciju, nemaju penziju ili posao, a prestaje ako se u tom periodu zaposle ili penzionišu.

Institucije u RS-u nikada nisu donijele propise kojima bi detaljno uredile ovo pravo, izbjegle eventualne zloupotrebe i ukinule nepotrebnu potrošnju budžetskog novca.

„U svim situacijama gdje su pravna pravila i odredbe nejasne, nedorečene, neprecizne, po prirodi stvari ostaje dovoljno prostora i za zloupotrebe. Ali ta zloupotreba ne mora biti nezakonitost nego biranje bolje opcije“, objasnila je profesorica Radnog prava sa Sarajevskog univerziteta Jasminka Gradaščević-Sijerčić.

Po završetku mandata 2014. godine pravo na „bijeli hljeb“ su iskoristila 53 funkcionera u NSRS-u, Vijeću naroda i Vladi. Budžet RS-a koštali su skoro 843 hiljade maraka.

Zbog nejasnih pravila novac su dobila i dvojica univerzitetskih profesora, penzioner i sedmero privatnika.

 

Rupa u zakonu za profesora prava

Profesor Željko Mirjanić je zatražio „bijeli hljeb“ nakon što mu građani 2014. godine nisu dali povjerenje za treći uzastopni mandat. Tokom rada u Skupštini Mirjanić nije napuštao posao na Pravnom fakultetu, već je zamrznuo status redovnog profesora i nastavio predavati po ugovoru o dopunskom radu.

Generalni sekretar NSRS-a Aćić kaže da Skupština nije mogla postupiti drugačije nego Mirjaniću dati „bijeli hljeb“, obzirom da on nije aktivirao svoj radni odnos na Fakultetu.

„Ja bih se ogriješio da mu nisam isplatio ta tri mjeseca, jer je on, u smislu Zakona i Odluke, bio lice koje nije imalo regulisan radni odnos, u smislu punog radnog vremena, isplaćivanja plate, poreza i doprinosa na tu platu“.

Mirjanić je u imovinskom kartonu naveo da je 2013. godine od rada na Pravnom fakultetu i angažmana na „Banja Luka Collegeu“, čiji je suvlasnik, prosječno zarađivao oko 4.900 KM. Uz to je imao i redovnu poslaničku plaću od oko 3.600 KM. Danas je dekan Pravnog fakulteta, a novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) je odbio objasniti zašto je tražio „bijeli hljeb“.

Administrativna komisija NSRS-a mu je odobrila „bijeli hljeb“, ne ispitujući zašto se on odmah ne vraća na Fakultet. „Iskreno da Vam kažem, mi smo nastavili praksu od ranije da se taj „bijeli hljeb“ daje svima. (…) Možda tu ima nekog vida kolegijalnosti prema poslanicima od članova Administrativne komisije. Nikad, zaista, u praksi i prije mene, nikad nije odbijen ničiji zahtjev“, kaže predsjednica Komisije, poslanica Demokratskog narodnog saveza (DNS) Spomenka Stevanović.

Komisija je bez ikakve provjere odlučila da „bijeli hljeb“ dobije još 27 bivših poslanika NSRS-a. Devet članova Komisije koju čine poslanici iz vlasti i opozicije su sve zahtjeve odobrili jednoglasno.

Pisanje knjige uz bijeli hljeb

Na sličan način odlučuju i u Vladi RS-a. Bivši ministar prosvjete i kulture Goran Mutabdžija je od januara do jula 2015. godine primao „bijeli hljeb“, dobivši za to vrijeme skoro 20.000 maraka.

Mutabdžija je od 2009. godine predavač na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a 2013. godine je zamrznuo status. Ni on se nije odmah vratio na posao na Fakultet, već je pola godine primao „bijeli hljeb“ i pisao knjigu. Ministarstvo mu je odobrilo plaću po završetku funkcije, iako su znali da Mutabdžija ima posao na fakultetu.

Iz Ministarstva su u dopisu CIN-u objasnili da u to vrijeme nisu imali potvrdu da je Mutabdžija aktivirao radnopravni status ili se zaposlio na drugom mjestu. Bivši ministar je rekao da je samo iskoristio pravo koje mu daje Zakon.

Pravnici sa kojima su novinari CIN-a razgovarali smatraju da radni odnos ne može ostati zamrznut i nakon završetka mandata. „Sve drugo bila bi, po meni, zloupotreba ovlaštenja rektora, dekana i tome slično. Jer, ako ima nekoga kome je javna funkcija prestala, nema potrebe da on prima javna sredstva. On ima svoj radni odnos koji mu se odmah aktivira. Zovem te na posao – ako nećeš da dođeš, dobijaš otkaz“, kaže advokat Miloš Stevanović.

Sekretarijat Ministarstva nije naišao na nepravilnosti u ovom slučaju, a ni na Univerzitetu ne vide problem:

„To je za nas čisto. Zašto su oni njemu dali šest mjeseci, a imao se gdje vratiti, to ja ne znam“, kaže za CIN v.d. rektora Univerziteta Stevo Pašalić.

Bolje plaća nego penzija

Iako u Vijeću naroda RS-a kažu da penzioneri ne mogu dobiti „bijeli hljeb“, novinari CIN-a su otkrili da je delegat Fehret Terzić na ime ove privilegije za šest mjeseci primio skoro 17.500 KM.

„Ovo je jedna klasična pravna praznina u Zakonu koja se mogla tumačiti i ovako i onako jer nigdje striktno nije pisalo da oni koji su ranije stekli (op.a. penziju) ne mogu da primaju i nemaju pravo na ‘bijeli hljeb'“, kaže rukovoditeljica Odsjeka za zakonodavno-pravne poslove Sanela Kovačević.

Dok je primao „bijeli hljeb“, Terzić je imao pravo na penzije i u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) i u Hrvatskoj. Novinarima CIN-a je rekao da je rješenja o prekidu primanja obje penzije poslao službi Vijeća i da nije znao da nema pravo na naknadu ako ima zamrznutu penziju: „Nisam znao nit’ mi je ko rekao. Sve papire koje su tražili od mene, ja sam im dostavio“.

U Vijeću kažu da imaju rješenje o Terzićevom pravu na penziju u FBiH, ali generalni sekretar Dragoljub Reljić nije znao objasniti zašto je Vijeće odlučilo protivno Zakonu: „Ne mogu nikako da vidim pravni osnov na osnovu čega je penzioneru dato pravo na ‘bijeli hljeb'“.

Da je Terzić umjesto „bijelog hljeba“ primao penziju, mjesečno bi dobijao oko 480 KM, umjesto skoro 2.898 KM.

Nakon razgovora sa novinarima CIN-a Predsjedništvo Vijeća naroda RS-a je odlučilo da promijeni proceduru dodjele „bijelog hljeba“. Od sada će delegati, kao i poslanici u NSRS-u, pisati Administrativnoj komisiji zahtjev za dodjelu uz koji će priložiti i izjavu o svom radnom statusu. „Mi ćemo kao institucija biti pokriveni da nismo mi samostalno i bez ikakve druge neke provjere njima omogućili ostvarivanje tog prava“, objasnila je Kovačević.

Hiljade maraka iz budžeta za privatnike

Administrativne službe u institucijama ne provjeravaju da li kandidati za „bijeli hljeb“ imaju druge izvore prihoda, sem ako to nije stalni posao u javnom sektoru u Republici Srpskoj.

„Da li je on zloupotrijebio period primanja ‘bijelog hljeba’ pa radio u nekoj privatnoj firmi na osnovu ugovora o djelu ili ugovora o dopunskom radu pa na osnovu toga primao i više, mi ne znamo. Nije nam ta informacija dostupna niti je relevantna za nas“, objašnjava za CIN generalni sekretar NSRS-a Marko Aćić.

Ovakav način rada omogućio je da „bijeli hljeb“ na račun budžeta dobije i sedam privatnika.

Bivši poslanik iz SNSD-a Goran Mitrović, Rankica Panić iz DNS-a i Dragutin Škrebić iz Narodne demokratske stranke (NDS) vlasnici su privatnih preduzeća i važe za uspješne biznismene.

Svi su tokom mandata i primanja „bijelog hljeba“ direktorske pozicije u firmama ustupili članovima svojih porodica. Međutim, i dalje su bili vlasnici firmi i njihovog kapitala. Na taj način su izbjegli eventualni sukob interesa.

Škrebić je vlasnik firme „Škrebić Company“ koja u Tesliću proizvodi obuću. „Bijeli hljeb“ je uzimao dva puta – 2006. i 2014. godine. Posljednji put je iz budžeta dobio skoro 17 i po hiljada maraka.

Na početku drugog poslaničkog mandata 2010. godine poziciju direktora je prepustio supruzi. U 2015. godini, kada je Škrebić primao „bijeli hljeb“, njegova firma je imala dobit od skoro milion maraka. U imovinskom kartonu na kraju 2014. godine je napisao da preduzeće vrijedi 2,83 miliona maraka.

Škrebić kaže da mu taj novac nije potreban, ali ga je uzeo jer mu to Zakon omogućava. Uzeo bi ga ponovo, ako mu Zakon dozvoli.

„Državi plaćam poreze i doprinose. Iz tih poreza i doprinosa je taj ‘bijeli hljeb’. Ja sam taj ‘bijeli hljeb’ zaradio za razliku od nekih drugih koji nisu. I tu je i zakonski i moralno čisto kao suza.“

Isto misli i bivša poslanica Rankica Panić, vlasnica firme „Premier“ iz Doboja. Nju je na direktorskoj poziciji u „Premieru“ zamijenio suprug malo prije nego će ona preuzeti mandat u NSRS-u. Panić je 2010. godine u imovinskom kartonu napisala da firma vrijedi pola miliona maraka, dok ju je na kraju mandata procijenila duplo vrednijom. Dok je Panić bila poslanica, njena firma je sa javnim preduzećima sklopila poslove vrijedne najmanje 1,22 miliona KM.

Konkurs za UWC stipendije 2018/2019.

UWC Nacionalni komitet BiH raspisuje konkurs za dodjelu stipendija za pohađanje Koledža ujedinjenog svijeta (United World Colleges-UWC). Konkurs je namijenjen učenicima drugih razreda četverogodišnjih srednjih škola u BiH, a dodijelit će se ukupno 28 stipendija. Puna stipendija pokriva troškove dvogodišnjeg školovanja prema programu Međunarodne mature (International Baccalaureate Diploma Programme, IB DP) uključujući troškove smještaja, prehrane, udžbenika i školskog pribora.

Aplikacije se primaju do 9. februara 2018.

Nakon provedene selekcije najuspješnijim kandidatima će biti dodijeljene 22 stipendije za pohađanje UWC Mostar, te po jedna stipendija za UWC Robert Bosch (Njemačka), UWC Adriatic (Italija), UWC Red Cross Nordic (Norveška), UWC USA (Sjedinjene Američke Države), te po jedna parcijalna stipendija za UWC Li Po Chun (Hong Kong) i UWC Costa Rica (Kostarika).

UWC traži učenike koji su društveno zreli i moralno odgovorni, a pogodan kandidat je učenik koji u školi postiže uspjeh i ima široko polje vannastavnih interesa. Bitne osobine uključuju sposobnost tolerancije prema drugačijim mišljenjima i stavovima, a iskustvo je pokazalo da su tokom selekcije najuspješniji oni učenici koji dolaze s jasnom slikom o ciljevima UWC pokreta i jakim ličnim motivom da im doprinesu.

Nakon sticanja IB DP diplome, učenicima UWC koledža nudi se široki spektar stipendija za univerzitete u inostranstvu, a tokom školovanja osigurano im je i   univerzitetsko savjetovanje.

 

           Za sve detaljne informacije i aplikacije posjetite www.uwcmostar.ba

 

Delegat pravdao troškove lažnim podacima

Jasenko Tufekčić je od Doma naroda PFBiH naplaćivao gorivo i dnevnice za dolazak u Sarajevo, upisujući u putne naloge netačne podatke.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Jasenko Tufekčić obično dvaput nedjeljno putuje automobilom iz Livna u Sarajevo i nazad. On je delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (PFBiH) koji mu plaća troškove putovanja i dnevnice. Tufekčić je za dvije godine naplatio najmanje 28.000 maraka na osnovu 164 putna naloga. Njegove kolege su u istom periodu zajedno imale duplo manje putnih troškova.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je otkrio da je Tufekčić u Sarajevo dolazio autom Stranke demokratske akcije (SDA), dok je u putne naloge upisivao da koristi osobni automobil. Od Doma naroda je dobijao novac za gorivo i dnevnice za putovanje u Sarajevo, ali neki dokumenti pokazuju da je istovremeno bio i u Tomislavgradu.

Tufekčić je u 2015. i 2016. godini imao zakazane obaveze tokom 89 dana. Radi se o sjednicama Doma, kolegija i komisija te događajima koje su organizovale druge institucije. Međutim, on je podnio skoro dvostruko više putnih naloga. Pritom uglavnom nije upisivao precizne razloge dolaska u Sarajevo, već je navodio da dolazi zbog „obavljanja redovnih djelatnosti“.

„Najveći broj puta je dolazio tako kad nema ni kolegija, ni kluba, ni radnog tijela“, rekao je za CIN sekretar Doma naroda PFBiH Izmir Hadžiavdić.

Nakon što su uočene nepravilnosti u njegovim putnim nalozima, Administrativna služba je Tufekčiću prestala isplaćivati naknade za putovanja.

„Pa, to je van pameti. Ja sam čovjek koji je sto godina po parlamentima, znači, prije svega vodim računa o sebi da nekim svojim potezom ne bih napravio nešto loše“, rekao je Tufekčić u telefonskom razgovoru sa novinarima. Kasnije je odbio govoriti za CIN.

Zvaničnici visokog morala

Tufekčić je član Općinskog i Kantonalnog odbora (KO) SDA u Livnu. Po zanimanju je diplomirani pravnik, a radio je kao pravni referent, općinski sudija za prekršaje, direktor Imovinskopravne službe i kantonalni ministar.

Od 2001. godine je profesionalni zastupnik u Skupštini Kantona 10, a godinu dana kasnije je delegiran iz reda bošnjačkog naroda u Dom naroda PFBiH. Na tim mjestima je i danas.

Od Livna do Sarajeva Tufekčić pređe oko 210 kilometara. Na posao ga stranačkim autom vozi Ernad Bajrić kojeg angažuje KOSDA Livno. Predsjednik Odbora Sead Hadžijahić kaže da Tufekčiću Stranka ne plaća gorivo i dnevnice za putovanje u glavni grad.

Hadžijahić, također, kaže da automobil Kantonalnog odbora o svom trošku koriste svi iz Livna koji rade u „bošnjačkim institucijama“, pa tako i Tufekčić.

„Zaista nisam mogao ni da naslutim da se nešto tako može dogoditi, iskreno. Ovo je već malo (…) ne znam šta bih Vam rekao“, kaže Hadžijahić.

Kada dođe u Sarajevo, Tufekčić popuni nalog koji njegova sekretarica u roku od sedam dana treba odnijeti nadležnoj službi na potpis. Nakon toga slijede obračun i isplata. Iz Administrativne službe su za CIN rekli da je nemoguće provjeravati da li su delegati u nalog unijeli tačne podatke, jer smatraju da su to zvaničnici visokog morala.

Tufekčić je u naloge uvijek upisivao da dolazi svojim automobilom, upisujući pritom dva registarska broja. Novinari CIN-a su otkrili da barem jedan nije pripadao automobilu kojim je dolazio.

Prvih sedam mjeseci 2015. godine Tufekčić je u nalozima tvrdio da u Sarajevo dolazi svojim Fordom, registarskih oznaka 209-J-309.

Novinari CIN-a su otkrili da je vlasnik automobila ovih registarskih oznaka Slobodan Marjanović iz Bosanskog Šamca te da je riječ, ustvari, o Opel Omegi, kupljenoj u inostranstvu prije 19 godina: „Jest, moje tablice, to se može provjeriti u SUP-u. Baš sam prije mjesec-dva dana registrovao ponovo. Iste tablice, nikad nisam mijenjao. Uvezao iz Švajcarske, prvi sam vlasnik“, kaže Marjanović.

Narednih godinu i po dana Tufekčić je u naloge upisivao drugi automobil – Passat, registarskih oznaka 201-J-306. Prema informacijama nadležnih službi, automobil tih registarskih oznaka trenutno ne postoji u evidenciji.

Istovremeno u dva grada

Tufekčić je jedan od peterice delegata Federalnog doma naroda koji su 2015. i 2016. godine imali pravo na dnevnice i naknadu troškova prevoza do Sarajeva i natrag kući. Delegatima se, prema Odluci Administrativne komisije, priznaje isplata troškova za dolazak na sjednice Doma, komisija i odbora. Odlukom je regulisano da se novac isplaćuje na osnovu razdaljine, odnosno 20 posto cijene goriva po pređenom kilometru.

Takvo pravilo je omogućilo Tufekčiću da svaki put kada putuje do Doma naroda u Sarajevo dobije između 146 KM i 193 KM naknade u koju je uračunat trošak goriva i dnevnica. Visina naknade za gorivo zavisi od cijene litre goriva, dok dnevnica iznosi 25 KM.

On je trebao biti na sjednicama: Doma naroda, kolegija, kluba naroda i komisija Federalnog parlamenta. Slične obaveze su imali i delegati Rasim Dostović (SDA) iz Banovića i Mostarac Aner Žuljević (SDPBiH). Njih dvojica su u 2016. godini zajedno imali 50 putnih naloga, a Tufekčić 89.

Dostović i Žuljević kažu za CIN da su redovno dolazili na radne obaveze u Sarajevo. U nalozima su detaljno opisivali razloge dolaska. Žuljević kaže da mu nije jasno kako je Tufekčić imao toliko naloga jer su imali skoro iste obaveze: „Pogotovo kad uzmeš kako je ovaj dom radio u ovom mandatu, onda to posebnu težinu ima – da je više ne radio, nego radio“.

Dostović kaže da u nalogu mora biti naveden razlog dolaska u Sarajevo: „Pa, bogami, mene su kontrolisali kad god u nalogu ne popunim nešto“.

Među nalozima koje je Tufekčić dostavio Parlamentu FBiH nalaze se i dva na kojima su upisani 31. august 2015. i 16. novembar 2016. godine. U nalozima piše da je na putu za Sarajevo bio od šest ujutro do osam navečer zbog „obavljanja redovnih djelatnosti“. Iako u Parlamentu ta dva dana nije bilo zasjedanja, Tufekčić je dobio 331 KM. Uz to, prema evidencijama koje je CIN dobio od Skupštine u Tomislavgradu, Tufekčić je ta dva dana bio na sjednicama Administrativno-pravne komisije.

„Ako bi se dogodilo da je na neki način fiktivan bio putni nalog, logično je da bi tu štetu Parlamentu morao nadoknaditi, odnosno da bi morao vratiti taj novac“, kaže sekretar Doma naroda Hadžiavdić.

Tufekčić u Federalnom parlamentu ima pravo i na naknadu za rad u komisijama, od čega je tokom 2015. i 2016. godine zaradio 4.200 KM.

Istovremeno, on u Skupštini kantona prima plaću i ostale naknade kao profesionalni zastupnik. Ova institucija nije CIN-u dostavila podatke o njegovim primanjima.

Uposlenici Administrativne službe Doma naroda su u decembru 2016. godine primijetili da Tufekčić u Sarajevo ne dolazi vlastitim autom, kao što to navodi u putnim nalozima. Zato ga je sekretar Doma naroda upozorio. „Rekao sam mu da mu nijedan više putni nalog neću realizirati i izvršiti isplatu“, kaže Hadžiavdić koji je o tome obavijestio i predsjednika KOSDA Livno.

„Kad je došao dopis, mislio sam da je to nešto malo, neka sitnica, nešto što nije uredu. On je rekao da će se riješiti, ali ovo je već otišlo dalje“, kaže predsjednik KOSDA Hadžijahić. On je o ovome obavijestio vrh Stranke gdje mu je rečeno da to sam riješi sa Tufekčićem.

Nakon što mu je Dom naroda prestao isplaćivati novac za putovanja, Tufekčić je, prema informacijama iz ove institucije, dostavio još tridesetak putnih naloga. Nijedan nije isplaćen.