Fondacija CURE, aktivističko feministička organizacija sa posebnim zanimanjem prati trenutna dešavanja u vezi sa ostvarivanjem osnovnih ženskih prava, posebno prava porodilja u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Pored diskusije o porodiljama u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, koja je otišla u smjeru sramotne javne analize ličnih i privatnih životnih stilova pojedinih zastupnica, umjesto što se bavi konkretnim problemima sa kojim se građanke svakodnevno susreću, zapanjene smo diskursom kojeg predstavnice parlamentarnih političkih stranaka zauzimaju kod zalaganja za konačna sistematska rješenja dugogodišnje diskriminacije i kršenja osnovnih ženskih prava u Bosni i Hercegovini. A u ovom konkretnom slučaju jedne od najranjivijih kategorija, nezaposlenih porodilja u FBiH.
Opće priznato je da ženska prava nisu na tapeti ni drugorazrednih političkih pregovora. Ni ovih savremenih ni onih od prije 24. godine kad se Dejton spominjao. Nema nas ni u Ustavu – a da nas ima ovdje i sada pokazujemo kroz mnogobrojne aktivnosti (od promjene zakona do direktne podrške u sigurnim kućama).
Ako se sjećate, ni u Reformskoj agendi žene nisu bile spomenute niti jednom riječju. Javna je tajna da se mladim ženama „pod nos“ stavlja bjanko pismo otkaza, jer ipak – ko će poplaćati silne porodiljske naknade po važećim zakonskim propisima. Ako i dođete do faze da se odlučite za dijete.
Još uvijek mislimo na izjavu aktivistkinje za medicinsku potpomognutu oplodnju koja je za vrijeme uvodnog govora na Tematskoj sjednici o roditeljstvu Komisije za ravnopravnost spolova Parlamentarne skupštine BiH 6.03.2017.g. izjavila „Primjera radi napomenuti ću da sam sama prošla kroz 10 postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje od čega 5 inseminacija i 5 postupaka IVF. Iz mog tijela je izvađeno 65 jajnih ćelija za samo jednu trudnoću. Moja sreća je što je sedmogodišnji proces liječenja završio blizanačkom trudnoćom, te sam danas ponosna majka dva troipolgodišnja dječaka od čega onaj minut stariji blizanac pripada mužu i meni, a onog mlađeg još uvijek nismo otplatili.“
Iz navedenog možemo zaključiti da zapravo građanke ove države trebaju same preuzeti ulogu države, jer dok se problemi s kojima se žene suočavaju u ovom društvu odvijaju i svakodnevno nagomilavaju, mi svjedočimo prepirkama zastupnica na ličnom nivou bez iskazane volje za riješavanjem problema.
Očigledno je da rješavanje problema nezaposlenih porodilja nije od interesa vladajućim političkim garniturama.
Također, postavljamo i legitimno pitanje da li su pojedine zastupnice u Parlamentu Federacije preuzele isprobani model ponašanja i uvreda od strane svojih stranačkih kolega?
Da li je zastupnicama u Federalnom parlamentu važnije biti poslušnica političke partije koju prestavljaju ili raditi dobrobit svih građana i građanki bh društva.
Pitanje porodiljskih naknada u Federaciji BiH nije samo žensko pitanje, ovo je pitanje za sve dobronamjerne osobe, bez obzira na spol. Ako se vrijednost žena u ovom društvu, a samim tim i građanki sa pravom glasa mjeri brojem ostvarenog biološkog potomstva, onda mi sa pravom postavljamo pitanje – šta je građanka sa pravom glasa parlamentarnim strankama u Bosni i Hercegovini? Jedinka za plaćanje poreza i reprodukciju bez prava glasa?
Zanimljivo je ovih dana i zainteresovanost Federalne vlade da uzme u razmatranje prijedlog za porodiljske naknade iz jula 2018. g, isti onaj koji nisu željeli prosle godine razmatrati. Tim prijedlogom bi se naknade nezaposlenim porodiljama prebacile na isplaćivanje kantonalnom nivou, što ne samo da nije dobar prijedlog, ni tada ni danas, a sada Vladi FBiH najednom odgovara.
Zašto ? Zato što ponovo žele samo zamazati oči građanima/kama.
Ali i građanke žele da se njihov glas čuje, iako i pored toga kada promogovorimo, i pri tome imamo šta da kažemo, odmah nam mjere dužinu suknje, dubinu dekoltea, i razmatraju da li je mahrama na našim glavama izraz slobodnog opredjeljenja ili nametnuta norma ponašanja. A naše riječi zanemaruju, čak i u onim rijetkim prilikama kada možemo iznijeti svoje mišljenje. Posebno ako smo, pri tome, i jedna od društveno ranjivih i marginaliziranih kategorija. A tu su mnoge one od nas koje čine 51% stanovništa Bosne i Hercegovine – od roditeljki djece sa invaliditetom, do žena sa invaliditetom, od žena treće dobi do samostalnih roditeljki, od preživjelih ratnog i porodičnog nasilja do djece rođene zbog rata, od seksualnih manjina do nacionalnih manjina – sjetite se nas samo onda kada treba putovati po bjelosvjetskim metropolama na račun naših poreza.
Bez da ste nas i pitale/i šta o tome imamo da kažemo.
