lgbti.ba: Dolazimo u Sarajevo u ime solidarnosti i jedinstva

Piše: Mirza Halilčević

Bosna i Hercegovina će ove godine, zajedno sa Sjevernom Makedonijom (čija se prva povorka desila u subotu, 29. juna), prvi put organizirati povorku ponosa, čime će se i zvanično pridružiti zemljama regiona gdje se povorke ponosa godinama održavaju. Zagrebačka povorka ponosa ove godine proslavila je i svoje punoljetstvo, te je, uz beogradsku, svakako jedna od najstarijih u našoj regiji.

Pozitivne prakse rada i procesi učenja predstavljaju aktivistički kapital koji je nastao zajedničkim radom i saradnjom. Iako u zemljama regiona postoje značajne razlike koje se odnose na kvalitet i uslove života LGBTI osoba, neke stvari su također i vrlo slične. Bosna i Hercegovina  je prema tome mnogo bliža Srbiji, Crnoj Gori ili Makedoniji, nego Holandiji, Švedskoj ili Finskoj, kako u odnosu na standard života LGBTI osoba, tako i kulturološki. Ovo, ipak, ne znači da bh. LGBTI pokret ne treba da uči i prati procese svih drugih zemalja svijeta, pa i onih značajno razvijenijih, nego da je bitno moći se pozicionirati u odnosu na širu perspektivu i standard. Organizatori/ce beogradske povorke sličnog su mišljenja.

“Zemlje bivše SFRJ imaju sličan mentalitet, samim tim se i zajednica susreće sa sličnim izazovima. Ovo nam pomaže da predvidimo potencijalne probleme, ali i da lakše rešavamo postojeće. Sa druge strane, solidarnost i podrška su važni i umeju da puno znače, jer aktivizam nije uvek tako lagan i lep posao kao što se to čini. Beograd prajd će, naravno, biti uz Sarajevo 8. septembra da zajedno osvojimo to novo parče prostora. Bićemo tu da podržimo naše prijatelje/ice, saborkinje/ce, ali i da pošaljemo poruku solidarnosti i jedinstva”, poručili su iz Beograda.

Kao što je i ranije navedeno, Sjeverna Makedonija je ove godine prvi put organizirala povorku ponosa u Skopju, koja je uspješno i bez incidenata održana 29. juna. Organizatori/ce ove povorke otkrivaju kako im je saradnja sa organizatorima/cama regionalnih povorki bila izuzetno važna, te kako su naučili mnogo radeći zajedno. Antonio Mihajlov, jedan od organizatora, kaže: “Mislim da je sama činjenica da smo mogli uspostaviti dobru regionalnu saradnju u okviru Balkan Pride inicijative, kao i van nje, dokaz da se oslanjamo i učimo iz iskustava organiziranja ovakvih događaja u regionu, naročito od Solun Pridea i Beograd Pridea, koji su nama najbliži i po kulturnim specifičnostima i po geografskoj udaljenosti. Saradnja je bitna jer su problemi i potrebe LGBTI zajednice svih ovih balkanskih zemalja, uključujući i Bugarsku, Grčku i Rumuniju, slični, i solidarnost i međusobna pomoć su logični koraci koje treba napraviti. Parada ponosa u Solunu je dosad bila i jedina parada koja je koristila makedonski jezik u svojoj promotivnoj kampanji da bi privukla LGBTI ljude i saveznike, tako da se naše iskustvo organiziranja prve parade ponosa u Skoplju nadovezuje na tu već postojeću saradnju”.

Mihajlov je dodao da dolazi u Sarajevo 8. septembra, da bi se pridružio porukama solidarnosti i ukazao na važnost prevazilaženja administrativnih granica. ”Naravno da ćemo doći – kao i kolege i kolegice iz ostalih prajd organizacija iz regiona. U kontekstima poput balkanskih, gdje politički i javni diskurs često sadrže nacionalističke, isključujuće i diskriminirajuće retorike, dobro je pokazati model saradnje i partnerstva unatoč, etničkim linijama identifikacije. U tome leži i poruka koja želimo poslati regionu iz Sarajeva!”

Saradnja regionalnih organizatora/ica povorki ponosa zaista ima izuzetan potencijal da postane, kako to Mihajlov objašnjava, model partnerstva država Balkana. Poruke koje se šalju putem ovakvog skupa, koji će pohoditi brojni/e građani/ke regiona, zaista prerastaju izolovane zahtjeve LGBTI osoba i čine ovaj skup ozbiljnim političkim protestom. Ovakvom strategijom direktno se utječe i na građenje općeg imidža LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini, pa i u regionu, što je, zbog postojane homofobije, izuzetno bitno.

Organizatori povorke ponosa u Prištini nisu krili svoju sreću ni rekacije na najavu prve Bh. povorke ponosa. Kako navode iz Centra za jednakost i slobodu – CEL Kosovo, sa velikim uzbuđenjem dolaze u Sarajevo, i to ne samo organizatori kosovske povorke, nego i mnogi drugi aktivisti/kinje koji/e posjećuju ovaj centar. Oni dodaju kako svim LGBTI osobama u Bosni i Hercegovini žele da imaju slobodu koju zaslužuju, te se nadaju da će se, uslijed vidljivosti povorke ponosa, borbi za LGBT prava pridružiti i mnogi drugi. Na pitanje o važnosti regionalne saradnje oni navode: “Za nas je izuzetno važna spona sa regionom. Stvaranjem konekcija sa državama regiona se direktno pomaže i širenju znanja i iskustva, ali ono što je možda i najvažnije – tako se ujedinjujemo. Mi vjerujemo da, bez obzira što nekad imamo različite situacije, imamo istu borbu. Stvaranjem odnosa sa organizatorima/cama iz regiona je također dobro i za LGBTI osobe na Kosovu, te za njihovo širenje poznanstava i sistema podrške. Uz sve ovo, mislimo i da mnogi/e aktivisti/kinje kontinuirano inspirišu jedni druge, što zapravo daje dodatnu snagu za LGBTI pokret.”

Regionalna saradnja ne mora isključivo biti vezana za razmjenu iskustava pri organiziranju povorke ponosa. Ovakav vid odnosa dobrodošao je i prilikom sprovođenja drugih oblika aktivnosti koje se odnose na unapređenje standarda života LGBTI osoba. Priroda ovakvih odnosa također ne mora uvijek biti profesionalne prirode. Jednako je važan i susret LGBTI osoba iz različitih sredina regiona, te podrška koja se uspostavlja tim putem.

Iz Zagreb Pridea objašnjavaju kako ovakve saradnje postoje zapravo još od samih začetaka LGBTI pokreta u regiji, te kako se još od 2000-tih djeluje solidarno pri organizovanju Povorke ponosa LGBTIQ osoba i obitelji, kao i u vezi edukacijskih, istraživačkih i zagovaračkih aktivnosti. “S obzirom na različite stadije u kojima se nalaze zajednica, pokret, pa i povorke diljem zemalja regije, suradnja između organizatora/ica uvelike doprinosi i osnaživanju zajednice, jer to pokazuje da se ne radi o partikularnom pitanju određene države ili grada, već nečega što se tiče svih nas. Dok je zagrebačka Povorka ponosa mjesto gdje zajednica može koračati s većim osjećajem sigurnosti i opuštenosti, u većini drugih gradova u regiji to je još uvijek nemoguće. Povorke ponosa mijenjaju društvo, što je najvidljivije ako usporedimo zagrebačku Povorku 2002. i 2019. godine, a za to je iznimno važan kontinuitet njihovih održavanja”, navode iz Zagreb Pridea, dodajući kako od početka 2000-tih dolaze u BiH i podržavaju različite aktivnosti LGBTI organizacija. “Iznimno nam je drago i ponosne smo što se Sarajevo priključuje gradovima u regiji koji kroz povorku ponosa pokazuju da može drukčije, ravnopravnije i solidarnije, a da u našim društvima ima mjesta za sve ponosne i hrabre ljude – bez obzira na pozadinu, privilegije i iskustva. Zagreb Pride će i na Bh. povorci ponosa ponovno poručiti kako mi lezbijke, gejevi, biseksualne, trans, inter i kvir osobe, u povorkama ponosa ne marširamo samo za svoja prava. Mi to uvijek činimo za prava svih potlačenih.”

Države i gradovi navedeni u ovom tekstu samo su dio mreže podrške i solidarnosti koja postoji između aktivista/ica i LGBTI osoba regiona. Sa sigurnošću se može kazati kako ovom spisku pripadaju i Crna Gora, kao i Albanija, čiji će aktivisti/ice također pohoditi ovogodišnju prvu Bh. povorku ponosa. U ovakvom sastavu i sa ovakvom podrškom, Sarajevo će 8. septembra sigurno biti centar regiona.

Ovaj tekst je objavljen uz podršku Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID). Stavovi izneseni u ovom tekstu ne odražavaju nužno stav Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID) niti Vlade SAD-a, već isključivo autora/ice.

 

Počela video kampanja podrške Bh. povorci ponosa

Ove godine se obilježava pedeseta godišnjica od organizovanja prve povorke ponosa u svijetu. 28. juna 1969. godine u New Yorku, LGBTIQ osobe pružile su otpor svakodnevnoj represiji. Izašle su na ulicu i suprotstavile se nasilju i omalovažavanju, zahtijevajući poštivanje svojih ljudskih prava. U proteklih pedeset godina, ovaj protest se pretvorio u globalni pokret za zaštitu ljudskih prava LGBTIQ osoba, pokret koji već više od deceniju i po postoji i u Bosni i Hercegovini. Od ove godine, dio tog pokreta je i Bh. povorka ponosa.

Upravo na ovaj datum, 28. juna u Sarajevu na press konferenciji je predstavljena video kampanja podrške u kojoj učestvuje više od 25 javnih ličnosti iz estradnog, pozorišnog, filmskog, književnog, akademskog i medijskog života koje imaju i osjećaju društvenu odgovornost da beskompromisno podrže i šetaju na prvoj Bh. povorci ponosa.

Kampanja se sastoji iz pojedinačnih poruka podrške, te grupnih poruka kroz koje vas pozivaju da i vi podržite povorku i šetate sa nama.

Ponavljamo i ponavljat ćemo da nam je podrška potrebna i jako važna.

Iza nas je više od dva mjeseca otkako je najavljeno održavanje prve Bosanskohercegovačke povorka ponosa. Ovaj period učinio je vidljivim ono o čemu LGBTIQ aktivisti/kinje govore i na šta skreću pažnju više od deceniju. Mi, lezbejke, gej muškarci, biseksualne, transrodne, interspolne i queer osobe u Bosni i Hercegovini, se svakodnevno suočavamo sa nasiljem, pozivanjem na izolaciju i protjerivanje, zastrašivanjem i oduzimanjem slobode u javnom i privatnom prostoru.

Organizacioni odbor prve Bh. povorke ponosa više od godinu dana priprema povorku i radi na tome da se ona održi na najbolji i najsigurniji način. Cilj povorke ponosa jeste bolji i slobodniji život LGBTIQ osoba u cijeloj Bosni i Hercegovini. Da bi život LGBTIQ osoba bio siguran i dostojanstven potrebno je da se cjelokupno društvo uključi u borbu protiv nasilja i diskriminacije, te protiv ograničavanja i oduzimanja slobode. Povorka ponosa može, i uz pomoć podrške šire zajednice hoće napraviti promjenu.

Ovim putem pozivamo sve ostale osobe iz javnog i političkog života, kao i sve građane/ke da se pridruže kampanji tako što će u narednom periodu snimiti video podrške i poslati ga na info@povorkaponosa.ba.

Kampanju ćete moći pratiti na web stranici povorkaponosa.ba, te na društvenim stranicama Bh. povorke ponosa: FacebookInstagramTwitter i Youtube.

Govor mržnje: Uvretira za zločin iz mržnje

Piše: Hilma Unkić

Govor mržnje ispoljen u komentarima, nije rijetka pojava u bh. online medijskom prostoru, ali redakcije često ne pronalaze adekvatan način da se nose s ovim problemom. Širenje mržnje i netrpeljivosti na ovaj način, nažalost, ne ostaje uvijek samo problem virtualne zajednice jer ovakav javni diskurs može da dovede i do stvarnih napada usmjerenih ka zajednici koja je izložena govoru mržnje.

Borba protiv javne komunikacije ispunjene mržnjom prema pripadnicima određenih zajednica, ujedno predstavlja i borbu protiv zločina iz mržnje. Govor mržnje se često upravo i definiše kao govor koji može u svojoj konačnici dovesti do nasilja uzrokovanog mržnjom prema drugačijem. U bh. medijskom prostoru, teško je naći komentare na neki članak na društvenim mrežama koji je okupio više ljudi, a da nema onih koji vrijeđaju i koriste govor mržnje, smatra Elvira Jukić Mujkić, urednica portala Media.ba.

“Toksične komentare najčešće ćemo naći kod tema vezanih za etno-nacionalne identitete, politiku i historijske događaje, ali nažalost vidjet ćete ih i ispod članaka o sportu, pa u nekim slučajevima – zavisno od komentatora – i nasumično kod raznih tekstova bilo da se radi o kriminalu, zabavi ili ekonomiji, možete vidjeti psovke, tzv. prebrojavanje krvnih zrnaca i vrijeđanje na osnovu identiteta i opredjeljenja.”

Učestala izloženost takvim komentarima, posebno kada je riječ o osjetljivim grupama može se odraziti i na veći stepen netrpeljivosti i eventualnih napada na pripadnike ovih skupina u stvarnom okruženju, jer zajednica mnogo utječe na nas, smatra Jukić Mujkić. Ako ste mlada osoba koja i dalje formira svoje stavove – onda je to posebno opasno.

“Nepravda ili strah od drugačijeg koji su ugrađeni nekome u okruženju iz kojeg dolazi i ako ih onda podgrije mržnjom koju vidi na internetu, može da rezultuje stvarnim napadima, verbalnim i fizičkim. Mržnja prema manjinama koju neko osjeća, nakon što u online prostoru vidi da postoje i mnogi drugi koji je dijele, nekoga može navesti na utisak da je društveno poželjna i dozvoljena i to toj osobi može dati krila da tu mržnju ispolji i uživo”, objašnjava Jukić Mujkić.

Da govor mržnje u javnom prostoru može utjecati na ljudsko ponašanje, smatraju i iz projekta „Dangerous Speech“ posvećenog analizi i borbi protiv problematičnog javnog govora. Susan Benesch, osnivačica i direktorica projekta, navodi slikovit primjer.

„Nedavni primjer iz SAD-a je Robert Bowers – čovjek koji je izvršio napad u sinagogi u Pittsburghu, u Pennsylvaniji prošle godine i ubio 11 osoba. On je bio aktivan na web stranici koja se zove Gab, poznatoj po svom ultradesničarskom sadržaju, na kojoj je redovno čitao teorije zavjere o tome kako Jevreji financiraju masovne imigracije u SAD, uključujući i [migracije] muslimana, kako bi zamijenili bijelce, i on je direktno naveo ove teorije kao njegovu motivaciju, u postu na web stranici, noć prije napada.“

Ipak, teško je reći da govor mržnje sam po sebi može uzrokovati nasilje, jer postoje mnogi dodatni faktori koji utječu na ljudsko ponašanje. Upravo zbog toga, projekat „Dangerous Speech“ uvodi pojam „opasan govor“ kojim se zamjenjuje govor mržnje.

„Opasan govor je svaki oblik izražavanja koji može povećati rizik da publika odobri ili učestvuje u nasilju prema članovima druge grupe. Važno je reći da se ovo ne odnosi samo na sam govor, nego i na četiri faktora: govornik, publika, historijski i socijalni kontekst, i medij.“

Da li je borba moguća?

 Početkom aprila, portal Klix.ba objavio je kako je njihova saradnja sa državnim institucijama i internet provajderima rezultirala hapšenjem tri osobe koje su pisale poruke govora mržnje u komentarima na ovom portalu, na kojem se dnevno objavi i do 10 hiljada komentara. Iako korisnici prilikom registracije prihvataju pravila o pisanju komentara, mnogi čitatelji zloupotrebljavaju tu mogućnost, kaže Amil Dučić, član uredništva Klix.ba. Na portalu, pored administratora, postoji i poseban softver koji prema prijavama klasificira govor mržnje, objašnjava Dučić.

“Dnevno se obrišu stotine komentara sa sadržajem govora mržnje, a svi korisnici budu banovani. Mnogo nam znači i to što čitatelji koriste opciju ‘Prijavi komentar’ čim naiđu na komentar koji sadrži govor mržnje.”

Medijska zajednica, ne samo na našim prostorima, nego i širom svijeta, već dugo vodi diskusiju o tome kako pristupiti rješavanju problema govora mržnje u komentarima, a prijedloga je mnogo – od filtriranja komentara do potpunog gašenja opcije komentarisanja na portalima za šta su se odlučili i mnogi svjetski mediji. Na pitanje da li je ovo opcija za Klix.ba, Dučić odgovara: “Gašenje komentara na sve vijesti bilo bi jednako suludo kao i gašenje Facebooka, Twittera, budući da se na pomenutim društvenim mrežama mogu naći velike količine komentara koje je još teže iskontrolisati nego primjerice na samom portalu Klix.ba.”

Adekvatno rješavanje ovog problema, u pojedinim slučajevima značilo bi i određena financijska izdavajanja za medije, posebno ako bi se angažovale dodatne osobe u redakcijama. No, ukoliko medijska zajednica zaista želi da se ozbiljno bori protiv govora mržnje na platformama na kojima radi potrebno je preuzimanje odgovornosti i uklanjanje problematičnih komentara, smatra Jukić Mujkić.

“Za neke portale bi to bio ogroman posao i značio bi dodatna finansijska izdvajanja, ali takvi su portali koji okupljaju veliki broj ljudi i zarađuju od same te činjenice, pa bi uklanjanje govora mržnje bio odgovoran potez”, zaključuje Jukić Mujkić.

Tekst je nastao u okviru projekta “Zaštita marginaliziranih zajednica: poboljšanje primjene regulacije o zločinu iz mržnje u Bosni i Hercegovini“, a kojeg  implementira Sarajevski otvoreni centar u saradnji sa Misijom OSCE u BiH, a finansijski podržava Stalna misija Kraljevine Nizozemske pri OSCE u Beču.