Ni građanske, a kamoli rodne ravnopravnosti

Otkako je Bosna i Hercegovina prije dvije godine službeno podnijela zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji, sve češće su javne debate o potrebi mijenjanja Ustava, kako bi se, pored ostalog, uspostavila rodna ravnopravnost. To bi osiguralo generalno jednaka prava za sve građane i građanke u BiH, ocjenjuju novinarka i aktivistkinja Masha Durkalić, te članica Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti polova Predstavničkog doma Parlamenta BiH, Maja Gasal Vražalica. One su za RSE govorile u okviru zajedničkog projekta sa Inicijativom “Građanke za ustavne promjene”.

Rodna ravnopravnost – put ka građanskoj BiH

Problematičnost Ustava BiH pokazala se već prilikom presude Suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju Sejdić i Finci. No nije to jedini problem Ustava, smatra Masha Durkalić. Ona je mišljenja da postojeći Ustav BiH, kojim nije jasno definisana ni rodna ravnopravnost, neće doprinijeti napredovanju zemlje ka Evropskoj uniji u bilo kojem smislu.

„Ako se vratimo malo u prošlost, bitno je prisjetiti se da žene uopće nisu bile uključene u kreiranje Dejtonskog mirovnog sporazuma, što za početak dovoljno govori o tome kakvu je ulogu imala rodna ravnopravnost u kreiranju Ustava – nikakvu. Postoji Inicijativa ‘Građanke za ustavne promjene’ koja zagovara da Ustav BiH osigura veću zaštitu ljudskih prava i sloboda, s posebnim fokusom na rodnu perspektivu. No, Ustav BiH nije u stanju osigurati ravnopravnost ni za pripadnike i pripadnice nacionalnih manjina niti ostalih, tako da se čini da je o osiguravanju rodne ravnopravnosti jako teško govoriti“, ističe.

I pored svih manjkavosti Ustava, institucije u Bosni i Hercegovini donijele su dobre zakone koji bi trebali poboljšati stanje u oblasti rodne ravnopravnosti i rodne diskriminacije, no do poboljšanja nije došlo. Zakoni se ne provode, ističe članica Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti polova predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Maja Gasal Vražalica:

„U regionalnim konferencijama, Bosna i Hercegovina se uvijek ističe po svom zakonskom okviru, a posebno po nekim ratificiranim konvencijama, kao što je, recimo, Istanbulska konvencija. Kao što znamo, evo, susjedna zemlja Republika Hrvatska bitku bije da li će je ratificirati ili ne, a mi smo bili šesta zemlja koja je to učinila. Što se tiče toga da li nas ograničava Ustav ili zakonski okvir, nas apsolutno ne ograničava, mi smo, takoreći, dobrim dijelom dosta toga odradili. Problem imamo samo u implementaciji. Kako bi se moglo ili šta bi se trebalo uraditi da bi to bilo primjetno na terenu, da bi svi građani zaista uživali ravnopravnost u Bosni i Hercegovini, treba da konačno imamo stručne ljude u svim sferama života, a posebno u ministarstvima i nižim institucijama koje su zadužene za implementaciju.“

„Počev od ogromnog problema koji se tiče porodiljskih naknada u Federaciji BiH, preko nejednakosti u plaćama, nezaposlenosti, da ne govorimo o seksizmu i mizoginiji, koji su sastavni dio bh. društva, a o kojima svi ne razgovaramo dovoljno. Svi problemi vezani za rodnu nejednakost u BiH vezani su usko i za problem našeg ustava koji ne reprezentira dovoljno niti manjine, niti žene. Rodna ravnopravnost se prečesto zanemaruje zarad svih ostalih problema kojih u BiH ne manjka, ali bez rodne ravnopravnosti kao sastavnog dijela kako Ustava, tako i pravnog sistema, institucija i svih drugih područja javnog djelovanja, teško je vjerovati da će BiH napredovati na svom putu ka Evropskoj uniji.“

Zakone krše i najviše institucije, iznosi svoje iskustvo Maja Gasal Vražalica. Podsjeća da je žena na čelu samo jednog parlamentarnog tijela na nivou države, jedne komisije. Navodi i da, na primjer, Savjet ministara BiH nikada nije ispoštovao inicijativu koju je usvojio da će dati izvještaj za svako pojedinačno ministarstvo u segmentu ravnopravnosti polova.

„Što će reći da niti Vijeće ministara niti predsjedavajući Vijeća ministara razumije uopće šta je ravnopravnost spolova i da to nije samo nadležnost Ministarstva za ljudska prava nego nadležnost svakog pojedinca i pojedinke, a osobito svakog ministra ili ministrice u sastavu Vijeća ministara. Jer ako mi dobijemo izvještaj Ministarstva za ljudska prava koji samo kaže gdje je ravnopravnost spolova na osnovu izvještaja agencije, mi ne znamo kakvo je stanje, recimo, ravnopravnosti spolova u Ministarstvu obrane, kakvo je stanje u Ministarstvu finansija, koje prevashodno ovdje ima i igra ključnu ulogu, jer bez dodatnog odvajanja, odnosno relokacije budžeta, mi ne možemo očekivati baš tu implementaciju koja bi bila sukladna onim ratificiranim konvencijama i samom zakonu o ravnopravnosti spolova“, kaže Maja Gasal Vražalica.

Sagovornice se slažu da Platforma ženskih prioriteta koju su predložile organizacije civilnog društva u okviru Inicijative “Građanke za ustavne promjene”, predstavlja dobru osnovu u izjednačavanju prava građanki i građana. Članovi i članice Inicijative definisiali su prioritete za koje se zalažu u procesu reforme Ustava BiH, te su na osnovu njih kreirali rodno odgovorne amandmane na Ustav. No, od 2013. godine do danas, još nema nikakvog stava niti Savjeta ministara niti Ustavno-prave komisije o predloženim amandmanima.

Prilog na ovu temu možete poslušati u emisiju “Na vratima Evrope” na linku: https://www.slobodnaevropa.org/a/29090854.html

Tekst je nastao u saradnji Inicijative Građanke za ustavne promjene sa Radijom Slobodna Evropa.

Izložba: Roman Petrović: Djeca ulice

Od prošle sedmice posjetioci u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine mogu pogledati izložbu djela Romana Petrovića iz ciklusa “Djeca ulice”. Izložba je realizovana u sklopu projekta “Školski program” i prate je radionice za djecu školskog uzrasta.

Roman Petrović

Roman Petrović (Donji Vakuf, 1896– Sarajevo, 1947) bio je prisutan u likovnom životu Bosne i Hercegovine pune tri decenije – od svog prvog pojavljivanja na izložbi 1917. godine pa do same smrti – i praktično pripada generaciji umjetnika koji su stvarali historiju bosanskohercegovačkog (i jugoslovenskog) slikarstva između dva rata.

Poslije redovnog školovanja u Mostaru i Sarajevu, umjetničko školovanje započinje na Akademiji u Petrogradu (par mjeseci), nastavlja u Krakovu, a sve do izbijanja Prvog svjetskog rata boravi na Višoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu. Potom ponovo odlazi u Krakov, zatim u Budimpeštu, gdje ostaje sve do povratka u Sarajevo 1917. godine.

Cijeli svoj stvaralački vijek Roman Petrović je bio uzor, učitelj i autoritet brojnim mlađim umjetnicima, tako da je bilo logično da je, odmah po njegovom osnivanju, izabran za predsjednika ULUBiH-a. U sklopu ULUBiH-a 1980. godine otvorena je galerija koja i danas nosi njegovo ime.

“Djeca ulice”

Krajem treće decenije prošlog vijeka, Roman Petrović započinje rad na svom najvećem i najpoznatijem ciklusu „Djeca ulice“. Okosnicu teme čine napuštena djeca, male skitnice. Zanatski su ove slike rađene sa većom pažnjom nego svi dotadašnji radovi, dominiraju sivi i smeđi tonovi, koji još više ističu gorčinu atmosfere.

Ciklus „Djeca ulice“ predstavlja jednu snažnu epizodu u bosanskohercegovačkom slikarstvu koji je postavio temelje kasnijoj socijalno angažovanoj umjetnosti.

Inspirisan ovim ciklusom, Isak Samokovlija je 1933. godine napisao pripovijetku istoimenog naslova, koja je, u skraćenoj verziji, uvrštena u postavku.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

“Školski program”

„Školski program“ je serija manjih izložbi najznačajnijih umjetnika iz naše kolekcije sa kojima smo započeli 2015. godine sa ciljem da školskoj populaciji omogućimo upoznavanje sa likovnom baštinom Bosne i Hercegovine i kolekcijom Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine. Roman Petrović je najnovija izložba iz „Školskog programa“, a prethodile su joj izložbe Mice Todorović, Behaudina Selmanovića, Branka Radulovića, Jovana Bijelića, Ferdinanda Hodlera te izložba skulptura „Dotakni umjetnost“.

Radionice

U sklopu izložbe održavat će se radionice za djecu. Prva radionica će se održati 31. marta, a prijave su moguće putem linka (https://goo.gl/forms/L8yqpJi4kMsq734J2), maila info@ugbih.ba ili telefona 033 266 551. Radionice za organizovane školske grupe organizujemo u dogovoru s učiteljima i nastavnicama.

58. MESS od 29. septembra do 6. oktobra

Direkcija Internacionalnog teatarskog festivala MESS danas je uz čestitku Svjetskog dana teatra koju je svim kolegicama i kolegama pročitao glumac Sanin Milavić, objavila program predstojećeg 58. Festivala MESS koji će se održati od 29. septembra do 6. oktobra 2018. godine. Slijedeći centralnu temu “Otvoreni za sve“, 58. Festival MESS zvanično će u subotu 29. septembra u Narodnom pozorištu Sarajevo otvoriti istoimena predstava argentinske rediteljice i koreografkinje Constanze Macras, a publika će sveukupno imati priliku pogledati predstave iz 16 država i sa 4 kontinenta.

Čestitajući Svjetski dan teatra cjelokupnoj teatarskoj zajednici, direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS, Nihad Kreševljaković, istakao je da nas očekuje uzbudljiv Festival sa jednim interesantnim novitetom. “Festival MESS je već 58 godina dio planetarne porodice koja promovira vrijednosti međusobnog upoznavanja i već 58 godina razvijamo status jednog od najznačajnijih festivala Jugoistočne Evrope. Predstave za 58. Festival MESS selektirali smo Giorgio Ursini Uršić, Dino Mustafić i ja, a sa željom da dodatno ojačamo komunikaciju sa svim učesnicima i učesnicama, uvodimo jednu novu formu MESS foruma koji će se organizovati nakon igranja predstava“, rekao je Kreševljaković te dodao da će neke od tema MESS forum diskusija biti “Ko kreira naše predrasude“, “Humanizacija čovjeka“, “Identitet i sjećanje“ i druge.

Govoreći o procesu odabira predstava, programski direktor festivala MESS, Dino Mustafić, naglasio je da je danas mnogo teže izvršiti selekciju predstava nego ranije, posebno iz razloga što je u vremenu mass medija prepoznavanje novih imena i nove poetike poseban izazov. “Pored svog istraživačkog karaktera Festival MESS ima i funkciju edukacije. Ove godine imat ćemo raznolike forme i žanrove. Bit će tu dramskog i savremenog plesa, dokumentarnog i forumskog teatra pa sve do teatra baziranog na muzici. Od MESS-a se očekuje da bude multikulturalan, da otvara prozor u najširi svijet, da ostane promoter radikalnog, modernog i kosmopolitskog, te smo takve predstave i birali“, naveo je Mustafić te dodao da je MESS uvijek bio mimo lokalnog trenda klaustrofobije i mimo domaćeg mainstreama koji postaje konzervativan i konvencionalan.

Predstava “Otvoreni za sve“ uz muziku i ples govori o Romima kao velikoj evropskoj manjini, načinu njihovog života u Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj te o diskriminaciji, siromaštvu i nasilju. Prvi put na MESS dolazi avangardna slovenačka trupa Via Negativa. Grupa etabliranih stvaralaca sa velikim brojem ljudi koji igraju u drugim teatrima, igrat će predstavu “Deveta“ koja govori o granici između čovjeka i životinje.

 Iz Rumunije na 58. MESS sa svojom predstavom stiže i jedan od najboljih evropskih reditelja, Mihai Maniutiu. Izuzetno vizuelna predstava “Rambuku“ igrat će na sceni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, a govori o ljubavi kroz historiju i materiju. O odnosu porodice i mogućnosti ličnog odabira u trenutku društvenog pritiska kroz predstavu “Ono što nedostaje“ Zagrebačkog kazališta mladih, govori rediteljica Selma Spahić.

Na MESS se ove godine vraća i talijanska trupa Collecttivo CineticO, koja je prije nekoliko godina dobila i nagradu publike. Ovaj put predstavit će se sa brzim i dinamičnim komadom “Sylphidarium-Maria Taglioni na podu“, u kojem se bave pitanjem tijela kad je subjekt ili kad postaje seksualni objekt. Poljska trupa Komuna Warszawa sa predstavom “Cezary polazi u rat“, na duhovit i radikalan način kroz muzičku formu propitivat će teme koje su opsesivne u našem društvu, a tiču se prijeratne i postratne zbilje.

Publika će na 58. Festivalu MESS moći pogledati i apstraktnu koreografsku predstavu “Ti nisi onaj koji će živjeti dugo“ koja stiže iz Česke Republike dok će belgijsko-holandska koprodukcija Chrisa Keulemansa i Enkidua Khladea predstaviti dokumentaristički teatar u komadu “Bagdad“.

 Predstava Alessandra Serre “Macbettu“ koja dolazi sa Sardinije, specifičan je oblik etno-ambijentalnog teatra koji kroz klasičan pristup rađa neka nova značenja. Predstava “Palmira“ iz Velike Britanije govori o za MESS veoma važnom odnosu prema kulturno-historijskom naslijeđu i tome zašto su politike uništenja opasne za civilizacijske vrednote.

Gdje počinje radikalno zlo, zašto dođu bijeda i siromaštvo i zašto tada izgubimo svaki etički korektiv? Odgovore na ova pitanja ponudit će predstava “Carstvo mraka“ autora Igora Vuka Torbice nastala u produkciji Narodnog pozorišta Srbije. Vizualna i bez govora, predstava “Besmrtnost“ iz Irana priča je o čovjeku umornom od svog životnog stila koji emigrira u svijet snova.

Na MESS-u nagrađivani reditelj, Andraš Urban, publici će se predstaviti sa svoja dva komada. “Bordel Balkan“, predstava je rađena na Kosovu i govori o balkanskim mitovima i odnosu prema zločinu. Fascinantna energija albanskog kolektiva otvara temu koju bi svi rado voljeli vidjeti na našim scenama. Predstava “Leptir“ nastala u produkciji Kraljevskog pozorišta Zetski dom, potpuno dekonstruiše pojam porodice, tradicionalne mitove i stereotipe o crnogorskom društvu te pokazuje koliko iza nekih floskula ima licemjerstva.

Njemačko-kamerunska koprodukcija u predstavi “Fin de Mission“ govori o savremenom ropstvu kroz muzičku, plesnu i dramski formu, dok “Groznica“ koja stiže iz Sjedinjenih Američkih Država kao interaktivna i forumska predstava obrađuje temu individualne i kolektivne odgovornosti i naše spremnosti da to propitujemo u teatru.

Dječiji program Mali MESS sadržavat će 4 predstave i nekoliko radionica sa značajnom interakcijom sa djecom. Odabir predstava za bh. selekciju još uvijek je u toku i bit će objavljena u mjesecu junu. Ovogodišnji selektor bh. selekcije je teatarski kritičar i teatrolog, Aleksandar Milosavljević.