Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com
Otvaranje izložbe radova naših priznatih umjetnika i profesora Akademije likovnih umjetnosti Fikreta Libovca, Tatjane Milaković i Nusreta Pašića će biti u četvrtak, 10. marta, u 19 sati u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine.
Nakon izložbe u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti koja se održala u februaru 2022, Libovac, Milaković i Pašić će u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine izložiti svoje recentnije radove.
Biografije
Fikret Libovac (Prijedor, 1957) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1984. godine, u klasi profesora Alije Kučukalića. Postdiplomski studij završio je na istoj akademiji 1990. godine. Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Izlagao na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama. Dobitnik je više priznanja i nagrada za skulpturu, crtež i instalaciju. Redovni je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.
Tatjana Milaković (Novi Sad, 1964) srednju školu za primijenjenu umjetnost završila je u rodnom gradu. Akademiju likovnih umjetnosti je upisala u Sarajevu i diplomirala na Odsjeku slikarstvo, u klasi profesora Ljubomira Perčinlića, 1987. godine. Postdiplomski studij završila je na istoj akademiji 2004. godine. U zvanju redovne profesorice radi na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Članica je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 1989. godine.
Nusret Pašić (Sarajevo, 1951) Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1976. godine, u klasi profesora Borislava Aleksića, a postdiplomski studij završio je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1983. godine, u klasi profesora Stojana Ćelića. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu je u period od 2002. do 2005. godine obavljao je funkciju prodekana, od 2007. do 2011. godine funkciju dekana, a do 2018. godine radio je kao redovni profesor. Autor je Svjedoka postojanja (Pariz, 1989) koja je kasnije dala ime seriji izložbi koje su obilježile sarajevsku umjetničku scenu pod opsadom. Izlagao je na mnogim samostalnim i grupnim izložbama u BiH i inozemstvu.
Otvorenje samostalne izložbe umjetnice Džejlane Karaman Pašić, će biti upriličeno u utorak, 8. marta u 19:00 sati, u galeriji Collegium artisticum.
Umjetnička postavka u prostoru galerije Collegium artisticum uvod je u slikarkin svijet pun igre i izražajnosti. Preko pedeset radova, koji su nastajali u posljednje četiri godine, funkcionisat će kao jedan živi organizam koji reflektira umjetnički senzibilitet blizak duhu modernističkih težnji koje imaju tendenciju ka apstrakciji. Likovno istraživanje koje ćemo imati priliku pogledati nastalo je iz potrebe za čistim likovnim izrazom, oslobođeno od sprega mimezisa, odnosno oponašanja ili preslikavanja nečega. Dakle, predmet njenoga interesovanja je čista igra likovnih elemenata, svjesno ostavljanje značenja po strani te prepuštenost čistom likovnom izrazu.
Radove akademske slikarke Džejlane Karaman Pašić karakteriše stilska raznolikost te vlastiti visoko razvijeni i autonomni izraz koji se manifestuje kroz jedinstvenu igru boje, forme i refleksije, utkanih u materiju prožetu jakim dinamizmom. Fragmenti stvarnosti, prisutni u vidu posebnih jedinica unutar konzistentnog dinamičnog sklopa, respondiraju i direktno se suočavaju sa snažnim ritmom pikturalnog i strukturalnog poretka cjeline. Na taj se način susret imaginarnog i realnog odvija istovremeno u istoj materiji, premda je takva realnost – uokvirena i deformisana sa već unaprijed pridodatim karakteristikama – nužno iluzorna i paradoksalna. Svojim interaktivnim konceptom izložba će iziskivati aktivnu ulogu posmatrača, te Vas stoga srdačno pozivamo da svojim prisustvom uveličate ovaj događaj. Također, tokom otvorenja imat ćemo priliku i poslušati neke od najpoznatijih tango kompozicija za gitaru, u izvedbi mladog i talentiranog gitariste Tarika Kamarića.
Džejlana Karaman Pašić je rođena 1991. godine u Sarajevu. Magistrirala je na Odsjeku slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Članica je Udruženja likovnih umjetnika BiH. Profesionalno se bavi ilustracijom, slikarstvom, izradom autorskih izdanja za djecu, te izradom unikatnog dizajna ogledala pod okriljem brenda “Olense”. Njene ilustracije objavljene su u antologijskoj knjizi ”Dva veka karikature na prostorima Jugoslavije“ autora Gorana Maravića. Živi i radi u Sarajevu.
Naša cijenjena publika će izložbu moći pogledati do 21. marta 2022. godine (od ponedjeljka do petka, u terminu od 10:00 do 18:00 sati).
REFLEKSIJE
Višegodišnji istraživačko-stvaralački rad autorice Džejlane Karaman prezentiran je na izložbi „Refleksije“ u vidu pedesetak izloženih djela. U formi neprekinutog lanca, ritmično i dinamično, pred nama se nižu dijelovi autorefleksija umjetnice ̶ one koja kreira, otkriva i rješava u zanosu potrage za svojim karakterističnim vizualnim identitetom. Procese ovakve vrste samospoznaje, fiksirane na nekoliko načina, povezuje prepoznatljivi organski apstraktni uzorak u vidu razigrane arabeske živih boja. On nerijetko nastaje putem asocijativnog principa gdje se kreacija obogaćuje i figuralnim sadržajima ili, pak, istraživanjima taktilnih vrijedosti samoga materijala. Na ovaj način se Dž. Karaman približava izrazu nadrealizma, apstraktnog ekspresionizma i enformela. Cikluse, tematski ili izvedbeno povezanih kompozicija, prepoznajemo po određenom načinu rada, a posebno nas intrigira onaj s ogledalima. U ovom dijelu postavke autorica kao da implicira da „zaronimo“ u njen svijet i da, bar na trenutak, živimo u njemu. Ogledala, različitih kružnih formata, fragmentirana u dijelovima kompozicija ili postavljena u formi instalacije, otkrivaju slojevite tragove daha prošlosti umjetnice. Oni su ponajviše iskazani odabirom raznolikih materijala koji, bogatstvom tekstura, njihovom erozijom, patinom i namjenski sprovedenim principom zasićenja i dekorativnosti, zrcale poetsku dimenziju. Nova razina stvarnosti se otvara u očima recipijenta: vrijeme, prošlo i sadašnje, je svedeno na trenutak impresije.
Džejlana Karaman nam na svojoj prvoj samostalnoj izložbi pokazuje prilično impresivan broj radova. Sumirajući svoja iskustva i u želji da napravi presjek, selekcija je sprovedena tako da uočavamo i njezin razvitak u vidu formativnog i zrelijeg pristupa likovnom djelu. Takav koncept je zapravo veoma dragocjen, jer se njen rad može pratiti na više planova. Svakako, ono što je primarno, je slikarski talent očigledan u harmoničnim orkestracijama ekspresivnih tonaliteta i izražajnim formama, maštovitost u pristupanju slikarskoj podlozi, preobrazbi materijala i interpretaciji motiva, katkada i bajkovitih i ilustrativnih, i gotovo pa analitički stav u rješavanju određenih likovnih problema.
Refleksije autorice su vrlo sugestivne, vitalističke i intenzivne i nadamo se da će i u budućnosti ostati na tragu slobode kreacije koja će biti još ekspresivnija. Vizualne manifestacije nas ne ostavljaju ravnodušnim. Osjećamo topli senzibilitet umjetnice okupirane unutrašnjim, živim svijetom koji sadrži mnogo perspektiva. Ovakav rad bi trebao biti poticajan i u kontekstu svečanog otvorenja izložbe na simboličan dan, Dan žena – kao dragocjen poklon Džejlane Karaman.
Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val organizuje akciju čišćenja dana 05.03.2022 (Subota) sa početkom u 10:00h.
Skupljanje učesnika kao i akcija čišćenja će se održati na lokaciji – Bunski Kanali.
Ovu akciju članovi Eko HUB-a Blagaj održati će zajedno sa članovima ekološke udruge Majski Cvijet, Sportsko ribolovno društvo ‘Neretva 1933’, kao i volonterima Omladinskog kluba Novi Val. Pozivamo sve zainteresovane građane koji žele da doprinesu zaštiti ovog spomenika prirode, na kojem su pronađene velike količine otpada, da podrže ovu akciju čišćenja, uz poštovanje svih epidemioloških mjera.
U slučaju vremenskih nepogoda akcija čišćenja će biti odgođena, gdje će se u dogovoru sa članovima akcije odrediti novi datum. Svi učesnici će dobiti potrebnu opremu za ovu akciju, kao hranu i osvježenje koje je obezbjedio Eko HUB Blagaj i Sportsko ribolovno društvo ‘Neretva 1933’ .
Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val Blagaj, pokrenut je u sklopu projekta “Misli o prirodi!” koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.
Dugoočekivani duet “Ne želim odustati” je ugledao svjetlost dana. Interpretacija pjesme u kombinaciji Božinog sevdaha i Almasovog specificnog glasa prenosi emociju i do najistančanijeg sluha ljubitelja ova dva bosanskohercegovačka umjetnika. Muziku potpisuje Almas Smajlović, a tekst Hamdija Salihbegović. Pjesma govori o neodustajanju od samog sebe i onoga što smo mi sami u suštini. Glad za slobodom, pravdom, vječitoj nadi i traganju za ljepšim, boljim i pravednijim životom kakav svi zaslužujemo.
Govoreći o tematici pjesme Božo objašnjava „Pjesma govori o tome koliko moramo voljeti i duboko prihvatiti sebe,slušati svoje duboko biće, živjeti kroz svoje emocije,ljubav i biti uvijek bezuvjetno svoji jer tek tad život ima potpuno savršeni smisao“.
Almas kaže da ga je rad na ovoj pjesmi oplemenio i kao muzičara i kao čovjeka.„Shvatio sam da bez obzira na sve razlike koje postoje među ljudima, kada su kulturološke norme i svjetonazori slični, da se upravo tada rađaju najbolje stvari. Tako se desilo i sa ovom pjesmom“,rekao je Almas.
Pjesma je snimana u studiju „Antika“, dok je mastering rađen u Abbey Road Studiju u Londonu. Pored Almasa i Bože Vreće na pjesmi su učestvovali i Hamdija Salihbegović, Nedžad Merdžanović, Dado Marinković,Adis Sirbubalo i Đani Pervan koji je ujedno i producent.
Spot za pjesmu „Ne želim odustati“ podržala je Ambasada Nizozemske u BiH. Sniman je na više lokacija,a režiju potpisuje Arnej Misirlić i producentska kuća „Komitet“.
Bosanskohercegovačka umjetnica sa pariškom adresom, Merita Morić, objavila je svoj prvi album „Flamenco Balcánico“ koji je dostupan na svim muzičkim digitalnim platformama. Ovaj muzički projekat jedinstveni je virtuozni spoj španske i balkanske kulture. Meritin prvijenac sadrži osam pjesama širokog muzičkog spektra: fuzija sevdaha, francuskih šansona, te autohtonog andaluzijskog zvuka.
“Slučajni susret u Granadi sa renomiranim flamenko gitaristom Jeronimo Mayom rezultirao je stvaranjem umjetničkog djela kojim se jako ponosim. Zbog zajedničkih karakteristika flamenka i sevdaha, tradicionalnih predstavnika spomenutih kultura, nije nam trebalo dugo da kroz muziku shvatimo koliko je snažna historijska povezanost naroda koji naseljavaju prostore na jugu evropskog kontinenta“, kazala je Merita Morić.
Album “Flamenco Balcánico” snimljen je u muzičkom centru Pavarotti u Mostaru, dok miks i mastering potpisuju Mahir Sarihodžić i Borjan Milošević iz studija Longplay u Sarajevu. Osim Jeronima i Merite, u snimanju su učestvovali i Keko Galindo (udaraljke) i Mustafa Šantić (klarinet i harmonika). Snimanje albuma finansijski su podržali Ambasada Republike Francuske u BiH, Francuski Institut u BiH, Ambasada Kraljevine Španije u BiH i APP IT d.o.o.
Bh. pjevačica rođena je u Goraždu tokom agresije na BiH. Pjevati je počela tokom djetinjstva, te je pohađala muzičku školu u Sarajevu. Zaljubljenica u ” Chanson française” prije pet godina otišla je u Francusku, gdje je pjevala bosanske i balkanske pjesme. Oduševljena flamenko muzikom, odlučila je nastaviti put do Granade gdje je postala privržena i tom stilu pjevanja. Tu je upoznala renomiranog flamenko gitaristu Jeronima Mayu.
Jeronimo Maya rođen je u Madridu 1977. godine u romskoj porodici jakih flamenko korijena. Potomak je gitarskog maestra Ramona Montoya. Njegov otac Felipe Maya, profesionalni gitarist i njegov ujak Ricardo Losada el Yunque, poznati pjevač, učili su ga da živi i poštuje flamenko. Jeronimo je danas jedan od najistaknutijih flamenko gitarista koji oduševljava svojom kreativnošću i osjećajem za ritam, a bh. publici prvi put se predstavlja upravo projektom „Flamenco Balkanico“.
Formati zimskih muzičkih festivala na planinama sve su popularniji i traženiji u Evropi, a takav će biti održan i na olimpijskoj Jahorini 11. i 12. marta, zahvaljujući kojem će se ovo skijalište upisati na evropsku odnosno svjetsku mapu dešavanja. Ovim iskorakom će, bez sumnje, Olimpijski centar Jahorina biti u žiži interesovanja kako domaće, regionalne, tako i svjetske javnosti. Dvodnevni festival bit će karakterističan po izuzetno energičnim zabavama, koje će biti održane u montažnom šatoru čiji kapacitet može parirati i sportskim dvoranama. Na prvom izdanju Brodolom Winter Magica stižu neka od najvažnijih svjetskih imena iz svijeta elektronske muzike, uz vodeća regionalna i domaća imena! Line-up predvodi nizozemski producent i DJ Fedde le Grand, poznat po sjajnim remiksima pjesama koje je radio za mega zvijezde, kao što su Coldplay, Madonna, Shakira, Rihanna, Faithless, Mariah Carey i mnogi drugi. Na Jahorinu stiže i Mahmut Orhan, tvorac megahitova “Feel” i “Save Me”, ali i zvaničnog remiksa teme iz serije “Game of Thrones” koji je bio neizostavni ljetnji hit na plažama u vrijeme dok je cijeli svijet pratio sedmu sezonu. Uz njih dolazi i Mark Knight, jedan od glavnih predstavnika svjetske muzičke dance scene. Iza sebe ima brojne hitove među kojima su Downpipe, Beautiful World i Nothing Matters. Poslije rada na albumu “The End” grupe Black Eyed Peas, nominovan je za dobitnika Grammy nagrade. Furioznom trojcu će se pridružiti i Plastik Funk, DJ koji je pokorio svjetske festivale, kao što su Tomorrowland i Parookaville, te klubove širom Europe, Azije i Sjeverne Amerike! Pored svjetske postave, na Jahorinu stižu regionalna i domaća DJ imena: Kristijan Molnar, After Affair, Andrew Meller, Drop Department, The Provincials, Petar Dundov, Alexander de Funk, Nebs Jack i DJ Jock!
Dostupan ograničen broj ulaznica!
Još vrlo ograničen kontigent festivalskih ulaznica (za oba dana) bit će dostupan do 1. marta po cijeni od 40 KM, a jednovne su trenutno 25 KM. Također, u prodaji su i dnevne, te VIP festivalske ulaznice po sniženoj cijeni, dok će nakon 1. marta cijena svih ulaznica biti viša. Sve ulaznice mogu se kupiti na web stranici kupikartu.ba, te na svim prodajnim mjestima ovog sistema širom BiH!
Organizovan prevoz do Jahorine iz Sarajeva i sa Pala
Nema potrebe da se na Jahorinu ide osobnim automobilima jer je OC Jahorina u suradnji s organizatorima za svoje posjetioce organizovao autobuski prevoz iz Sarajeva, Istočnog Sarajeva i sa Pala do festivalske lokacije 11. i 12. marta od 19:15h. Posjetioci će, također, moći organizovano kući da se vrate 11. i 12. marta od 3h. Cijena povratne karte je 8 KM iz Sarajeva, tj. 6 KM sa Pala, a više informacija o mjestima polazaka svi zainteresovani mogu da pronađu na ovom linku.
Sjani uslovi za skijanje na Jahorini!
Olimpijski centar Jahorina bilježi najuspješniju zimsku sezonu u istoriji a sjajni uslovi za skijanje dočekuju skijaše i u mjesecu martu. Uz najbolji provod u terminu 11. i 12. marta skijaše je posebno obradovao i popust na ski karte od 20% koji će biti aktuelan u terminu od 10. do 13. marta. Ovaj mjesec za skijaše Jahorine često predstavlja pravu poslasticu, obzirom na visok snježni pokrivač, te zaista predivno, sunčano vrijeme, karakteristično za taj period godine.
Predstavljanje rezultata regionalnog istraživanja o mladim ženama i neplaćenom kućnom radu: “Vratiti svoje vrijeme”
Na koji način je pandemija utjecala na to da inače neplaćeni kućni rad bude dodatno opterećenje za djevojke i žene? Kako su se borile sa novim obavezama i da li su dobile podršku od svojih najbližih? Da li bi ova pandemija mogla da bude tačka preokreta za dosad ustaljene uloge i pravila po kojima kućni rad najčešće obavljaju žene? Šta bi bila konkretna rješenja za koja bi trebalo da se izborimo? Odgovori na ova pitanja nalaze se u regionalnom istraživačkom projektu „Vratiti svoje vrijeme: kampanja za ravnopravne navike u obavljanju kućnog rada među Milenijalkama i Zumerkama zasnovana na istraživanju“.
Online prezentacija rezultata istraživanja i stripova održat će se u četvrtak, 3.3.2022, s početkom u 18:00 putem Zoom platforme. Događaju se možete pridružitii putem ovog linka.
Tokom 2021 i 2022, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA i Centar za ženske studije Beograd implementirali su istraživački projekt „Vratiti svoje vrijeme: kampanja za ravnopravne navike u obavljanju kućnog rada među Milenijalkama i Zumerkama zasnovana na istraživanju“. Istraživački timovi objavili su rezultate istraživanja u publikaciji, kao i kroz stripove čije su autorice spisateljica Lejla Kalamujić i ilustratorica Danica Jevđović. Istraživanje i stripove pročitajte ovdje.
Odlomak iz stripa „Mia” o mladoj samohranoj majci koja u jeku pandemije pokušava da se izbori sa novim obavezama. Izvor: CRVENA
Prema istraživanju, u kojem je učestvovalo više od 50 mladih žena u dobi od 19 do 34 godine, žene Milenijal i Z generacije u BiH u iznimno velikom broju učestvuju u aktivnostima neplaćenog kućnog rada dok su istovremeno izložene prekarnim uslovima u svakodnevnici koja uključuje pitanja sigurnog života, zaposlenja, i psihičkog zdravlja. Ovo istraživanje je poziv na adresiranje nedostatka institucionalne podrške za mlade žene.
Odlomak iz stripa „Lana”, o djevojci koja je tokom pandemije počela da živi sa momkom i tako dobila mnogo novih obavezaIstraživačice su također uputile poziv spisateljici Lejli Kalamujić da u suradnji s ilustratoricom Danicom Jevđović pomogne kreativno osmisliti prvi od šest stripova koji na jednostavan način prikazuju različite situacije u kojima su se mlade žene u Bosni i Hercegovini i Srbiji našle tokom pandemije te tako doprinesu znanju o količini neplaćenog kućanskog posla, brige i njege koji one obavljaju.
Predmet istraživanja „Vratiti svoje vr(ij)eme” jesu položaj i iskustva mladih žena u kontekstu COVID-19 pandemije u Srbiji i Bosni i Hercegovini, sa željom da se sazna na koje je sve načine pandemija COVID-19 uticala na preraspodelu, kvalitet i kvantitet neplaćenog kućnog rada koji obavljaju žene, starosti od 19 do 34 godine u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Uz pomenute strip epizode, krajnji rezultati istraživanja, kao i komparativna analiza, javno su dostupni u sklopu kampanje koja za cilj ima podizanje društvene svijesti o ovom problemu.
Projekat „Vratiti svoje vr(ij)eme: kampanja za ravnopravne navike u obavljanju kućnog rada među Milenijalkama i Zumerkama zasnovana na istraživanju” realizovan je uz pomoć Balkanski fond za demokratiju Njemačkog Maršalovog fonda SAD (Balkan Trust for Democracy of the German Marshall Fund of the U.S. – BTD) i podršku Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Država (USAID).
Objavljena je dvanaesta književna kritika nastala u okviru projekta Bookstan on Airrealiziranog uz podršku Međunarodnog fonda za pomoć koji su osnovali Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Goethe Institut i drugi partneri.
Autorica kritike “San zvani Jugoslavija” Michaela Martensa je Lamija Milišić.
Michael Martens (Hamburg, 1973) njemački je novinar i pisac. Od 1995. do 2000. živio je u Sankt Peterburgu, Kijevu i drugim gradovima istočne Evrope. Od 2002. godine politički je dopisnik Frankfurter Allgemeine Zeitunga. Sedam godina proveo je u Beogradu, šest u Istanbulu, tri u Ateni. Od 2019. živi u Beču. Njegova knjiga U potrazi za junakom, objavljena 2011, priča je o njemačkom vojniku koji je postao narodni heroj u Jugoslaviji. Martens je 2019. godine objavio opsežnu biografiju nobelovca Ive Andrića pod nazivom U požaru svjetova. San zvani Jugoslavija njegova je posljednja knjiga.
“Martens je u ovoj novoj knjizi, putem intervjua, preko Ive Andrića ispričao na sažet način priču o europskom 20. stoljeću, na koji način su se velike europske turbulencije odrazile na ove prostore, ali je možemo promatrati i kao knjigu o stanju svijesti danas, nakon traumatičnih iskustava iz ratova vođenih 90-ih na ovim prostorima.”
Josip Mlakić
Čovjek u vremenu
San zvani Jugoslavija čini niz intervjua, objavljenih u različitim medijima. Moglo bi se reći da ova knjiga nije ništa drugo do skup pitanja i odgovora – no u duhu te neumorne zapitanosti valjalo bi nastaviti razmišljati i proučavati kontekst i tekst Ive Andrića.
Michael Martens, San zvani Jugoslavija: Razgovori o Ivi Andriću, Sarajevo: Buybook, 2021.
PIŠE: Lamija Milišić
Čini se da je književnost simptom naše začaranosti vremenom. Ona je pripovijest o vremenu čovjeka u vremenu. Piše je i čita svako u svom, zasebnom vremenu. “Zato je i moj pristup sa Andrićem bio prvo da objasnim vreme, a tek onda čoveka” – navodi u jednom intervjuu Michael Martens, autor biografije U požaru svjetova, Ivo Andrić: Jedan evropski život. (Ne)suglasje duha vremena i u njemu nastalih književnikovih djela nadahnjuje i vodi ovu knjigu.
Nakon inicijalne objave 2019. godine u Austriji, uslijedio je niz izdanja na našem govornom području – bosanskohercegovačko u Buybooku, srpsko u Laguni i hrvatsko u Ljevaku (pod naslovom Vatra u vatri: Ivo Andrić – Jedan europski život) – uz zapaženu medijsku i čitalačku pažnju, pohvale i primjedbe. Dvije godine nakon U požaru svjetova, ovaj njemački novinar i pisac objavio je zbirku vlastitih razgovora o toj biografiji. Knjiga je 2021. godine čitateljstvu stigla pod naslovom San zvani Jugoslavija: Razgovori o Ivi Andriću.
Zajednički jezik
Iako Nebojša Lujanović u predgovoru Buybookovog izdanja opisuje San zvani Jugoslavija kao “vrlo važan nastavak” “vrlo važn[e] knjig[e] o Andriću”, lako je zamisliti da bi knjiga dapače bila zanimljiva čitateljstvu kao uvod u U požaru svjetova. Naime, ova zbirka intervjua daje kulturološki uvid u kontekst recepcije knjige, koja i sama tematizira kulturološki kontekst života i stvaralaštva Ive Andrića. Zašto bi San zvani Jugoslavija bilo bolje posmatrati kao uvod, a ne nastavak biografije? Zato da bi se čitateljstvo kretalo iz konteksta ka tekstu, a ne obratno. Taj pravac sukladan je i namjeri samog Martensa. Kako je naveo u pogovoru U požaru svjetova i nekolicini intervjua, težnja biografije bila je da Ivo Andrić dobije novo čitateljstvo na njemačkom govornom području. Dakle, da čitatelji, putem konteksta, otkriju tekst.
San zvani Jugoslavija čini niz hronološki poredanih intervjua, objavljenih u različitim medijima. Michael Martens je tako od sredine 2019. do kasne 2020. godine razgovarao sa novinarima i novinarkama medija: Nedeljnik, Der Standard, Dnevnik.ba, Nova.rs, Matica.hr, Prometej.ba, itd. Već nakon prvih nekoliko intervjua, biva jasnim da je zbirka zadržala jezičke varijante u kojima su intervjui inicijalno objavljeni. Tako ćete jedan intervju čitati na ekavici, drugi na ijekavici, usput primijetivši još nekolicinu specifičnosti bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika. Ova knjiga je u tom smislu na tragu raznih izdavača poput Fabrike knjiga urednika Dejana Ilića, Biblioteke XX vek Ivana Čolovića, te edicije Zajednička čitaonicaudruženja KROKODIL (pokrenute nakon Deklaracije o zajedničkom jeziku).
Dakle, jednako je bitno kako je knjiga napisana i koji je njen sadržaj. To potvrđuje i sam Martens u napomenama uz ovu knjigu: “A razgovor o Jugoslaviji vodi se – ili bi trebalo da se vodi – na svim narječjima i dijalektima (nekadašnjeg) zajedničkog jezika.” Ironijom sudbine, edicija Zajednička čitaonica nije mogla biti distribuirana na čitavoj teritoriji zajedničkog jezika jer taj jezik službeno ne postoji i nije ga moguće registrovati kao bibliografski podatak. Buybookovo izdanje knjige San zvani Jugoslavija registrovano je kao djelo na bosanskom jeziku pa iako ovako “maskirano”, cijeni se Martensova posredna poruka o zajedničkom književnom naslijeđu i cjelovitosti kulture čitatelja, poklonika i kritičara kako ove knjige, tako i prethodno objavljene biografije.
Dobro uštimani (post)kolonijalizam
Od dvanaest intervjua koje San zvani Jugoslavija sadrži, jedanaest se odnosi na U požaru svjetova. Posljednji, dvanaesti, je o samoj knjizi koju čitate. Taj razgovor je objavljen nakon što je postalo dostupnim hrvatsko izdanje San zvan Jugoslavija (dakle, prije bh. izdanja). Uvodna pitanja većine intervjua otkrivaju autorove motive i metodologiju pisanja biografije. Martens često ističe da je želio Andrića prikazati u pripadajućem mu evropskom kontekstu. Navodi i da mu je pozicija stranca na Balkanu zapravo pomogla da načini distancu spram dosadašnjih publikacija o ovom nobelovcu, koje su pod (ne)posrednim teretom nacionalnih identiteta i učinaka rata. Međutim, odnos evropsko-balkansko dobija novu nijansu u spomenutom, posljednjem intervjuu u knjizi. Tu Martens novinaru Darku Vlahoviću objašnjava trenutak u kom iz Rusije dolazi u Beograd: “Ja sam na Balkan došao kao nekakav njemačko-ruski imperijalista koji je arogantno i s visine gledao kako je tamo sve malo. To se, nadam se, promijenilo iz temelja. Danas znam da je Balkan nevjerovatno slojevita i fascinantna regija.” Ovime se pojašnjava kulturološka pozicija autora biografije o Ivi Andriću. O njoj će čitatelji dobiti dobar uvid posebno nakon čitanja intervjua pod naslovom “O biografijama, biografima i distanci”. Ovo je možda i najzanimljiviji intervju u zbirci, zajedno sa onim “Putnik sa lažnim pasošem”, koji insistira na sličnim pitanjima o Martensovoj poziciji. Imperijalističko naslijeđe Evrope i njime vođen odnos prema balkanskim državama neizbježno se reflektuju u samom Martensu pa posredno onda i u njegovim čitateljima. To naslijeđe ostavilo je traga i u životu Ive Andrića kroz osmanske i habsburške aveti. Imperijalizmu, koji se odrazio i u aspiracijama Hitlerove Njemačke, u Andrićevu životu oponirao je koncept jugoslavenstva, djelomično kroz Mladu Bosnu, te kraljevsku i socijalističku Jugoslaviju.
U gotovo svim intervjuima zatičemo začarani krug diskusija o “napadima u Srbiji” ili “reakcijama u Bosni” itd. na U požaru svjetova. Ukoliko se one zanemare, mogućno je iščitati krovnu temu i motive autorovih interesa za lik i djelo Ive Andrića. Radi se o proučavanju tragova koje pojedinac ostavlja u vremenu, te kakvo značenje ti tragovi kroz vrijeme poprimaju. Rekonstrukcija života iz pisanih i drugih materijalnih tragova istovremeno ih tretira kao puke činjenice (bez značenja) i kao čimbenike jednog narativa (sa neminovno utkanim značenjem). Budući da je u ovom slučaju to život jednog književnika, ti “znakovi pored puta” se udvostručuju, roje narativne tokove što obitavaju istovremeno u književnom i vanknjiževnom svijetu.
“[J]er ko se ozbiljno bavi tim piscem, njegovim djelom i životom, prije ili kasnije će se baviti i Jugoslavijom i njenom propašću”, ističe Martens. Možda iz ovog razloga ne čudi što je većina intervjua u knjizi (ali nikako svi) okrenuta temama: poimanja, posljedica i tragova jugoslavenstva i Josipa Broza, statusom islama u Andrićevim djelima, njegovog bosanskog porijekla, odnosa Miroslava Krleže i Andrića pri dodjeli Nobelove nagrade, “bosanske mržnje” iz Pisma iz 1920. itd. Dakle, sve one se tiču značenja Ive Andrića za bivše jugoslavenske republike i Evropu danas, dok se rijetko koje dotiče samog Andrića. Nije bitno ko je pojedinac po sebi, nego šta može da ponudi u izvjesnoj ideološkoj mreži. Kao što je zapisao Anton P. Čehov u svojim Bilješkama: “Ono što je važno su komentari o Shakespeareu, a ne sam Shakespeare.”
Publicistika po naučnim metodama
Na pitanje novinarke Dragane Todorović o tome da li je U požaru svjetova naučna ili publicistička proza, Martens će dati u neku ruku diplomatski odgovor i svoj rad nazvati “publicističkom prozom, ali koja je nastala po naučnim metodama”. Prema tome, biografiju o Ivi Andriću bi se trebalo shvatiti kao činjenice u službi jednog angažiranog žanra pisanja. Ovo bi svakako trebalo imati na umu buduće čitateljstvo Martensove biografije pri pasažima iz U požaru svjetova, tipa sljedećeg: “Dana 28. aprila 1918. Gavrilo Princip umire u garnizonskoj bolnici tvrđave Theresienstadt od tuberkuloze kostiju. Osam mjeseci kasnije rađa se država zbog koje je on postao ubica.” Posljednja rečenica jeste uistinu činjenica, ali perspektiva iz koje je izrečena vrlo je specifična i sama bremenita značenjem.
Sličan je slučaj i u latentnom balkanizmu pri spominjanju sljedećeg podatka: “Švicarski historičar Oliver Jens Schmitt jasno je okarakterisao nedostatak pisanih izvora u jugoistočnoj Evropi rekavši da se o psu mezimcu pape Pija II zna više nego o pojedinim vojskovođama na Balkanu.” Učinci balkanizma se primijete također i u nekoliko intervjua, bilo da ih tumačite kao slabost “koloniziranih” ili otpor takvom identitetu. Tako novinarka Glorija Lujanović naočigled podstiče stigmu tzv. balkanskih tema, zapravo tražeći od sagovornika da kaže nešto više o svom odnosu spram Balkana: “Prepirke oko Andrića nisu prestale [sic] ni danas, posebno ne u BiH. Hoće li to biti neka ‘vječna’, balkanska tema i taj mit o specifičnoj bosanskoj mržnji?” Sličan je postupak Franje Šarčevića kada govori: “Što je zapravo nedostajalo postojećoj literaturi o Andriću napisanoj na njegovom jeziku (…)?”
Bilo kako bilo, Michael Martens dosljedno argumentuje svoj stav o U požaru svjetova kao knjizi koja, slijedeći književnu poetiku samog Andrića, “ne treba da diže niti da ruši spomenike”. Njegovi su odgovori često diplomatski, pomirljivi, te iskazuju istovrsan utisak o Andriću u svim intervjuima. Nakon čitanja knjige San zvani Jugoslavija autorova metodologija i vizija Andrića čitateljstvu postaju jasnije. Tema odnosa književnika i diplomate Ive Andrića sa društvenim kontekstom u kom živimo otkriva nove puteve istraživanja. Novinari u intervjuima često spominju stavove iz recenzija i kritika o Martensovoj biografiji. Time ova knjiga osvjetljava ulogu i važnost književne kritike danas. Ona pokazuje načine na koje kritika utiče na savremene tokove javnih rasprava i oskudnih polemika na prostorima naše regije. Moglo bi se reći da San zvani Jugoslavija nije ništa drugo do skup pitanja i odgovora – no u duhu te neumorne zapitanosti valjalo bi nastaviti razmišljati i proučavati kontekst i tekst Ive Andrića.
Bookstan on Air je realiziran uz podršku Međunarodnog fonda za pomoć koji su osnovali Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Goethe Institut i drugi partneri.
Centar za promociju civilnog društva u partnerstvu s OSCE Sekretarijatom je realizovao prvu radionicu o ponovnoj društvenoj upotrebi imovine oduzete iz organizovanog kriminala u Bosni i Hercegovini, u okviru regionalnog OSCE-ovog projekta pod nazivom: Jačanje borbe protiv transnacionalnog organizovanog kriminala u Jugoistočnoj Evropi kroz poboljšanu regionalnu saradnju u zapljeni, konfiskaciji, upravljanju i ponovnoj upotrebi imovine. Projekat obuhvata pristup cjelokupnom ciklusu rješavanja problema oduzete imovine, i podijeljen je u tri područja intervencije: (1) istrage, zapljena imovine i oduzimanje imovine; (2) upravljanje imovinom; (3) ponovna upotreba imovine.
Preko 50 predstavnika/ca OCD iz različith krajeva BIH je prisustvovalo dvodnevnoj radionici u Sarajevu održanoj 23-24.02.2022. godine. Hibridna radionica je omogućila online prisustvo dodatnim učesnicima i izlagačima. Radionica je imala za cilj podizanje svijesti o ponovnoj upotrebi oduzete imovine u BiH, upoznavanje sa načinom oduzimanja nezakonito stečene imovine u BiH i modalitetima korištenja oduzete imovine za javni interes i društvene svrhe te prezentacije dobrih praksi u drugim zemljama.
„Centar za promociju civilnog društva u partnerstvu s OSCE Sekretarijatom je prva organizacija u BiH koja je pokrenula projekat o stvaranju povoljnijeg okruženja za ponovonu društvenu upotrebu oduzete imovine i naš krajnji cilj je da civilno društvo bude to kome će se dati mogućnost i prilika da dobije na korištenje trajno oduzetu imovinu koja je nelegalno stečena kako bi je iskoristili u edukativne, humanitarne, socijalne i druge svrhe”, izjavila je Melika Šahinović, projektna menadžerica CPCD-a.
Predstavljeni su pravni okviri i prakse u oblasti oduzimanja nezakonito stečene imovine u Bosni i Hercegovini (BiH) i modaliteti korištenja oduzete imovine, uloge i rad agencija za upravljanje oduzetom imovinom, prakse poklanjanja oduzete imovine u društvene svrhe, nedostaci u zakonima zbog kojih je dodjela imovine u društvene svrhe i dalje ograničena ali i pravne pretpostavke ponovne upotrebe oduzete imovine za javni interes i društvene svrhe. Predavači i govornici radionice su bili relevantni predstavnici vlasti, javnih i obrazovnih institucija BiH, te predstavnici programa zemalja iz regiona. „Zakon u svojoj primjeni pokazuje svoje manjkavosti i očekujemo konkretne prijedloge za izmjenu zakona i zakonskih akata koje bi Vlada FBIH trebala u narednom periodu donijeti“, izjavila je Edita Kalajdžić, Sekretarka Vlade FBiH.
CPCD u partnerstvu s OSCE-om želi osigurati aktivnu ulogu civilnog sektora u izradi zakonodavnog okvira na ovu temu, kao ključnog aktera u izradi procesa i mehanizama za ponovnu upotrebu oduzete imovine za javni interes i društvene svrhe.
„Potrebno je izmijeniti zakon kako bi se omogućila ponovna upotreba oduzetih sredstava u društveno korisne stvari, kako bi i tu dali značaj i podstakli priču da se kriminal ne isplati. Oduzimanje imovinske koristi pribavljana krivičnim djelima ostaje jedan od najvažnijih instrumenata politike za suzbijanje teških oblika kriminaliteta i generalno kriminaliteta u društvu“, poručio je prof. dr. sc. Eldan Mujanović, sa Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA.
Najefikasniji način da se razbije teški i organizovani kriminal je konfiskacija prihoda od kriminalnih aktivnosti, čime se kriminalcima i njihovim mrežama oduzima finansijska moć i narušava osnovna svrha kriminalnih organizacija, odnosno perspektivna finansijska dobit.
„Oduzeta imovina koja je u predmetu postupanja o krivičnom postupku, može se koristiti za različite namjene. Tendencije iz prava EU i dobrih praksi zemalja EU pokazuju da društvena upotreba imovine predstavlja jedan od najboljih modaliteta korištenja takve imovine iz razloga što doprinosi jačanju povjerenje u institucije krivičnog pravosuđa i generalno u sistem državne vlasti“, istakao je Vinko Jakić, direktor Agencije za upravljanje oduzetom imovinom FBIH. Pored prezentacije o pravnim okvirima i praksama oduzimanju imovine i ulozi Agencije za upravljanje oduzetom imovinom u FBIH, svi prisutni su upoznati i sa radom Agencije za upravljanje oduzetom imovinom RS, gdje je Aleksandar Sladojević, načelnik Odjeljenja za upravljanje oduzetom imovinom Agencije u RS predstavio i par slučajeva poklanjanja imovine u socijalne svrhe.
Projekat ima za cilj osnažiti OCD znanjem i vještinama potrebnim za aktivno uključivanje u procese ponovne upotrebe oduzete imovine u društvu (pravilne informiranosti o pravnim okvirima, načinu apliciranja za dodjelu oduzete imovine na korištenje, upravljanje imovinom koja je odobrena OCD, itd). Aktivnosti će biti prilagođene zakonskom okviru u FBiH, RS i Brčko Distriktu.
“Mi iz OSCE Sekretarijata i Misije OSCE-a u BiH smo izuzetno zadovoljni s iskazanim interesom organizacija civilnog društva da prisustvuju i aktivno učestvuju na današnjoj radionici. Uvjereni smo da će ova radionica postići svrhu zbog koje je organizovana, a to je podizanje svijesti o značaju upotrebe imovine, pravosudno oduzete od počinilaca krivičnih djela organizovanog kriminala.”, izjavila je Merima Abdić, pomoćnica projektnog službenika, OSCE Sekretarijata.
“Posebno smo posvećeni jačanju institucionalnih kapaciteta organizacija civilnog društva da budu aktivni nosioci u uspostavljanju mehanizama za ponovnu društvenu upotrebu imovine u socijalne svrhe, posebno za one najranjivije kategorije društva.”, poručila je Irisa Čevra, nacionalna pravna službenica, OSCE Misije u BiH.
Zaključci predstavnika/ca organizacija civilnog društva govore o važnosti saradnje između agencija za upravljanje oduzetom imovinom i organizacija civilnog društva koje trebaju zajedno raditi na izradama prijedloga za promjenu zakona, kao i definisanju adekvatne procedure za dodjelu oduzete imovine na korištenje. Vrlo je važno da se procesi oduzimanja imovine realizuju u okvirnom vremenskom periodu kako vrijednost imovne ne bi znatno opala do okončanja procesa oduzimanja ili do odluke o stavljanju imovine u ponovno korištenje. Javnost treba imati uvid u raspoloživost trajno oduzete imovine koja može biti potencijalna za dodjelu na korištenje u društvene svrhe, dok transparentnost u javnim pozivima, dodjelama imovine i izvještajima o provedbi projekata o korištenju imovine treba biti zagarantirana. Na poslijetku, potrebno je umrežavanje udruženja i fondacija iz BiH kako bi adekvatno iznijele inicijative o važnosti društvene upotrebe oduzete imovine. Dodatni načini osnaživanja organizacija su uspostavljanje edukacija o pisanju projektnih ideja za iskoristivost imovine u društvene svrhe i jačanje saradnje s vodećim organizacijama iz regije koje su pokrenule socijalno poduzetništvo na konfiskovanoj imovini.
Centar za promociju civilnog društva u Bosni i Hercegovini proslavlja 25 godina postojanja, i naša misija svih ovih godina je doprinos jačanju civilnog društva u BiH kroz pružanje podrške razvoju organizacija civilnog društva i njihovoj međusobnoj saradnji i umrežavanju, uspostavljanje okvira za efikasne odnose sa vladinim i privatnim sektorom i razvoj građanskog aktivizma. Upravo ovakvi programi i partnerstvo s međunarodnim organizacijama poput OSCE-a nam daju podršku da naši ciljevi budu postignuti.
Raditi nedjeljom ili ne – pitanje je koje traži puno analize. S jedne strane trgovci, s druge poslodavci i zakoni. Kupci su u sredini, ali zbog njih je ovo pitanje i postavljeno
Piše: Alena BEŠIREVIĆ
Trebaju li i radnici u trgovinama imati slobodan dan u nedjelju, pitanje je koje već duže dijeli javnost.
Na jednoj su strani trgovci i radnici ovog sektora, koji nerijetko rade za minimalac, prekovremeno, vikendom i za praznike. Na drugoj – poslodavci i kupci koji odavno imaju naviku upravo u nedjelju ići u šoping.
– Sedam godina sam radila u tržnim centrima i nedjeljom i praznicima. U jednom sarajevskom centru čak i 10 navečer. To je iscrpljujuće i fizički i psihički. Zato trpi privatni život, bez obzira imate li porodicu, djecu, supruga, partnera. Jednostavno, teško je izdvojiti vrijeme, planirati nešto. Kupci o tome ne misle, njima je nedjelja neradni dan, a s vremenom baš omiljeni za kupovinu. Rijetko misle o tome da oni koji rade nedjeljom stignu kući najranije u 22:30 – govori nam trgovkinja Amela (čiji je identitet poznat autorici teksta).
Kupci, s druge strane ne propituju svoje navike.
– Pa tačno je da su kupci i ranije pokazivali nedostatak emaptije i solidarnosti prema radnicama, s obzirom na to da su uglavnom žene zaposlene u trgovini. Kupci su navikli da nedelju koriste ili u kupovini ili samo u obilasku tržnih centara. Međutim za one koji rade u trgovini, slobodna bi nedjelja mnogo značila – kazala je za InterviewMersiha Beširović, predsjednica Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH.
Neradno u Livnu, Bijeljini, Sanskom Mostu…
Beširović: Nedostatak empatije i solidarnosti
Neradna nedjelja bi također mogla biti i znak da se radna mjesta u trgovinskom sektoru učine atraktivnijim, jer se i trgovci sve češće odlučuju za odlazak u inostranstvo. Razlog su često niske plate i teški uslova rada koji uključuju prekovremeni rad i nedostatak vremena za odmor.
– U principu, u ugovoru rijetko piše da su subota ili nedjelja radne. Piše samo da imate pravo na jedan slobodan radni dan. Međutim, kad pomnožite šest radnih dana sa po 7 radnih sati, koliko je najčešće radno vrijeme trgovca, dobijete barem 42 radna sata sedmično. A u nekim slučajevima i više. I tu imate ta dva sata koja su mimo 40- časovne radne sedmice, koja se uopšte nigdje ne vode kao prekovremeni rad. Sad pomnožite to sa 150 hiljada radnika u trgovini vidjet ćete da su to ogromne sume koje idu u korist poslodavaca – navodi Beširović.
Poslodavci se vode logikom profita. I tvrdnjama da upravo vikendom ili praznicima imaju najviše prometa. Zbog toga su spremni i pogaziti pokoje radničko pravo.
– Nerijetko se dešavalo da iz nedjelje uvečer ranim ujutro u prvu smjenu. Osim toga vikendom sam imala ogroman problem u pronalaženju osobe koja će mi čuvati sina, tada bebu, jer vrtić radi od ponedjeljka do petka. Često sam se pitala za šta i kome radim. Iskreno, za sve godine rada nisam nikada dobila uvećanu dnevnicu za rad nedjeljom ili praznicima, iako je zakonski to zagarantovano – priča Amela.
Dan za odmor, a na našim prostorima to je oduvijek bila nedjelja, zakoni koji reguliraju oblast trgovine i radnih prava na nivou entiteta u BiH različito tretiraju.
Koliko zakona, toliko pravila. No, i jedan i drugi I treći – onaj o o trgovini na nivou entiteta, te Zakon o radu FBiH odluku o neradnim danima prepuštaju trgovcima tj. poslodavcima. Izuzetak je Zakon o radu RS koji u članu 78. definiše sedmični odmor koji se, u pravilu, koristi nedjeljom, uz određene izuzetke.
No, regulisanje je moguće i odlukama donesenim na nižim instancama. Pa o tome mogou odlučiti i općinska vijeća – pa su nedjeljom trgovine zatvorene u u Sanskom Mostu, Livnu, Bijeljini, Zvorniku i Kiseljaku…
– Zakon o radu FBiH uopće ne tretira neradnu nedjelju nego propisuje jedan slobodan dan u toku sedmice. I Zakon o trgovini isto tako. Zato i jesu specifične uredbe na općinskom nivou jer one nisu propisane zakonom. Recimo, u Sanskom Mostu je općinsko vijeće odobrilo zabranu rada nedjeljom ali je načelnik, koji je inače, čini mi se, član SDA stranke, pozivajući se na slobodu tržišta i slično pisao Ministarstvu trgovine FBiH i dobio podršku od ministra trgoine Vujanovića. Zvanični stav Ministarstva trgovine FBiH je bio da se ne može zabraniti rad nedeljom općinskom odlukom. No, općinsko vijeće je istrajalo u svojoj odluci – kaže Beširović.
Ovakve odluke koje donose općine ona vidi kao “izraz jednog novog zaokreta na političkoj sceni”.
Samo u toku 2021. Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti je intervenisao u 350 slučajeva kršenja radničkih prava, a obavljeno su ukupno 382 razgovora sa radnicima. Broj osoba kojima je pružena pomoć u rješavanju slučajeva kršenja radničkih prava je 208 od čega je 152 žena i 56 muškaraca.
Osim toga imamo i situaciju u kojoj radnici zaposleni kod istog poslodavca nemaju ista prava.
Naša sugovornica Amela sjeća se da je na početku rada u jednom tržnom centru godišnje, za praznike imala koji dan slobodno. No, s dolaskom novog vlasnika sve se promijenilo.
– Do tada neradni Dan Državnosti 25. novembar, Dan nezavisnosti 1.mart, Praznik rada… postaju radni. Kazali su nam, zbog većeg prometa. Bili smo razočarani, ali kome da se žalimo. Ja sam u ime firme u kojoj sam radila pisala molbu da se takve promjene ne uvaže. Odgovorili su da je ugovorom definisano da radno vrijeme određuje vlasnik tržnog centra, a da su svi zakupodavaci dužni to poštovati. To je na žalost, jasna slika društva u kojoj živimo – priča Amela.
Smailbegović: Tržište treba regulirati to pitanje
Poslodavcima to i odgovara. Potvrdio nam je to i i predsjednik Udruženja poslodavca FBiH Adnan Smailbegović.
– To je nešto što treba ostaviti tržištu da regulira. U kolektivinim ugovorima smo precizirali da se rad nedjeljom plaća vioše, a rad praznicima duplo – izričit je Smailbegović koji smatra da je “zakon sve regulisao i da se ne mogu pronalaziti hibridna rješenja zato što se taj zakon ne poštuje”.
Beširović međutim tvrdi da se mogu pronaći i drugačija rješenja koja bi mogla zadovoljavati i kupce i poslodavce i radnike.
– Moglo bi se naći i neko drugo rješenje, recimo ograničenje broja radnih nedjelja. To bi bilo bolje nego rješenje nego potpuno otvoriti ili potpuno zatvoriti nedjeljom – dodaje Beširović i ističe kako kod nas treba nalaziti sistemska rješenja.
Jedno od takvih rješenja koje je doneseno prethodne godine nakon enormnih poskupljenja koja su uslovljena globalnim ekonomskim kretanjima bilo je i povećanje minimalne plate u FBiH.
– Veliki problem su sada, nakon povećanja minimalne plate u Federaciji BiH, prigovori poslodavaca da se radnicima sve češće nude ugovori bez toplog obroka. I to je isključivo posljedica toga što poslodavci neće radnicima da povećaju minimalnu platu, pa im onda uskraćuju topli obrok – ističe Beširović.
No, situacija će se, zbog odlaska radnika iz zemlje, morati mijenja. U većini zemalja Europske unije nedelja je za trgovce neradni dan, a da ne govorimo o boljim plaćama i uvjetima rada.
– Nedavno sam imala priliku posjetiti Njemačku, u kojoj apsolutno ništa ne radi nedjeljom osim benzinskih pumpi i sve funkcioniše perfektno. Ljudi su navikli da se najdalje do subote poslijepodne namire. Nadam se da će tako ponovo biti I ovdje. Jer nisu uvijek trgovine bile otvorene nedjeljom. Ako vratimo te stare navike, ljudi će s vremenom prihvatiti disciplinu kupovine na vrijeme. Ne trebam ni objašnjavati koliko bi to značilo svakom radniku – smatra trgovkinja.
Do sada su, istina, glasovi nezadovoljstva uslovima rada u trgovinskom sektoru bili tihi i anonimni. No, Amela tvrdi da se i to mijenja.
Tržište će, uvjereni su sindikati, diktirati pravila igre.
– Pa vi sada ne možete naći radnika u ugostiteljstvu kojem je plata ispod 1000 KM. Povećane su plate prije nego je to propisano zakonom i to samo kako bi se zadržali radnici. I trgovci će na kraju biti kao ugostitelji – smatra Beširović.
Ko radi, a ko odmara?
No, prije nego ikakva odluka bude donesena, opet se treba vratiti analizama. Teško je utvrditi, jer ovdje statistike nikad nisu jača strana, koliko radnika zapravo radi nedjeljom, koliko bi njih i da li uopće ostalo bez posla zbog zatvaranja trgovina jedan dan u sedmici, kako bi se to odrazilo na tržište, na poslodavce i kompanije.
Dok ne dobijemo prave odgovore na ova ključna pitanja, ostat ćemo podijeljeni na one za i protiv.
U regionu se također već godinama vodi slična rasprava, a u Sloveniji je dozvoljeno da nedjeljom male trgovine budu otvorene do 15 sati, a zatvoreni veliki trgovački centri.
Stanje u EU zavisi od zemlje do zemlje, s obzirom da ne postoji zakon koji bi članicama nalagao kako postupati.
Međutim, u EU trgovine se radnim danom otvaraju kasnije, ali i rade kraće. U Velikoj Britaniji radno vrijeme trgovina je od 9 do 17:30, a subotom do 16 sati, a nedjeljom su zatvorene. U Irskoj, na primjer, trgovine rade do 21 sat, ali samo od srijede do petka.
U Austriji nedjeljom ne rade također tržni centri, ali su otvorene suvenirnice, cvjećarnice i dežurne trgovine prehrambenim proizvodima. U Italiji nedjeljom rade samo dežurne trgovine.
S druge strane oceana, u SAD-u, trgovine se radnim danima najčešće otvaraju u 9 sati i rade do 18 sati. Veliki trgovački centri otvaraju u 10 i zatvaraju u 21 sat, a nedjeljom u 17 sati.
Rad nedjeljom u EU zabranjen je u Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Norveškoj, Njemačkoj, Luksemburgu i Austriji, Poljskoj.
