Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu najavljuje koncert renomiranog italijanskog gitariste Erosa Rosellija, koji će nastupiti u ponedjeljak, 17. marta 2025. godine u 19:00 sati u Galeriji Bosanskog kulturnog centra Sarajevo i izvesti djela F. Soroa, F. Margole, B. Bettinellija, H. Villa-Loboa, autorska djela.
“Izvanredni italijanski gitarista Eros Roselli je prvoklasni muzičar koji pruža duboko promišljene interpretacije čak i najjednostavnijih minijatura sa prefinjenim smislom za frazu, besprekornom artikulacijom i punim zvukom do veoma impresivnog efekta…” (American Record Guide, 2016.)
Eros Roselli, gitarista i profesor klasične gitare na Konzervatoriju „Cesare Pollini” u Padovi. Diplomirao je u klasi prof. Ruggero Chiese na Konzervatoriju u Bresci. Kao svestrani muzičar, afirmirao se osvajanjem nagrada i priznanja na brojnim međunarodnim takmičenjima (F. Sor u Rimu, 20th Century Music Festival u Lagonegru, Fundaciòn Guerrero u Madridu, Maria Canals u Barseloni itd.). Pored klasične gitare, završio je i studije sociologije na Univerzitetu u Trentu sa tezom o savremenoj muzici. Poslednjih godina komponuje i aranžira dela za kamerne ansamble sa gitarom.
Objavio je brojne CD-ove sa solističkim i kamernim repertoarom. Do sada je održao niz majstorskih kurseva u Španiji, Nemačkoj, Velikoj Britaniji, Mađarskoj, Austriji, Danskoj, Litvaniji i Slovačkoj, a napisao je i brojne eseje o gitarskom repertoaru. Autor je publikacije “7 Studi per Chitarra”, početničke metodologije za klasičnu gitaru, koja je objavljena pod okriljem izdavačke kuće Progetti sonori 2020. godine. Nakon što je stekao iskustvo u različitim institucionalnim ulogama, uključujući direktora konzervatorija, napisao je dvije knjige o reformi talijanskih konzervatorija: “Uscire dal ghetto?” (2015) i “Muzika i konzervatorijumi” (2018). Od 2015. godine član je tima stručnjaka za ocjenjivanje talijanskih konzervatorija u Nacionalnoj agenciji za ocjenjivanje (ANVUR).
Na press konferenciji koja je održana u Ateljeu Figure predstavljen program i poster 30. izdanja kulturološkog programa Modula Memorije. Na press konferenciji su govorili: Nihad Kreševljaković, direktor J.U.MES i umjetnički direktor Modula Memorije; Ziyah Gafić, regionalni direktor Fondacije „VII Akademija“ Sarajevo i Hana Bajrović-Čardaković, koordinatorica Modula Memorije.
Modul Memorije će ove godine biti otvoren 4. aprila u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH izložbom postera „Modul Memorije – 30 godina“, te dodjelom Nagrade za doprinos očuvanju kulture sjećanja. Tradicionalno, Modul Memorije će i ove trajati do 9. maja 2025. godine. Pored ove izložbe, program će predstaviti još 3 izložbe, 1 promociju knjige, 1 pozorišnu predstavu, te projekcije 3 dokumentarna filma.
Direktor Kreševljaković podsjetio je na historijat i značaj Modula Memorije: „Do sada je u okviru ovog programa realizovano skoro 300 različitih umjetničkih programa. Svaki od njih podsjetnik je na važnost umjetnosti u razumijevanju vremena i prostora u kojem živimo. Iz vlastitog iskustva znamo da je za umjetnost etika neodvojiva od estetike te bi to trebao biti i motiv prevashodno našim umjetnicima i umjetnicama da budu glas istine i obespravljenih. U vremenu u kojem živimo, kada je destrukcija svega tako očigledna, potreba za tim je još veća.“
Ziyah Gafić, regionalni direktor Fondacije „VII Akademija“ Sarajevo, fotografi i novinar, predstavio je izložbu „April 1975 – Phnom Penh – Saigon“, koja će biti otvorena u okviru Modula Memorije, u Zemaljskom muzeju BiH. Gafić je ukazao na značaj koji je vijetnamski rat imao u onome što je moderno novinarstvo i dokumentarna fotografija. Istakao je još jednu bitnu činjenicu „Uspjeli smo da, nakon 50 godina, zahvaljujući saradnji sa Muzejom Sjeverno-vijetnamske vojske dođemo do onoga što se čini finalnim brojem poginulih novinara, a koji do sada nikada nije bio jasno preciziran.“
Hana Bajrović, koordinatorica Modula Memorije predstavila je ovogodišnje, 30. jubilarno izdanje Modula Memorije i naglasila kako je „ovaj jubilarni festival sačinjem od programa kojima se ove godine obilježavaju bitne godišnjice za našu državu i svijet (Dayton, kraj opsade, 30. godina genocida u Srebrenici, kraj II svjetskog rata, Vijetnamski rat…), ali i od programa koji su svojevrsni omaž svim umjetnicima i umjetnicama i kulturnim radnicima i radnicama koji su svoj život i svoje djelovanje posvetili Sarajevu i Bosni, uključujući i period agresije, a koji više nisu sa nama.“
Ulaz na sve programe je slobodan.
Sve aktivnosti J.U. MES možete pratiti putem Facebook i Instagram profila Festivala MESS, te na web stranici Festivala MESS.
MODUL MEMORIJE 2025
6. APRIL – 9. MAJ
Petak / 4.4.2025.
DRVO SJEĆANJA Sjećanje na kulturne djelatnike iz perioda opsade VRIJEME 12.00 MJESTO zelena površina – Koševo
OTVARANJE MODULA MEMORIJE 2025 Dodjela Nagrade za doprinos očuvanju kulture sjećanja i izložba postera Modula Memorije VRIJEME18.00 MJESTO Muzej književnost i pozorišne umjetnosti BiH
Utorak / 8.4.2025.
IZLOŽBA FOTOGRAFIJA April 1975 - Phnom Penh – Saigon FOTOGRAFI Michel Laurent, Gamma Rapho, Roland Neveu, Hervé Gloaguen, Sven-Erik Sjöberg, Scanpix Sweden, AFP, Jacques Pavlovsky, Yves Billy, Claude Juvenal, Ennio Lacobucci, Documentation Center of Cambodia, Thai Khac Chuong, Michel Laurent, Hugh Van Es, Bettmann Archive, Gamma Rapho, Françoise Demulder, Sou Vitchith, Nik Wheeler, Vietnam News Agency, Quang Thành, Văn Bảo, Vũ Tạo, Hữu Kiểm, Hoàng Thiêm, Quang Khanh VRIJEME18.00 MJESTO Zemaljski muzej BiH
Petak / 11.4.2025.
IZLOŽBA Ne smijemo prestati pričati o Gazi PRODUKCIJA Muzej Palestine iz Birzeita, Palestina VRIJEME 18.00 MJESTO Bosanski kulturni centar
PROJEKCIJA DOKUMENTARNOG FILMA Feniks iz Gaze REŽIJA I PRODUKCIJA Yousef Alhelou VRIJEME 18.30MJESTOBosanski kulturni centar
Četvrtak / 17.4.2025.
IZLOŽBA FOTOGRAFIJA Čovjek s Istoka FOTOGRAF Hadis Medenčević VRIJEME 18.00 MJESTO Galerija JAVA
Petak / 18.4.2025.
PROJEKCIJA DOKUMENTARNOG FILMA From Ground Zero REŽIJA Rashid Masharawi PRODUKCIJA Watermelon PicturesVRIJEME 18.00MJESTOKino Meeting Point
Petak / 25.4.2025.
PROMOCIJA MONOGRAFIJE Modul Memorije – 30 godina IZDAVAČ J.U.MESVRIJEME18.00MJESTOAtelje Figure
Četvrtak / 8.5.2025.
PROJEKCIJA DOKUMENTARNOG FILMA Što te nema AUTORICA Aida ŠehovićPRODUKCIJA Pinch Media Film Ltd & ŠTO TE NEMA, Inc.VRIJEME18.00MJESTOKino Meeting Point
Petak / 9.5.2025.
PREDSTAVA Smrt u Dubrovniku REŽIJA Petar PejakovićPRODUKCIJA Prazan prostor, Podgorica ZEMLJA Crna GoraVRIJEME 19.00MJESTOSarajevski ratni teatar SARTR
Udruženje za razvoj muzičke umjetnosti i pedagogije „SA Sinfonietta“ iz Sarajeva i „Udruženje Hila“ iz Zrenjanina objavljuju drugi ekfrastički tekst nastao u sklopu projekta Dijahronijski kontrapunkt koji je podržao British Council u okviru projekta „Kultura i kreativnost za Zapadni Balkan“ (CC4WBs).
CC4WBs je finansiran od strane Evropske unije, i ima za cilj unapređenje dijaloga na Zapadnom Balkanu kroz jačanje kulturnog i kreativnog sektora i razvijanje njegovog potencijala za društveno-ekonomski uticaj u ovom regionu. Tokom perioda od 48 mjeseci, projekat CC4WBs ima za cilj poboljšati učinak kulturnog i kreativnog sektora kako bi unaprijedio vještine, znanja i pristup finansijskoj pomoći, povećao konkurentnost te omogućio održivu koprodukciju i cirkulaciju dobara i usluga na Zapadnom Balkanu.
Tekst „Bok i Baherini“ inspirisan je kompozicijama izvedenim na koncertu trija ‘SA Sinfonietta’, kojeg čine violinistkinje Alma Dizdar i Tamara Arsovski te violončelistkinja Belma Alić. Koncert je održan u februaru u koncertnoj sali „Cvjetko Rihtman“ u Sarajevu.
Ekfrastički tekst pokušava da rekreira umjetničke oblike kojima su se bavila muzička djela i da prenese elemente koji su u njima bili dominantni. Tekst to čini sebi svojstvenim izražajnim mogućnostima i u skladu s doživljajem svake kompozicije ponaosob. U jednom trenutku to je narativnost, u drugom lirizam, u trećem jezičke slike, dok u cjelini ostaje dominantan osjećaj koji svjedoči o jedinstvu emotivnog i intelektualnog doživljaja kojim je muzika nadahnula književnicu.
Tekst je napisla Ana Vučković, autorica romana Bazen.
__________________
Ana Vučković
Bok i Baherini
__________________
Bah
Johan Sebastian Bach Troglasne invencije BWV 787-801
Suvoća u prostoru je takva da utiče na drvenariju, na komode, na parket, na ormare, na instrumente devojaka koje pokušavaju da daju ton ovoj večeri koja se održava u čast našeg dragog doktora. Svakog časa se sve više skupljaju, daske prijanjaju jedna uz drugu, regali stežu staru keramiku, tanjire iz kojih su ručavale generacije. Kad su doktorovi preci gradili kuću u ovoj pustopoljini nisu razmišljali o tome, njegov deda botaničar bio je opsednut sukulentima, i najvažnije mu je bilo da mu pogled sa prozora bude bujno zeleno kaktusno čvorište. Napisao je nekoliko priručnika i vodiča kroz život ovih samoniklih nepokolebljivih biljaka. Svakoj generaciji je važno nešto drugo. Doktor se retko i obazirao na vegetaciju oko kuće, njemu su bile važnije životinje, voleo je da čuje ptice, pa čak i lavež divljih pasa negde daleko, u brdima, bili su mu važni čak i jazavci. I kad je u kući bio sam, znao je da je neko kraj njega. Plašio se da će koloplet kaktusa toliko da naraste i da zaposedne celu kuću i svojom snagom je iščupa iz korena. Doktorovim prijateljima isprva nije bilo jasno što mu je vikendica baš tu, nekoliko sati od grada u kome živi, zašto je u toj nedođiji tako često, kad god nema obaveze na klinici, a onda bi, prvi put došavši tamo, shvatili da ih i same listom kuća privlači, i nagoni da budu tu, da navodno budu u prolazu, iako ne možete da budete na tom drumu i pravcu tek tako, slučajno, ali lagali bi da ih je put naneo da bi dočekali dramatičan, svečan i zabrinjavajuće lep smiraj dana, senku na opeci koja bi se polako pomerala, a zatim i gubila, kako je popodne postajalo suton. Svaki put bi taj suton delovao kao najlepši kraj sveta, onaj zbog koga nikom ne bi bilo žao. Kuća je delovala kao da je jedina u celom okrugu, oko nje nije bilo ničeg sem prirode, i nikakvih drugih ljudi osim doktora, njegovih ćerki, kad iz grada dođu, njegove služavke, koja je retko promaljala glavu kroz prozor tek da otrese stolnjak, i gostiju, koji bi se mestimično pojavljivali i onda punili kuću žamorom, zveckanjem escajga, i urlicima i smehom, jer je doktor umeo da izabere prijatelje. Uskoro bi trebalo da stignu svi ti ljudi, ovoga puta svi u isto vreme, zato služavka mrko gleda dve violinistkinje i jednu violončelistkinju, koje nasred sobe pokušavaju da vežbaju. Važna je muzika za današnji dan, ali važnije je poslužiti hranu, napojiti i najesti sve one koji su vozili po prašini i vetruštini, okrepiti ih supom i domaćim hlebom. Doktor je cenio kuvanu hranu, supe i čorbe posebno, govorio je da one miluju creva, aktiviraju probavni trakt. Supa se uveliko kuvala, jaka, unutra su plivale rozbratne, krompiri, crni luk i mnogo bibera. I sad valja dogurati veliki sto na sredinu prostorije koja je najsvetlija, treba reći gudačicama da su dovoljno vežbale i da Bahove invencije, doktoru omiljene, ostave za kasnije, kada se barem polovina gostiju pojavi. Vetar je divljao i lupao stabla i obarao krovove, gosti bi, da ih je mrzelo da dođu lako mogli da smisle razlog da ne budu tu, ali svi su poštovali doktora, a i ono što je već rečeno – kuća ih je privlačila, pa čak i u ovom tužnom času kada se njom neće prolamati razdraganost i smeh, toliko jak da bi mogao da učini da popucaju elegantne vinske čaše zarobljene drvenim policama od suvog drveta, koje je i samo pucalo od suvoće, kao i svetli parket, koji je otvarao prostor s tek ponekim intermecom u vidu tepiha. Parket je neprestano krckao, zidovi su pucketali kao da će se svakog trenutka odlomiti i srušiti, ali tako je bilo od početka, otkad je ova hacijenda sagrađena, i do danas nije pala. Kuća je bila nešto između magične i uklete. Huk vetra često je poprimao melodiju, koja je delovala smisleno i komponovano, skoro kao ona koju je sad pokušavala da svira mlada violonistkinja, koja se povukla u ugao pod naletom tri žustre žene, služavke i dve doktorove ćerke. One su u rukama držale stolnjake, lanene i krte, širile ih, rastezale, po nekoliko sekundi visili bi u vazduhu, vrtele su ih ceremonijalno kao pica majstori testo, pre nego što ih spuste na kabasti sto od teškog drveta. Tu će uskoro biti poslužene svakojake đakonije, doktor je stalno koristio tu reč, pretpostavljao je da je jednom nekom đakonu poslužena obilna i raznovrsna večera. To bi bio savršen filmski prizor – gudački trio u izvedbi troglasne Bahove invencije u C duru, BWV 787, u saglasju sa tri druge žene koje poletno, nasuprot okolnostima, barataju stolnjacima, escajgom, salvetama, kao da spremaju neku veselu gozbu, to bi bila efektna filmska scena, da je nije prekinula najezda jazavaca, koji su se godinama borili sa suvim parketom, letvama, crvotočinom, živeli i provlačili se paralelno sa tepisima i stazama, udobnim pufnastim papučama, knjigom i na njoj jabukom, samo koji santimetar ispod parketa praveći tunele. Sada su jazavci dospeli na površinu, decenijama su se javljali tihim krckanjem brodskog poda, ljuljali su kuću, pomerali je za milisantimenar iz ležišta, krili su se u temeljima i predano sisali smolu i pur-penu, ali sada su izronili željni društva, muzike i tople supe. Nisu mogli da sačekaju sutra, prekosutra da mirne duše pojedu doktora, našeg dobrog doktora sahranjenog na placu tik isped kuće, odmah pored kaktusnog čvorišta. Nezajažljivi, nestrpljivi jazavci.
Bokerini
Luigi Boccherini Gudački trio u f molu, op. 34, br. 1, G. 101
Luigi Boccherini Gudački trio u G duru, op. 52, br. 2, G. 114
