Autor: urednik

Video intervju: Alena Džebo – Predstava “Svirala”

U Pozorištu mladih u Sarajevu na scenu je postavljena  predstava „Svirala“ čiju režiju potpisuje Alena Džebo po motivima istoimene priče Ahmeta Hromadžića.

„Svirala“ se ovog mjeseca neće naći na repertoaru Pozorišta mladih a igrat će i na MESS-u 5. oktobra.

Svirala je prva predstava za koju je uveden CAP, sistem titlovanja predstave prilagođen za gluhe i nagluhe osobe; AD, audio deskripcija sa slijepe i slabovidne osobe, koje na ulazu dobiju slušalice dok narator osim replika daje i dodatne informacije o zbivanjima na sceni, o scenografiji i kostimima, između ostalog; za predstavu su izrađeni materijali prilagođeni djeci sa intelektualnim poteškoćama, po principu Easy to Read.

koncept i režija: Alena Džebo

igraju: Malik Ćehović, Sara Voloder, Ridvan Šišić, Uma Kulenović, Ivan Bošnjak/Omar Hadžić, Edna Šunjić, Kenan Kovačević, Sara Čengić, Lana Budalica, Sara Alilović, Ivan Frano Dronjić/Adnan Ribić, Armin Zolota/Zan Mujkić, Kijan Hajrulahović, Harun Tanović, Sara Bilić, Aida Dizdarević, Ajla Alimanović

dramatizacija i dramaturgija: Bojana Vidosavljević i Alena Džebo
koreografija: Jovana Milosavljević
muzika: Tijana Vignjević
scenografija: Vedran Hrustanović
kostimografija: Melisa Musić-Ajkunić; šminka i frizura: Amra Bilić

narator: Damir Kustura; rukovodilac tehnike: Ismir Fazlić
vajarka: Mirjana Čistopoljski; krojačica: Marija Ličina
majstori svjetla: Adis Mirojević i Edin Memić; majstorica tona: Lejla Osmanbegović
majstor stolar: Avdulah Musić; šef scenske tehnike: Sulejman Trako
dekorateri: Muamer Juhić, Narcis Hasanbegović, Haris Landžo i Mervan Avdović
rekviziter: Zajim Maguda; garderoberka: Emina Dedović

učenici/e i profesorice Srednje muzičke škole Sarajevo:
Belma Tuzović-Mujkić, Ana Pokrklić, Sara Barbara Bilela, Sara Farah Materne, Stela Ugrinčić, Merima Hubjer, Sead Derviškadić, Mirza Sijerčić, Faris Lačević, Aras Samardžija

dječiji hor Suncokreti pod vodstvom Alme Karić i Nedžada Merdžanovića

dizajn plakata i afiše: Sokolovic Creative

Pozorište mladih Sarajevo je prva institucija kulture koja je prihvatila da kao javna institucija ispuni obavezu koju je država Bosna i Hercegovina preuzela ratificirajući Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom a to je da učini sve kako bi i osobe s invaliditetom mogle uživati u kulturi, što je jedno od ljudskih prava, i to ravnopravno kao i sve druge osobe koje žive u BiH.

Ovo je predstava i za velike i za male. Inkluzivna predstava koja se bavi važnim temama kao što su razumijevanje, prihvatanje, briga za drugoga i prijateljstvo bez obzira na “različitost.” U predstavi igra 17 djevojčica i dječaka, koji nam prenose najveću istinu – pravi prijatelj je onaj koji te cijeni i prihvata baš onakvog kakav jesi, koji ne vidi prepreke da ti se približi i koji se trudi da te razumije i tako ti otkrije i pokloni cijeli svijet. Jer konačno, onda kada više nisi sam, kada nađeš nekoga ko će ti pružiti ruku, šapu ili krilo, onda se pred tobom otkriva sva raskoš i radost života. A i veliki i mali trebaju toplu ruku prijatelja da ih vodi kroz snježnu noć.

Predstava je rađena za uzrast od 10 do 14 godina.

Polaznici škole Helen Doron English Sarajevo u akciji sadnje drveća

Kako je planeta Zemlja jedini zajednički dom koji dijelimo, polaznici škole Helen Doron English Sarajevo, odlučili su joj pokloniti ono što joj najviše treba, biljke, zelenilo i dodir dječje ruke, s ciljem očuvanja prirode za sve buduće generacije. Stoga su nakon zasluženog ljetnog raspusta, odlučili zajedno sa svojim roditeljima i učiteljima, provesti jedan dan u prirodi, gdje su uz savjete profesionalnog osoblja imali priliku naučiti kako doprinijeti očuvanju planete Zemlje.

Akcija pošumljavanja je organizovana na Velikom polju na Igmanu, gdje je više od 150 djece iz svih sarajevskih škola posadilo ukupno 200 sadnica smrče.

“Osim zabave, cilj ovakvih akcija jeste naučiti djecu šta znači biti odgovoran član zajednice u kojoj žive, te im pokazati da svi zajedno možemo utjecati na pozitivne promjene u društvu. Mi u našoj školi insistiramo na tome da djeca u procesu učenja engleskog jezika, usvajaju i važne životne lekcije, kako bi postali što bolji stanovnici naše planete Zemlje,” – izjavila je predstavnica Helen Doron English, Harisa Haznadar Vladić.

I sami učenici su ovu akciju opisali kao zanimljivu, zabavnu, ali i edukativnu te pokazali veliko zanimanje za očuvanje naše planete.

“Danas smo imali priliku posaditi drvo te na taj način ostavili trag za buduće generacije. Ovo je bila odlična akcija i mislim da se na ovaj način probudila svijest kod djece i da će u budućnosti puno više voditi računa o okolišu,” izjavila je Uma Gurda, polaznica Helen Doron škole engleskog jezika.

Helen Doron English u Bosni i Hercegovini sa radom je počeo 2011. godine i od tada do danas kroz školu je prošlo više od 3000 djece.

“Ono što ovu metodu čini jedinstvenom jeste učenje engleskog jezika kroz igru, koja  stvara prirodno okruženje koje oponaša prirodni proces učenja maternjeg jezika, što omogućava djeci i mlađeg uzrasta da nauče engleski jezik,” istakla je Haznadar Vladić i dodala da je upis u sve škole na području Sarajeva još uvijek u toku.

Svakom učeniku koji je dao svoj doprinos u sadnji biljaka, dodijeljen je i certifikat kao simbolična zahvalnica za trag koji su ostavili budućim naraštajima. Akcija pošumljavanja se nastavlja već sljedećeg vikenda u gradovima širom BiH tokom mjeseca septembra.

 

 

Collegium artisticum – izložba “Paralelne realnosti”

Galerija Collegium artisticum vas sa zadovoljstvom poziva na otvorenje izložbe slika “Paralelne realnosti“ mladog umjetnika Miloša Popovića. Otvorenje će biti upriličeno u srijedu, 12. septembra 2018. godine u 20:00 sati, a publika će izložbu moći pogledati do 24. septembra.

Miloš Popović je rođen 1988. godine u Sarajevu. Diplomirao je 2017. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek slikarstvo. Dobitnik je nekoliko priznanja i nagrada za likovno stvaralaštvo a do sada je realizovao tri samostalne izložbe i učestvovao na nekoliko kolektivnih izložbi.

“Nad slikama Miloša Popovića“

Kada je 1911. godine Guillaume Apollinaire (Giom Apoliner) okvalifikovao slikarstvo Giorgia de Chirica (Đorđa de Kirika) kao “metafizičko“ otvoren je put novom likovnom izrazu, koji će kroz nekoliko značajnih imena ostaviti duboki trag u svjetskom slikarstvu. Čitajući djela filozofa Friedricha Nietzschea (Frideriha  Ničea) i Arthura Schopenhauera (Artura Šopenhauera) i izučavajući radove Arnolda Böcklina (Arnold Boklin) i Maxa Klingera (Maks Klinger) bio je od velikog značaja za De Chirica i pokret koji je vezan za metafiziku. Proces paralelnih realnosti postaje osnova za nastavak djela koja će proslaviti De Chirica i ostale sljedbenike metafizičkog slikarstva.

Zainteresovan za probleme paralelne realnosti koje postavlja metafizičko slikarstvo, istovremeno izučavajući filozofe kao i De Chirico, Miloš Popović se upušta u avanturu slikanja praznih prostora bez ljudi. To su prostori sa svjetlom i sjenom, sa stolicom kao jedinim znakom mogućeg ljudskog postojanja, sa prikazanim dijelom ljudskog tijela pokrivenog plaštom i samo otkrivenim nogama i rukama što leži na podu ili je na neki čudan način na plafonu naslikane prostorije. Najbolji primjer paralelnih realnosti je slika sa slikom u slici, gdje na gornjoj slici sam autor je naslikao sebe kako stoji u jako osvijetljenom prostoru dok ispod te slike je tijelo autora u ležećem položaju u budnom stanju. Slika u slici, dva paralelna svijeta istog lika potpuno različita u svakom vidu značenja. Slikana majstorski sa predstavom svjetla u gornjem dijelu i nabora prekrivača, ruku i izrazom lica u donjem dijelu slike, autor nas uvodi u paralelni svijet potpuno različite imaginacije.

Analizirajući svjetlo i uzimajući iskustvo najbolje moguće uloge i predstave tog svjetla kod Edwarda Hoppera (Edvard Hoper) Miloš Popović stvara prostor osvijetljen na vrlo specifičan i efektan način. Tako nastaju djela praznih prostora stepeništa, a posebno sobe, što možda predstavlja i najzrelije i najbolje ostvarenje autora pokazano na ovoj izložbi. Naravno, tu su i druge slike koje traže detaljnu analizu, ali šta god pisali o njima ostaje utisak da autor vrlo vješto pokazuje neki svoj specifičan izraz koji nas privlači i traži da odgonetamo postavljenu zagonetku na slikama.

Opšti je utisak da izložena djela Miloša Popovića predstavljaju nam autora snažnog senzibiliteta “zrelog“ slikara, kod koga je genetski kod slikarskog umijeća snažno izražen. Ozbiljnost u izboru tema, majstorstvo u prikazu slikarske stvarnosti, unutarnja snaga izloženih djela, otkriva nam autora čija mladost nije prepreka za stvaranje djela koje plijene snagom trajne vrijednosti. Ta vrijednost se ogleda u sugestivnoj snazi kojom izložene slike djeluju na posmatrača izazivajući u njemu estetski doživljaj kao trajnu vrijednost slika koje je umjetnik stvorio kao estetske predmete.

Enver Mandžić