Obilježavanje godišnjice smrti Abdulaha Sidrana

U nedjelju, 23. marta navršit će se godina dana od odlaska Abdulaha Sidrana. Tim povodom, Fondacija Sidran, uz podršku Muzeja Sarajevo, organizira program za poštovaoce stvaralaštva, naročito poezije pjesnika grada.

Program će biti održan u Brusa bezistanu, u nedjelju, 23. marta, s početkom u 13:30 i trajat će 45 minuta, ukoliko ne bude u publici onih koji bi i sami da doprinesu i pročitaju svoju omiljenu Sidranovu pjesmu, što je veoma dobrodošlo.

Sidranove stihove čitat će Mona Muratović, glumica i Danko Delibašić, urednik i novinar, dok će akademski vajar Adis Lukač za to vrijeme raditi na crtežu inspiriran Sidranovim stvaralaštvom i trenutkom u kojemu ga se prijatelji i poštovaoci sjećaju okupljeni u prostoru Brusa Bezistana.

Poseban poklon prisutnima bit će premijerna izvedba Sidranove pjesme pod naslovom “Pjesma” i to u formi klasične solo pjesme, a koju interpretira operska pjevačica internacionalnog renomea, mezzosopran Sonja Milenković, uz klavirsku pratnju profesora Atinskog konzervatorija Aleksandrosa Farisa.

Još jedan renomirani umjetnik, svjetski i bosanskohercegovački fotograf Milomir Kovačević Strašni, svoj će doprinos dati tako što će cijeli događaj zabilježiti objektivom svog fotoaparata te od tih bilješki podariti publici izložbu fotografija koja će biti dio programskog sadržaja narednih Sidranovih dana, 2. oktobra ove godine.

Organizatori su se zahvalili Muzeju Sarajeva na idejnom rješenju plakata za program i Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti na pozajmici crteža Nedžada Ibrišimovića iz ciklusa “Abdulah Sidran nacrtan Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem”, korištenim u medijskoj najavi programa.

Pozivamo Sidranove prijatelje i poštovaoce da se pridruže ovoj poetskoj šetnji putevima uspomena i sjećanja te svojim prisustvom doprinesu očuvanju i širenju znanja o njegovom blistavom pjesničkom opusu.

Drugi koncert ‘Muzikom kroz izložbu’ u Kraljevoj Sutjesci

Udruženje za razvoj muzičke umjetnosti i pedagogije Strings Attached Sinfonietta najavljuje drugi koncert u okviru drugog serijala projekta Muzikom kroz izložbu. Ovaj koncert, koji će se održati u nedjelju, 23. marta 2025. godine u 12 sati u Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci, predstavlja spoj muzičke interpretacije i bogate kulturno-historijske baštine samostanske riznice.

Samostanska riznica Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci čuva izuzetno vrijedne liturgijske predmete i umjetnička djela neprocjenjive historijske i kulturne važnosti. Među njima se ističu kaleži, od kojih najstariji datira iz 1416. godine, barokne monstrance, procesijski križevi te brončani kotlić iz 15. stoljeća. Posebnu vrijednost imaju zvono s Bliskog istoka iz 17. stoljeća i križ koji je izradio znameniti arhitekt Josip Plečnik. Tekstilna zbirka obuhvaća bogato ukrašene kazule njemačkog, talijanskog i francuskog porijekla iz perioda od 15. do 18. stoljeća, kao i misno ruho izrađeno od orijentalnih tkanina. Među najznačajnijim umjetničkim djelima nalazi se gotička slika Poklon kraljeva – Krist pada pod križem iz 15. stoljeća, ostatak nekadašnjeg oltara. Riznica također čuva djela Stjepana Dragojlovića (16./17. stoljeće) te venecijanske slike iz 17. stoljeća, uključujući Krštenje Kristovo i Glavu Krista s trnovom krunom, koja je otkrivena 1988. godine. Važno je napomenuti da je samostan 1871. godine biskupu Strossmayeru predao brojne umjetnine i liturgijske predmete, među kojima se nalazio i parament bosanske kraljice Katarine, no oni nikada nisu vraćeni.

Muzički program koncerta osmišljen je kao interpretativni dijalog s izloženim blagom samostanske riznice, spajajući duhovnu i umjetničku dimenziju prostora s izborom kompozicija koje odražavaju introspektivnost, tradiciju i inovaciju. Koncert donosi meditativnu Prière, op. 158 Camillea Saint-Saënsa, čiju melodičnu jednostavnost karakteriše suptilna elegancija, dok djela Sofije Gubaiduline uvode izražene kontraste i spoj avangarde s tradicijom. Muzika Corrada Rojaca dodatno proširuje izražajni spektar akordeona, a Fratres Arva Pärta, sa svojom minimalističkom formom i spiritualnom dubinom, stvara ambijent kontemplacije, u savršenom skladu s atmosferom sakralnog prostora.

Koncert će izvesti violončelistkinja Belma Alić i akordeonistica Belma Šarančić, dok će fra Bono Tomić, gvardijan Franjevačkog samostana, publici približiti značaj i istorijat izloženih predmeta.

Projekat “Muzikom kroz izložbu” se realizuje uz podršku Ministarstva civilnih poslova BiH, te u saradnji s Franjevačkim samostanom Kraljeva Sutjeska.

Ulaz je slobodan.

Belma Šarančić, harmonika

Redovni profesor iz oblasti harmonika na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. Završila je studije na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu (teoretsko pedagoški smijer) i Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu (smjer harmonika koncertni izvođač) i magistrirala u klasi prof.Radomira Tomića iz oblasti harmonika –koncertni izvođač). Specijalističke studije je završila u klasi prof.Claudia Jaccomucija na Scuola Superiore di fisarmonica u Urbinu, Italija a doktorirala je na Muzičkoj akademijiUniverziteta u Sarajevu u klasi prof. Geir Draugsvolla.

Učestvovala je i pobjeđivala na mnogobrojnim takmičenjima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Od 2005. bila je član žirija na preko 20 takmičenja (Federalna takmičenja BiH, Akordeon Art (I.Sarajevo), Susreti harmonikaša (Pula), Eufonija (Novi Sad). Snimala je za domaće televizijske stanice i produkcijske kuće kao i muziku za filmove. Nastupala je sa nekoliko orkestara, između ostalog sa kamernim orkestrom Muzičke akademije u Sarajevu i sa Sarajevskom filharmonijom. Uspješnu suradnju uspostavlja i sa BH kompozitorima čija djela premijerno izvodi na koncertima i festivalima.

Bila je aktivna učesnica na EPARM (European Platform for artistic research in Music) konferencijama (2014- Štokholm i 2015 – Grac) gdje je izlagala svoja doktorska istraživanja, kao i ICON (Innovative Conservatoire research) seminara u Londonu u organizaciji AEC-a. Po pozivu gostuje je kao predavač na muzičkim akademijama univerziteta u Vilniusu (Litvanija), Kopenhagenu (Danska), Amsterdamu (Holandija) i Trstu (Italija), gdje pored masterklasova sa studentima održava i predavanja iz oblasti Aleksander tehnike u akordeonizmu.

U pedagoškom radu njeni studenti bilježe mnogobrojne nastupe, kao i preko 70 nagrada na internacionalnim takmičenjima.

Belma Alić, violončelo

Diplomirala je 2004. godine na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu u klasi profesora Yevgenyja Xaviereffa. Magistrirala je 2007. godine u istoj klasi, a 2016. odbranila je doktorat na temu “Nove tehnike u literaturi za violončelo solo 20. i 21. stoljeća”.

Osnivač je i umjetnički rukovodilac kamernog ansambla SA Sinfonietta. Bila je članica Britanske Opera Circus Company s kojom je imala uspješne izvedbe opere Differences in Demolition kompozitora Nigela Osbornea u Engleskoj, Bosni i Hercegovini, Austriji i Škotskoj. Opera je takođe izvedena na festivalu City of London Festival i imala uživo prenos u Edinburghu na BBC radiju, kao i u kraljevskoj palači Hofburg u Beču.

Kao solistica nastupala je uz pratnju Sarajevske filharmonije, Simfonijskog orkestra Mostar, Simfonijskog orkestra u Zenici, Gudačkog orkestra Muzičke akademije u Sarajevu i Mostar Sinfoniette.

Dobitnica je prvih i specijalnih nagrada na takmičenjima učenika i studenata muzike u FBiH te prve nagrade na međunarodnom takmičenju Val Tidone u Italiji 2001. godine u kategoriji kamernog ansambla (duo violončelo i klavir). Godine 2010., na istom takmičenju, dobila je posebno priznanje za nestandardne ansamble u kategoriji Tidone folk (duo glas i violončelo). Dobitnica je stipendije fondacije Karim Zaimović za doprinos kulturnom stvaralaštvu BiH.

Koncertirala je diljem Austrije, Njemačke, Italije, Francuske, Nizozemske, Danske, Velike Britanije, Švicarske,  Španije, Mađarske, Slovačke, Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Trenutno je redovna profesorica na Odsjeku za gudačke instrumente i gitaru na predmetima Violončelo i Kamerna muzika za gudače na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu.

Tomić Bono

Osnovnu školu je završio u mjestu Čatićima, srednju školu za strojarskog tehničara završio u Kaknju (1982.-1986.), postulaturu u Visokom (1990-1991.), novicijat u Sarajevu (1991/92), filozofsko-teološki studij u Samoboru (1992.-1996.) i Sarajevu (1996.-1998.). Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je magistarski poslijediplomski studij teoloških znanosti i 15. svibnja 2013. godine obranio magistarski rad pod naslovom ”Isus u Kuranu i islamskoj misli. Teološke implikacije kuranskog učenja o Isusu na kršćansko-muslimanski dijalog”, te stekao akademski stupanj magistra znanosti iz fundamentalne teologije. Za svećenika je zaređen 29. VI. 1998. u Sarajevu. Bio je župni vikar u Livnu (1998-2003), Domaljevcu (2003-2006), Docu kod Travnika (2006-2009), župnik u Varešu (2009-2012), Trnu kod Banja Luke (2012-2016), župnik u Bihaću (od srpnja 2016. do danas). Objavljuje povremeno u Kalendaru Sv. Ante, a surađivao je u Biltenu Franjevačke teologije i Sutješkom vjesniku. Održava predavanja i duhovne obnove za svećenike i časne sestre.

Drvo Sjećanja – Sjećanje na kulturne djelatnike iz perioda opsade

Na samom početku ovogodišnjeg jubilarnog 30. izdanje kulturološkog programa Modula Memorije, direkcija J.U. MES-a je odlučila da u znak sjećanja na sve kulturne djelatnike i djelatnice koji su tokom opsade hrabro čuvali kulturni identitet Sarajeva, posadi ginko bilobu – simbol otpornosti, pamćenja i nade. Stabla će biti posađena 4. aprila (petak) u 12 sati na zelenoj površini kod Zetre.

Direktor Kreševljaković je, govoreći o motivima sadnje ovog drveća, rekao: „Tijekom opsade, umjetnost nije bila bazirana samo na estetici, već i na etičkim vrijednostima, kao snažan oblik političkog otpora, te simbol slobode i nade. U vremenu kada je svaki dan donosio opasnost, kulturni djelatnici i djelatnice su svojim stvaralaštvom osvjetljavali mrak tadašnje stvarnosti, stvarajući djela koja su nadmašivala fizičke granice opsade. Sadnjom drveta ginko biloba, želimo sačuvati uspomenu na sve ubijene kulturne radnike i radnice i naše preminule kolege i kolegice, te podsjetiti na snagu umjetnosti koja je trajala i pod najtežim uvjetima. Ginko biloba, simbol dugovječnosti i otpornosti, ali i pamćenja stajat će kao vječan podsjetnik na njihov doprinos i važnost kulture u borbi za opstanak grada i njegovih vrijednosti. Na ovaj način čuvamo njihovu baštinu i prenosimo je na buduće generacije, istovremeno se odupirući zaboravu.“