Promocija knjige “Avlije i bašče Svrzine kuće”

U subotu, 06. oktobra u 14 sati u Svrzinoj kući bit će održana promocija kataloga “Avlije i bašče Svrzine kuće” Mustafe Arslanovića u kojem je objedinjen botanički svijet stare bosanske kuće sa opisom i fotografijom. Uz sevdah, šerbe i rahatlokum knjigu će promovirati recenzentica Sabaheta Abadžić i hortikulturistkinja mr. Berina Bečić, uz moderaciju književnice Indire Kučuk-Sorguč. dok će događaj sevdalinkom oplemeniti Alma Subašić.

Katalog  je nastao kao slijed aktivnosti vezanih za prezentaciju kulture stanovanja bošnjačkih gradskih porodica u njenom reprezentativnom primjeru Svrzinoj kući. Slika stare bosanske kuće nije zaokružena ako joj se ne doda izgled avlije i bašče, odnosno vegetacija koja je davala onu finu završnu notu ambijentu i čar bosanskoj kući.

  • Autor je uspio prikupiti i u spomenutim avlijama i baštama uspješno uzgojiti veliki broj biljnih vrsta koje spadaju u tradicionalne biljke sarajevskih avlija i bašči…Mustafa ArslanovićAutor je ujedno i autor fotografija svog biljnog materijala, koje su načinjene u autentičnom prostoru Svrzine kuće, te na taj način čitalac stiče i vizuelnu sliku o svakoj navedenoj biljnoj vrsti, stoji u recenziji Sabahete Abadžić, muzejske savjetnice.

Sama brošura se sastoji iz četiri cjeline.

  • Prva „Sarajevo vrtni grad“, predstavlja izbor i adaptaciju tekstova vezanih za ostvarenje principa „vrtnog grada“ na bazi prirodnih uslova, šarolikosti pejzaža, uticaja Orijenta i odnosa ljudi prema prirodi u starom Sarajevu. (kako su strani putopisci vidjeli Sarajevo od XVI-XIX st. „čist i umiven grad pun cvjetnih bašča, voća i zelenila“).
  • Druga „Sarajevske avlije i bašče“u kojoj se kombinujući  staru orijentalno-bosansku stambenu arhitekturu sa vrstama kućne vegetacije nastoji dati slika života u kući proširenog na avlije i bašče, odnosno slika ambijenta ugodnog za život i odmor.
  • Treća „Cvijeće, zelenilo i ljekovito bilje u Svrzinoj kući“ daje nam popis biljnih vrsta prikupljenih i zasađenih u avlijama i baščama Svrzine kuće, njihove fotografije, te kratak opis koji obavezno uključuje njihovu visinu, vrijeme cvjetanja i boju. Ovaj dio uključuje i njihove, danas uobičajene nazive, zatim nazive na latinskom i engleskom jeziku i što je najvažnije stare nazive (turcizme) od kojih su mnogi do danas već zaboravljeni.
  • Četvrta „Floralni motivi na eksponatima u Svrzinoj kući“ukazuje nam na poznavanje brojnih biljnih vrsta još u davnoj prošlosti, jer su njihovi stilizirani motivi našli svoju primjenu na predmetima od raznih materijala, drvo, koža, metal, a najbrojniji su naravno na tekstilu na kome su djevojke i žene kreirale prava mala umjetnička djela, koristeći se iglom i koncima, srebrenim i zlatnim nitima.

“Svrzina kuća plijeni pažnju posjetilaca već decenijama. Također, njene dvije avlije i dvije bašče kada ožive u proljeće i napune sva osjetila u ljeto, ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim. Kako bih nastavio ono što su uradili moji prethodnici i zabilježio svaku biljku ovog reprezentativnog zdanja, posvetio sam se izradi ovoga kataloga koji pruža cjelovit prikaz botaničkog svijeta Svrzine kuće. Struka je dala pozitivnu ocjenu i na moje zadovoljstvo Muzej Sarajeva je stao iza projekta i omogućio da ugleda svjetlo dana” – riječi su autora Mustafe Arslanovića.

Damir s bendom u Meksiku!

Nakon prošlogodišnjih nastupa u Kini, Damir ovog oktobra ponovo vodi sevdah na egzotično putovanje. Ovog puta najavljuje cijelu turneju po Meksiku sa svojim bendom Sevdah Takht Damira Imamovića. Ovo je njegova prva posjeta Meksiku i Latinskoj Americi, a već treća američkom kontinentu.

Bend će se u Meksiku zadržati od 18. oktobra do 3. novembra. Nastupi će obuhvatiti različite pokrajine ove velike zemlje. Donosimo pregled datuma a detalje možete pronaći na www.damirimamovic.com

 

Poseban nastup na Međunarodnom Festivalu Cervantino

Povod za cjelokupnu turneju je nastup na najvećem festivalu muzike i pozorišta u Latinskoj Americi, poznatom Cervantinu. Damir i ekipa ovim nastupom započeće meksičku turneju 20. oktobra 2018. u hacijendi Sand Gabriel de Barrera

Kako u Bosni nestaje bosanski bor

Zašto smo na jednom od posljednjih mjesta u svijetu kada je u pitanju zaštita prirodne baštine i bioraznolikosti i dokle su nas dovele interesne veze raznih lobija i politike, najbolje se može pokazati na sljedećem primjeru:
Munika​ je prelijepo endemsko drvo sa naših planina, po kojem je Bosna i Hercegovina poznata u cijelom svijetu. Munika se u literaturi na engleskom jeziku zove i “bosanski bor​”. Munika je još od vremena Austro-Ugarske bila strogo zaštićena vrsta u Bosni i Hercegovini. Od 2011. godine otkako Federacija BiH, gdje se uglavnom nalaze najvažnija staništa munike, više nema Zakona o šumama, postala potpuno nezaštićena vrsta. Brutalna sječa ovog rijetkog i plemenitog drveta, koja se već godinama dešava po Prenju i Čvrsnici, a posljednjih sedmica je intenzivirana na Crnom Polju (Prenj), vjerovatno je jedan je od razloga zašto novog federalnog zakona o šumama nema ni na vidiku. Da je Edita Đapo​, federalna ministrica okoliša i turizma, zaista radila svoj posao kao što se u ovim predizbornim danima tvrdi, munika je brzo i efikasno mogla biti zaštićena federalnim Zakonom o zaštiti prirode​ iz 2013. godine.

MUNIKA – VRIJEDNO, RIJETKO I STROGO ZAŠTIĆENO DRVO

Munika (Pinus heldreichii lat.), endemska je vrsta. Raste samo na jugu Evrope, na planinama Balkanskog i Apeninskog poluostrva. Na Balkanu, je moguće pronaći na planinama Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova, Albanije, Grčke i Bugarske. Na Apeninskom poluostrvu, raste na planinama južnih regija Italije, Kalabrije i Bazilikate. Munika voli planine, pa je nalazimo na nadmorskim visinama od 800 do čak 2640 metara. Najstarije živo drvo u Evropi je upravo jedna munika, otkrivena u ​zabačenom dijelu nacionalnog parka​ Monte Pollino u južnoj Italji, starost joj se procjenjuje na 1230 godina. Munika je skoro svugdje strogo zaštićena vrsta. Primjerice, u Makedoniji se njena staništa nalaze unutar Nacionalnih parkova Galičica i Mavrovo. U Grčkoj je zaštićena unutar lokacija zaštićenih kroz Naturu 2000: Oros Olympos, Ethnikos Drymos Pindou (Valia Kalnta) – Evryteri Periochi, Koryfes Orous Orvilos i Oros Vermio. U Bugarskoj, gdje je vrsta ocijenjena kao ranjivom, značajan dio staništa vrste nalazi se unutar strogog rezervata prirode Bayuvi Dupki – Dzhindzhiritsa (Nacionalni park Pirin) i u strogom rezervatu prirode Alibotush u planinama Slavyanke. Vrsta je prisutna i na Natura 2000 lokacijama i zaštićena je i Zakonom o biološkoj raznolikosti. U Italiji munika raste unutar nacionalnog parka Pollino kao i Natura 2000 lokacijama: Pollino i Orsomarso , Serra delle Ciavole-Serra di Crispo , Pollinello-Dolcedorme.
Na Kosovu, vrsta je zaštićena unutar posebnih rezervata munike Oshljaku, Pisha e grande i Maja e arnenit, a prisutna je i u nacionalnom parku Mali Sharr. U Albaniji munika se javlja u planinama Gjallica, Korabi, Koritnik, Munella, Pashtriku, Valamara i Zaeba, uključujući sjeverne albanske Alpe, te u Llogari, Lura Šibenik-Jabllanici i nacionalnom parku Tomorri. Zakonom o šumama Republike Srpske munika je strogo zaštićena u dijelu BiH.

MUNIKA – STROGO NEZAŠTIĆENA VRSTA U FEDERACIJI BIH

Zakon o zaštiti prirode FBiH​ predvidio je propisivanje mjera zaštite za strogo zaštićene divlje vrste i podvrste (u koje bi morala spadati i munika) kao i mjere zaštite njihovih staništa, koje su trebale biti definisane posebnim pravilnikom. Za uništavanje strogo zaštićeniih životinja i biljaka zakonom su predviđene vrlo oštre kazne.
Rok za pravljenje ovog i ostalih od ukupno 15 pravilnika​ predviđenih ovim zakonom istekao je još 2016. godine. ​Ministarstvo turizma i okoliša u proteklih pet godina nije napravilo niti jedan od ovih dokumenata!
Zakonom je predviđena i uspostava izvanredno važne institucije u sistemu zaštite prirode – Federalnog zavoda za zaštitu prirode​ – rok za njegovu uspostavu istekao je u ljeto 2016​. Također, Zakon je predvidio da se uradi revizija brojnih zaštićenih područja, utvrđenih prije 1995. godine, kada je potpisan Daytonski mirovni sporazum, što bi dovelo do brze ponovne uspostave i zaštite mnogih prirodnih vrijednosti naše zemlje.
Ovaj rok je istekao 2015. godine​. Da se to uradilo na vrijeme branioci rijeka Bune i Kruščice​, i mnogih drugih koje su tek sad na meti graditelja hidroelektrana, sada bi imali snažnu polugu za odbranu svojih rijeka.

NACIONALNI PARKOVI OSTALI U LADICAMA MINISTARSTVA

Alternativna zaštita staništa munike bila bi formiranje nacionalnog parka​ “Prenj, Čvrnica, Čabulja, Vran”​, koji bi uključio skoro sva njena najvrjednija staništa. Istovremeno bi bile zaštićene i mnoge druge izuzetno vrijedne vrste bilijaka i životinja na ovom području. Formiranje ovog i drugih zaštićenih područja, po uzoru na druge zemlje regiona i Evropske Unije, otvorilo bi i puteve razvoja, zarade i opstanka mnogim sada zapuštenim seoskim zajednicama. Davno napravljeni planovi i studije i za ovaj nacionalni park i za mnoga druga zaštićena područja, ostali su duboko zakopani u ladicama federalnog ministarstva okoliša i turizma; i ovoga puta su prevladali interesi raznih šumarsko-građevinskih lobija. Uzalud i obaveze da se
zaštiti naš biljni i životinjski svijet, definisane što našim zakonima što mnogim međunarodnim konvencijama, koje smo uredno, a potpuno uzaludno ratifikovali.