Početkom decembra svi mediji u Velikoj Kladuši, Bosni i Hercegovini, pa i šire, prenijeli su priču od mladom migrantu Jusufu koji je pronašao značajnu svotu novca u Velikoj Kladuši i odlučno je vratio vlasniku. Jusuf je pronašao novac u smotuljku, bez novčanika i podataka o vlasniku, a radilo se o svoti većoj od minimalne mjesečne plate u BiH. Identifikacija vlasnika nije bila moguća jer ispred vrata apoteke, gdje je pronađen novac, nije bilo video nadzora. Jusuf je mogao bez ikakvih problema da zadrži novac, koji mu je itekako bio potreban.
Dvadesettrogodišnji Iračanin pravog imena Sufyan, kojeg migranti i lokalci zovu Jusuf, odmah po pronalasku novca odlučio je potražiti vlasnika. Ušavši u apoteku, vidio je samo farmaceutkinju iza pulta, koja nije razumjela engleski jezik i nije bila sigurna kakve su namjere mladog Iračanina.
Morao je potražiti nekog ko ga razumije i ko bi mogao da mu pomogne u njegovom naumu – vraćanju novca. Svu tu zbrku otežala je činjenica da novac nije bio u novčaniku, uz neki identifikacijski dokument, zbog čega je Jusuf odlučio sakriti informaciju o tačnom iznosu, znajući da samo vlasnik zna o kolikom je iznosu riječ. Priča je, uz pomoć lokalnog radija, dobila sretan završetak: vlasnik je pronađen i novac je vraćen. Objašnjavajući svoj postupak Jusuf je rekao kako je svoj čin smatra sasvim normalnim, te čak nije htio da prihvati ni nagradu koju mu je namijenio vlasnik novca.
Jusuf nas je prvo zadivio svojim poštenjem i odlučnošću da pronađe vlasnika, a našao se u situaciji u kojoj ga niko ne bi krivio da je zadržao novac. Međutim, ono što posebno oduševljava jest da ovaj mladi Iračanin, unatoč putu koji je prošao i svim negativnim iskustvima koje je imao, ostaje vjeran svojim ličnim principima i ne gubi nadu u dobrotu ljudskog roda.
Jusuf je diplomirao na odsjeku za građevinski inženjering. Prije nego što će izbjeći iz Iraka bio je uposlen u humanitarnoj organizaciji, koja je radila na iskopavanju bunara u selima bez pristupa pitkoj vodi. Jusufov otac također radi za jednu iračku humanitarnu organizaciju, a majka mu je direktorica u osnovnoj školi. Njegovi roditelji, kako sam kaže, odgajali su ga prema propisima islama i naučili ga da uvijek pokuša pomoći ljudima.
Ovaj tekst je samo uvod u naš razgovor s Jusufom ili Sufyanom, koji je s nama podijelio dio svoje izbjegličke priče. Iz njegovih odgovora je jasno koliko dobro ovaj mladi Iračanin shvata situaciju u kojoj se nalaze građani Velike Kladuše, ali i drugih sredina kroz koje prolazi migrantska ruta. Upečatljivo je kako se on trudi da razumije i pronalazi izgovor za ljude koji su se loše ponijeli prema njemu i drugim migrantima.
Poruka ove priče jest da bismo svi trebali imati više razumijevanja jedni za druge. Baš onako kako ga Jusuf ima. Prije nekoliko dana javio nam se iz Italije. Nadamo se da će uspjeti ostvariti i svoj najvažniji cilj – stvoriti lijep život. Iznimno nam je drago što smo uspjeli snimiti razgovor s njim samo par dana prije nego je napustio Veliku Kladušu.
Novinarka: Enisa Hadžić
Snimatelj: Edis Kadrić
