U okviru programa Decembar u Buybooku, je u sarajevskoj knjižari Buybook promovisan roman Senke Marić „Kintsugi tijela“ koji je objavljen pred ovogodišnji Bookstan u Buybookovoj biblioteci „Nulta stvarnost“ koju uređuje Faruk Šehić. Pored autorice, o knjizi su govorili Buybookovi urednici/e Faruk Šehić i Kristina Ljevak.
Senka Marić, nagrađivana pjesnikinja, osim što je demonstrirala izuzetni talenat i u proznoj formi, pokazala nam je, dijelom pišući autobigrafsku prozu, koliko se teško postaje i ostaje ženom te koliko je umno i fizički zahtjevan proces oporavka od bolesti tijela koju proizvede tjeskoba u duši. Ovaj roman još jedna je potvrda koliko je važno pisati o onome što nas se uistinu tiče i koliko je važno učiniti to bez zadrške. „Kintsugi tijela“ nije vodič kroz preživljavanje bolesti niti priručnik za samopomoć, riječ je o vrhunskoj književnosti kojoj je tema između ostalog borba s karcinomom i posljedicama koje traumatično iskustvo nosi.
„Bez obzira na to što ova knjiga sadrži autobiografske elemente za čitatelja to ne treba biti uopšte bitno. To je čista književnosti. Kod nas se često dešava da tema bira autora. To se mnogima od nas dešavalo. Radi se o čistokrvnoj književnosti koja može imati terapeutsku funkciju i ne mora. Nije književnost nešto što nužno treba direktno pomagati ljudima. Senka je imala to iskustvo, pretočila ga je u književno djelo i ono može i ne mora pomoći ljudima. Dok sam čitao nije me zanimalo je li autobiografsko ili nije. Zanimala me je snaga tih rečenica i njihova uvjerljivost. Zanimalo me je koliko su te slike metafore, događaji i atmosfera, koliko su jaki da bi bili literarno dobri. Drugi značaj romana je detabuiziranje kancera i ne samo kancera nego bilo koje teške bolesti. Znamo da dolazimo iz kulture u kojoj je bolest uvijek tajna, sramota je reći da si bolestan. Čovjek mora herojski da umre, ne smije reći da mu je srce slabo. Ova knjiga ima moć da razbije taj led. Da skine ono što se zamrzlo u ljudima. To je ono što se naziva „teškom književnošću“, a ja volim „tešku književnost.“ Kafka je rekao da književnost treba biti sjekira koja razbija led unutar ljudskih duša. To ova knjiga radi na savršen način“, rekao je na sinoćnoj promociji Faruk Šehić, urednik romana.
Da život često nadvlada fikciju potvrđuje nam i iskustvo Senke Marić koja je dio proživljenog morala ostaviti po strani da bi književni tekst funkcionisao.
„Sam tekst je u jednom trenutku prestao da prima tokom pisanja sve ono što se dešavalo. Neke jako teške i traumatične situacije nisu ušle u roman jer mislim da bi bilo previše, da ne bi djelovalo uvjerljivo.
Nisam imala potrebu da ispričam ovu priču kako bih nekome rekla da sam imala rak, kako sam hrabra ili kako sam preživjela. Imala sam zaista samo potrebu da pokušam pronaći način kako takvo iskustvo prenijeti u književnost i činiti da funkcioniše kao književni tekst“ rekla je Senka Marić na promociji.
Predosjećanje postojanja bolesti i onoga što dolazi nakon nje i prije zvanične dijagnoze na najbolji način Senka Marić je opisala kao „trenutak kristalne svijesti o svemu što radiš pogrešno, i kako nećeš nikada više praviti iste greške. Voljet ćeš one vrijedne tvoje ljubavi. Jesti zdravo. Raditi jogu. Osjećati dan.“
Dio spoznaja koje je donijela bolest a koje su kasnije pretočene u roman govore i o tome kakao žena u patrijarhalnom društvu najčešće nije naviknuta, niti tako vaspitana, da se izbori za vlastite potrebe i da o njima govori.
„Uloge koje se nameću ženama u našoj kulturi podrazumijevaju i to da mi nemamo baš prava da tražimo za sebe neke stvari. Određene uloge su propisane, nije nam baš pretjerano dozvoljeno da tražimo da nas se voli i pazi. I onda se često bolest pojavljuje. To je vjerovatno usvojeno u djetinjstvu, jer kad smo mali, a bolesni dobijali smo dodatnu pažnju.
Dokazano je da žene koje su udate za alkoholičare više traže ljekarsku pomoć za najrazličitije probleme nego žene koje su udate za muškarce koji nisu ovisnici. To samo po sebi govori da je bolest dozvoljena slabost. I dozvoljen način da tražimo od nekoga pomoć.“
U knjizi „Kintsugi tijela“ flešbekovi iz djetinjstva posvećeni spoznajama o bolnom postajanju ženom miješaju se sa onim što u bolesti podrazumijeva gubljenje formalne karakteristike ženstvenosti. Ovo je u prvom redu roman o tijelu, njegovim potrebama, i pravu na čulnost i onda kada je tijelo ranjeno. Posebno ako govorimo o tijelu žene.
„Ako postoji jedna stvar kojom sam se bavila pišući ovaj roman onda je to tijelo i tematiziranje tiela na različite načine, kroz bolest, kroz seksualnost… Ne znam da li je tako samo u našoj kulturi ili je svugdje tako, ali da bolest nije samo nešto kroz šta ti prolaziš kao osoba nego to podrazumijeva određene uloge koje idu uz to. Naprimjer ako imaš rak, ti si malo žalost, i trebaš biti fin, neko ko leži u nekom krevetu pokriven dekicom, ćelav i nikakav i svi dolaze i sažalijevaju se nad tobom. Naravno da je to apsolutno udaljeno od istine i da si i dalje ista osoba koja si bila, da imaš iste želje koje si i prije imala“ rekla je Senka Marić na promociji u Buybooku koja je održana u okviru programa Decembar u Buybooku unutar kojeg do kraja godine planiramo još jednu promociju, riječ je o knjizi „Pamfleti, manifesti i pokoja anegdota“ Seada Sekovića koja će biti promovisana u ponedjeljak 24. decembra u 19:30 sati, a nakon nje, završni ovogodišnji Buybookov događaj biće Noć knjige 26. decembra kada će sarajevska knjižara Buybook biti otvorena od 9:00 sati do ponoći uz popust na sva Buybookova izdanja od 30-90% dok će na sva ostala izdanja biti od 20-70%. U 20:00 sati organizujemo proslavu na koju su pozvani svi Buybookovi čitatelji i čitateljice i na kojoj će biti pristuni/e naši autori i autorice.
