Autor: urednik

U pripremi je nova Reformska agenda u kojoj se opet ne nazire ništa o zaštiti okoliša, iako je BiH po Indeksu okolišne učinkovitosti na 158. mjestu rang-liste 180 zemalja (druga najgore plasirana evropska država je Moldavija, na 112. poziciji). Ovoga puta je ipak nekolicina ekoloških nevladinih organizacija pozvana na razgovor sa komesarom Evropske unije za proširenje Johanes Hahnom i šefom Delegacije EU u BiH Wigemarkom.
Tom prilikom predstavnik Eko akcije izožio je sljedeće:

“Zaštita okoliša se gotovo i ne spominje u strategiji Evropske Unije za Zapadni Balkan. Pitanja životne sredine se ne spominju ni u Reformskoj agendi iz 2015. godine. Pitanja zaštite životne sredine
izostavljena su i iz najnovije deklaracije EU koju će danas potpisati naši političari. Zaključak: EU u procesu proširenja zaštitu životne sredine ne smatra obavezujućom za ovaj dio svijeta, uprkos tome što je životna sredina jedna od osnovnih vrednosti Evropske Unije.
Upravo suprotno: EU se obavezala da napravi odlagalište nuklearnog otpada dvije države članice EU odmah uz našu državnu granicu, što će kritično ugroziti snabdijevanje vodom i život građana jednog od naših gradova: EU i njena delegacija ovdje prećutale su ovaj problem.
Kada EU spominje zaštitu okoliša u BiH? Kada se pojavi mogućnost kineskog kredita za Blok 7 TE u Tuzli. Čak i tada zabrinutost nije zbog kvaliteta našeg vazduha, već ono što se u EU naziva ‘’Ilegalna državna pomoć’’ za termoelektrane na ugalj. Takvu zabrinutost nismo vidjeli zbog državnih subvencija u vidu garantovanog otkupa struje, po privilegovanoj cijeni, za privatne male hidroelektrane čija izgradnja ugrožava neke od najvećih dragocjenosti naše prirodne baštine.
Delegacija EU u Bosni i Hercegovini ostala je nijema i kada je pitanju Rezolucija Evropskog parlamenta o našim rijekama i zaštićenim područjima od aprila 2016. Može li to imati veze sa činjenicom da su kompanije i banke iz EU itekako uključene u otimačinu prirodnih resursa regije, a posebno voda?
Kako to izgleda kad Delegacija Evropske Unije djeluje proaktivno vidjeli smo kad su u pitanju bili interesi EU. Tako je šef delegacije EU u BiH Wigemark u maju 2017. godine čak dva puta posjetio zapadnu Bosnu, da bi lobirao državne zastupnike da glasaju za akcize na gorivo, kojim bi se finansirala skupa izgradnja autocesta. Za te ceste decenijama ćemo otplaćivati kredite evropskim bankama, iako su one potrebnije EU nego nama, kako je to utvrđeno japanskom, čak optimističnom studijom iz 2001. Godine. Drugi put smo prvog Evropljanina u BiH u Krajini vidjeli radi pregovora o
tranzitnom smještaju za izbjeglice. Nikada nisu spomenuti problemi nuklearnog otpada, ili bilo koji drugi ekološki problem.
Kada uopšte dobijemo priliku da spomenemo naše okolišne probleme, odgovara nam se da su pristupni fondovi tu da nam pomognu da popravimo stanje zaštite okoliša. U te svrhe, međutim, BiH dobiva manje od 20 miliona godišnje iz tih fondova. Uskoro ćemo plaćati više kamata EBRD-u za kojekakve skupe kredite koji nam se konstatno prodaju.”
Izlaganje smo zaključili eksplicitnom porukom komesaru Hahnu:
“Ako ste nas danas doveli ovdje, na ovaj očigledno neplanirani sastanak, da podržite vaše cjenkanje s Kinezima oko uticaja na Balkanu, u ime organizacije Eko akcija možemo samo da reći da tek treba da vidimo EU koja se prema nama ne ponaša kao kolonijalna sila i ne izvlači naše resurse, što bi nas jedino moglo uvjeriti da nam VI budete draži od (nekih) NJIH.
Ako se pak radi o pritisku na naše vlasti i podržavanju vaše nove Reformske agende, što su jedine prilike kad se sjetite postojanja društvenih udruženja, sve dok su prioriteti te Agende reforma našeg nacionalnog zdravstvenog sistema, kojom će naše već osiromašeno stanovništvo biti ostavljeno bez odgovarajuće skrbi (i kojom će se dalje hraniti zdravstveni sistem Njemačke tako što se iz zemlje svakodnevno – a uz podršku njemačke države protiv svih normi Svjetskog kodeksa Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) koji su usvojile sve države članice Svjetske zdravstvene organizacije 2010. godine – odvode naši najstručnijii medicinari, čije smo obrazovanje mi finansirali javnim novcem); dokle god je prioritet privatizacija naših javnih resursa i infrastrukture, crpljenje naših prirodnih resursa i pritisak na našu zemlju da uzima skupe kredite EBRD-a – nemate našu podršku.
Biti ekolog ne znači baviti se ptičicama i cvijećem. To prije svega znači brigu o prirodnom i društvenom okruženju za mnoge, a ne za manjinu.”