Sedma izbjeglička priča: Predrasude, percepcija i statistika

U Bihaću i Velikoj Kladuši boravi najveći broj migranata koji preko Bosne i Hercegovine traže put ka zemljama zapadne Europe. Trenutno ih je tamo između tri i četiri hiljade, od čega dvije trećine u Bihaću. Građani ova dva grada sve više iskazuju nezadovoljstvo zbog toga što, kako kažu, trpe najveći teret migrantske krize.

Ono na šta se Bišćani i Kladušani najviše žale jeste kriminal za koji kažu da je u znatnom porastu otkako su migranti i izbjeglice došli u njihove gradove. Često se pominje i kako se migrantska kriza negativno odrazila na ekonomsku situaciju u ovim sredinama. Antimigrantski stavovi najčešće počivaju na tvrdnji kako niko ne zna ko su ti ljudi koji ulaze u BiH bez dokumenata, te je stoga velika vjerovatnoća da su opasni ljudi, bjegunci od zakona u svojim zemljama, a možda i teroristi. Međutim, dostupni službeni podaci ne potvrđuju tri najčešće tvrdnje ili predrasude o migrantima.

Tvrdnja 1: Bihać i Velika Kladuša su nesigurni zbog migranata

U Unsko-sanskom kantonu u 2018. godini evidentirano je 1406 krivičnih djela, što je za 71 djelo manje nego u 2017. U gradu Bihaću i općini Velika Kladuša, u kojima boravi najveći broj migranata, broj krivičnih djela počinjenih u 2018. na gotovo je istom nivou kao i godinu ranije. U Bihaću je evidentirano 458 krivičnih djela (7 više nego u 2017.), a u Velikoj Kladuši 254 (4 krivična djela više u odnosu na prethodnu godinu). To su podaci iz Informacije o stanju sigurnosti na području USK za 2018. godinu koju je usvojila kantonalna Skupština 25. marta ove godine.

Informacija ne sadrži podatke o broju krivičnih djela koje su počinili migranti. Iz MUP-a nam je potvrđeno da su u ukupnu brojku uvrštena sva krivična djela, dakle i ona koja su počinili migranti ili izbjeglice. Ale Šiljdedić, portparol kantonalnog MUP-a, ranije je za Klix naveo da je „u prošloj godini evidentirano 77 krivičnih djela koja su počinili migranti. Od toga 15 krivičnih djela su prema njima učinili državljani BiH. Javni red i mir je narušen 42 puta. Evidentirano je više od 700 različitih manjih incidenata koji nemaju obilježje krivičnog djela, niti prekršaja, ali se mogu povezati sa ovom situacijom”, rekao je tom prilikom Šiljdedić.

Kada je u pitanju struktura krivičnih djela, pretpostavka je da migranti najčešće čine djela koja su usmjerena protiv imovine (krađa, razbojništvo, otuđenje tuđe stvari, itd.). U prošloj godini u Bihaću i Velikoj Kladuši evidentiran je blagi porast ove vrste krivičnih djela. U Bihaću je zabilježeno ukupno 212 krivičnih djela protiv imovine (više za 25 nego 2017.), a u Velikoj Kladuši 108 (18 više nego u prethodnoj godini).

 

Informacija o stanju sigurnosti za prošlu godinu pokazuje da je i po pitanju javnog reda i mira situacija u 2018. bila bolja nego godinu ranije.

Broj slučajeva narušavanja javnog reda i mira koje je policija evidentirala u USK-u u 2018. manji je za 12 posto nego godinu ranije. Takođe ukupni broj prekršaja smanjen je za 13 posto. Najviše narušavanja javnog reda i mira bilo je u Bihaću (491), zatim u Cazinu (455) i u Velikoj Kladuši (287). Zanimljivo je da su ovi brojevi na nivou onih iz ranijeg perioda kada migranata u USK nije uopšte ni bilo. Primjerice 2014. godine u Bihaću je zabilježeno 497, u Cazinu 389, a u Velikoj Kladuši 362 slučaja narušavanja javnog reda i mira.

Da zaključimo, službena statistika MUP-a Unsko-sanskog kantona ne potvrđuje da je s dolaskom migranata značajno narušena sigurnost u Bihaću i Velikoj Kladuši.Ipak, ono što jeste tačno je to da je percepcija sigurnosti promijenjena. Na portalu Biscani.net aktivna je anketa s pitanjem “Osjećate li se sigurno u vlastitom gradu?” na koju je oko 80 posto (od preko 17 hiljada posjetilaca) odgovorilo sa NE.

Strah, posebno od nepoznatog, se jako brzo širi i u atmosferi straha svaka teorija zavjere se lako “primi”. Ili, kako je rekao jedan od građana Bihaća na nedavnim protestima zbog situacije s migrantima: „Ono što mi želimo jeste da se oslobode javne površine, centar grada da naša djeca mogu normalno da šetaju. Jednostavno u ljude se uvukao strah od nepoznatog i to jednostavno mora stati.”

Tvrdnja 2: Zbog migranata ispašta ekonomija

Iz medijskih napisa može se zaključiti da se migrantska kriza negativno odrazila i na ekonomsku situaciju u USK-u, posebno na turizam. Predsjednica Turističkog klastera USK kazala je za Nezavisne novine u novembru 2018. kako su mnoge agencije tokom godine otkazale turističke aranžmane iz sigurnosnih razloga. Turistički radnici su se požalili da je posebno opao broj turista iz bogatih arapskih zemalja.

Međutim, egzaktnih podataka o stanju o turizmu još uvijek nema. Vjerovatno će ih biti sredinom ove godine kada Federalni zavod za statistiku objavljuje kumulativne ekonomske podatke za prethodnu godinu, među njima i broj turista i broj noćenja za svaki kanton. Ipak, zanimljivo je da je broj turista u Nacionalnom parku Una u 2018. porastao za 15 posto u odnosu na godinu ranije. Prema riječima direktora ovog nacionalnog parka, taj broj bi bio i veći da nije bilo migrantske krize. Na osnovu kojih indikatora je to zaključio nije navedeno.

Interesantni su i podaci koje smo dobili od Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Velika Kladuša i Bihać su poznate destinacije za vikend šoping ture kupaca iz Europske Unije, prije svih Slovenije i Hrvatske. Strani građani imaju pravo na povrat PDV-a za robu kupljenu u BiH, te se već godinama unazad najviše zahtjeva za povrat poreza podnese na graničnim prijelazima u Orašju, te u dva krajiška – Izačić u Bihaću i Hukića Brdo u Velikoj Kladuši.

Na sva tri ova granična prijelaza zabilježen je rast broja zahtjeva za povrat PDV-a u 2018. godini, pri čemu je taj rast najveći u Velikoj Kladuši. Granični prijelaz Hukića Brdo postao je vodeći u BiH po iznosu prijavljene kupljene robe na koju je zatražen povrat PDV-a. Ovi podaci govore da migrantska kriza nije imala veći utjecaj na dolazak stranih kupaca u Veliku Kladušu i Bihać.

Prema do sada dostupnim, ali nepotpunim podacima, migranti u Bihaću i Velikoj Kladuši nisu imali osjetan negativni utjecaj na turizam i trgovinu. Kada bi vlasti imale drugačiji, otvoreniji pristup politici migracija, oni bi mogli biti dio rješenja za jednu od gorućih ekonomskim tegoba.

Poznato je da Unsko-sanski kanton ima sve više problema sa nedostatkom radne snage. Boljom regulacijom propisa vezanih za radna prava migranata i tražioca azila, ova populacija bi mogla biti značajan izvor radne snage barem za sezonske poslove tokom ljetnih mjeseci (poljoprivreda, građevinarstvo, uslužne djelatnosti).

Mnogi od njih su već radili u Turskoj i Grčkoj, prikupljajući tako novac za nastavak puta. Lakšim pristupom migranata na tržište rada, uz ekonomske benefite, bi se i smanjio broj onih koji uslijed egzistencijalnih poteškoća postaju potencijalni počinioci krivičnih djela.

 

Tvrdnja 3: Ne znamo ni ko su ni otkud dolaze

Vijeće ministara je u decembru 2018. godine saopštilo da je Službi za poslove sa strancima od početka godine do kraja novembra prijavljeno 23.058 migranata, a namjeru za azil izrazilo je njih 21.759. Činjenica da je ogromna većina izrazila namjeru za azil znači da su prošli proceduru pri Graničnoj policiji BiH ili nekoj od organizacionih jedinica Službe za strance, te dobili potvrdu koja sadrži podatke o licu koje je iskazalo namjeru za podnošenje zahtjeva za azil.

Postoji mogućnost da migranti daju netačne podatke tokom ovog postupka, ali to ne znači da je nemoguće utvrditi njihov identitet kada počine krivično djelo. Nakon hapšenja uzima im se otisak prstiju te vrše provjere putem Interpola i Ministarstva sigurnosti, rekla je u izjavi za RTVUSK glavna kantonalna tužiteljica Fadila Amidžić. Dodala je da se u većini slučajeva uspijeva doći do identiteta osumnjičenih, posebno kod počinioca težih krivičnih djela, koji uglavnom budu u pritvoru do izricanja presude.

Takođe, gotovo svi miganti koji dođu u BiH već su bili u zemlji Europske unije – Grčkoj, gdje su registrovani, te je provjerom otisaka moguće utvrditi da li su dali iste podatke i u BiH. Proces registracije izbjeglice i migranti su prošli i u drugim zemljama na Balkanskoj ruti, pogotovo u Srbiji gdje je većina njih mjesecima boravila u kampovima pod nadzorom države.

Dodatni korak ka registraciji migranata, ali i poboljšanju sigurnosne situacije, mogla bi biti izmjena propisa, odnosno dekriminalizacija pružanja smještaja migrantima. Trenutno građani po zakonu ne mogu pružati smještaj migrantima, niti besplatno niti za novac. Zbog toga su migranti prisiljeni da idu u kolektivne centre (koji u USK-a više ne primaju nove migrante, ako nije riječ o porodicama ili maloljetnicima) ili da sami pronalaze ilegalni smještaj u napuštenim i praznim objektima.

Mnogi migranti ne žele da borave u kampovima u kojima vladaju loši uslovi i postoje visoke tenzije zbog nacionalnih, socijalnih i drugih razlika među korisnicima ovog tipa smještaja. Među njima ima i onih koji mogu da plaćaju privatni smještaj. Kada bi se izmijenili propisi i omogućilo građanima da iznajmljuju sobe onim migrantima koji su podnijeli zahtjev za azil, to ne samo da bi ekonomski osnažilo domaće stanovništvo nego bi i dovelo do napretka u registraciji i utvrđivanju identiteta migranata.

Novac Europske unije za smještaj migranata u BiH u najvećoj mjeri ide preko međunarodnih organizacija poput IOM-a koje organiziraju kolektivne centre za boravak izbjeglica i migranata. Praksa razvijenih zemalja Europske unije, poput Njemačke, je da finansira privatni smještaj tražioca azila tako što plaća određeni mjesečni iznos građanima koji izdaju sobe migrantima. Kada bi se ovakav pristup primjenio i u BiH, veće benefite bi imali i građani ove zemlje, prvenstveno u vidu dodatne zarade, ali i migranti koji bi živjeli znatno boljim uslovima nego u kolektivnim centrima.

Unsko-sanski kanton, odnosno Bihać i Velika Kladuša, nesumnjivo snose najveći teret migrantske krize u BiH. Naprosto, ova mjesta se nalaze na migrantskoj ruti koja se pokazala izuzetno uspješnom za migrante, jer su četiri petine onih koji su ušli u BiH u 2018. godini uspjeli doći do EU. Pristup države BiH, ali i Europske unije politici migracija pokazao se manjakvim, na šta upozorava i 30 europskih parlamentaraca u pismu kojeg su uputili Europskoj komisiji.

Frustracije građana Bihaća i Velike Kladuše, u izuzetno konfuznoj i složenoj situaciji, nažalost bivaju usmjerene ka migrantima umjesto ka onima kojima je posao da upravljaju krizama. U atmosferi nabijenoj mržnjom i strahom, činjenice postaju irelevantne, a širu sliku migracija – svjetskog problema 21. Vijeka – rijetko ko pokušava da vidi.

Autor: Amir Purić

Video: Edis Kadrić

Proljeće u Buybooku

U želji da kontinuirano obezbjeđujemo mogućnost pogodnosti prilikom kupovine Buybookovih izdanja te upriličimo susrete naše posvećene publike i bh. autora/ica, Izdavačka kuća Buybook i ove godine organizuje „Proljeće u Buybooku“ od 15. do 20. aprila 2019. godine kada će u sarajevskoj i tuzlanskoj knjižari sva Buybookova izdanja biti snižena od 30 do 50%, a knjige drugih izdavača od 10 do 20%. Akcija važi i za kupovinu putem sajta www.buybook.ba. Popust ne vrijedi za udžbenike.

S velikim zadovoljstvom najavljujemo izdanja koja će se premijerno u našim knjižarama pojaviti povodom „Proljeća u Buybooku“ a među kojima su i dva naslova „Serotonin“ i „Platforma“ hvaljenog, osporavanog, višestruko nagrađivanog i sigurno najkontroverznijeg pisca današnjice – francuskog književnika i filmskog autora Michela Houellebecqa. U „Serotoninu“ Houellebecq kroz priču o životu depresivnog stručnjaka za poljoprivredu preispituje savremeni sistem vrijednosti i posljedice modernog tempa života. Naslov „Serotonin“ autora kojeg smatraju i književnim prorokom, vodi od antidepresiva koje glavni junak koristi kako bi se mogao nositi sa sjećanjem na izgubljene ljubavi i društvenim nemirima koji dolaze. „Prekrasno djelo beskonačne tuge“ jedna je od ocjena kritike za najnovije djelo dobitnika i nagrade Légion d’honneur, najvećeg francuskog nacionalnog priznanja.
U drugom romanu „Platforma“ Houellebecq se kroz portretiranje prosječnog društva i prosječnih pojedinaca bavi ekonomijom i sociologijom, vodeći svoje čitatelje/ice na putovanje ispunjeno seks avanturama i terorizmom. Oštar, smiješan i sarkastičan i ovaj je roman njegovog autora učvrstio na poziciji beskompromisnog pisca koji ne pribjegava autocenzuri niti vodi računa o političkoj korektnosti.

S „Proljećem u Buybooku“ stiže nam i novo djelo još jednog bestseler autora, riječ je o „Machbetu“ Joa Nesboa koji je nastao kao odgovor na inicijativu obilježavanja 400 godina od smrti najvećeg svjetskog dramskog autora, kada su neki od najvećih pisaca današnjice napisali vlastite vizije Shakespeareovih djela. Energija uložena u ovu knjigu premašuje i neka od Nesbovih prethodnih izdanja koja su ga učinila najvećim svjetskim književnikom. „Macbeth“ će se dopasti i novoj publici, onima koji nisu ljubitelji krimi romana, a s njim Nesbo potvrđuje nesvakidašnji spisateljski dar.
Od Paula Beattya, dobitnika nagrade Man Booker za 2016. godinu kojeg je New York Times i Los Angeles Times proglasio jednim od najboljih pisaca svoje generacije stiže nam roman „Zemlja snova“ u kojem srećemo nezadovoljnog DJ-a iz Los Angelesa koji odlazi u Berlin nakon rušenja zida u potrazi za svojim transatlantskim dvojnikom. Njegovo pisanje usmjereno je ka potrazi za značenjem i identitetom u svijetu koji je sve više haotičan.
Iz nove ponude izdvajamo i triler koji se čita bez daha, roman „Žena na prozoru“ koji potpisuje A. J. Finn, objavljen u skoro 40 zemalja i proglašen jednim od najiščekivanijih prvijenaca desetljeća.

Od djela domaćih autora s radošću najavljujemo ilustrovanu knjigu „Kraljevi i kraljice Bosne“ izuzetnog ilustratora i animatora Emira Durmiševića koju prate crtice namijenjene „velikoj i maloj raji“.
U proljetnoj ponudi Buybooka naći će se i novi roman Gorana Sarića „Tri hefte do neba“, a iz novije domaće produkcije izdvajamo „Schindlerov lift“ Drka Cvijetića, „Treće lice jednine“ Dževada Maksumića, „Via Appiu“ Emine Smailbegović i „Miris filmske trake“ Mustafe Mustafića.

Pogodnosti prilikom kupovine odnose se i na luksuzna Buybookova izdanja, pored prvog dijela knjige „Priče za laku noć za djevojčice buntovnice“ u ponudi je i drugi dio knjige, kao i „Izabrana djela“ Zuke Džumhura te sabrane priče „Ako ti jave da sam pao“ Daria Džamonje.

Radujemo se vašem dolasku u periodu od 15. do 20. aprila i nadamo se da ćete uživati u ponudi koju smo pripremili za još jedan proljetni susret sa ljubiteljima/icama knjige. O našim izdanjima možete se informisati i putem web stranice i online shopa www.buybook.ba.

Treći Pop Art Festival predstavlja niz jedinstvenih umjetničkih događaja

Od 18. aprila na više lokacija u Sarajevu održati će se treći Pop Art Festival čiji program je svojevrstan omaž savremenoj bosanskohercegovačkoj umjetničkoj i kulturnoj sceni.

Festival će u četvrtak, 18. aprila od 20:00 sati početi panel diskusijom na temu bh. kinematografije o kojoj će govoriti istaknuti bosanskohercegovački reditelji Ademir Kenović, Srđan Vuletić, Aida Begić i Elmir Jukić.

Drugi dan Festivala, 19. aprila od 17:00 sati možete prisustvovati panel diskusiji „Art Career Day“ također u Meeting Pointu, na kojem će svoja profesionalna iskustva u oblasti umjetnosti sa publikom podijeliti istaknuti bh. umjetnici: glumac Ermin Bravo, strip crtač Enis Čišić, muzičar i producent Adis Kutkut – Billain, slikarica Vildana Brkić, te dizajnerica i kostimografkinja Lejla Hodžić.

Treći dan Pop Art Festival u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti 20. aprila od 17:00 sati predstavlja izložbu studentskih radova rađenih na temu murala posvećenom Davorinu Popoviću. Izložbu će moderirati profesor Bojan Hadžihalilović, a pobjednički rad predstaviće student Akademije likovnih umjetnosti Armin Numanović. Nakon izložbe, poznati sarajevski ulični umjetnik i muralista Benjamin Čengić Zian, održati će predavanje o muralima na primjeru izvedbe pobjedničkog rada koji će od mjeseca maja krasiti jednu od zgrada u Radićevoj ulici u Sarajevu.

Isti dan od 20:00 sati u kinu Meeting Point održaće se i treća panel diskusija na kojoj ćemo ugostiti najbolje domaće Tattoo & Piercing majstore Jasmina Šehovića i Ervina Nevesinjca, te njihove partnere Inu Čano, Srđana Radanovića i Dinu Obradovića.

Pop Art Festival ove godine u sklopu muzičkog programa predstavlja koncert kultnog sarajevskog benda Protest koji će se održati 25. aprila u klubu Jazzbina Sarajevo. Ulaznice su u pretprodaji po cijeni od 10 KM u klubu Jazzbina Sarajevo.

Za kraj ovogodišnjeg Pop Art Festivala, od 27. aprila do 05. maja u Radićevoj ulici će biti oslikan mural legendarnom sarajevskom Pjevaču i zasigurno jednom od najznačajnijih predstavnika savremene bosanskohercegovačke umjetnosti – Davorinu Popoviću, frontmenu grupe Indexi. Mural, koji je rezultat studentskog konkursa na Akademiji likovnih umjetnosti, crtaće sarajevski ulični umjetnik Benjamin Čengić Zian i Obojena klapa. Inače, cjelokupan događaj odvija se u sklopu Dana Kantona Sarajevo tokom kojih će u Radićevoj ulici biti organizovane dječije radionice, muzički program, dizajnerski bazari, igre sa psima i ostali zabavni sadržaji.

Pop Art Festival ima za cilj objediniti, prikazati i promovisati različite popularne umjetničke izraze, koji su karakteristika našeg vremena i specifične sarajevske kulture i životnog stila.