Izložba Zorana Lešića u ponedjeljak u Zvonu

Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na otvaranje izložbe „Me, myself and I“ autora Zorana Lešića.
Otvaranje izložbe je u ponedjeljak, 6. maja u 21:00 sati u Galeriji Zvono, Obala Maka Dizdara 10.
Iako su posljednje profesionalne decenije Zorana Lešića, sarajevskog, a potom haškog fotografa bile vezane za Haški tribunal gdje je bio angažiran kao oficijelni fotograf, takvi izbori su bili posljedica okolnosti a ne ljubavi jer je ona oduvijek bila rezervirana za teatar, bilo da je riječ o glumi, režiji, fotografiji ili dizajnu pozorišnih plakata.
Odrastao je u pozorišnoj porodici, sin je pozorišne glumice i pozorišnog redatelja i čuvenog teatrologa Josipa Lešića te je i prije glumačkog ulaska u svijet teatra, njegov život bio je pozorištem definiran. Danas, kada je iza njega cijeli formalno završeni radni vijek, izložba kakva je predstojeća u Zvonu, a pod nazivom „Me, myself and I“ idealna je prilika za sublimacijom pozorišnih znanja i iskustava.
Ova izložba nam potvrđuje da se iz trivijalnih selfie okvira, a zahvaljujući umjetničkim i zanatskim vještinama, može otići mnogo dalje nego što je to uobičajeno banalno autoportretiranje, sveprisutno na društvenim mrežama.
Izložba Zorana Lešića podrazumijeva nekoliko nivoa i za njenu višeslojnost autoportret je bio polazna osnova koju zatim oplemenjuje različitim scenskim sredstvima i koji u konačnici tvore pozorišne plakate za predstave čiji izbori sugeriraju različite intimne poruke ili koji se referiraju i na ukupne društvene prilike. U najkraćem, postavka „Me, myself and I“ su sasvim drukčiji pozorišni plakati, nastali prema motivima pozorišnih predstava, na kojima je glavni junak, u različitim scenskim izdanjima sam autor, fotograf, glumac, redatelj i dizajner Zoran Lešić. Neke od tih predstava bile su dio autorskih želja, ali nisu realizirane, pa se izložbeni prostor u ovom slučaju pretvara i u teatarsku pozornicu što nam je ujedno i potvrda da za lični teatar, kada postoji ideja i vizija, nisu nužni i konvencionalni teatarski okviri.

Zoran Lešić je nakon glumačkog studija i glumačkog angažmana u Kamernom teatru 55, osamdesetih godina počeo da se bavi pozorišnom fotografijom, dizajnom pozorišnih plakata i asistiranjem redateljima. Prelazak u drugi mediji podrazumijevao je i iznimno uspješne rezultate, te je između ostalog trostruki dobitnik Sterijine nagrade za pozorišnu fotografiju. Radio je za sva sarajevska i niz bosanskohercegovačkih pozorišta.
Sa suprugom Mirjanom Blažević Lešić kreirao je umjetnički projekt „Sretna familija“.
Više informacija na: http://www.sretnafamilija.eu

Otvaranje izložbe “Čekajući Godoa: Susan Sontag u Sarajevu”

U okviru 24. Izdanja Modula Memorije, subotu, 4. maja, će u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti biti otvorena izložba fotografija „Čekajući Godoa: Susan Sontag u Sarajevu“, poznatog britanskog fotografa Paul Lowe-a, sa adresom u Sarajevu.

Ova izložba sadrži fotografije sa procesa rada na predstavi „Čekajući Godoa“ koja je nastala u Sarajevu za vrijeme opsade, 1993. godine, a koju si producirali Festival MESS i Pozorište mladih Sarajevo, gdje je ova predstava i odigrana oko 20 puta za vrijeme rata. Na fotografijama su glumci i glumice predstave, autorski tim, kao i sama rediteljica predstave Susan Sontag. Paul Lowe je ovjekovječio nastanak ove predstave ne samo fotografijama sa proba već i drugim fotografijama na kojima je prikazana radna, ali i prijateljska atmosfera, te faze kroz koje su prolazili prije nego je odigrana premijera, 17. avgusta 1993. 26 godina kasnije, mnogi ljudi će, uključujući i same aktere predstave, po prvi put vidjeti neke od ovih fotografija.

Dr. Paul Lowe je lider u polju doomentarne fotografije i šef odsjeka za fotožurnalizam i dokumentarnu fotografiju pri Masters programu na londonskom Koledžu za komunikacije, na Univerzitetu umjetnosti u Londunu, u Velikoj Britaniji. Paul je nagrađivani fotograf čiji su radovi objavljivani u TIME-u, Newsweek-u, magazinima The Sunday Times, The Observer i The Indenpendent, između ostalih. Pokrivao je najaktuelnije vijesti širom svijeta, uključujući pad Berlinskog zida, oslobađanje Nelsona Mandele, glad u Africi, konflikte u bivšoj Jugoslaviji, te uništenje Groznog. Njegova knjiga „Bosnians“, koja dokumentuje 110 godina ratne i post-ratne situacije u Bosni, objavljena je u aprilu 2005. godine. Negovo polje istraživanje je fokusirano na fotografije konflikta, a njegovi radovi su i dijelom knjiga: „Picturing Atrocity: Photography in Crisis“ i „Photography and Conflict“. Posljednje knjige koje je objavio su: „Photography Masterclass“, koju je objavio Thames and Hudson, te „Understanding Photojurnalism“ koju je napisao sa dr. Jenny  Good.

Aktivnosti Scene MESS možete pratiti na web stranici www.mess.ba te na instagram profilu Festival MESS.

Svi/sve smo mi radnici i radnice

Dok homofobna propaganda želi prikazati LGBTI osobe kao privilegirane „strane plaćenike“ u službi imaginarnih nevladinih organizacija sa nepreglednim materijalnim i političkim resursima, stvarnost je radikalno drugačija. Apsolutna većina LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini svoja primanja zarađuje na tržištu rada, te u potpunosti dijeli sudbinu svojih sugrađana i sugrađanki.

Međutim, pored problema koji pogađaju sve radnike i radnice u BiH (niska primanja, manjak radnih mjesta, neplaćen prekovremeni rad, mobing, nezaposlenost…), LGBTI osobe se moraju nositi i sa diskriminacijom na osnovu svoje seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili interspolnih karakteristika.

Mnogi i mnoge, pored nezavidnih uvjeta rada, žive u strahu da će izgubiti posao ukoliko poslodavci ili kolektiv saznaju da su LGBTI. Mnoge autirane LGBTI osobe strahuju od toga kakav će tretman doživjeti na razgovoru za posao, te da li će uopće biti razmatrane za neku poziciju zbog njihovog identiteta. LGBTI osobe koje žive u porodičnim zajednicama ne mogu ostvariti ista prava kao i heteroseksualni uposlenici i uposlenice – ne mogu prijaviti svoje partnere/partnerice na vlastito zdravstveno osiguranje, ne mogu dobiti slobodne dane ukoliko se trebaju brinuti o partneru/partnerici, itd.

Prva Bh. povorka ponosa će predstavljati prvi izlazak na ulicu LGBTI osoba koje će ponosnom šetnjom kroz grad protestirati protiv nejednakog tretmana i diskriminacije – diskriminacije na ulici, na poslu, u školi, u porodici. Protestirat ćemo kao LGBTI osobe, ali i kao radnici i radnice, kao dio globalnog radničkog pokreta.

Borbu za radnička prava treba vratiti na ulice i u institucije, sa jasnim fokusom na pitanje diskriminacije radnika i radnica, uključujući i one koji su LGBTI. Zakoni moraju izričito zabraniti diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i interspolnih karakteristika, a sindikati u Bosni i Hercegovini trebaju postati svjesni da u svom radu zastupaju i LGBTI radnike i radnice.

S nadom da ćemo svojim primjerom probuditi svijest o značaju uličnog aktivizma i javnog protesta, te da ćemo u budućnosti imati priliku prošetati i u pravim prvomajskim povorkama, Organizacioni odbor prve Bh. Povorke ponosa želi izraziti solidarnost sa svim radnicima i radnicama, te poručiti:

NAŠA BORBA – ZAJEDNIČKA BORBA!