Foto: Vanja Ćeremagić
U sarajevskom kinu Meeting Point a u organizaciji Izdavačke kuće Buybook predstavljena knjiga „Miris filmske trake“ autora Mustafe Mustafića. U neobično lijepoj atmosferi i uz prisustvo brojnih kolega, filmskih i televizijskih autora i autorica, Mustafić je s puno humora govorio o detaljima iz profesionalnog života od kojih je i satkan „Miris filmske trake“.
Razgovoru je prethodila petnaestominutna projekcija inserata iz bogate Mustafićeve filmografije te su se smjenjivali kadrovi filmova na kojima je bio direktor fotografije ili filmski snimatelj, od predratnih crno-bijelih iz vremena Sutjeska filma, preko jedne od najvećih jugoslovenskih serija „Aleksa Šantić“ do posljednjih jugoslovenskih filmova kao što su „Bulevar revolucije“ Vladimira Blaževskog i „Magareće godine“ Nenada Dizdarevića. Projekcija je svakako uključivala i inserte iz „Remakea“, filma Dine Mustafića, za koji Mustafić piše da mu je ujedno i najteži u karijeri jer se iz odnosa otac-sin trebalo preći u drugi, profesionalni odnos, uz sve strahove koje nosi očinska briga za uspjeh djetetovog filma.
Završni kadar bio je iz Mustafićevog autorskog dokumentarca „Saraj,vo“ koji je, kao i knjiga „Miris filmske trake“ potvrda o nesvakidašnjoj posvećenosti i entuzijazmu Mustafe Mustafića koji i nakon formalno okončanog radnog staža i dalje neumorno stvara.
Principijelnost, strast, odgovornost, nespremnost na kompromise ključne su riječi koje su obilježile Mustafićevu karijeru o čemu se i govorilo na sinoćnoj promociji, uz prisjećanje na anegdote sa snimanja filmom sa Orsonom Velsom ali i drugim autorima i autoricama koji su ga pratili na profesionalnom putu.
Razlika između nekadašnjih i današnjih uslova u kojima se filmovi stvaraju bila je takođe jedna od tema razgovora te je Mustafa Mustafić naglasio da je danas reditelj često u poziciji trgovačkog putnika i da do trenutka početka snimanja potroši svu energiju na mučno pronalaženje sredstava.
„Miris filmske trake“ uz predratno blagostanje te postratni oporavak bh. kinematografije dotiče svakako i period opsade Sarajeva, autorova snimateljska iskustva pod opsadom ali i neka druga, poput angažmana na rasvjeti tokom predstave „Čekajući Godoa“ u režiji Susan Sontag.
Na promociji je naglašeno da je „Miris filmske trake“ osim autorske reminiscencije na profesionalna iskustva ujedno i dokument o jednoj epohi i zapis o brojnim filmskim profesionalcima koji bi, bez Mustafićevog sjećanja, bili nezabilježeni a dali su mnogo našoj kinematografiji. Osim ljubiteljima filma i onima koji se filmom profesionalno bave, ova knjiga je dragocjena i za ljude iz drugih profesija, u prvom redu da bi spoznali koliko je mogućnost da se radi posao koji se voli jedna od osnovnih pretpostavki za lično zadovoljstvo.
