Poslodavci i vlade trebaju hitno početi da ulažu u porodice u svrhu smanjenja siromaštva i postavljanja temelja za zdrav razvoj djece i postizanje punih potencijala odraslih osoba na poslu, izjavili su iz UNICEF-a u novoj strateškoj poruci gdje su navedeni najnoviji dokazi i nove preporuke za politike prilagođene porodici.
Politike prilagođene porodici: Redizajniranje radnog mjesta budućnosti ukazuje na to da politike koje su usmjerene na plaćeno roditeljsko odsustvo, pauze za dojenje, dječije naknade i pristupačna briga o djeci još uvijek nisu dostupni za većinu roditelja širom svijeta.
“Najkritičniji period u životu djeteta jesu njegove najranije godine”, rekla je izvršna direktorica UNICEF-a, Henrietta Fore. “Zbog toga nam je hitno potrebna transformacija u načinu na koji privatni poslovni subjekti i vlade ulažu u politike i prakse koje ne samo da podržavaju zdrav razvoj mozga, već jačaju i vezu između roditelja i djece, a zauzvrat dobijaju velike ekonomske i socijalne koristi.”
Strategija se oslanja na dokaze o zdravstvenim, obrazovnim i ekonomskim prednostima politika koje su prilagođene porodici i daje sljedeće četiri preporuke:
1. Plaćeno roditeljsko odsustvo: Najmanje šest mjeseci plaćenog odsustva za sve roditelje, od čega 18 nedjelja plaćenog odsustva treba da bude rezervisano za majke. Vlade i kompanije treba da teže ka 12 mjeseci kombinovanog plaćenog odsustva.
Skoro dvije trećine zaposlenih muškaraca i žena na globalnom nivou radi u neformalnom sektoru, što utiče na njihova prava na roditeljsko odsustvo i podršku.
U zamljama sa niskim i srednjim bruto dohotkom utvrđeno je da jednomjesečno povećanje plaćenog porodiljskog odsustva smanjuje stope smrtnosti novorođenčadi za 13%. U zemljama sa visokog dohotka, svaka dodatna nedjelja plaćenog roditeljskog odsustva povezana je sa smanjenjem šansi da samohrane majke žive u siromaštvu za preko 4%. Plaćeno roditeljsko odsustvo u trajanju od 6 mjeseci pomaže u promociji dojenja.
Plaćeno roditeljsko odsustvo takođe doprinosi smanjenju stope fluktuacije radnika, nižim troškovima zapošljavanja i obuke i zadržavanju iskusnih radnika. Za zemlje koje su ove politike imale u proteklih nekoliko decenija, povećanje zaposlenosti žena povećalo je rast bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika, između 10 i 20 procenata.
2. Podrška za dojenje: Redovne pauze za dojenje tokom radnog vremena radi prilagođavanja dojenju ili uzimanju majčinog mlijeka, kao i okruženje koje podržava dojenje, uključujući adekvatne prostorije, omogućava majkama da nakon povratka na posao nastave isključivo ili dojenje uz dohranu.
Posljednji dostupni podaci pokazuju da je samo 40% djece mlađe od šest mjeseci isključivo dojeno kako je to preporučeno. Radno mjesto predstavlja značajnu prepreku za dojenje, sa oko 16% radnih mjesta bez ikakvih pravilnika koji bit o podržali.
Dojenje doprinosi nižoj stopi akutnih i hroničnih bolesti kod djece, kao i poboljšanju kognitivnih i obrazovnih ishoda učenja. Zdravstvene koristi za majke uključuju niže stope postporođajne depresije, poboljšano fizičko zdravlje i smanjenje rizika od raka dojke tokom života. Optimalne prakse dojenja stvaraju društvene koristi kroz procjenu povrata ulaganja od 35 na svaki uloženi dolar.
3. Univerzalna briga o djeci: Univerzalni pristup – finansijski prihvatljivoj i kvalitetnoj brizi o djeci od završetka roditeljskog odsustva do dolaska djeteta u prvi razred škole, uključujući i produženu nastavu te njegu za malu djecu i predškolske programe.
Djeca koja dobijaju kvalitetnu i podsticajnu ranu brigu su zdravija, bolje uče i duže ostaju u obrazovanju i imaju veće zarade kad se zaposle. Dječiji doplatci – koji su ključni za osnaživanje žena – omogućavaju roditeljima da ispune svoje radne obaveze i težnje, ali i da budu roditelji kod kuće.
4. Dječiji dodaci: Povećati dječiji dohodak za svu djecu, počevši od najmlađih, težeći ka univerzalnoj dostupnosti. Dječiji dohodak treba da bude dio sistema socijalne zaštite za malu djecu svih zemalja.
Nedavna analiza je pokazala da samo 1 od 3 domaćinstva širom svijeta prima novčani dodatak za djecu/porodicu, što varira od 88% u Evropi i srednjoj Aziji, do 28% u Aziji i Pacifiku i 16% u Africi. To znači da većina djece u najsiromašnijim zemljama, koji žive u najsiromašnijim domaćinstvima, još uvijek ne ostvaruje novčani dodatak za podršku njihovom razvoju.
“Koristi uspostavljanja politika koje podržavaju porodice daleko nadmašuju troškove implementacije: poboljšani zdravstveni ishodi, smanjenje siromaštva, povećana produktivnost poslovanja i ekonomski rast”, rekla je Fore. “Investiranje u naše porodice je pametna socijalna politika, ali je i pametna ekonomska politika.”
