Zadovoljstvo nam je pozvati vas na promociju knjige “Modeli u dramaturgiji – na primjeru Krležina glembajevskog ciklusa” Dževada Karahasana.
Promocija će se održati u četvrtak, 19. juna sa početkom u 19:00 sati u Bošnjačkom Institutu – Fondaciji Adila Zulfikarpašića, na adresi Mula Mustafe Bašeskije 21. O knjizi će govoriti fra Mile Babić, prof.dr.; prof. dr. Muhamed Dželilović i dr. Merima Handanović.
O djelu:
“Stoga je bilo potrebno obuhvatiti cjelokupan razvoj strukturalističkog projekta, od inicijalnih ambicija do želje za njegovim prevazilaženjem, da bi se uistinu razumjela Karahasanova polemika sa strukturalizmom u Modelu u dramaturgiji, budući da je riječ o disertaciji koja je u sudaru s tiranijom strukturalizma odabrala krenuti drugačijom putanjom od one kojoj su vodili zakoni gorepomenute inercije, pokazujući da je postojao, i da još uvijek postoji, drugačiji put, koji je doduše skromniji, znatno umjereniji, manje spektakularan, kudikamo prizemniji, jer ne najavljuje ni “kraj čovjeka”, “ni sumrak bogova” ni “zalazak Zapada”, ni milenijum, ni vatromet za milenijum, jer ne dijeli more na dva, niti obećava vaskrs bilo koga i bilo čega, ali je bolji po književnost i obzirniji prema mogućnosti da zagonetni razlog zašto književnost uopšte postoji nije nužno u vezi s ambicijom bilo koje nauke da ostvari vlastite ciljeve tako što će zagonetku riješiti i objasniti njen fenomen…
Očigledno svjestan da odbaciti strukturalizam rezolutno i u potpunosti znači odustati i od potrage za objektivnošću kao jednog od nekoliko herojstava strukturalističke nauke, Karahasan je prepoznao za dovoljno da ukaže na ograničenja i da predloži “kompromis” koji bi nas za jedan mali korak približio razumijevanju jednog složenog fenomena kakav je književnost. Takav prijedlog nije mogao dijeliti mnogo zajedničkog sa stavom da je objektivnost u nauci o književnosti nedostižna, a tek ništa zajedničko ne bi imao s parolom hermeneutičkog relativizma koja glasi da je sve stvar interpretacije, da je svaka interpretacija subjektivna i da smisao književnog djela postoji samo kao projekcija upisana u njegove “praznine”.
Matija Bošnjak
Knjiga Dževada Karahasana Model u dramaturgiji na primjeru Krležina glembajevskog ciklusa dokazuje da se književno djelo ne može u svim svojim aspektima svesti na svoj model (teoriju ili diskurs). Naime, suvremene teorije književnosti mogu razumjeti samo neke aspekte (planove, razine, slojeve) književnoga djela, ali nikada književno djelo u cjelini, nikada individualnosti i neponovljivost književnoga umjetničkog djela, tj njegovu samostojnost i samobitnost. Pokazujući ograničenost strukturalističke i naratološke teorije književnoga djela Karahasan dokazuje nužnost ontološkoga razumijevanja i utemeljenja književnoga djela. Nužno je, dakle, razumjeti način na koji književno djelo bivstvuje, što takvo djelo čini književnim, po čemu se ono razlikuje od drugih djela. U uvodu knjige Karahasan tvrdi da traga za “kompromisom” između teorije i kritike. On, dakle, ne želi pisati teoriju drame ni kritiku drame, nego uspostaviti “kompromis” između teorije i kritike kako bi mogao formulirati “teorijski jasan model jednoga tipa dramskog pisma”. Karahasan, tako, spaja općost (jer je teorija uvijek općenita) i konkretnost (jer je kritika uvijek konkretna).
Karahasanov put, na kraju, možemo opisati na sljedeći način. On je pošao od općega (modela) prema pojedinačnom književnom djelu slijedeći strukturaliste i naratologe i došao do zaključka da književno djelo nije samo puka manifestacija i realizacija općega modela, nego je ono i jedno i drugo, opće i pojedinačno. Argumentirano je pokazao po čemu je književno djelo opće, a po čemu pojedinačno, ne ulazeći pritom u filozofsko promišljanje o odnosu općega i pojedinačnoga.
Akademik fra Mile Babić
O autoru:
Dževad Karahasan (1953, Duvno – 2023, Graz) ugledni je i nagrađivani bosanskohercegovački pisac. Osamdesetih godina prošlog stoljeća na Filozofskom fakultetu Sveuličišta u Zagrebu brani disertaciju koju će nekoliko godina kasnije objaviti pod naslovom Model u dramaturgiji na primjeru Krležina glembajevskog ciklusa. U istom periodu radi kao dramaturg Narodnog pozorišta u Zenici, te kao urednik u reviji “Odjek” i časopisu “Izraz”. Kao romanopisac, poznat po romanima Istočni diwan, Šahrijarov prsten, Sara i Serafina, Noćno vijeće, Što pepeo priča, Karahasan je postao dobitnikom mnogobrojnih međunarodnih nagrada za književnost. Jednak ugled je imao i kao europski esejist sa knjigama O jeziku i strahu, Knjiga vrtova i Dnevnik selidbe. U njegovom dramskom opusu, izdvajaju se nagrađivani i višestruko igrani komadi Koncert ptica i Kralju ipak ne sviđa se gluma. Predavao je na univerzitetima u Sarajevu, Salzburgu, Berlinu, Grazu, Baselu.
Sadržaj:
Predgovor – U srcu paradoksa književnosti (Matija Bošnjak)
Uvod
I – Model u dramaturgiji – Pokušaj definiranja
1. Pojam modela
2. Model književnoga umjetničkog djela
3. Model dramskoga književnog djela
II – Glembajevski ciklus – Dramaturški modeli
1. Glembajevski ciklus
2. Posebnosti
3. U agoniji – visokomimetski modus
4. Gospoda Glembajevi – ironijski modus
5. Leda – niskomimetski modus
Zaključak
Bilješka
Literatura
Pogovor – Prilog ontologiji književnoga djela (Mile Babić)
Registar imena
Bilješka o piscu
Knjigu, po cijeni od 28,00 KM sa PDV-om, možete naručiti putem e mail:unipress@bih.net.ba
ili telefonom 00 387 33 550-675 ili na fax: 00 387 33 550-677.
