Inkluzija mora postati apsolutna u obrazovanju, ali istinski inkluzivno društvo treba da obuhvati i kulturu, umjetnost, sport, zapošljavanje i politiku, odnosno sve segmente ljudskog djelovanja – zaključak je Međunarodne naučne konferencije „Svi smo isti: drugi i drugačiji“ koja je okupila više od stotinu učesnika iz obrazovnog sektora, kulture, sporta, nevladinog sektora i studenata. Konferencija je bila prilika za razmjenu znanja i iskustava koja će doprinijeti stvaranju uključujućeg okruženja i društva u cjelini. Konferenciju su, povodom 3.12., Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, organizovali Udruženje za američke studije u Bosni i Hercegovini i Ured za podršku studentima Univerziteta u Sarajevu, uz podršku Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.
Mentalno zdravlje, sveobuhvatna podrška obrazovnog sistema, invaliditet u umjetnosti i sportu, pristupačno okruženje u odgojno-obrazovnoj praksi, prava na poslovnu sposobnost osoba s invaliditetom u teoriji i praksi u BiH i brojne druge teme zaokupile su učesnike skupa u namjeri da se prepoznaju dobre i loše prakse, te pronađu najbolji modeli za kreiranje društva koje je jednako za sve njegove članove.
”Iskustva sa američkih univerziteta pokazuju da su nove generacije studenata – milenijalaca i generacije Z mnogo otvorenije da govore o zdravstvenim, posebno psihološkim problemima. Ovo značajno utiče na kreiranje politika na univerzitetima, od kojih se zahtijeva veća podrška i individualan pristup,” rekao je u uvodnom izlaganju kroz predavanje ”Politika invalidnosti i globalno mentalno zdravlje” gost sa Northwestern Univerziteta prof.dr. Peter Lock.
Sveobuhvatna i kontinuirana podrška i potpuna uključenost sastavni je dio društvene stvarnosti u Finskoj, a napori da se postigne visok stepen inkluzivnosti trajali su više decenija, prenijela je tokom svog izlaganja Elisa Heimovaara sa Univerziteta Juveskule u Finskoj. ”Od početka provođenja reformi u obrazovanju ‘70-tih godina prošlog vijeka došlo je do značajnih promjena u ishodima učenja – posebno među onima koji su smatrani slabijim učenicima. Od promjene zakonodavstva 2011. detaljnije je definirano pravo na podršku i intervenciju, a među najznačajnijim dostignućima inkluzivnosti je podatak da je u periodu od 1985., kada smo imali 362 ”specijalne škole”, taj broj u 2018., smanjen na 70 institucija,” naglasila je Heimovaara.
Primjere dobre prakse inkluzije predstavili su Amila Terzimehić, glumica i asistentica ASU, koja je za svoj magistarski rad pripremila predstavu ”All inclusive”, kojom kroz lične priče o tijelima, do tada neizgovorenim iskustvima i ples razlike među njima, one po osnovu invaliditeta, bivaju izbrisane. Jedna od glumica predstave je Merima Sorguč, koja je i na Konferenciji prezentirala stvaranje negativnih stereotipa i tretman osoba s invaliditetom kroz historiju umjetnosti.
Naida Hodžić i Suljo Keranović su koautori Brošure o pravima sudenata sa invaliditetom koju su predstavili na Konferenciji. Posebna tematska izglaganja imali su još doc.dr. Šejla Bjelopoljak sa Univerziteta u Bihaću, koja je govorila o kreiranju pristupačnog okruženja u odgojno-obrazovnoj praksi, doc.dr. Borjana Miković sa Univerziteta u Sarajevu, o pravima osoba sa invaliditetom na poslovnu sposobnost. O ovoj temi je govorila i Sevdija Kujović iz Udrženja ”Život sa Down sindormom” tokom svoje prezentacije o primjerima dobre praske u unaprijeđenju ostvarivanja prava osoba sa invaliditetom, prvenstveno osoba s Down sindromom.
Primjer dobre prakse inkluzije u sarajevskoj Trećoj gimnaziji predstavila je pedagogica Hasija Dedović, Amel Kapo je govorio o plivačkom klubu SPID, uspjesima članova, ali i činjenici da treba još mnogo da radimo na inkluziji, dok je Almira Hasić iz Udruženja ”Samostalan korak” govorila o ulozi udruženja u poboljšanju kvaliteta života osoba s invaliditetom. Alma Kudra iz Društva ujedinjenih građanskih inicijativa govorila je o osobno usmjerenom planiranju sa djecom i mladima s invaliditetom, a Diana Riđić iz Udruženja Domino – psihološkog savjetovališta o potrebi da se razvijaju kulturne kompetencije psihologa kako bi mogli da rade sa osobama s invaliditetom.
”Neizmjerno je važno da govorimo o ovim temama, da povećavamo senzibilnost i uključenost svih nas kroz kvalitetne procese, jačanjem sistema podrške i intervencije koje će pomoći da postanemo društvo svih – drugih, drugačijih, a istih. Sretni smo što smo okupili ovoliki broj ljudi i što smo i kroz program uspjeli da pokažemo da je inkluzija moguća i neophodna. Naše opredjeljenje je da nastavimo da radimo na jačanju kompetencija nastavnog i nenastavnog osoblja, ali i da budemo podrška inkluziji društva u cjelini, kao primjer, ali i kao institucija koja obrazuje i utiče na buduće kreatore okruženja, politika i društva,” rekla je prof.dr. Lejla Kafedžić, rukovoditeljica Ureda za podršku studentima, profesorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Ured za podršku studentima Univerziteta u Sarajevu osnovan je kao jedna od polaznih osnova za stvaranje unaprijeđenog i održivog sistema inkluzivnog obrazovanja na Univerzitetu.
