Poziv na djelovanje: Nasilje nad ženama i u porodici

Mreža za izgradnju mira koja okuplja 205 članica, udruženja/udruga, fondacija i škola svim izabranim i imenovanim na svim nivoima vlasti u BiH dostavlja zahtjev za solidarisanjem, uslijed vanredne situacije uzrokovane pandemijom COVID-19 sa sljedećim sadržajem:

Mreža organizacija civilnog društva u BiH ovim putem poziva Ministarstva unutarnjih poslova na entitetskim i kantonalnim nivoima u BiH, predsjednike/ice vlada na entitetskim/kantonalnim nivoima da informiraju javnost o sljedećem:

  1. Da li se od dana donošenja mjera Kriznih štabova na entitetskim nivoima povećao broj prijava nasilja nad ženama i u porodici?

  2. Da li se vodi statistika o pojavama nasilja nad ženama i u porodici, na način da se ustanovi da li se radi o ponovljenim slučajevima ili i ponovljenim i novo prijavljenim?

  3. Uzimajući u obzir broj prijava nasilja nad ženama i u porodici u periodu prije stupanja na snagu mjera, uslijed pojave pandemije COVID-19, i broj prijava uslijed pojave pandemije, a kako javnost nema nikakvih informacija, pitamo Vas da li je broj prijava smanjen ili povećan?

  4. Ukoliko je broj smanjen, da li to znači da nasilja nad ženama i u porodici u ovim vanrednim okolnostima nema, odnosno da se uslijed poštivanja mjera Kriznih štabova, a koje podrazumijevaju i izolaciju odnosno boravak žrtve nasilja sa nasilnikom u istom prostoru, bez mogućnosti napuštanja stana u policijskim satom predviđenom vremenskom periodu, se postiglo smanjenje pojava nasilja nad ženama i u porodici?

  5. Koje mjere i mehanizmi zaštite su predviđene u ovim okolnostima, a koje podrazumijevaju pružanje zaštite i podrške žrtvama nasilja?

  6. Da li postoji strategija kojom bi se uspostavili mehanizmi zaštite, prohodnost informacija, adrese i uspostavljeni viber i/ili e-kontakti stručnjaka/kinja i nadležnih institucija za sve one koji proživljavaju/doživljavaju bilo koji oblik nasilja?

  7. Da li se planiranim rebalansom budžeta na nivou na kojem djelujete predviđaju financijska sredstva za uspostavu navedenih mehanizama pomoći, podrške i zaštite za žrtve nasilja u porodici?

  8. Da li ste uspostavili/e suradnju sa svim relevantnim organizacijama civilnog društva, a koji se bave ovim pitanjima, kako biste u ovim teškim trenucima blagovremeno djelovali i zaštitili žrtve nasilja?

Naime, posljedice s kojima se Bosna i Hercegovina suočava se već sada osjete u svim sferama društva, a ponajviše u oblasti zdravstva i ekonomije. Mreža za izgradnju mira koja okuplja 205 članica, udruženja/udruga, fondacija i škola smatra da nadležne institucije u BiH pored oblasti zdravstva i ekonomije trebaju baviti i društvenom zajednicom u cjelini, te da mjere koje su na snazi apsolutno trebaju uključivati mehanizme kojima bi se nezaštićenim pružila zaštita i podrška u ovim vanrednim okolnostima. Uzimajući u obzir zvanične podatke da je 52,8% žena u BiH do svoje 15 godine doživjelo neki od oblika nasilja, a nastupanjem pandemije i pridržavanjem mjera Kriznih štabova smatramo da se samo može očekivati porast nasilja, te da mi kao javnost nemamo informaciju šta se sve poduzima i/ili planira poduzeti po ovom pitanju.

Sve Vas molimo da nas informirate bilo putem maila, bilo putem javnog oglašavanja ili objavom odgovara na postavljena pitanja na zvaničnim stranicama institucije koju predstavljate.

Zahtjev za prolongiranje aktivnosti i procesa koji podrazumijevaju učešće javnosti

Obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju izazvanu virusom korona (COVID-19) i posljedice iste, te otežane mogućnosti rada, Centar za životnu sredinu je uputio nadležnim institucijama zahtjev za prolongiranje aktivnosti i procesa koji podrazumijevaju učešće javnosti, dok se ne saniraju posljedice pandemije i nastavi normalno funkcionisanje institucija.

Razlog za upućivanje ovog Zahtjeva je otežan protok i praćenje informacija, nemogućnost prisustva na javnim raspravama, kao i otežana mogućnost pristupa potrebnoj dokumentaciji u domenu rada organizacija civilnog društva.

“Budući da trenutne mjere Kriznih štabova isključuju javna okupljanja, sastanke i javne prezentacije, sasvim je logično da se odgađaju i svi procesi koji podrazumijevaju učešće javnosti za vrijeme trajanja pandemije. Međutim, ovim putem želimo nadležnima ukazati na potrebu da javnost bude na vrijeme obaviještena o svim promjenama, te novim rokovima i terminima za pomenute procese u kojima je učešće javnosti neophodno”, ističu iz Centra za životnu sredinu.

Zahtjev se odnosi na planske, regulacione, strateške i sve ostale značajne dokumente koji se trenutno nalaze na javnom uvidu i za koje su zakazane javne rasprave, kao i sve procese odlučivanja koji podrazumijevaju učešće javnosti.

“Takođe, bitno je istaknuti da institucije trebaju definisati na koji način će biti omogućeno učešće javnosti u konkretnim slučajevima, no treba imati u vidu da je u pojedinim slučajevima vrlo značajno učešće i uloga lokalnih zajednica, te da mogućnost davanja komentara elektronskim putem nije kompletan postupak učešća javnosti u procesima odlučivanja”.

Iz Centra poručuju kako se nadaju ispravnoj odluci relevantnih institucija, kako bi svi nastavili kvalitetno sa radom nakon završetka pandemije koja je sama po sebi već sada nanijela dosta štete i građanima i institucijama naše države.

Online dio programa 25. Modula Memorije se večeras zatvara promocijom knjige “Teatar Pod Opsadom

Posljednji online program Modula Memorije 2020 održat će se večeras sa početkom u 19 sati. U pitanju je promocija digitalnog izdanja knjige “Teatar pod opsadom”, autorice Hane Bajrović, nastale po uzoru na istoimenu izložbu, koja je otvorena prošle godine u okviru Modula Memorije, a u koprodukciji Festivala MESS i Narodnog pozorišta Sarajevo. Knjiga će biti objavljena na Facebook profilu Festivala MESS https://www.facebook.com/festivalMESS, kao i na Facebook profilu Narodnog pozorišta https://www.facebook.com/nps.ba/, koji su ujedno i izdavač, tj. suizdavač ove knjige.

Knjiga „Teatar pod opsadom“ je nastavak istoimene izložbe, a pokušaj je da se sastavi, dopuni i skupi na jedno mjesto ratna teatrografija svih pozorišnih premijera odigranih u Sarajevu. To su predstave nastale u produkcijama i koprodukcijama profesionalnih pozorišta i festivala: Narodno pozorište, Kamerni teatar 55, Pozorište mladih, Sarajevski ratni teatar SARTR, te Festival MESS, a u periodu opsade Sarajeva, od 5. aprila 1992. pa do reintegracije Grbavice, 19. marta 1996.

 „U trenutku kada smo završavali pripremu knjige „Teatar pod opsadom“, proglašena je pandemija Korona virusa. Kada su nastale predstave koje su dijelom ove knjige, u Bosni je bio rat, a Sarajevo je bilo pod opsadom. Opsada je trajala četiri godine, nije bilo vode, nije bilo struje, grijanja, hrane, novca… uglavnom ničega. I svaki dan su pucali na nas. Ipak, ljudi su se izlagali opasnosti i svakodnevno se sastajali da održe kulturu u Sarajevu održe na životu i radili su, možda, i više nego u nekim periodima mira. Danas imamo i vodu i struju i hranu i grijanje. Imamo internet koji nam omogućava komunikaciju sa bilo kim na svijetu. Ipak, danas je pitanje odgovornosti i ljudskosti ostati u kući i zato, ovih dana se ne sastajemo i ne družimo. Ali, kao i tada, i sada su sarajevska pozorišta i festival nastavili svakodnevno raditi, samo što su se iz svojih matičnih kuća prebacili u virtuelni svijet. Ono što sam naučila o pozorištu, dok sam istraživala način na koji je živjelo u periodu opsade, jeste to da teatru ni jedno ljudsko stanje nije strano pa je, vjerujem, upravo to jedan od razloga zašto se tako lahko prilagođava i zašto među prvima reaguje na ono što se u društvu događa. Naša pozorišta zaista jesu ponosno, sa poštovanjem prema publici i sa  posvećenošću prema profesiji pristupili situaciji, i u ratu i danas. Baš zbog toga, ponosna sam što sam dio ove sarajevske pozorišne zajednice koja se u posljednjih mjesec dana neprestano podržava, međusobno sarađuje, dijeli ideje; baš kao i početkom 90ih u Sarajevu. I baš zbog toga, vjerujem da je poznavanje naše ratne teatarske prošlosti neizmjerno važno za prepoznavanje važnosti djelovanja i onda kada izgleda da se to možda nikoga ne tiče, jer, teatar nije sam sebi svrha, on je duša svakoga društva. Važno je da bi nam pomoglo u razumijevanju suštine života i naučilo nas da budemo skromni i zahvalni. Meni je pomoglo.“ – Hana Bajrović