Autor: urednik

„Je li važnije obilježiti u BiH da su ustaše mučki ubile u Jasenovcu skoro 100.000 djece, žena i muškaraca iz naše zemlje ili da su počinjeni zločini protiv ustaša u Bleiburgu, koji nema nikakve veze sa BiH?“ kaže Haris Pašović, direktor East West Centra Sarajevo i nastavlja: „Da li to što neki ne vole Amerikance znači da treba da zaboravimo da bez Amerike, Evropa ne bi bila oslobođena od nacista. I bez Rusa, koji su oslobodili Aušvic i oslobodili Berlin. Mada, neki danas ne vole Ruse. Ali zbog toga ne možemo mijenjati istoriju.“

East West Centar u ovoj godini pokreće umjetnički i naučni projekat „Budućnost sjećanja“ kroz koji će domaći, regionalni i međunarodni umjetnici, istoričari, sociolozi, psiholozi i filozofi istražiti temu: Čega i kako ćemo se sjećati u bliskoj budućnosti. U svijetu poluistina i laži, u svijetu teorija zavjere i izmišljenih događaja, šta su činjenice i kako ih možemo sačuvati? Ova pitanja će biti razmatrana  kroz panel diskusije, objavljene tekstove i izvođenje umjetničkih djela.

East West Centar čestita svim građanima BiH, 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom, dan kojim je započela nova Evropa.

Nastavljajući sa pomaganjem nevladinom sektoru u BiH, te pružanjem vanredne pomoći ugroženim i marginaliziranim društvenim grupama, Fond otvoreno društvo BiH je do sada uplatio više od milion KM organizacijama i ustanovama koje rade s ovim grupama, kao pomoć u borbi protiv COVID-19 pandemije. Obje isplaćene tranše, prva u iznosu 330,000 KM, a druga 750,000 KM, namijenjene su nesmetanom odvijanju primarnih aktivnosti organizacija koje rade sa ugroženim i marginaliziranim društvenim grupama i ublažavanju posljedica po ugrožene kategorija stanovništva. Ukupan iznos donacije predstavlja jednu od najvećih pojedinačnih donacija do sada datih za saniranje posljedica pandemije.

„Fond otvoreno društvo BiH je ovom donacijom samo nastavilo svoj rad u BiH koji traje preko 27 godina: nastojanje da osiguramo da sve društvene grupe imaju jednak pristup i mogućnosti u društvu,“ izjavila je Dobrila Govedarica, izvršna direktorica FOD BiH. „Bh. društvu, koje se suočava sa posljedicama pandemije, potrebna je pomoć, i nadam se da ova će donacija Fonda otvoreno društvo biti tek početak, da će i druge organizacije prepoznati potrebe i dati svoju podršku.“

Organizacije koje su dobile sredstva su:

Emmaus i Pomozi.ba – za pomoć migrantima, izbjeglicama i lokalnom stanovništvu;

Kantonalna bolnica Dr Irfan Ljubjankić – za nabavku uređaja i testova za serološko ispitivanje anti-tijela na koronavirus;

EDUS, za pomoć obrazovanju djece sa i bez razvojnih poremećaja, i podršku njihovim roditeljima;

Savez udruženja oboljelih od multipla skleroze FBiH, za pomoć oboljelima i njihovim porodicama.

Fond otvoreno društvo je osigurao je i iznos od 370,000 KM kao pomoć ženama čija je materijalna egzistencija ugrožena pandemijom COVID-19, koje inače imaju mala primanja, a zbog pandemije su izgubile posao i/ili primanja. U ovu kategoriju spadaju i žene koje su prihode ostvarivale u neformalnom sektoru. Pomoć će se pružiti u saradnji sa partnerskim organizacijama: Prijateljice Tuzla, Fondacija tuzlanske zajednice, Medica Zenica, Žene s Une Bihać, Žena BiH Mostar, Fondacija Lara Bijeljina, Udružene žene Banja Luka i Ženska romska mreža.

Srednja muzička škola Sarajevo u petak,  8.5.2020.g. obilježava 100 godina postojanja i rada. Prvobitno pod nazivom Oblasna muzička škola, od 1945. Državna stručna muzička škola, a od 50-tih  Srednja muzička škola Sarajevo, iznjedrila je brojne muzičke umjetnike, pedagoge i ljubitelje klasične muzike.

Povodom Dana škole, a u situaciji u kojoj se nalazimo zbog pandemije Covid-19, Dan škole obilježit ćemo koncertima na Youtube kanalu škole na kojem ćemo objaviti:

• 5.2020.g. u 12 sati- playlistu sa historijatom škole i snimcima kućnih izvedbi učenika škole
• 5.2020.g. u 12 sati- playlistu izvedbi nastavnika škole
• Na web siteu škole, muzickasa.edu.ba, te školskom Facebook profilu, objavit ćemo literarni rad učenice Kristine Mandić pod nazivom Moja škola, koji u prilogu šaljemo i vama.

Pozivamo sve drage sugrađane da 8. i 9. maja prate naš Youtube kanal, web site i Facebook profil škole, te uživaju u onome što su učenici naše škole zajedno sa svojim profesorima pripremili za njih.

MOJA ŠKOLA

Od malih nogu bivamo okruženi muzikom. U tren oka ona postaje sastavni dio našeg života. Muzika ima odgovor na svaku emociju koju čovjek može osjećati. Ona nam otvara vrata nekog drugog svijeta, budi u nama neke zaboravljene osjećaje, daje nam snagu da nastavimo hrabro koračati dalje, uprkos svemu.

Muzika je u meni uvijek budila želju za plesom. Već prve zvuke u stopu kretnjom slijede prsti, za njima šaka, lakat, a zatim se i rame priključi tom pokretu. Ostatak tijela vrlo rado prihvaća poziv na ples. Već sam na nogama i plešem kao marioneta kojom, umjesto lutkara, upravlja muzika. Malo po malo taj poriv za plesom postajao je želja za nečim više. Tako je ta božanstvena umjetnost, balet, neizostavno povezana s muzikom, postala moja osa, sva živost i sreća koja munjevitom brzinom prolazi mojim žilama. I tada sam shvatila: želim se baletom baviti profesionalno. Prvobitni instinkt prerastao je u moj svakodnevni život.

Srednja muzička škola je jedina srednja škola u mojoj državi koja mi je mogla pružiti potrebno baletsko obrazovanje. Ipak, moja odluka da upišem ovu školu nije bila preunagljena. Često sam prolazila pokraj nje i svaki put bih zastala da pažljivije poslušam raznovrsne zvuke instrumenata koji su dopirali iz učionica. Činilo mi se da ova škola nikada ne miruje, instrumenti neumorno sviraju raznovrsne melodije, a kroz ulazna vrata neprestano prolaze uvijek raspjevani učenici. Škola je odavala utisak da u njoj vlada pozitivna atmosfera. Pažljivo sam promatrala i učenike. U današnjem  društvu mnogi se pokušavaju prilagoditi trendovima, ljudi postaju kopije jedni drugih, rijetko ko se ističe svojom osobnošću. Učenici muzičke škole bili su potpuna suprotnost. Svaki učenik bio je zasebna individua sa svojom životnom pričom, karakterističnim izgledom i ličnim željama, perspektivama i ciljevima. „Oni se ne plaše isticati u društvu, ponosni su i odlučni“, mislila sam.

Upisavši ovu školu shvatila sam da i sama mogu biti ono što jesam bez straha od predrasuda i osuđivanja. Moje me je društvo raširenih ruku primilo i prihvatilo. Ubrzo sam shvatila da muzička škola jeste živa kakvom se i činila. Muzika nikada ne prestaje, ali jedna stvar me je posebno dojmila. Dovoljno je da se na hodniku nađe jedan učenik s gitarom, da zasvira neku poznatu pjesmu i ubrzo se pjesmi priključe svi koji se nađu u blizini. Nerijetko i mi, učenice baletskog odsjeka, rado zaplešemo na hodniku. Svi ti različiti faktori, mali broj učenika, zajednička muzika i ples, utiču na naše međusobne odnose. Svi učenici i djelatnici moje škole čine jednu veliku porodicu. I s profesorima imamo bliže odnose. Zbog manjeg broja učenika imaju priliku posvetiti se svakome od nas i zbog toga mi odlazak u školu ne predstavlja teret, već ljubav prema onome što radim, druženje s prijateljima i slušanje inspirativnih priča i predavanja profesora.

U mojoj školi vlada sloboda, opuštenost i spontanost. Međusobna podrška čini nas jačima. Čini mi se kao da sam tek kročila u Srednju muzičku školu, a za nekoliko mjeseci već ću biti maturantica. Trudim se uživati u svakom danu provedenom u ovoj divnoj školi, jer svaki dan u njoj je nova avantura, nova inspiracija i nova motivacija.

Kristina Mandić- III r. baletskog odsjeka Srednje muzičke škole Sarajevo, maj, 2020.godine