Kratki film “Fuga” u selekciji filmskog festivala SEE a Paris FF 2020

Fuga je izabran za SEE a Paris FF 2020 Kratki igrani film „Fuga“ uvršten je u selekciju kratkih filmova, filmskog festivala SEE a Paris FF 2020 koji se zbog pandemije covid 19 virusa ove godine održava kao online festival.

Online projekcija bit će ograničena na regiju Pariza, Francuska, za vrijeme trajanja festivala, a bit će moguća samo za publiku s posebnim festivalskim internetskim propusnicama.

Festival se održava u periodu od 02. – 07. juna 2020.

Selekciju filmova možete pogledati na: http://www.seeaparis.com/short.html

Scenarij i režiju potpisuje, Zoka Ćatić. „Fuga“ na specifičan način govori o svakodnevnici života u BiH nakon rata, a sniman je krajem prošle godine u Sarajevu. Ćatić u svom beskompromisnom video – pripovjedačkom stilu otvara bolnu postratnu temu, kako domaćih tako i međunarodnih politika koje neminovno utiču na život koji živi bh. društvo posljednjih dvadeset pet godina. U filmu, naslovne uloge igraju: Roman Mehić, Alena Džebo, Slaven Vidak, Semir Krivić, Maja Zećo, Robert Krajnović. Direktor fotografije je Almir Đikoli, šarfer i kolor korekciju radio je Faris Dobrača, montažu Mirza Ajnadžić, ton Slađan Vujić, dok je za postprodukciju i mastering tona zadužen Nenad Kovačević.

 

 

„Fuga“ doslovno znači nemir. Naziv fuga dolazi od latinske riječi fugere (bježati) ili fugare (tjerati u bijeg). Sa muzičkog stanovišta, aludira na sistematski sprovedenu imitaciju, pri kojoj jedan glas “bježi” pred drugim da bi se na kraju stopili u jedan. U medicini, Fuga je termin koji se odnosi na poremećeno stanje i potrebe za bjegom od svojih ličnih problema, mijenjajući indetitet i otpočinjući sasvim nov život. Bježeći od stvarnosti u fikciju, autor nailazi na apsurd.

Protest za Neretvicu, rijeku vam ne damo!

Eko Akcija

Nekoliko stotina građana  okupilo se rano jutros s namjerom blokade puta bagerima i mašinama  investitora Amitea D.O.O. Mostar, koje danas namjeravaju početi radove na izgradnji prve dvije mini hidroelektrane, od ukupno planiranih 15 na Neretvici, rijeci dugoj 27 kilometara. Klišani i ostali ljubitelji prirode pokazali još jednom neviđeno jedinstvo, uz jedan zajednički cilj: spasiti bajkovitu Neretvicu.

Ovo je drug protestni skup koji je okupio sve generacije. Borba za Neretvicu i sve druge bosanskohercegovačke rijeke kojima prijeti stihijska izgradnja malih hidroelektrana  ujedinila je aktiviste za zaštitu prirode, medije i građane. No, investitori, uz nesebičnu pomoć općinskog režima i njihovih satelita ne odustaje od namjere da zabetonira ovu rijeku koja je bogata endemskim vrstama i da riblje staze prepriječi betonom, kako bi pojedinci ostvarili dodatni profit na račun uništavanja zajednice i ovog iznimno vrijednog resursa. Metode kojima se služe lokalne vlasti su u potpunoj suprotnosti sa osnovnim principima omogućavanja građanima i građankama da učestvuju u procesima donošenja odluka. Od općinskih službi ni nakon dva mjeseca i  niza pokušaja, od slanja zahtjeva za pristup informacijama,urgencija i žalbi na urgenciju, nakon što su istekli svi zakonski rokovi,  građani i građanke nisu dobili povratnu informacju niti jedan dokument. Ovakav stav lokalne uprave prema  vlastitom stanovništu je zastrašujuće zanemarivanje stavova građana i građanki  i predstavlja već dobro uhodanu praksu čiji je osnovni cilje uništavanje i otimačina resursa od kojeg zavise i sve buduće generacije. Lokalna uprava ove zajednice ne poznaje osnovne postulate koji se odnose na obavezu aktivne zaštite i upravljanja resursima kako bi svi mogli imati koristi od njih i  pokazuje se kao autonomni aparat moći kojim upravljaju interesi manjine- investitora.  Nadalje, kroz isključivanje stanovništva  iz procesa učestvovanja u donošenju odluka, lokalna uprava se delegitimizira i na taj način onemogućava da se kroz uvažavanje stavova zajednice prevaziđu manjkavosti postojećeg  sistema. Potpuno odsustvo shvatanja prirodnih resursa kao zajedničkog dobra od strane lokalne uprave samo dodatno ohrabruje i podstiče narod da otpor  jasno artikuliše kroz blokadu degradirajućih procesa, što Klišani rade sa velikom predanošću.

Ljudi okupljeni oko borbe za rijeku  svoju bitku vode na nekoliko frontova, organizovali su i skupljanje potpisa za peticiju, te su angažovali i pravni tim i pokrenut je upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kojm će se nastojati dokazati učinjeni propusti u proceduri izdavanja okolišnih dozvola za igradnju mHE Gorovnik ušće i Srijanski most, te iste oboriti. Također, prema Tužilaštvu FBiH upućena je incijativa za podnošenje zahtjeva za preispitivanje zakonitosti u postupku izdavanja navedenih dozvola.

Nosilac ove aktivnosti je Udruženje građana Zeleni Neretva Konjic, dok su podršku  dala udruženja iz svih dijelova države.

Sloboda rijekama!

 

Nova pjesma Sanela Marića Mare – I gdje da sada odem…

Mostarski kantautor Sanel Marić Mara donosi nam novu pjesmu nastalu u post korona vremenu. Riječ je o pjesmi ‘I gdje da sada odem’, koja govori o totalnom apsurdu svijeta i vremena u bilo koje doba. Mara kaže da je pjesma nastala pod utjecajem nemogućnosti osnovne ljudske potrebe za slobodom i bliskošću.

Pjesma govori o tome kako i pored svih mogućih tehnologija, napretka ljudske vrste u svim sferama, priroda može, hoće i radi onako kako i kada ona to želi, kazao je Mara.

Ljudi su se naravno ponovo, kao i svaki put, našli zbunjeni, arogantni, često ograničeni i prepuni raznoraznih savjeta, kako o samom smislu života, tako i o virusu, dodao je mostarski kantautor.

Za ovu priliku Mara predstavlja live verziju pjesme, koju je uz pratnju Darija Lukića na klavijaturi, snimio doslovno u svom dvorištu. Tekst za pjesmu napisao je Mara, muziku su uradili Mara i Dario Lukić, a live izvedbu producirao je Đani Pervan. Za kameru je ovaj put bio zadužen Ishak Marić uz asistenciju i scenografiju Zare Marić, dok je montažu videa uradio Ahmed Voloder.

Mara se nada da će sa svojom ekipom muzičara snimiti i studijsku verziju ovog singla.

Tekst: Sanel Marić Mara
Muzika: Sanel Marić Mara/Dario Lukić
Producent: Đani Pervan
Kamera: Ishak Marić
Asistent kamere, scenografija: Zara Marić
Montaža: Ahmed Voloder