Autor: urednik

Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com

Anur Hadžiomerspahić – izložba nagrađenih radova

U povodu dvadeset godina kreativnog rada Anura Hadžiomerspahića, Galerija Collegium artisticum organizira i predstavlja izložbu “Anur Hadžiomerspahić: Izložba nagrađenih radova”, koja će biti otvorena u četvrtak, 14. jula 2016. godine u 19:00 sati.

Izložba radova iz oblasti grafičkog dizajna i advertisinga kojima su dodjeljena najviša internacionalna i bh priznanja, uvrštena je u program XXI Festivala Baščaršijske noći.

Generalni koncept ove izložbe usmjeren je ka javnom predstavljanju činjenice da je umjetnik i dizajner iz Sarajeva i BiH, Anur Hadžiomerspahić, zaslužio i osvojio najviša internacionalna priznanja za radove iz oblasti grafičkog dizajna i advertisinga koji, postavljeni na ovoj izložbi, veoma jasno ilustruju njegov dvodecenijski kreativni put.

Od svih značajnih nagrada i priznanja koja su Anuru Hadžiomerspahiću dodjeljena za njegove ostvarene umjetničke projekte koji će na ovoj izložbi biti predstavljeni, dva imaju poseban i uistinu najveći internacionalni ugled: priznanje pobjednika najznačajnijeg internacionalnog festivala advertisinga i grafičkog dizajna, “Epica Award” u Parizu, za reklamnu kampanju Iscraemeco “Računaj na mene”, i uvrštavanje serije apel plakata umjetničkog projekta “Human Condition” u Centralnu izložbu Venecijanskog bijenala, pod nazivom “Plateau of Humankind”, čiji je kreator i selektor bio jedan od najpoznatijih kritičara umjetnosti savremenog doba Harald Szeemann.

U zvaničnim informativnim materijalima i promotivnim publikacijama XXI Festivala Baščaršijske noći objavljen je sljedeći tekst o izložbi:

“Na izložbi će biti predstavljeni nagrađeni radovi Anura Hadžiomerspahića u polju grafičkog dizajna i advertisinga. Dobitnik je mnogih internacionalnih i nacionalnih priznanja kao sto su Epica Awards / Pariz – Epica Award winner; Advertainment – inc / Triennale Milano – Grand Prix za art direction; Portorož Advertising Festival of the New Europe – Goldendrumstick i Goldenlight; No Limit Sarajevo Advertising Festival – Agencija godine; Collegium Artisticum Sarajevo – Grand Prix … Posjetioci će imati priliku vidjeti preko stotinu radova nagrađenih na različitim festivalima i izložbama koje je ovaj bh autor osvojio u zemlji i u svijetu.”

Nihad Kreševljaković novi direktor festivala MESS

”Kao novom direktoru, moj imperativ jeste očuvanje kontinuiteta Festivala, te očuvanje do sada izgrađenih rezultata, a što bih smatrao važnim osobnim uspjehom. U tom pogledu podjednaku pažnju posvetio bih objema komponentama J.U. MESS, odnosno festivalu i novim produkcijama u okviru Scene MESS, postojećim programima i aktivnostima (kao što je Modul memorije), te afirmiranju novih programskih sadržaja i vrijednosti”, istakao je Kreševljaković u smjernicama četverogodišnjeg plana i programa J.U. MESS za period 2016-2020 na osnovu kojeg je izabran za direktora, a koji će biti objavljen na zvaničnoj web te Facebook stranici ove institucije.

Na osnovu javnog konkursa, Vlada Kantona Sarajevo je umjesto v.d. direktorice Lejle Hasanbegović na funkciju direktora J.U. MES Međunarodni teatarski festival – Scena MESS imenovala Nihada Kreševljakovića. On će na ovoj poziciji naslijediti višegodišnjeg direktora MESS-a Dinu Mustafića, koji će ostati dijelom tima – kao rukovoditelj Scene MESS, odnosno teatarske produkcije MESS-a.

Svoju profesionalnu karijeru započeo je kao suradnik Festivala MESS još 1994. dodine. Prvo kao program menadžer, a petnaest godina je obavljao funkciju izvršnog producenta Festivala. Učestvovao je 1995. godine i u kreiranju programa Modul memorije Festivala MESS, čiji je umjetnički rukovoditelj od 2002.

Od 2011. do kraja 2015. godine uspješno je rukovodio Sarajevskim ratnim teatrom koji se u tom periodu afirmira kao jedna od vodećih bh. teatarskih kuća. Kao teatarski producent potpisuje se na predstave: “Strah i bijeda Trećeg rajha – 99%”, reditelja Nermina Hamzagića, “Bio je lijep i sunčan dan”, rediteljice Tanje Miletić Oručević, “Happy End”, reditelja Pjera Žalice, “Tajna džema od malina” i “Koncert sa orahom, čekićem i bašlijom” rediteljice Selme Spahić, “Životinjska farma”, reditelja Dine Mustafića, “Brašno u venama”, reditelja Borisa Liješevića i brojne druge. Pokretač je zasebnog programa “Teatarski opservatorij Sarajevskog ratnog teatra” čiji je cilj bio afirmiranje mladih reditelja/ica i glumaca/ica.

Nihad Kreševljaković rođen je u Sarajevu 1973. godine gdje je završio Filozofski fakultet, odsjek historija. Bavi se pisanjem, te je urednik i autor više publikacija. Bavi se i dokumentarnim filmom, te je koautor filma “Greta”, u režiji Harisa Pašovića, “Noć je. Mi svijetlimo” rediteljice Jasmile Žbanić, a samostalno realizira TV dokumentarce “Gazi Husrevbeg” i “Od Auschwitza do Sarajeva”. Poslije rata zajedno sa bratom Seadom i Nedimom Alikadićem realizira kultni film o opsadi grada “Sjećaš li se Sarajeva” (2002), te dokumentarce “U potrazi za zemljom slobode – Un musulmano in San Marino” (2004) i “Od Skloništa do Sarajevskog ratnog teara” (2012). Njegov rad također obuhvaća i angažman na zaštiti i promociji kulturnog i prirodnog nasljeđa BiH, a od 2009. godine obavlja i počasnu dužnost atašea za kulturu Ambasade Republike San Marina u BiH.

“Ja ću raditi šta ja hoću” – Izložba i performans umjetnice Alme Gačanin u Zvonu

”Ovu poruku vam je uručila poznata bh. umjetnica, koja nema stolicu na poslu. Radno vrijeme: stojim. Ja ću sjediti ako ja hoću. Ja ću raditi šta ja hoću.”

”Ovu poruku vam je uručila poznata bh. umjetnica, jer vjeruje u slobodu. Radno vrijeme: neprocjenjivo.”

Ovo su samo dvije od šezdeset poruka koje je umjetnica Alma Gačanin ispisala tokom tredesetodnevnog performansa, jer raditi posao koji želiš i biti za njega adekvatno plaćen/a u bh. stvarnosti počinje graničiti sa nemogućim. Raditi bilo šta, samo da se radi, dio je naših kolektivnih uvjerenja. Prenijeli smo to i na mlade i rekli im kako nemaju prava na vlastite izbore ukoliko su njihove porodice daleko od centara moći.
Slična ili još složenija situacija je sa umjetnicama i umjetnicima mlađe generacije. Namijenili smo im da strpljivo čekaju ”na svoj red”, komadić galerijskog i medijskog prostora, na parče slave koja se u našim okolnostima kao takva i ne percipira, a najvjerovatnije neće ni doći.
Zato svaki iskorak od ovog dominantnog obrasca itekako raduje i zato s razlogom možemo reći da je Alma Gačanin jedna od onih koji/e drugačije promišljaju vlastitu poziciju na ukupnoj društvenoj a svakako i umjetničkoj sceni.
Šira javnost ju je upoznala kao ovogodišnju finalisticu nagrade Zvono, a potom su je građani i građanke Sarajeva i Facebook zajednica imali priliku pratiti tokom realizacije tridesetodnevnog performansa pod nazivom ”Ja ću raditi šta ja hoću.”
Naime, Alma je bila angažovana na jednom od onih poslova kod kojih se ne postavlja pitanje o uslovima rada.
Trebala je raditi cijeli mjesec bez slobodnog dana, te je odlučila da se uz dogovoreni posao nastavi baviti svojim umjetničkim radom i da bude za njega plaćena.
Ispisivala je po dvije poruke dnevno, kasnije im dodavala ilustracije, a svaku od njih dijelila slučajnim prolaznicima.
U svojim porukama bavila se cijenom rada, platom, satnicom… u namjeri da se promoviše sloboda izražavanja te potakne hrabrost prilikom zauzimanja za sebe.
Uraditi nešto što želimo i biti plaćeni za to čak i u okviru nekog sasvim drugog posla koji nas ne ispunjava osnovna je ideja performansa Alme Gačanin.
”Borba i suočavanje sa egzistencijalnim ukrštenicama se mora započeti, te iz takvog nužnog revolta i umjetnički rad se mora napraviti, jer je to jedini način da se uradi ono što ja hoću, a možda i ono što vi hoćete”, poručuje umjetnica.

Od 12.7 do 22.7.2016.
Obala Maka Dizdara 10

Mural Rikarda Druškića: Prazan zid kao platno, naselje kao galerija

Stanari stambene zgrade u sarajevkom naselju Šip željeli su uljepšati betonski zid u dvorištu. Prazan zid kao platno prepustili su umjetniku Rikardu Druškiću, a njihova akcija inspirisala je i nastanak samog rada.

Profesorica Adila Salibašić, stanarima stambene zgrade u naselju Šip predložila je da zajedničkim snagama uljepšaju svoje dvorište, pa i naselje u kojem žive. Gospođa Salibašić kaže da je ideja za oslikavanjem javne površine došla iz iskonske potrebe čovjeka za lijepim, za umjetnošću. “Književnost, teatar, slikarstvo, ples su podjednako potrebni čovjeku kao i uređen dom ali i bašta, svojevrsni bijeg u ljepotu, u nešto smisleno,” kaže gđa. Salibašić i dodaje: “Kao tipično sarajevsko haustorče ja za druge bašte osim javnog parka i prostora oko zgrade ne znam. Zato je redovno i uređujem kao da je moja.”

Zahvaljujući inicijativi stanara ove zgrade i umjetniku Rikardu Druškiću danas je jedna monotona I tmurna masa betona dobila potpuni smisao u ljepoti ulične umjetnosti. Uz samo malo inicijative i volje stanara, nastane prava mala bajka.

“Gledam stanovnike naselja kako oduševljeni promatraju, neke strance kako tumače poteze umjetnika i priču koja proizilazi iz murala, neki čak i djecu dovode… I ne mogu a da se ne zapitam zašto očekujemo da neko drugi sredi i uredi ono što je nama bitno?” zaključuje gđa. Salibašić.

Rikardo Druškić je ilustrator i slikar iz Sarajeva koji je intrigantnom jednostavnošću svojih radova privukao mnoge obožavatelje diljem svijeta. Rikardov opus, koji broji preko 300 radova, bazira se na kombinaciji tradicionalne i digitalne tehnike slikanja, a dio radova čine i murali, te ulja na platnu.

Rikardo Druškić održao je samostalne izložbe u Sarajevu i Mostaru, a diljem svijeta izlagao je u sklopu grupnih izložbi u New Yorku, Miamiu, Los Angelesu i Taiwanu. Danas se čak dvadeset Rikardovih radova nalazi u Los Angelesu u Centru za digitalnu umjetnost – Los Angeles Center for Digital Arts (LACDA).

Dobitnik je brojnih međunarodnih priznanja, od kojih je posljednje osvojeno prvo mjesto u kategoriji apstraktne umjetnosti na međunarodnom takmičenju vizualne umjetnosti Art-Competition.net za rad “Početak”. Početkom 2015., Druškićev rad “Madness Continues” osvaja drugo mjesto na takmičenju “Imaginacija” u organizaciji američkog časopisa za nauku i umjetnost Mind Magazine. Prethodno su njegovi radovi “Madness Continuous” i “Depth” odabrani su od strane globalne platforme za promociju savremene umjetnosti see.mee koja ova dva rada prikazuje na ekranima čuvenog Times Square-a u New Yorku.

Veliko zanimanje za slikanje murala i uličnu umjetnost osiguralo mu je i učešće na prvom Festivalu Ulične Umjetnosti (FUU) u Sarajevu, unutar kojeg svoje stvaralaštvo prenosi u javni prostor kroz streetart. Druškićevi murali krase ulice Sarajeva i Mostara, a veliki broj murala, slika i tapeta krasi i zidove mnogih ureda i domova. Druškić je i autor ilustracija za zbirku poezije pod nazivom “Tjeskoba” autora Zdravka Ostojića.

Audio prilog / Javna dobra – primjeri dobre prakse III

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Prilog pripremio: Boris Čović

U Banjoj Luci je 13. I 14. Juna održana konferencija CommONs! Creative Ways of Activism. Fondacija Heinrich Böll okupila je predstavnike organizacija iz zemalja Zapadnog Balkana koji se bave „commons“-om (zajedničkim ili javnim dobrima) kako bi razmjenjivali ideje o različitim načinima borbe za zajednicu kroz zajednička ili javna dobra. Organizacije su prezentirale slučajeve s kojima su se susretali u svojim zemljama i izazove koji su ih pratili u njihovoj borbi za uspostavljanje zajedničkih dobara. Razgovarali smo s nekoliko predstavnika organizacija i u narednom periodu vam donosimo seriju priča o zajedničkim dobrima u regionu.

Organizacija Zelena Istra

Muzil (Musil, Mužilj) je poluotok i gradska četvrt u Puli. Poluotok je poznat po tome što je bio neprekidno militariziran duže od 150 godina. Ovo mjesto sadrži sve slojeve kultura koje su prošle Pulom i jedini je neoskvrnuti dokaz novije pulske povijesti. Ovaj bivši vojni kompleks predan je, kao neperspektivna vojna imovina, Agenciji za upravljanje državnom imovinom i otada se ne koristi i propada a lokalna zajednica lišena je mogućnosti korištenja tog velikog područja, oko 160 hektara, za ostvarivanje svojih rekreacijskih ili poslovnih potreba.¸

Država, grad i županija imali su plan da Muzil pretvore u turistički rezort zatvorenog tipa. Sa 2700 kreveta, kongresnim centrom, golf terenima na 50 posto područja koje je danas borova šuma, ovaj prostor zatvorio bi se za građane, te bi tako petina grada bila dana na koncesiju investitorima i to na 99 godina. Organizacija Zelena Istra trenutno je u zagovaračkome procesu da se donese odluka za privremeno korištenje ovog područja i vraćanja ovog područja građanima.[/vc_column_text][track id=”640”][vc_column_text]Više o projektu možete pročitati na muzil-starter.org

VIDEO: vimeo.com/140633471[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

“Jel’ to nesto k'o Pikaso?“

Otvaranje izložbe slika “Jel’ to nesto k'o Pikaso?“, autora Selvera Begića, najavljena je za petak, 08. jula, u 19:30 sati u “JAVA” galeriji.

Opus slika pod nazivom “Je l’ to nešto k’o Pikaso?” odraz je umjetnikove ljubavi prema sarkazmu i svakodnevnim banalnostima. Inspirisan je trivijalnim, apsurdom i ironijom.

Stvaralaštvo Selvera Begića vodi ideja da je umjetnost igra koja se ne mora shvatiti ozbiljno. Vođen ovom idejom, ležernim i spontanim pristupom organizaciji likovnih elemenata, stvara likovna djela koja odišu humorom i čistim koloritom.

Kao i likovni elementi na slici, sam naziv izložbe nastao je jednostavno i organski se uklopio u koncept. Upitan u više navrata “Je l to nesto k'o Pikaso?“, od pojedinaca sa, kako kaže, „ specifičnom osjetljivošću za umjetnost“, naziv ciklusa pronalazi u svakodnevnici i ostaje dosljedan veličanju banalnog.

Selver Begić je rođen 1981. godine u Postojni, Republika Slovenija. Srednju Umjetničku školu završio je u Bihaću 2002. godine, a 2012. godine diplomirao na Akademiji likovne umjetnosti u Banja Luci, smjer Slikarstvo u klasi profesora Vese Sovilja. Do sada je izlagao više puta na grupnim i samostalnim izložbama.

Ako politika ne zna šta Mostaru treba – ima ko zna – NE ODSUTAJEMO !!!

Mostar Rock School je projekat pokrenut 2012. godine, i u četiri godine postojanja u programima škole učestvovalo je preko 500 mladih ljudi. Iako neformalna, ovo je jedina škola u Mostaru u kojoj mladi nisu podijeljeni po etničkoj, niti bilo kakvoj drugoj pripadnosti. Mostar je Bosna i Hercegovina u malom, i njegov nadimak „Grad slučaj“ zasigurno ne odašilje pozitivnu sliku o Mostaru, niti cjelokupnom BiH društvu. Mali koraci koji napreduju vrlo brzo, kakve je napravila Rock škola Mostar, su dokaz da potencijal za normalan razvoj i suživot postoji i da je ono što vladajuće strukture promoviraju kao nemoguće zapravo veoma jednostavno i može funkcionisati. Mostar Rock School je dokazala da može.

Nakon 4 godine projekat Mostar Rock School ostaje bez sredstava potrebnih za rad. Donatori koji su do sada podržavali program škole su usljed većih prioriteta i zbivanja na bliskom istoku promijenili kurs, te više nemaju mogućnosti podržavati ovaj program. Ukoliko se ne pronađe rješenje škola će prestati sa radom u septembru 2016. godine.To bi srušilo snove jedne generacije koja je probila zidove i pokazala da muzika može vezati i stvarati čvrste mostove među ljudima puno brže i jače od politike.

Život današnjice je brz, a sistem je takav da je teško gledati očima drugih, pa samim tim još i teže osjetiti vrijednosti potrebe onog drugog. Ali dati podršku dobroj ideji i nečemu što donosi sreću i mogućnost za razvoj drugih, naročito mladih ljudi, je upravo ono što naš svijet oblikuje u zdravu formu i nudi svijetlu budućnost.

Ovom prilikom pozivamo sve one koji dijele našu viziju boljeg i pravednijeg društva da postanu počasni članovi Rock škole Mostar i svojim donacijama direktno omoguće nastavak rada škole.
Vaše donacije će direktno utjecati na stvaranje prilika za druženje i međusobno zbližavanje mladih kreativaca koji svojim timskim radom postavljaju nove standarde BiH društva.

Uključi se i ti, doniraj i pomozi da škola nastavi sa radom!

https://www.youtube.com/watch?v=krJvD-6_Pf4

Mostar Rock School je fabrika zvuka koja iz godine u godinu iznjedri novu generaciju potkovanih talenata, mjesto razmjene i saradnje, klub profesionalnih muzičara, platforma podrške sa lepezom servisa za mlade muzičare i bendove u usponu.

Mostar Rock School djeluje u prostorijama Muzičkog Centra Pavarotti u Mostaru gdje nudi muzičko obrazovanje za mlade. Kroz individualne časove na dnevnoj bazi, kao i programe kombiniranih časova i session bendova, polaznici unaprijeđuju svoje znanje i vještine, međusobno surađuju i zajednički stvaraju.

Program je struktuiran na način da polaznici imaju priliku raditi sa što više različitih vršnjaka, te kroz zadatke upoznavati jedni druge, osobno i muzički. Na ovaj način, osim obrazovnog aspekta, Mostar Rock School podstiče suradnju, zajedničke vrijednosti i raznolikost.

Pored toga, Mostar Rock School nudi svoju infrastukturu (potpuno opremljene muzičke prostorije) za vježbanje i probe svim zainteresiranim muzičarima i bendovima iz Mostara i okoline.

Na ovaj način, kroz svoje aktivnosti Mostar Rock School godišnje servisira i do 200 mladih ljudi.

Na godišnjoj bazi, u sklopu obrazovnog programa, škola implementira 2400 sati individualne nastave, 400 session band proba i broji preko 600 proba gostujućih bendova.
U tri i po godine postojanja, Mostar Rock School je organizirala niz aktivnosti, od čega 38 koncerata (programski, promotivni, jam session), uzela učešće na četiri međunarodne razmjene mladih (Makedonija, Slovenija, Austrija), kroz svoj program ugostila velika svjetska imena poput Marc Ford-a (gitarista legendarnih Black Crowes – USA) i „Ten Years After“ (UK), te uspjela steći nadasve pozitivan imidž, kako u Mostaru, tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Tome u prilog govori i činjenica da je Koledž Ujedinjenog Svijeta Mostar (UWC Mostar) potvrdio kvalitet ovog projekta, uvrštavajući Mostar Rock School program u jednu od pet obaveznih outreach aktivnosti za po pet svojih studenata godišnje.

Multimedijalna reportaža iz Turske by Denis Gigo Hadžić ” E pa ja neću …”

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Turistička agencija «Fibula» u saradnji s Turskom ambasadom u BiH, organizovala je studijsko putovanje za 40 medija iz BiH – destinacije su bile; Alanya, Konya, Antalya i Kemer – gradovi na Sredozemnom moru. Za sedam dana obišli smo pet vrhunskih «petozvijezdaških» hotela (Utopia world, Side star elegance, Siam, Sherwood i Ulusoy club)… Na ovom putovanju i EFM je imao svog predstavnika, Denis Hadžić Gigo nam donosi razglednicu Turske kroz putopis.[/vc_column_text][track id=”642”][vc_column_text]– You speak english?

– Yes

– Can I get some mushrooms?

– No eat in rooms! Here eat.

Ma ne to čovječe pitam te za gljive, svakako neću nositi hranu u sobu. Pitam za gljive. No room. Mushroom… I onda arkadaš koji stavlja hranu na tanjir dovede drugog arkadaša koji također ne kapira, pa zajedno odu po trećeg i nakon dvije minute donesu mi gljive. Većina ljudi koji rade s ljudima je tanka s engleskim jezikom (bar ovi koje sam ja sreo), ali će koristiti ruke, oči, geste ili na kraju okupiti se njih trojica da bi shvatili šta ja tačno trebam.[/vc_column_text][track id=”645”][vc_column_text]

Žičara Olimpus– najviši vrh rivijere u Antaliji – 2365m, raj za paraglajdere.

[/vc_column_text][vc_gallery type=”image_grid” images=”610,611,612,614” img_size=”large”][track id=”646”][vc_column_text]

Đe se kupaš?

[/vc_column_text][vc_gallery type=”image_grid” images=”629,630,628,627,626,625,624,623,622,621,620,619,618,617,616” img_size=”large”][track id=”647”][vc_column_text]Na koncu, najisplativija vam je opcija, ukoliko odlučite doći u Tursku, da uzmete all inclusive aranžman. Prema riječima Envera Hamidovića – vodiča iz agencije Fibula – možete provesti sedam dana u Turskoj za oko 300 – 400 eura. Naravno postoje i dvorci iz bajki u kojima je sedmica od 1000 do 5000 eura…

Ponavljam, kao što je ljepota u očima onog koji gleda i kao što je ukus hrane srazmjeran praznini u stomaku, tako su i strah i predrasude veći u onim glavama koje ne putuju i boje se upoznati. Turska je lijepa, zasiti gladnog, napije žednog i uz sve to čovjek se osjeća bezbijedno. Sad će neki (i to s pravom), reći: „Šta je s terorizmom?“ Vidio sam na ulicama Antalye i Kemera dosta policije. Na ulazu u tržni centar pregledaju kao da ulaziš u ambasadu. Ali terorizam baš to i želi; da ne putujemo, da ne upoznamo i da ostanemo začahureni u homogenim sredinama i da se objesimo šalom straha za luster svoje kuće i nikad je ne napustimo – e pa, ja neću…[/vc_column_text][track id=”648”][/vc_column][/vc_row]

Otvorenje kolektivne izložbe “MOZAIK 40”

Otvorenje izložbe će biti upriličeno u prostoru galerije Collegium artisticum (JU Centar za kulturu Kantona Sarajevo), u petak, 1. jula 2016. godine u 18:30 sati, a u sklopu XXI Festivala “Baščaršijske noći”.

Na izložbi učestvuju:

Izet Alečković

Muhamed Bajramović

Amela Hadžimejlić

Džeko Hodžić

Edin Numankadić

Kolektivna izložba “Mozaik 40” okuplja pet bosanskohercegovačkih autora različitih umjetničkih profila i likovnih izraza. Svaki od pet umjetnika izložit će osam radova koji će činiti jednu cjelinu unutar veće strukture koja u osnovi podražava mozaik. Više dijelova – komadića mozaika, međusobno su veoma različiti i svaki od njih ima pojedinačnu formalno-sadržajnu vrijednost, ali postavljeni jedni do drugih oformljavaju novu smislenu cjelinu i kreiraju neobičnu i jedinstvenu sliku – izložbu.

Organizator izložbe je Javna ustanova “Centar za kulturu Kantona Sarajevo”, a realizaciju izložbe su podržali Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo i Udruženje likovnih umjetnika Kantona Sarajevo

ZATALASAMO Zakon o javnom redu i miru Republike Srpske kampanjom #NETalasaj

Internews u Bosni i Hercegovini u okviru Projekta “W” (Osporavanje ograničenja slobode izražavanja u BiH) skupa sa ostalim bh. organizacijama civilnog društva trenutno provodi online kampanju koja za cilj ima skrenuti pažnju na Zakon o javnom redu i miru Republike Srpske koji je usvojen prošle godine. Kampanjom, koja je nastala na osnovu pravne analize, želimo skrenuti pažnju na problematične aspekte ovog Zakona koje vam navodimo ovdje.

Sporne odredbe u zakonu:

Suprotan Ustavu RS i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima;
Ograničava slobodu izražavanja;
Predviđa kontrolu društvenih medija;
Ograničavanje ili kontrola online aktivizma;
Uvodi kategoriju vrijeđanja na političkoj osnovi;
Pokušaj uvođenja cenzure na internetu.

Promjene koje su potrebne u Zakonu se odnose na cilj Zakona. Cilj donošenja ovog Zakona treba da bude zaštita mirnog načina života i rada građana/ki, zaštita

sigurnosti ličnosti, zaštita dostojanstva na javnim mjestima sprečavanje narušavanja zakonitosti rada i funkcionisanja državnih organa i institucija, preduzeća i drugih pravnih lica i udruženja građana i omogućavanje pravilnog korištenja javnih objekata. Potrebno je precizno definisati sljedeće pojmove koji se spominju u Zakonu: javno mjesto, nepristojan sadržaj, uvredljiv sadržaj, uznemiravajući sadržaj, nepristojno i drsko ponašanje, grubo vrijeđanje, te izbaciti formulacije vrijeđanje na političkoj osnovi.

Ovom prilikom želimo Vas pozvati da se i Vi zajedno sa nama uključite jer možete doprinijeti širenju informacija o mjerama koje građani/ke mogu preduzeti da bi došlo do promjene u zakonu.

UPUTE KAKO ZATALASATI izmjene zakona možete pronaći ovdje:

http://goo.gl/bUzswl

https://www.youtube.com/watch?v=rHEPpFK5S20&feature=youtu.be