Autor: urednik

“Zaborav ubija” – Andrej Ðerković, Edifício Copan São Paulo, Brasil, januar 2021.

Na prelazu godina koje obilježavaju kvarat stoljeća od pada Srebrenice i okončanja opsade Sarajeva, rad “Zaborav ubija.” sarajevskog umjetnika Andreja Ðerkovića pod komisarijatom argentinskog umjetnika Sergio Godoy Di Renzo, postavljen je u megalopolisu São Paulo (Brazil).

U nedostatku racionalnih razmišljanja o našoj prošlosti ni nakon dvadeset i pet godina, rad “Zaborav ubija.” iz 2005.godine je reakcija na agresivnu kampanju protiv pušenja (koja je u nekim zemljama propisana zakonskom regulativom), u vremenu kada riječ smrt postaje jedna od sasvim uobičajenih riječi iz novinarskog vokabulara. Na kutiji cigareta kultne sarajevske Drine umjesto standardne tekstualne oznake “Pušenje ubija.“ (koja je u BiH uvedena tek 2011.godine) nalazi se Ðerkovićeva naznaka “Zaborav ubija.”. Rad koji je urađen u suradnji sa Fabrikom Duvana Sarajevo, potpisan je od strane autora i udruge “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, te numerisan od 001 do 800. Ovaj rad je posvećen onima koji misle, da pušenje ubija više no ljudska um, a i nama koji mislimo da oni tako ne misle.

“I kao svjedoci želimo svjedočiti o tom vremenu. Ili možda zaboraviti da smo preživjeli. I da neki nisu preživjeli. Andrej Đerković nam, međutim, ovdje svojom kutijom bijele “Drine” kaže da zaborav ubija. I one čija su imena ovdje ispisana. I one koji misle da ih to što ne čitaju štiti od mogućnosti da budu pročitani. Pa makar za zaboravom čeznuli kao za cigaretom. Ako mislite da to nije umjetnost nego samo nezgodna dosjetka, pokušajte zaboraviti. Umjetnost nas u svojim začudnijim oblicima katkad uspijeva izbaciti iz našeg uobičajenog načina viđenja ili čitanja stvarnosti“.

Iz govora Predraga Lucića na otvorenju izložbe „8372 Nisu došli“ u splitskoj Palači Milesi, objavljenog u Feral Tribune 16.januara 2008.
Rad je premijerno prikazan u Sarajevu u okviru zvaničnog obilježavanja desetogodišnjice pada Srebrenice, te istog dana u Londonu, a poslije i u Amsterdamu, Zagrebu, Ženevi, Antverpenu, Marseju, Barceloni, Dubrovniku, Banja Luci, Mostaru, Podgorici, Puli, Ljubljani, Skopju, Splitu i Beogradu.

Rad je također 2007.godine, predstavljen u sklopu izložbe „8732 Nisu došli“ (Anur Hadžiomerspahić, Ajna Zlatar, Tarik Samarah, Andrej Đerković, Šejla Kamerić) koja je dobila “Nagradu Ivo Kalina” za najbolju likovnu izložbu na polju suvremene umjetnosti održanu tokom godine u galerijskim i javnim prostorima grada Rijeke. Na poziv ugledne

historičarke umjetnosti i kustosice Bojane Pejić, rad je 2008.godine selektovan za 49. Oktobarski Salon u Beogradu. U povodu veoma značajne kolektivne postavke istaknutih bosanskohercegovačkih umjetnika “Memory Lane” koju je u junu 2014.godine u pariškoj “Galerie du jour – agnés b.”, postavio likovni kritičar i galerista Pierre Courtin, Andrej Ðerković i “Galerie du jour – agnés b.” su zajedno publikovali limitiranu ediciju od 300 primjeraka Ðerkovićevog rada “Zaborav ubija.”.

Nakon Pariza, rad je u julu 2014., bio izložen u Istanbulu (Turska) i Ateni (Grčka). U oktobru iste godine “Zaborav ubija.” predstavljen je u okviru “Verão Azul” u Lagosu (Portugal), čije je izdanje za 2014. dobilo ime po djelu, a u decembru je izloženo u središnjoj ulici Hamri u Bejrutu (Libanon). Na dvadesetu obljetnicu pada Srebrenice 2015.godine, djelo je bilo izloženo u Vaduzu (Kneževina Lihtenštajn) i Vasastaden u Göteborgu (Švedska), te je okviru obilježavanja obljetnice srebreničke tragedije, sarajevska galerija Duplex 100m2 u suradnji sa autorom, postavila ovaj rad na fasadu galerije. U januaru 2017., rad je pod komisarijatom Nicolas Vuadensa predstavljen na Universidad de la República u Montevideu (Urugvaj).

U sklopu retrospektivne izložbe “A Visual Protest – The Art of Banksy” 2019.godine u Museo delle Culture (MUDEC) u Milanu, u suradnji sa Gradskim Odjelom za Kulturu Milana kao dio kampanje javnog angažmana koja održava koherentnost s Banksyjevom poetikom i izvan muzeja, Ðerkovićev rad “Zaborav ubija.” postavljen je na nekoliko lokacija u kvartu Zona Tortona koji okružuje sami Museo delle Culture (MUDEC).“Zaborav ubija.” nalazi u kolekcijama MACBA Museu d'Art Contemporani de Barcelona (Barcelona), Muzej Nevinosti (Istanbul), Museum für Kunst und Gewerbe (Hamburg), Musée d'Art moderne et contemporain (MAMCO) Genève i Kolekcija Oktobarskog salona (Beograd).

Andrej Đerković je rođen 1971.godine u Sarajevu, gdje je završio Školu Primijenjenih umjetnosti. Član je Udruženja Likovnih umjetnika primjenjene umjetnosti Bosne i Hercegovine (ULUPUBIH) od 2002. Jedan je od osnivača Kolekcije ARS AEVI Muzeja Suvremene umjetnosti Sarajevo. Izlagao je na mnogim samostalnim i kolektivnim izložbama u zemlji i inozemstvu, te mu se radovi nalaze u uglednim muzejskim institucijama širom svijeta. Surađivao sa Benetton, agnès b. i Swatch. Za dostignuća na polju kulture tokom opsade Sarajeva, nagrađen sa ̋The Certificate of Appreciation ̋ Agencije Američke Vlade za informisanje (USIA). Živi u Ženevi i Sarajevu.

Izložba Osmana Arslanagića u Galeriji ULUPUBiH projekat “Umjetnost u izlogu 2021”

Izložba slika “Izum samoće” Osmana Arslanagića u okviru projekta “Umjetnost u izlogu 2021” će biti otvorena u Galeriji ULUPUBIH, na adresi Koševo br 7, od 06.01. do 13.01.2021. godine. Zvaničnog otvorenja neće biti zbog epidemiološke situacije.

Osman Arslanagić kombinovanjem klasičnog slikarstva I asamblaža, naplavine i odbačene stvari dovodi u prepoznatljiv asocijativan oblik i formu u slici gdje prepoznajemo ostrva, čemprese, mediteranski pejzaž… objedinjen prepoznatljivim autorskim rukopisom u kojem primjećujemo, kako iz naslova tako i iz samih radova odgovor na ukupnu situaciju u kojoj se nalazimo i samoću kao kolektivnu nužnost koja nam traje mjesecima. Sam naslov „posuđen“ je iz romana Paula Austera za koji je svojevremeno Osman Arslanagić radio naslovnicu.

Osman Arslanagić je završio Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Profesionalni je scenograf koji u svojoj biografiji ima šest igranih filmova, preko 200 teatarskih predstava, brojne televizijske serije i emisije. Kao scenograf je radio u Holandiji, Francuskoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Crnoj Gori… Redovni je profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu na predmetu Scenografija, kostim i maska i profesor Scenskog oblikovanja na Akademiji za scenografiju u Osijeku (Hrvatska). Dobitnik je 25 međunarodnih i domaćih nagrada za svoj rad i njemu najbitnije dvije godišnje nagrade Collegiuma Artisticuma. Kao slikar samostalno je izlagao u Študgartu, Londonu,Trebinju, Utrehtu, Amsterdamu i Sarajevu…

CIN: Građani finansiraju štetne poslove privatnika

Građani Bosne i Hercegovine (BiH) svaki mjesec uz račun za struju plaćaju i naknadu za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora.

Za šest godina uplatili su najmanje 207 miliona maraka koje su entitetske vlasti podijelile uglavnom privatnim firmama kao podsticaj za proizvodnju tzv. čiste struje. Ove firme su vlasnice 525 malih hidroelektrana (MHE), vjetroelektrana, solarnih te elektrana na biomasu i bioplin i proizvode oko dva posto ukupne proizvodnje električne energije u zemlji, ali ostvaruju velike prihode od podsticaja.

Iako je podsticanje rada ovakvih postrojenja trebalo zaštititi prirodu, velike sume novca koje svaki mjesec obezbjeđuju građani pretvorile su proizvodnju struje iz obnovljivih resursa u unosan posao sa malo ulaganja i još manje brige za okoliš.

Građani BiH svaki mjesec uplate skoro tri miliona KM za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora.

Novinarke Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su razgovarale sa stotinu bh. građana. Većina ne zna da uz struju plaća ovu naknadu niti kako se taj novac dalje raspoređuje.

Sarajliji Mirsadu Pajeviću se ne sviđa što mora finansirati i ovaj trošak: “Sljedeći put ću platiti samo ono što očitam na električnom brojilu – znači, svoju potrošnju bez ovih naknada”.

Mala postrojenja, velika dobit

Bosna i Hercegovina je 2005. godine potpisala Ugovor o uspostavi Energetske zajednice sa Evropskom unijom (EU) i još sedam zemalja: Albanijom, Bugarskom, Hrvatskom, Sjevernom Makedonijom, Crnom Gorom, Rumunijom i Srbijom. Ugovorom se obavezala na provođenje EU Direktive o upotrebi energije iz obnovljivih izvora. Cilj je bio da se povećaju strana i domaća ulaganja u obnovljive izvore i proizvodnja čiste energije te osiguraju nova radna mjesta i zaštiti okoliš.

Kako bi obaveze sprovele u djelo, Federacija BiH (FBiH) i Republika Srpska (RS) su izglasale zakone i akcione planove. Obavezale su se da do 2020. godine 40 posto planirane potrošnje struje bude iz obnovljivih izvora, a odlučile su da će to ostvariti pogodnostima i podsticajima za proizvođače.

Tako su FBiH i RS počele potpisivati ugovore sa, uglavnom, privatnim firmama na 12, odnosno 15 godina za proizvodnju struje u MHE, vjetroelektranama i solarnim elektranama, a na pet godina u ostalim elektranama.

“Ja ne znam, stvarno, nijedan drugi primjer biznisa gdje vam neko 15 godina unaprijed garantuje i tržište i cijenu”, kaže ekonomista Damir Miljević, autor analize ekonomsko-društvene koristi i šteta koje nastaju u sistemu podsticaja MHE.

Ovim ugovorima se entitetske elektroprivrede obavezuju da će svu struju otkupljivati po garantovanim cijenama koje neće biti mijenjane bez obzira na tržišne promjene. Uz to proizvođači dobivaju i novčani podsticaj čiji iznos zavisi od količine proizvedene struje.

To plaćaju građani kroz mjesečnu naknadu za obnovljive izvore energije, a raspoređuju entitetski operatori sistema podsticaja. Zahvaljujući ovakvom sistemu, proizvođači zarađuju duplo više od elektroprivreda.

Željko Ratković, direktor Odjela za investicije u “Elektroprivredi RS-a”, objašnjava zašto vlasnik postrojenja skupo prodaje struju elektroprivredama: „Jednostavno, u skladu sa zakonskom regulativom obezbjeđuje veću cijenu energije, nego što npr. ‘Elektroprivreda’ sad prodaje i izvozi tu energiju ili prodaje domaćim potrošačima“.

Istovremeno, njihovi troškovi prema državi se svode na plaćanje koncesione naknade za koju ne postoji jedinstven obračun, a kreće se od 1 do 15% ukupnih prihoda od prodaje struje i o tome se diskreciono odlučuje u svakom pojedinačnom ugovoru.

Od 2018. godine u RS-u se obračunava jedinstvena naknada od 0,0055 na iznos proizvedene struje. Međutim, ovaj obračun je obavezan samo za nova postrojenja dok je vlasnicima postojećih ostavljeno na volju da odluče hoće li plaćati ovako ili po procentu iz svojih ugovora.

Prema podacima koje su prikupili novinari CIN-a, najviše novca u
posljednjih šest godina je isplaćeno za 103 mini hidroelektrane − nešto više od 136 miliona maraka. Za vjetroelektrane je dato skoro 30 miliona KM pomoći, rad solarnih elektrana je pomognut sa oko 37 miliona, elektrane na bioplin sa tri miliona maraka, a elektrane na biomasu sa 670 hiljada maraka. Ovi iznosi su i veći jer Federalni operator za obnovljive izvore energije i Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije nemaju podatke o isplaćenim podsticajima u 2016. i 2017. godini.

Uprkos svemu, entitetske vlasti svake godine izdaju nove koncesije koje znače novi trošak kroz podsticaje i poskupljuju naknade za obnovljive izvore energije koje plaćaju građani. Tako je u 2020. investitorima isplaćeno deset puta više podsticaja u odnosu na 2015. godinu. Najveći broj podsticaja odobren je za izgradnju MHE.

“Nismo mi ti koji smo izmislili i sistem podsticaja za MHE i sam termin MHE. To je naša obaveza koja je opet u skladu sa Ugovorom o osnivanju Energetske zajednice i u skladu sa akcionim planovima”, kaže pomoćnik ministra za energetiku RS-a Milan Baštinac.

Međutim, ovaj ugovor ne nameće BiH način na koji će podržati proizvodnju iz obnovljivih izvora niti u kojoj mjeri će koristiti različite izvore energije. Pravila su svojevoljno kreirale entitetske vlasti.

Pomoćnik ministra za energetiku u RS-u Milan Baštinac kaže da se može graditi još nekoliko MHE pa se Ministarstvo okreće drugim izvorima energije:

“Pokušavamo da što više promovišemo projekte iz vjetra, iz solara, nešto čak iz biomase“, rekao je.

Jedna firma više postrojenja

Najviše novca kao podsticaj za proizvodnju su dobile firme “Hidroinvest”, “Strajko-inžinjering” i ECO-KW braće Tihomira i Roberta Brajkovića.

Nešto manji iznos dobilo je osam mini hidroelektrana slovenske firme “Interenergo” kojim je za šest godina isplaćeno 22,3 miliona podsticaja.

Novinari CIN-a su utvrdili nepoštivanje propisa prilikom izgradnje i puštanja u rad dvije MHE u njihovom vlasništvu na rijeci Ugar. O tome, kao i o drugim sumnjivim poslovima izgradnje MHE čitajte detaljno na stranici CIN-a.

Ekološke i ekonomske štete

MHE su se pokazale kao najštetnija koncesiona djelatnost u oblasti obnovljivih izvora energije zbog uništavanja prirodnih bogatstava i male koristi po društvo.

Iako u posljednje vrijeme entitetske institucije i funkcioneri priznaju njihov štetni utjecaj, MHE i dalje rade, a vlasnici i dalje dobivaju novac građana.

Regulatorna komisija za energetiku RS-a, zadužena za nadzor na tržištu struje u entitetu, u svom izvještaju iz 2019. godine upozorila je da se mnoge MHE grade u planiranim ili već zaštićenim područjima, što ne bi trebalo da se dešava. Skrenula je pažnju i na loše posljedice sve češće izgradnje MHE u nizu i na jednom slivu, kao što je slučaj na Ugru, Govzi i Prači. Upravo na ovim rijekama se nalaze postrojenja slovenskih firmi i firmi braće Brajković koje su dobile najviše novca od podsticaja u posljednjih šest godina.

Vlasti u BiH uglavnom izdaju dozvole za gradnju MHE čije se mašinske zgrade grade nizvodno od brane, a voda dovodi kroz cijev. U koritu bi morala ostati dovoljna količina vode za održavanje normalnog života u rijeci, ali to često nije slučaj jer se pri dodjeli dozvola za gradnju ne rade provjere o ekološki prihvatljivom protoku vode u koritu.

Profesor Drešković ovome dodaje i negativan utjecaj koji imaju vještačke akumulacije stvorene izgradnjom MHE na zdravlje ljudi jer povećavaju isparavanja, vlažnost zraka i zamagljivanja prostora. On smatra da se treba orijentisati na druge izvore energije i propitati najoptimalniji način njihovog iskorištavanja: “Slatka voda je resurs. Ko bude imao slatku vodu, on će preživjeti, a mi se potpuno suprotno trenutno ponašamo“.

Vlasnicima malih hidroelektrana u RS-u su u 2019. godini isplaćena skoro 34 miliona maraka podsticaja. Istovremeno, oni su lokalnim zajednicama, u kojima su izgradili MHE, dali jedanaest puta manje novca.

Ekonomista Damir Miljević kaže da društvo nema nikakvu korist od MHE: “E, sad je pitanje da li hoćete da gradite sistem koji favorizuje pojedince ili sistem koji favorizuje društvo”.

Istovremeno se u Federalnom parlamentu i Vladi FBiH više puta polemisalo o mogućoj zabrani izgradnje MHE i obustavi podsticaja za ova postrojenja. Prije nekoliko mjeseci premijer Vlade Fadil Novalić održao je sastanak sa predstavnicima ekoloških udruženja i nadležnim ministarstvima. Tada je MHE okarakterisao kao “značajan društveni problem”.

Ipak, iz Federalnog ministarstva energetike za CIN kažu da će vjerovatno za sada sve ostati na istome. Za zabranu gradnje MHE, kažu, potrebno je prvo izmijeniti propise, a ukidanje podsticaja bi se moglo primijeniti samo na buduća postrojenja. U institucijama RS-a ne razmatraju ovu mogućnost.

Čak 82 od stotinu bh. građana sa kojima su razgovarali novinari CIN-a nije znalo da uz račun za struju plaćaju i naknadu za obnovljive izvore. Dok jedni kažu da plaćaju račune ne obraćajući pažnju na pojedinosti, drugi smatraju da nije uredu na ovakav način uzimati novac od građana i finansirati privatne biznise.

“To je isto kao da ja sad odem u hotel, jedem i prespavam i onda pošaljem račun nekom drugom da plati”, smatra Anto Ljubaš iz Bugojna.